Useljenje u zajednički stan

Ovo je teaser za kupit novi broj Cosmopolitana.
Dakle, nastavak teksta (dnevni boravak, spavaća soba, maj fejvorit kupaonica i balkon) pročitajte u istom!
Kupnjom Cosma donirate upis mog rastavljenog jedinca na faks jednog dana.
Ili, kako je krenulo s ovom debilnom državom – i u školu…
Zahvalan!

Useljenje u zajednički stan

Biti u vezi s nekim u početku zna biti prekrasno. Kradete slobodne trenutke kad vam roditelji idu na vikendicu ili more (majstori i kad isti odu makar do dućana), upoznate svaku izbočinu tijesnog auta, vlažnost hladne klijeti, razvaljujete apartman tijekom ljeta… A onda slijedi ta stepenica više – zajednički život. Muški mozak cilja na daljinski u ruci, pun hladnjak piva, topli ćušpajz i beskrajno puno seksa. Ali kad život voli drame…

Useljenje partnera kod onog koji već ima sređen stan, često završava katastrofom. Žene bi pri useljenju htjele mijenjati sve postojeće iz korijena, a mužjaci bi rađe ispišali kamenac nego promijenili iole pipu. Kad pak mužjaci nailaze s punim kuferom, u novoj izbi traže neki tihi kutak za svoje stvari i mali dio svijeta svoj mir na barem pet minuta dnevno. A to kod žena ne prolazi, pa opet dolazi do loma. Zato je zajednički ulazak u novi nenamješteni stan avantura u rangu kao da imate budžet od sto milijuna dolara te neposvađane Brada Pitta i Angelinu Jolie i Ivu Gregurevića za glumce za svoj scenario. Ali uvijek se pojavi neki Sedlar za redatelja pa i taj čin rijetko ispadne savršen. Jer useljenje je film koji trebate definitivno režirati zajedno ili da to barem učini netko od vas dvoje. Bez durenja. A date li to u ruke nekoj frendici ili frendu arhitektici ili dizajneru, osjećat ćete se usamljeno i izgubljeno u nečijoj tuđoj priči kao pajcek u Etiopiji. Naime, muškarcu je stan mjesto za odmor od posla i povremena zabava za probrano društvo. Ako pak odaberete morona koji šest dana za redom dovlači geliptere na gledanje lige prvaka ili plejstacioniranje iste – ili niste normalne ili posudite svoju mamu u stan na tjedan dana pa promatrajte reakciju. Muškarcu, dakle, onom normalnom, stan je relaksacija i tiho veselje, mir, spokoj, gledanje filma s prekidom za pišanje i pečenje još kokica (da, neki od nas i počiste za sobom). Za veselje ima svoje police sa stripovima, kolekciju muzike i DVD-ova, eventualno neki instrument ili konzolu ako je više odnosno manje kreativan. On bi htio bijele zidove, ona šarene, on funkcionalne police bez zavijutaka, ona zavjese i vazice, on ogledalo u kojem će vidjeti sebe, ona po fengshuiju, on krevet gdje će dobro spavati, ona tamo gdje visak ne dokazuje protok podzemnog potoka u Kini… Pa, krenimo u obilazak prostorija!

Hodnik
Muškarcima taj prostor nakon ulaza u stan služi za odlaganje jednog para tenisica, jednog para cipela i jednog para šlapa. Te još pokojih jeftinih ikeastih, od tri nošenja poluraspadnutih papuča za goste. Od jakni, tu je jedna za kišu i jedna za trenutno godišnje doba. Ostatak se hiti negdje u dubinu nekog udaljenog ormara u spavaćoj sobi. Lagani nesrazmjer nastaje kad žene u taj mali ormar u hodniku moraju ugurati 30 sandala, 59 štikli (najdraže su uvijek napuknute), x čizama, espadrile, sandale, gladijatorke (ono jezivo kao da ti je netko oko zgloba lijepio selotejp, al onaj tvrdi), balerinke, mungosice, opanke i još nešto i na to oko 48 različitih torbica. Naravno da praznog mjesta ne smije biti, pa se prostor do bliskog vrha puni balonerima, kabanicama, prešanim zerdavima. Što naravno uvijek padne na pod kad bismo mi htjeli izvaditi svoje tenisice za jednomtjedni nogomet. Druga stavka u hodniku je ogledalo. Prvobitna je namjena za stoički seks kad dosadi krevet, ali ima tu još funkcija. Ponosno sam sam stavio ogledalo na zid hodnika tako da vidim jel mi otkopčan šlic i majica van hlača kad krmeljav jutrom izlazim iz stana, bez obzira na sve fengšuice (ne, ne te Šuice) koje su mi više puta savjetovale ne stavit ogledalo preko puta vrata jer tjera energiju, sreću i lovu. Svašta. Mogao sam ga staviti samo preko puta zahoda, bolje da ne pomislim kakve bi zloduhe od tamo tjerao…

