U paklu ženske ljubomore

Zadnji dani prije povratka vlastitog djeteta s mora mogu biti značajno uljepšani iznenadnim pozivom na dućansku pivicu od strane skoro pa zaboravljenoga frenda. Znate one sitne muške spike o količini naroljavanja, tko je ispao gluplji na kojem tulumu i koje smo cure htjeli ševiti, a one sada žive s nekim metiljima… Eto, što si stariji, to te više vesele!

I tako je Luka na klupicu u parku iz trgovine donio dvije mrzle pivice, baš kao nekad. Doduše, nekad nisu bile mrzle jer nije bilo ovih uspravnih prozirnih fridževa, a danas imamo i otvarače na ključevima pa ne moramo žicati tete da nam otvore. Kaucije još ima, damn… Kao i svaki put kad naletim na nekog dragog bliskog lika iz prošlosti s kojim samo dijelim viceve i fotke na Fejsu, iako smo udaljeni tek koji kilometar, očekivao sam da će i Luka početi neku žalopojku kako ga je gazda izigrao, firma propala, a on ostao na ulici. Ali on je krenuo u glavu.

“Moj, Riba, mislim da sam gotov…”

Usrah se načisto. Jes da smo prevalili četrdesetu i da ekipa umire sve mlađa i od sve besmislenijih boleština, ali Luka?! Bivši sportaš, plivač, seksualac i ženofil… Voli čovjek popit i pojest, ali što…

“Danas sam vozio klinca u vrtić, a na pješačkom stoji plavuša s dekolteom da joj vidiš pupak. A ja se, brate, nisam okrenuo. Gotov sam, to je to…”

Odahnem, trgnem gutljaj i prisjetim se da smo Luka i ja davno osnovali stranku za odbijanje odrastanja (SOO) te da smo se zarekli da nikada nećemo postati robovi normi, kravata i lažnih osmijeha. I uvijek se okretati za komadima, ma koje boje oni bili. Kažem mu:

“Ne seri, Luka, možda je bio neki gadan zavoj, ili si pričao s Juniorom, mijenjao CD… I meni se ponekad zna omaknuti. Ali da sad prođe neka klesana, amforasta, s tajicama koje nestaju u dubini guzova, naravno da bi se okrenuo, zar ne? Pa nije nam svevišnji oči dao da gledamo Sulejmana, ako smo stari, nismo retardirani…”

“Ne znam, brate, ma imam novu curu, mislim da je u njoj problem. Da mi se sve to počelo događati zbog nje…”

“Luka je zaljubljen, Luka je zaljubljen!”, urlam da čuje cijeli kvart i sam Luka, kojem je neugodno, pa skakućem preko ceste dok idem u dućan po drugu rundu. Čovjek je, naime, imao brodolom s bivšom ženom, bolno dijeljenje klinca, i zaradio taj nekakav gadan pečat koji mogu imati samo razvedeni očevi koji stvarno vole svoje dijete. Nakon godine dana rekuperacije, stao je na noge, gutao govna od bivše i konačno izborio pravo na češće viđanje kikića. Ali i ostao jebežljivec, stari ovdašnji naziv za onoga tko se više voli upucavati nego dobru knjigu pročitati…

“I koji je problem s tom novom”, počnem ga prcat. “Njezin te muž nanjušio, ima migrene, male cice, ne voli oralno, fejka orgazam ili previše zanovijeta?”

“I hoće, i voli, i inicira, čovječe, rijetka žena koja stvarno obožava seks, tu smo se savršeno upiknuli, tako da te sitne fizičke sitnice stvarno nisu bitne…”

“…ima male sise?”

“Da, pederu, ima male sise, ali nije u tome poanta.”

“Nego u čemu? Ne pomaže ti oko klinca, on je ne voli, nema love pa stalno ti moraš častit, ima jako male cice…”

“Ma sve fercera osim jedne stvari – ljubomora, brate… To je strašno. Ne ostavlja me ni na sekundu, kontrolira, prati, zapisuje… I ucijenila me da će me ostaviti ako je ne addam za curu na Fejsu.”

