Najgori muški odjevni artikli za plažu i oko nje

Ušao sam u bar na plaži, uzeo koktel za šankom i povukao prvi srk ružišastom slamkom, zumirajući što se nudi iz izloga broj jedan.

Bacio sam visoko svoj slamnati šešir i razbacao gelirane uvojke te privio prvu droljicu na svoja maljava prsa upletena u zlatnu kadenu debljine lanca Bartola Kašića ili predratne specijalke. Salsa dere, moje gumom ojačane mokasine letaju po podiju, napalmno napalita random ženka svršava na moje čvrste senzualne pokrete, a moj joj pečatnjak ostavlja duboko istetoviran broj mobitela na dlanu…

Budim se fino erektilan i shvaćam da život nije španjolski serijal te pakiram stvari za prvo ovogodišnje kupanje, otprilike – borolete, siledžijku i kupaće. Hm, a baš bi bilo dobro imati seksi lanenu šulju, safari kratke gaće i japanke, i gledati kako ti koke padaju pod noge. Pa sam kontaktirao par bivših i par blesavih dragih koka u najboljim godinama te došao do sljedećih zaključaka što ne prolazi na plaži. Naravno, osim kod sponzoruša, koje vole čak i roza košulje, ali one su ionako nepismene…

1. Forsiranje plodova teretane
Postoje muškarci koji imaju bogom dano klesano tijelo, ni premišićavo, ali ni otromboljeno, đubrad sretna koju mrze sve ostale ljenčine i hedonisti, jer se za takvo nešto inače treba propiškiti puno znoja nekoliko mjeseci godišnje po teretanama. No umjesto da ti uporni teretanci znaju kad treba stati, i imaju neki normalni, umjereni torzo, oni se krenu ubijati od steroida, dodataka, govana, sve dok ne dobiju oblik balončića s helijem, pa se gegaju onako stisnutih šaka za davanje krvi, napuhani sitnoguzi kao da se spušta naoblaka.

S mjerama 140-80-70 izgledaju kao trokut za sporednu cestu, i najčešće furaju majice bez rukava ili šeću goli do pasa, bez disanja, okrećuć se poput vrtne prskalice i s nadom da će ih uočiti neka teta. Ali tetama je to danas tak passe, pogotovo kad se tip pretetovira, pa izgleda kao nedovršeni strip za djecu…

2. Nakitnjaci
Dok su još samo pravi vjernici slavili krizme i krštenja, u Dalmaciji i zaleđu su se najviše dijelili zlatni i srebrni lančići. A kako nemoš dat ditetu manju kadenu od susida, krepa dabogda, generacije tamošnjih muškaraca i danas hodaju malo nagnute prema naprijed od teškog tereta barem pola kile okovratnih plemenitih metala. Jednom kad ih stave, više ih ne skidaju, jer im srastu s dlačurinama na prsima, a jedini način da im maknete taj okov je da ih moleći prekinete u pola seksa dok vas pri misionarskoj pozi zlatnina bolno ritmično udara po bradi ili nosu. Rustikalniji primjerci nose i zlatne pečatnjake, jer smatraju da se žene pale na veličinu, ali ne i kad ti se šaka od težine vuče po pločniku. Što reći o tipu koji ima tri krunice oko vrata i nakupinu kože na ruci za razastrijeti mega gumi-gumi? A gle, kad ne mogu drugačije privući pažnju…

3. Dlačice pod nosom
Iako sam osobno mislio da žene bezuvjetno padaju na bebiguzno izbrijane fićfiriće, većina se izjasnila potpuno suprotno: “Kad su već na godišnjem odmoru, pa neka se opuste i zapuste. Dosta nam je zasranih lavaboa svako jutro, a i nije loše onako mekano nakon što se ne briju deset dana! I Riba, sat vremena nakon brijanja – to grebe, prokleto grebe, da volim predigreno bockanje, snubila bi dikobraza…” No, tu su i dizajnerska bradica ili brčići, sve prisutniji outfit kod modernih mužjaka, naročito kod onih koji su počeli ćelaviti ili se naglo debljati – postoji i teorija da brade puštaju manje obdareni mužjaci, ali zadržat ćemo se da je to ipak bliže onom starom vicu: Zašto grbavac pušta brkove? Pa da ga zovu Brko! Uglavnom, ispitanice su zaključile da im je tip koji pola sata provede pred ogledalom lickajući dlačice ipak previše povezan s majkom da bi bio zanimljiv igdje, a pogotovo u krevetu.

4. Tata, koja je to kava? Moka, sine
Ljetne koledžice, odnosno mokasinke, taj plitki produkt kraljevskog snobizma, koji na suhom nema nikakvog smisla, osim teže šminke (na jedrilici su vjerojatno zakon, za nju su i stvorene, a ne za disko), apsolutni je odbijanac za Hrvatice koje se na more ne idu bogato udati. Tip koji potroši par tisuća kuna da bi glumio princa ili brodovlasnika jednostavno ne paše u naš milje, pa je ili varalica, ili fejker, a takvih je svakoj iole pametnijoj ženi dosta nakon cca tridesete. “To ti je nama u rangu onih jarunskih silikonskih droljica u dopičnjacima – znaš da ga možeš imat uz malo truda, ali ti je sutra zlo.”

5. Gaće s nadgaćama
Treba ući u more a da te primijete, ali treba ući u more, i da te ne sprdaju. Sudeći po prestrogom ženskom sudu, jedino prihvatljivo su kupaće gaće bokserice do maksimalno polovice bedara. Bermude su za klince koji imaju malog pišu, speedo gaće za kompleksaše koji žele pokazati da su ih roditelji godinama tjerali na plivanje ili da ne znaju dostojanstveno stariti, tange za retardirane digiće… Kojima će ipak dati kada se napiju, jer su tako simpatično uporni… Ah, žene.

Što se hlača tiče, reperske hlače na pola guzice govore da je dečko ili neuhranjen, ili nedorečen ili nenačitan, a trifrtaljke da nema svoje ja niti je siguran u sebe. Bijele lanene hlače kazuju da mu ih pegla žena ili majka, a sve ostalo ima kakav takav prolaz.

6. Čarape
Bolje vam je da se smrzavate nego da na noge navučete išta, jer su žene apsolutni ljetni čarapofobi. Dokoljenke su za fudbalere, gležnjače previsoke, a stopalice preniske i odvratne, dakle, ne možete pogoditi visinu, a jedino gore od toga je da nosite visoke pankerske tenisice. Da imaju neki sprej za označavanje luzera, vjerojatno bi vas odmah poprskale njime da vas više nikad ne pogledaju.

7. Alkosi
Cijeli sam život po moru, kampovima i plažama držao pivsku flašu u ruci, uvlačio trbuh i mislio da sam frajer. Dobro, do trideset i treće. Ali žene ti alkoški trikovi tako odbijaju kao malinovac Mladena Grdovića, pa je bolje plažom ići čist. Zanimljivu sam opasku čuo od frendice koja je rekla da joj trenutno umire frajer koji u ruci drži radler – “Ili si muško, ili nisi, ne trpim polutane – tko pije kao pička, i ševi kao pička. Odbij od mene!”

8. Dodaci na glavi
Sretnici koji nisu oćelavili od stresa ili genetike, pretežno s talijanskog govornog područja, na svoje kovrče stavljaju toliko ulja i gela da stariji Dalmoši zorom misle da se izlio tanker. No, to nije sve! Uništavatelji jastučnica svoje kovrče toliko žele istaknuti, da ih poput kitnjastih paunova još ukrašavaju i raznim ortopedskim pomagalima poput rajfova, šeširića veličine zdjelice za rižu koje stave samo na pola tikve i onda škilje od sunca. A te marame za obuzdavanje masnih visuljaka s čelenke, smanje im fi glave na pola, pa izgledaju kao uspravljene iguane. Ok, dno dna je ipak šilterica, znak da micek doma još skuplja sličice autića, i igra football managera…

9. Maje i majičice
Već sam negdje spominjao lakoću i ležernost kojom Javier Bardem nosi zelenu lanenu košulju u jednom kadru filma ‘Vicky, Christina, Barcelona’, i kako bi divno bilo s takvim epskim šarmom šepuriti se po Šepurinama ili bilo gdje po moru. Ali kad nisam ni badem, a kamoli Bardem, a i odavno sam shvatio da je potkošulja unikatno jednostavan i lako periv/pegliv odjevni predmet. Pa ljetima loše barim, ali loše bare i momci koji navuku ekstremno uske majice i košuljice s manjkom dugmadi i silom nutkaju dekolteiće komadima u čašu. Prozirne i mrežaste majičice jesu hit, ali za onu drugu ekipu, dok su totalni degute mamini sinovi koji nose vestu zabacitu na ramena i vezanu među sisama. Taj kad svrši valjda plače i šalje sms mami…

10. Bonus
Smijat ćete mi se, ali ponekad navučem kilt i osjećaj je sjajan.

Tako da jednom možda probam i pareo, kao onaj luđak Kurspahić, koji me na Visu devedeset i neke noseć isti, pošteno razvalio jedan na jedan. U košarci, naravno, sram vas bilo… No, smatram da ne bih dobro prošao pri ženskom sudu, iako navodno vole otkačene. Dredlokse, koliko god muškarcima pojam nepranja i namjernog zaplitanja bio odvratan, ni žene nakon dvadesete više ne fermaju previše, tetovaže bucmastog anđelčića, karte rodnog kvarta, kineske poslovice iz kataloga, portret Ante Pavelića, Thompsonov mač ili skica križa na Marjanu isto nisu neki hit, kao ni sve modernije rupe za golf u ušima i nozdrvama. Taman za vjeveričju duplju, bljak. Ne valja ni preparfemiziranost, ali ni hipijevski znoj, a najgore je na muškarcima u ljeto vidjeti – drugu ženu. Ako je zgodna, sigurno je glupa, ako nije, vjerojatno je kučki tata prebogat pa bi je najrađe zgnječile kao uš, onakvu debelu, punu sebe, ufff.

Uglavnom, muškarcima želimo puno sreće s barenjem na moru, savjetujemo vam Rektum-Aladeen-Horcutinčićev teorem: na jahti daje svaka, jer zna da ako ne da – leti u more.

Top 10 ljetnih ženskih odjevnih predmeta koje muškarci ne podnose by Ribafish

Crna Ovca 2018.

S toplim danima došlo je vrijeme kad ponovo u prvi plan dolaze žene sa sisama i nogama, a ne s karizmom. Iskreno, ne znam što tjera žene svijeta na nasjedaju na provokacije dizajnera i tjeraju se na izgladnjivanje dok ne postanu koščate poput rabljenih špangi.

Pravi muškarac ne voli mršavost, škripu koljena i zvukove kruljenja u simbiozi s odbijanjem jela u restoranu i nerviranjem zbog pretjeranih kilograma. Prava žena je ponosna na ono što ima, i to nosi s osmijehom, ali i ona nekad odjene nešto što u našim infantilno-hedonističkim sivim masama ponekad izvuče posprdni osmijeh na lice. Drage naše, tko smo mi da sudimo o vašem oblačenju (javlja se tip koji ljeto provede u siledžijki i boroletama), ne želimo vam nametati ukuse, ali većina vas prešutno želi da im se kaže da nešto valja ili ne valja, a ne da nam se šuška iza leđa.