Zahod
Jedino mjesto u stanu gdje muškarac ima više potreba za džidžama od žena. Naime, ženama treba školjka i stalak za papir, po mogućnosti nešto na stropu za gledanje dok ne istovare to što imaju u tih pet sekundi. Muškarcima uz sve navedeno treba i polica za časopise i neki izvor zvuka da im nije neugodno dok ispuštaju čudne zvukove tijekom istovara (ali samo kad nisu sami). Zidni radio je korektan, plejer sjajan, a LCD na vratima i pretjeran jer u tom slučaju ne bismo nikada došli do posla. Još od mladih dana kad smo shvatili da toalet ima ključ i da u njemu možemo biti na miru od staraca i njihove kontrole pišemo li zadaću, rodila se klonjska simbioza mužjaka i stripova. A i Alan Forda nisi nikad mogao čitat dok jedeš jer se teško presavijalo stranice, so… Otud i potreba za policom, ima je u toj prokletoj IKEI, a zove se – SPONTAN. Nažalost, vi ne možete to shvatiti jer vama na zahodu nije fino i s njega nekud žurite, kao i inače u životu, pa nema ni potrebe za objašnjavanjem – mudri muškarci jednostavno u svakom trenutku svoga života žele uživati. I za to pravo će se boriti do zadnje kapi krvi. I da, daska je dignuta jer je za apsolutno svaku radnju potreban jedan potez manje nego kad je spuštena.

Kuhinja
Nekad je kuhinja bila mjesto gdje bi žene kuhale preko tjedna, a muškarci vikendom. Danas su žene Account Manageri, CEO, Dr. PH., Mr. Sc. i sl. bzvz. izdrk., pa više uopće ne kuhaju jer ih razvaljuju na poslu desetke sati dnevno i jer su tijekom studija i kasnije tijekom guženja za višu poziciju propustile od majki i baka naučiti skuhati i jaje a kamoli šnenokle. Ili su samo lijene pa se furaju na antitalentiranost. Tako je sila natjerala mužjake da nauče rezat povrće i na to dodaju fine mrtve trančirane životinje ili ono glavonožno iz mora. A za to nam treba velika prostrana ploha, koja je po mogućnosti povišena (naravno, i za prisloniti curu tijekom spontanog predjušnog, odasvud krčkajućeg seksa) te veliki sudoper s dva ispusta. I ogroman masivan nož za rezanje koji vas iz tko zna kojeg razloga neobjašnjivo plaši. Muškarci imaju neki animozitet prema perilicama suđa i smatraju da će potrošiti istu količinu vremena pripremajući suđe, saginjajući se, provjeravajući je li se opralo i vraćanju nazad, nego da zasuču rukave na pet minuta. Pećnica obavezno mora imati opciju “roštilj”, a plin uvijek pobjeđuje nad strujom jer teže iskipi kava i zagore palačinke. Frižider mora imati onu rupu da kaka led, pive idu na zasebnu policu, slatkiši i slaniši također, a povrće se stavlja na što vidljivije mjesto jer najbrže umire. I mi nikad u fridž ne stavljamo pomade, lakove, maske za kosu i čuda namijenjena vašoj produženoj ljepoti jer smo ih u stanju mamurni popiti jutro poslije. Stol mora biti samo funkcionalan, a obavezna stavka na njemu je toster u kojem se može prigrijati skoro sve mlađe od tjedan dana. Mikrovalna je za pičkice, samo ti smoči kruh u sendviču, da ne spominjemo njenu bezveznu alergiju na vilice i općenito metal…

