Veliki test bureka

Burekom za kruhom

Tko nije jednom vraćajući se noću iz grada probao burek, neka me pogodi burekom, pogotovo one generacije koje su stasale prije devedesetih i bile osuđene na limeni kiosk ispred Glavnog kolodvora.
Bože, kakav je to burek bio, od čega li se radio, zašto na kilometar od njega nije bilo ni goluba ni mačaka – ne znam.
Ali znam da je svaki izlazak završio upravo tamo i da nam je ujutro bilo loše.
I otad mi fali…

Potaknut čisto prosječnim burekom iza ugla svoje firme, odlučio sam se na trotjedno gablanje istih – svaki dan novi burek s mesom na drugoj lokaciji, uz obavezan jogurt i po mogućnosti vrećicom i salvetom.
Pokušao sam uzeti u obzir i gostoljubivost “tetica”, svježinu, količinu mesa, okus, i općenito – sve što treba za dobar šmek.
U međuvremenu sam dobio četiri kile, akne na čudnim mjestima, postao sam stresniji i nervozniji no inače i gotovo prekinuo s djevojkom.

Ali i pošteno odradio istraživanje.

Javite di su vaši favoriti, al za koji mjesec, sad sam na muesliju…

——————

1. Pekarna Ilica, Koranska 11
Vlasnik: Teuta Gjugjaj


Uploaded with ImageShack.us

Cijena: 8 kuna
Vrsta: Rolani i trokut
Veličina: Solidna
Tijesto: Vrhunska masnoća, ne preprhko, miriši podatno, mrvicu neslano
Meso: U tragovima, vrlo svijetle boje, vjerojatno piletina. Luka gotovo da i nema, jak okus pojačivača

Opći dojam: Vrhunski zamotan, kvalitetno slojevit, ne premastan. Prodavačica zgodna i uslužna, šteta što nema salvete za višu ocjenu. Nerazumna cijena jogurta, skoro duplo skuplja od dućanske. Sam burek je na trenutke mrvicu suh, a najviše smeta što su pojedini dijelovi totalno cijepljeni od mesa, koje, uzgred budi rečeno, zbog prevelike usitnjenosti najviše podsjeća na – haše. Svejedno, čak pet kuna jeftiniji od razvikanih imena s licencama, predstavlja pravo osvježenje za radnički džep.

Jogurt: Dukat, 4 kn
Vrećica: Da
Salveta: Ne

Ocjena 6/10

—————-

2. Pekara Dubravica, Pothodnik
Vlasnik: D. Mikelec


Uploaded with ImageShack.us

Cijena: 12 kuna
Vrsta: Trokut i mali rolani
Tijesto: Savršeno izvučeno, u pravilnim linijama, ali tvrdo i naporno
Meso: Bezukusno, oporo, jaka aroma stare masti
Veličina: Ima i većih, puno većih

Opći dojam: Ah taj kult Dubravice, pet prodavačica previše i apriori nasmiješenost poput Barbare Kolar na Anteni. I uvijek te zbune pa zaboraviš po što si došao… Uglavnom – skup gablec. Za 12 kuna u burečkom rangu očekuje se prava poslastica, ali Dubravica to nažalost ne nudi. Prvi dojam je ugodan, solidan komad bureka, ne premastan, dosta tanak, ali je svaki komad tijesta pravilno složen kao mađarica. No, umjesto slasnog okusa, kartonski tvrd obrub i unutrašnjost, te prelučast okus mesa. Kasnije se samo i osjeća taj luk, ali kao da ga je rezao Luke Skywalker na snimanju prvog dijela. Meso bez ikakvog okusa, afterpodrig totalno nikakav. Uljudna teta, salveta, jeftin jogurt, i – loš i preskup burek.

Jogurt: Dukat, 2,90 kn
Vrećica: Da
Salveta: Da

Ocjena 5/10

————

3. Pekara Mlinar d. d., Kučerina 64
Vlasnik: /


Uploaded with ImageShack.us

Cijena: 12,90 kuna
Vrsta: Rolani (motani)
Tijesto: Meko i vlažno, prije za štrudlu nego za burek
Meso: Mješavina govedine i svinjetine, konkretan okus i aroma
Veličina: Mizerna, ponižavajuća, daleko premalen

Opći dojam: Konačno okus bureka, fine mesine koja ostavlja trag u ustima. Nabildan mesinjem kojeg ima dovoljno i u svim zakucima debelo rolanog siročeta koje je jedva za pod zub. Uvređujuće malen burek kojem fale barem još dva zavoja da smije nositi to ime. A k tome najskuplji na spisku i bez salvete u blizini. Osim slasnog saftnog tijesta i ukusnog mesa prednost je i jeftini jogurt, ali jedna tako velika firma bi u ponudi trebala imati i klasičan oblik trokuta. Šteta, jedan i pol komad bi bili sjajni za kompletan obrok, ovako se osjećate nekako zakinuti…

Jogurt: Megle, 2,70 kn
Vrećica: Da
Salveta: Ne

———

Ovo bijahu prva tri, ostalih 18 u Nedjeljnom Jutarnjem od Nedjelje 18.3.!