“Pa to ni u romantičnim komedijama više ne stavljaju, to si izmislio, kakvo dno! Pa obriši to smeće od Fejsa, svaka verzija je sve gluplja.”

“Ne mogu, znaš da sam egotripično govno i da mi je svaki lajk k’o mukte pivkan…”

“Been there, done that, ne moraš mi pričati, ali sad, ako je samo zbog statusa na Fejsu…”

“Nije to sve, komentira mi svaku sliku, svaki post na blogu, radi scene kad odem poslovno minglat i povedem je sa sobom, viri mi preko ramena kad pišem SMS-ove, vjerojatno čita mejlove, duri se svaki put kad odem negdje, a da nisam s njom…”

“Sori, Luče, ali htio si vezu, pa eto ti veze. Nemaš više dve banke pa da landraš po studentskim domovima i budiš se s flašom lavova u prknu… Pa je l’ imaš slobodan dan, ono za škvadru, izlazak jednom tjedno, muške spike, kakica, drkica, Modrić?”

“Nemam, žicao sam je slobodan dan nakon 45 provedenih skupa, pristala je i onda me taj dan nazvala devet puta i banula mi u stan u pola osam jer joj je doma nestalo struje.”

“A kad se napije? Je l’ bar onda meka i podatna? I di su joj frendice!?”

“Nema frendice. Neki dan se satrasmo s mojom ekipom, ja uzmem mobitel jer ga nisam vidio tri sata, a ona počne urlat da s kim se dopisujem i nek joj ga odmah dam. Pred svim ljudima, ozbiljno. I još se izdere na mog frenda koji je glavinjao kraj nas i branio me da je mobitel privatna stvar… Da je bar varam, ali ništa, samo neke benigne bezuspješne spikice preko Fejsa, kao, uostalom, i svatko od nas…”

Zacrvenih se i skrenem na zaključak…

“OK, mislim da ste vi u stadiju koji je ipak pedalj više od ljubomore i da trebate razgovarati…”

“Znam, brate, ali star sam, imam 43, tko će me htjeti ovakvog bez velikog auta i posla u državnoj firmi, kužiš. Popuštao sam joj mic po mic jer je bila divna, ugađala, slušala, ramezaplakanjizirala… Ali sad me nadgledanjem natjerala na to da se više uopće ne veselim seksu, susretu, putovanju, jer očekujem njezin bič na svojim leđima. I sklanjam pogled sa zgodnih cura, iako ja njoj prstom upirem na zgodne nabildane tetovirane frajere kad su u blizini, jer znam da će mi ova ako sazna satima kopati oči. A to me ubija. Posisala mi je životno veselje, one sitnice koje me drže na površini… Prestajem biti ja.”

“I, što ćeš napraviti?”

“Otići po još jednu rundu…”

Da ne duljim previše, satrasmo se Luka i ja pošteno, zaključismo da nema više onako dobrih i ludih tuluma, da se trebamo češće naći i da je ženska ljubomora jedna jako zajebana stvar. S druge strane, jako je teško naći neku ravnotežu kad je u ova šugava vremena s prvog mjesta na tablici zdravlje potisnuto egzistencijom, a ljubav je tek na čvrstom trećem mjestu. I što sad? Ostati sam i tražiti nešto bolje što možda čuči u sporednoj ulici? Ili pokušati izboriti se za svoja prava od nekoga tko ih je prisvojio pod svoje i nema ih namjeru pustiti. Razgovarati, smanjiti kriterije, potpisati potpunu kapitulaciju, pristati na durenje i nastaviti s 50% prijašnjeg entuzijazma dok sve ne prsne, ili razborito dogovoriti nešto što odgovara svim zavoljenim stranama? Razborito u ovim godinama?!

Nismo otkrili sveti gral, samo mamurluk. I da je ljubomora biljka koja se mora često i drastično obrezivati, da ne postane zajeban bršljan. Luka je rekao da će se javiti nakon što popričaju za vikend. Neka mu je sa srećom.

A što je tek s muškom ljubomorom, eh…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *