Cure meni slinice kada vidim minice…

Godina je 1984. Još je sarajevski Vučko bio najveća faca u bivšoj državi, a mali kilavi pubertetlija se sjedeći na zidiću ispod diska u Veloj Luci po prvi put, ono pošteno – zaljubio.
Prišla mi je i rekla da se znamo s kupanja i da se zove Marie Helenne. Valjda se to tako piše, nemam pojma. Trenutno sam bio na off, čuo sam samo anđeoski cvrkut plavokose Barbike u ekstremno kratkoj haljinici, koji je pjevušnuo nešto poput ‘Marielen’. I to s tako drčnim, povišenim ‘n’ na kraju, da sam trenutno erektirao i odlučio pustit korijen i ne mrdat.

Dakle, ponoć je, vidno pijana raja ulazi i izlazi iz diska, a ja bih već trebao ići pješke nazad doma pet kilometara preko brda. Ali mi se ne da jer mislim da je život tu, a ne tamo, iako je tamo gdje si ga urediš. Mali dežmekasti jumfer tako sjedi i bulji u ovu instant vilu. Pitam je da ponovi što je rekla jer nisam skontao od prve. Ona nastavlja polakše na kombinaciji francusko-luškog, pa polako shvaćam da žena skuplja pare da kupe žižu i zove da im se pridružim. Gledam ja tako i dalje svoju Anđelku Amalku i smišljam jadan kako da joj objasnim da sam za zadnje pare netom kupio Alana Forda, Giganta s Modesty Blaise i, o sreće – Umpah Paha u boji. Pa promrmljam da ne duvam, a ona se nasmiješi, okrene i krene do drugog pankera s istim pitanjem. Uto zapuše vjetrić i onako joj lagano merilinkasto zadigne haljinicu. Nikad nisam od rođenja bio bliže ženskoj guzi, mislim da bi me valjda u zoru smetlar špahtlom morao maknuti s tog mjesta da nisam morao doći doma do 1. I dan-danas nekad na tome mjestu ostavim cvijet…

Puno godina kasnije, nakon što je prva simpatija imala dlakave, druga debele, a treća nikakve noge (to su one same rekle), upoznao sam Branku. Ona je bila iz Pule i puno duvala, ja sam fajn pio, a u tih dva i pol tuluma u kojima nam se križala škvadra, uspjeli smo pričati deset sati i ljubiti se deset minuta. Pa kad smo se konačno više trebali naći na dejtu na Trgu pod satom – ispala mi je ladica od sreće. Do sada smo se pipali po mračnim studentskim izbama, bio sam zaljubljen u njen mozak, ali i tek nagađao kako izgleda, a sad je prema meni na dnevnom svjetlu skakutala frčkava slatka mršavica u lepršavoj ljetnoj haljinici. Jebate, pelud je s mene štrcala… I još mi je i Milku veliku dofurala jer su joj starci često išli do Trsta, pa sam tih par sati blejanja po centru bio totalni plafon. Prekinuli smo za tri dana jer je bila naporna, a ja sam polako shvatio da mi lepršave windy minice jednostavno nisu suđene.

U onih par puta što sam šetao u kiltu, em sam se smrzo, em bih uvijek zaboravio podić šosić kad bih sjedao, em bi mi uvijek ispalo jaje na fotkama. A kilt je do koljena, a minice u liniji međica-dražica-guzovi!!! Nekad mi to zgleda malo vulgarno, ono, poziv na uzimanje iz izloga, eto me, kupi me dok sam na dražbi… A nekad sam i ljubomoran kad moja cura s mrak nožicama privlači slinave poglede svakojakih prolaznika. Iako neke druge frajere upravo to veseli i pali…

Uskoro sam shvatio da se više veselim tetama s velikim cicama, kao i da minice nose uglavnom tete koje ne spadaju u tu ciljnu skupinu. Fakat. Jeste li ikad vidjeli ženu u punom dekolteu da ima i minjak? Rijetko, zar ne? Misle li one da se ne smiju šaliti s božjim darom, ili to jednostavno ne uspijeva na istom organizmu, ono, kao pošteni političar. Je li moguće da većina žena fura minice samo zato jer imaju male cice, pa da nekako dođu do izražaja kad su vani s frendicama koje imaju veći broj? Jer misle da frajeri stavljaju sise na prvo mjesto? Moje je skromno mišljenje da cure s malim cicama imaju više problema s velikim sisama od bilo kojeg frajera. Ali im to nikad ne smijemo reći jer se možemo pozdraviti sa seksom. Tako da ćemo danas često na ulicama sresti finih minjaka, jer dokle god će cure s četvorkama nositi dekoltee, i one s dvojkama će furati minice.

A meni je i dan-danas divno gledati gole glatke, triput premazane nogare kako poput hromog bambija napikavaju nesigurno asfalt u štikletinama, uživati dok im vjetrić mrsi falde i leprša rubove. I htio bih sjediti u nekom žiriju i davati ocjene i veseliti se što sam dovoljno blesav da me takve sitnice mogu ispuniti. I zato, živjeli minjaci i tete koje ih imaju hrabrosti nositi. Ali nek se ne čude kad im priđemo i počnemo se upucavati. Makar i loše…

Zagreb, 2011.

Kako muškarci ševe?

Zanemarimo li šačicu mizernih hejtera bez društvenog života koji će popljuvati i mene i ovaj tekst bez da su i naslov uspjeli pročitati do kraja, većina vas dobro zna da baš i ne proživljavam ama baš sve što napišem.
Tako sam nedavno dobra dva-tri tjedna proveo kao u doba faksa, hodajući po cugama i pričajući sa starom ekipom, ali i nekim mlađim generacijama o onome što ih muči, veseli i kakva je budućnost hodanja, seksa i vezivanja u doba tranzicije u ovoj nepotističkoj kifli početkom 21. stoljeća. Umjesto da više ševim, kreten, ali bar sam se kvalitetno nasmijao i došao do sljedećih zaključaka – kako beta muškarci ševe kroz godine. Alfe su toliko prozirne da bi ih i Aco Trica znao skautirati…

Između 15 i 20
Kao netko tko je izgubio nevinost s 20 godina i 313 dana, a i rastavljeni je otac predivnog skoro osmogodišnjaka, mislim da djeca danas stvarno prerano stupaju u odnose. I stvarno treba pričekati tih prokletih 18, iako si i onda još uvijek bedast i ništa ti nije jasno. Mladići se na kraju puberteta uglavnom prepuštaju nekim starijim tetama, koje liječe neke svoje frustracije jer si ne mogu naći normalnog partnera. Pokušaji odnosa s curkama istoga godišta rijetko uspijevaju, tek jedan do dva para prosječno po razredu, jer djevojke u tim godinama padaju na frajere sa šiltericama u nabrijanim i spuštenim Hondama, s motorima koji proizvode buku, a da ne spominjemo raznorazne sportske i ine celebove koji ih počaste pićem i spolnom bolešću. Tako da najčešće ne biramo, nego budemo izabrani, a onda je sve na njima, no tko s djecom liježe, vrlo brzo zaspi.

Između 20 i 25
Nekad se razmaženu derištad koja bi prkosila roditeljima i dosađivala uz kompjutor, televiziju ili stripove, na kraju srednje škole tjeralo u vojsku. Neki bi se provukli preko veze, ali je hrpa doslovno najebala po pustopoljinama i pripizdinama bivše tvorevine. Neki su tako prva seksualna iskustva doživjeli u kafani “Kod dva bela goluba”, neki na straži pored romskog naselja, neki na zajedničkom tuširanju, što i nije bilo neko iskustvo… Ali oko dvadesete smo shvatili da se seks može doživjeti spontano, da se može seksati i netko mlađi od tebe, pa čak i kolegice s faksa, te smo dobili neku određenu dozu sigurnosti i samopouzdanja. Ništa nam nije bilo strano, išli smo okolo i birali, uglavnom s malo uspjeha, ali i ćorava koka nekad ubode zrno. Svejedno, nekako su nam na faksu najbolje sjedale djevojke sličnih i istih sfera razmišljanja i gledanja na život, bili smo svi još dovoljno mladi i nismo mislili na budućnost. Općenito je to doba kad bi muškarci trebali biti najbolji u seksu. Ali nisu jer su još prebalavi i ne znaju zadovoljiti ženu, nego misle samo glađom glavom, poševe i još znojni to objave na Fejsu…

Između 25 i 30
I dalje nam ništa nije nastrano, držimo se i dalje svojih godina, obično smo u nekoj ustaljenoj vezi koja kod žena u ovim godinama ulazi u krizu. Treba se množiti, a ako muško to ne shvaća, nego i dalje drkulji po Play Stationima i truli u birtijama, nešto se mora mijenjati. Pa promijene njega i odu s nekim s više love. Muškarci su tad u krizi mozga jer ne znaju što bi sa sobom. Neugodno im je žicati od staraca, a znaju kako je teško početi raditi i strah ih je od žrvnja iz kojeg nema povratka. Počinju se okretati za mlađima jer stare sporije od žena, kreću prve potrage za ljubavnicama i nečim novijim, zanimljivijim, ali još ne znaju je li to radi seksa, razgovora ili oboje.

Između 30 i 35
Jedan dio se nije prilagodio na svijet, izbjegava posao i obaveze, povlači u kvartovsku birtiju i gubi dane. Na šarm i spiku još uvijek lako zbari neku glupačicu koja pada na komplimente i njegove lovačke priče, ali to su posljednji trzaji. Prve sijede daju šarm, ali Clooneyu i Conneryju, a on polako odlazi kvragu i završi s još nesretnijom konobaricom, pa promijeni nju i birtiju. Onaj tip koji je u žrvnju shvaća da posao jebe njega, pa on jedva stiže provesti mrvu vremena s emancipiranom djevojkom, koja rinta i više od njega, tako da dobivamo izmučene zombije koji prije spavanja jedu kokice i bulje u “Game of Thrones” samo da se ne bi morali ševiti. Jer ne mogu. Faza napredovanja u karijeri i gomilanja para užasna je ne toliko za frajera, koliko za njegovu curu koja je svjesna da on ševi sa strane iz jednostavnog razloga jer se ševi i ona. I nikako da si usklade vikende… Frajeri u tim godinama ševe sporadično i nisu neka sreća, ali to je samo prolazno…

Između 35 i 40
Jedan se dio ekipe otatio, zaljubio i maknuo iz seksualnih voda. Deset posto tata ostaje vjerno ženama, 20 posto ostaje s njima i potajno ih vara s lakomim kučkicama koje ih žele za sebe, ili naivnim nesretnicama koje duboko puše njihove lažno emotivne spike. Love se one od 25 do 30, (riskantno, žele zatrudnjeti), ispod 25 (najslađe, ali tu se muškarci lako zaljube, a znate što se događa kad žene shvate da ste se zaljubili u njih), kao i one rastavljene preko 35, iako je tu rizik najveći, a seks najčudniji. Ne postoji tip iznad 35 koji nema neki gadan ožiljak u životu, pa njih love isključivo povrijeđene žene koje žele nivelaciju. No, postoji jedan dio muškaraca koji konačno sazriju i evoluiraju, te konačno znaju gdje je klitoris, kao i da seks nije trka na 100 metara s preponama. I savršeno dobro znaju kad iz predigre i nježnog seksa treba polako prijeći u spankanje i divljakluk…

Između 40 i 50
Iako traže one između 20 i 25, pristaju na sve, samo da im se nasmije na tri fore, nije religiozna i sama se odveze doma ili ima svoju gajbu. Spremni smo kuhati za seks, pričati prije seksa, dijeliti komplimente u koje ne vjerujemo, slati SMS-ove s kojima smo se donedavno sprdali, te ni pod prijetnjom mučenja nećemo reći da smo ih ikad napisali. Ukratko, očajni smo, a ako se u međuvremenu nismo propili ili doživjeli neki teži brodolom, spremni smo izdati i domovinu za običan, mali, novi snošajčić. Jako nam je teško ostati u vezi i mislimo da nam je ostalo još jako malo do posljednje prirodne erekcije, pa nas se općenito čuvajte. Iako uopće nismo loši jer smo naučili kuhati, a i uvijek imamo butelju viška…

Iznad 50
Da citiram jednog poznanika, nalazim da će nam biti dobro sve što ima bar jednu nogu i ne laje… Ali daleko je to…

Ribafish, Zagreb, 2012.