Ocjena 6,5/10

13 thoughts on “Veliki test bureka

  1. jesi probo možda u pekarni Draškovićeva, odmah kod spoja draškovićeve i vlaške?
    tamo imaju čist dobar burek + jogurt od pol litre…

  2. Ako test nije ograničen samo na zagrebačke burekdžinice, prvom prilikom bih rado pročitala tvoje veleuvaženo mišljenje o kvaliteti bureka čuvene (i jedine) komiške pekarnice Kolđeraj. Cijena – prava sitnica, samo 17 (nije tipfeler, sedamnaest) rvackih kuna.

  3. Burek kod Braće u Rijeci je bio zakon …. Tuga pregolema kad su zatvorili, a slvalje kad su ponovno otvorili lani :). Ali postojala je “čar” u starom prostoru s “kupaonskim pločicama” … ovo sada je “pre-fancy” :).

  4. Burek.. prvi susret s tim jelom bio je dalekih sedamdesetih godina prošlog stoljeća na Cresu. Ponudili su mi ga kao ručak koji je bio namijenjen za jelo na plaži, jer smo toga dana išli kilometrima dalje, u Valun, na prekrasne šljunčane plaže. Kako je po ljeti sva takva hrana pravi mamac za ose, osim toga što je bio od sira, nije mi se svidio okus pa su ostatak pojeli ostali, a ja sam ostao gladan… no pustimo na stranu burek punjen sirom, koji uopće nije zaslužio taj naziv, to je obična sirnica.
    Drugi susret s burekom odigravao se nakon povratka iz tadašnje “Moše”(današnje otvoreno sveučilište), ranih osamdesetih, isto prošlog stoljeća, u kojem se nedjeljom puštao heavy metal, pa smo u povratku kući na glavnom kolodvoru, ili ako je baš tramvaj nailazio, jeli te masne krpe, punjene mesom sumnjiva porijekla, pretrpane vegetom da ubije miris mesa i luka, na okretištu u Dubravi čekajući zadnji autobus za kvart ili hodajući prema kući ako smo ga propustili.
    Tada nismo, kao današnji metroseksualci gledali na salvete, za jogurtom još manje, u nedostatku džeparca, radije smo taj novac potrošili na žvakaće, cigarete ili skupljali za vino.
    Da, to je bio početak fastfoodanja u Hrvata, kasnije su slijedile pizze, hamburgeri,…kad se samo sjetim redova u Draškovićevoj u prvom Hambyu, koliko se taj hamburger razlikovao od današnjih konfekcijskih mini modela…
    Ali što može danas zaposleni čovjek pojesti s nogu za malo para, a da bude zdravo, relativno ukusno i toplo….?
    Tortilje, kebab, pizzu ili opet mora sjesti u auto i pohoditi nekom restoranu, za porcijom graha, poriluka, kelja ili sličnih tvorevina gotove kuhinje, postavljajući si pitanje kvalitete s obzirom na cijenu. Uz to jurenje, muči ga i hoće li naći slobodnog parkirnog mjesta tu i nazad kada se vraća na posao i hoće li biti uslužen na vrijeme, da mu šefovi ne bi bili nad glavom tjednima…..sve je to stresno! A tek cijena benzina…
    I još jedna stvar, pileći burek…!?! koliko bi taj morao koštati, “vrlo svijetle boje, vjerojatno piletina. Luka gotovo da i nema, jak okus pojačivača”, kada se svinjsko meso koje je najjeftinije ne ispeče do kraja, naročito dijelovi mesa od kotleta, oni su svjetlije boje, pa dodaš još vegete zapečeš u pećnici i meso više ne mijenja boju i to je to.
    Što da vam više solim pamet, znate i sami što volite i koliko je što štetno. Prešao sam na zdravu prehranu, jedem u određeno doba pojedine obroke i žao mi vas je, kada vidim obilaženje okolo po pekarama i kupnju njihovih brašnastih derivata prepunjenih aditivima, koje vrlo lako mogu ubrojiti u gastro terorizam.
    Užitak je dobro kuhati!

  5. Probaj burek na dolcu kod stepenica kod makedonca,najbolji u gradu,ili maksimirska al ne znam tocnu adresu pa zanemari ovo drugo

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.