Ostale prostorije
Plakar za piva kao u onoj reklami nema nikakvog smisla ako ima samo jedna vrsta piva a nema telke u blizini. A i dečki iz reklame su nekak pederasti. Špajza se organizira prema policama i namjeni, ne prema datumu kupnje niti prema boji, kao što vama često padne na pamet. Alatnica, samo joj ime govori da žene tamo ne zalaze (osim ako nismo odabrali muško u duši, a kao ni u drvarnicu. Podrum služi da bude u neredu i da nikad ne nađemo ono što smo tamo tutnuli – ljudi smo, nismo Austrijanci…

30 thoughts on “Useljenje u zajednički stan

  1. eh, sad, malo mi išo na jetra ovaj dio sa školovanim ženama koje ne kuhaju…možda je tako u Melroce Place-u, u stvarnosti se ipak koristi štednjak i za nešto više od zagrijavanja vode za instant kavu…
    i da, evo, baš sam se naguzila da dobijem bolju poziciju!
    al u biti htjedoh reći staru mudrost mog prijatelja, lagano modificiranu : da je meni 20 godina unatrag, nitko mi više ne bi prešo prag sa četkicom za zube u torbi!

  2. znaš što. ja nećem kupit cosmo. nisam skrtac, nego me strah sta bih procitala u nastavku. po ovome dosad ja ispadam vise musko nego zensko :S
    strasno!:O

  3. jedini aparat koji nikad nisam uključila i koji ne mogu da smislim jer smrdi na trulež je mašina za suđe. eto meni uštede od 500 eura koliko košta ugradna. fala ti ko rodu rođenom evo sad shvatih da ne želim sudoperilicu. fond za putovanja je porasto nagloooooooooo

  4. Da da, ima tu nešto, jedino ovo zasukavanje ruku u sudoperu ne prolazi kod mene ni pod razno.
    Po tvojem opisu sam čisto muško.
    Morat ću se razmisliti nad tom činjenicom…

  5. hydroriba, tako je!!! Kad otvoriš vrata na perilici nakon ko fol pranja posuđa, pa te zapahne onaj miomiris trule brokule/mrtvih tvorova… Neprocjenjivo. Batali ti sve osvježivače i ostalo kaj se dodaje u istu ne bi li se miris suzbio. Ili to samo ja imam preosjetljiv njuh.

    A i ono da kakti ganjamo karijeru, pa ne kuhamo – povrijedi me, brate. Vjerovao ili ne, al još ima nas koje uz (više-manje) odgovoran posao ilitiga karijeru, svejedno volimo i skinuti kakav dobar recept s neta, pa se bez obzira kada došle navečer doma hvatamo kuhače i to ne zato što moramo, nego zapravo iz gušta…

    Đinđe i gomilanje stvari bilo kakve vrste mrzim i ne prakticiram, frižider mi služi isključivo za pohranu prehrambenih artikala, a za veliki špigl u hodniku se slažem – osim njegove prvotne namjene koju si spomenuo, važno je i suočiti se ujutro s okrutnim svijetom zakopčanog šlica (to sam baš nedavno saznala na teži način)…

  6. Radije cu oprat sudje na ruke za 3 minute nego se zavlacit i glancat smrdljivu masinu 13min. Taj iz mani hani bani.

  7. Eh, Fish….dosta toga si ti to obro proanalizirasvaka čast.Zapitala sam se u koju kategoriju žena ja spadam jer kod mene ti je sve jedan veliki čušpajz. Npr. dugo godina sam bila protiv perilice za posuđe i bila nagovarana od muža da je nabavimo. patila sam za puno radne površine u kuhinji i otok-šankom, gdje mogu u miru popiti pivo….Što se tiče ručkova, ja se dižem od posla u 13.30 da bih mojoj gospodi doma spremila ručak…U isto vrijeme imam doma igrače na kompjuteru-igraju se baskrajno…..
    Kupaonica…i wc .htjela sam taj dio što prostraniji sa puno prostora za odlaganje svega i svačega…..(imaš sve to prilike vidjeti na fcb stranici jer imaš pristup). I sad se pitam….jesam ji ja muško??? ili nisam normalno žensko??? hebi ga, al neznam…odoh popit pivo….pozdrav ti ostavljam.

  8. Dragi Cosmo,

    danas sam zakasnila na posao jer nisam u hodniku uspijevala pronaći 59. štikle koje pašu na moju torbicu broj 48. Težak je život nas Cosmo djevojaka!

    Ima li još nade da moja karijera krene uzlaznom putanjom?

    Šifra : Bosonoga

  9. U svezi glede šlica – crnoga sam dana obukla bijele hlače (uži kroj, fini tanki ljetni materijal, ko stvoreno da ti se vide, jel te, khm gaće, da izvineš…), pa odabrah minimalno rublje boje kože (da sad ne idem u detalje, nije ovo Playboy, čitateljice će znati na kaj mislim).

    Taman sam, lakog koraka, ulazila u ured, kadli me presretne nepoznata gospođa (kad se prisjetim, čini mi se da radi za FedEx, valjda se slučajno poslom zatekla kod nas u zgradi) i diskretno me za nadlakticu privuče k sebi s riječima: “Jooooj, gospodična, oprostite, molim vas, jako mi je žao (wtf, pomislim), ali izgleda da vam je šlic, malo, znate…”. Spustim pogled brzinom svjetlosti…Ostalo je povijest.

    Sljedećih cca pol sata sam grozničavo u mislima prebrojavala uz koliko sam ljudi prošla od trenutka izlaska iz kuće, pa od auta do posla, pa sam se sa zebnjom u srcu prisjetila da sam baš taj dan prije posla kupovala novu parkirnu kartu u garaži na Martićevoj, šljakeri isto na Martićevoj su baš imali čik pauzu, bilo je tu i par kafića i terasa u pitanju, nebrojeno prolazećih auta, zaustavljenih dostavnih vozila, tramvaja, slučajne prolaznike koji su mi dolazili u susret da ne spominjem…

    Dragi dnevniče, jedina dobra stvar koja je izašla iz cijele priče je pomisao da ipak još uvijek ima dobrih ljudi. Doduše, malo ih je, putem treba sresti mnogo njih koji su zli i samo zlurado uživaju u tvojoj nesreći, ali ima ih…

    Dragi Riba, naj zamjerit kaj ti tu gnojim po blogu, ali ovim putem moram od srca još jednom zahvaliti divnoj nepoznatoj gospođi iz FedExa, ma gdje bila – dabogda živjeli u sreći i ljubavi sto godina!

  10. ajoj katarina…nisam se odavno ovako ismijala…iako, da se meni dogodilo, znam da mi ne bi bilo uopce smijesno…uh…bilo je sličnih unfala, al nikad takav…
    zato ja imam ogledalo nasuprot izlaznih vrata, feng suiju i ostalim pi*darijama usprkos 🙂

  11. Riba hoće normalnu, a pada na simonice, to ja jedino iz ovoga vidin :)) Ne ide ćevap uz štiklu… ili ide? Probaj Sevku dovuć u vešeraj 😉

  12. @cosmogrill, čita se ovo bijele boje a ne sive, daj procitaj ponovo pa razmisli kakvu si glupost provalio… kakva crna simonica!?
    @katarina, tebi bar nema kaj virit…

  13. Riba, to kaj mi nema kaj virit mi je u ovom slučaju slaba utjeha…Tak mi i treba kad se furam na Cosmo đevojku. Shit.

    makedo, probaj jednom izvesti nešto slično, vidjet ćeš kako je osvježavajuće 🙂 A dojmove poslije svakako podijeli s nama, molim te.

    Ipak, od tog nesretnog dana dvaput provjeravam sve proreze na svim odjevnim predmetima i prije oblačenja…

  14. Kraljuu.. :))
    al moram off topic..dakle.. COSMO..100 pitanja i odgovora o sex ( tak nekaj)
    35. kako da znam dal dobro mirišem dolje? Odgovor : Dotaknite se prstom i pomirišite ga.. AAAAAA WTF?????
    pa kaj se i za to novčiči daju?

  15. Bez uvrede, Riba, volim čitati ovaj blog…Ali uvijek me zanimalo kako se dolazi do toga da ti netko PLATI za tvoje mišljenje o muško-ženskim odnosima i sličnim stvarima…

  16. trebalo bi naći neku žemsku da piše “drugu stranu medalje”. makar je muški pogled na strahotu zajedničkog življenja vrlo… osvježavajuć. I sličan mom. Zato sam i ono jedno punoljetno muško što je bilo komene poslala njegovoj mami. Meni su ostali samo nepunoljetni – ako ništa, imaju bolje igračke od punoljetnih

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.