Pa sad, ako vam je stalo do mišljenja Ribafisha i dva frenda na dućanskoj pivici popijenoj na klupi u centru Zagreba s pogledom na žene u prolazu, bacite oko, i nemojte se uvrijediti. Jer, znajte, iako vas vaš dečko mora pohvaliti zbog odjevne kombinacije, ponekad ne stoji iza svojih riječi. Ovo je puno bliže istini…

1. Tajice
Super odjevni predmet za teretanu, ili poslijepodne u stanu uz kokice i film, ali kad ti u podne nasred špice pogled primami istaknuta vagina, fakin devin papak, odnosno breskvica iz koje ljudi dolaze na svijet, prevučena tankom pripijenom sivom tkaninom, stvarno ti dođeš da joj daš broj dobrog psihijatra. Dani vulve, halo!? I, drage dame, za ukusno žensko dupe, najčešće je potrebno koristiti teretanu ili stazu za trčanje. I onda se čudite što vas sprdamo… Kao da ja po gradu nosim topić, ili ovlaš obmotam pišu prozirnom folijom, ono, degute…

2. Pregoleme naočale
Svaki ljubitelj otvorenih prostora, vozači, spasitelji i svi oni koji su ih zaboravili doma – znaju koliko je dragocjen taj komadić plastike kad zapiči zvizdan. Nažalost, netko se, vjerojatno u Americi, dosjetio da nesretnicama uvali priču da na tintari obavezno moraju nositi stakla veličine retrovizora SUV-a, ili barem veličine reketa za ping-pong. Ove nakaradne mini-tave za palačinku služe jedino za poravnavanje nosne kosti i zaštitu od mušica, ali muškarce trenutno asocira na liječenje nekakvih kompleksa. Kojih? Nije nam apsolutno stalo da saznamo, kad ti na čelu piše da su očiti…

3. Balerinke vs kroksice vs platformašice
OK, postoje i mužjaci koji obožavaju stopala, ali žene je vjerojatno strah takvih, pa pokušavaju na svaki mogući način unakaziti te prelijepe donje zglobove. Kao prvo, neke u ljeto furaju uggsice, naglašavajući da se uopće ne znoje, a nama to izgleda kao da su ugurale nogu u svjež vidrin leš. Jezivije su samo one šarene lego kockice s rupama, kroksice – čim ih ugledamo, odmah stvaramo sliku neke nemaštovite domaćice koja se na silu trudi biti otkačena. Većina se mužjaka gnuša jednostavnosti i bezobličnosti balerinki i svrstava ih uz bok nakaznim snobovskim espadrilama, dok se nikada nećemo prestati diviti ženskoj hrabrosti da na grbave dalmatinske ceste i uličice izađe u petnaestcentimetarskim platformama. I nećemo nikad zaboraviti blamažu one saborke, Vesne Botoks, koja je dočekala TV kamere hodajuć po oblucima u svom dvorištu – u štiklama. Kakav trbušni ples, ma akrobata!

4. Poluvisoke kožne sandale/gležnjače
Moram se posebno osvrnuti na najčudesniju navlaku za stopala, otkako smo vidjeli kako oni afrički siročići za japanke upotrebljavaju plastične boce i malo špage. Ovaj toliko ružan artikal ne da bi trebalo zabraniti, nego i ozbiljno porazgovarati sa ženama koje ga navuku na nogu. Bastard Jugoplastikine prozirne sandale, i rabljene vrećice za usisavač govori o ženi samo to da ne živi u istoj ulici s ukusom. Poput do pola oglodane dlakave pastrve, sapperlot!

5. Torbetine
Daleko od toga da se ljudi na cesti ne smiju meni i mome ruksaku u kojem imam od tri pumpice za astmu (jedna uvijek radi), pilula za alergiju, vlažnih maramica (ako se netko hoće đorati za sličice Medo putuje – javite!), tekica, kemijskih, diktafona, lizalica, fotoaparata… Pa se zato i ja mogu smijati ženama koje imaju ili besmisleno male torbićice za Labello i pola tampona, do željezničarskih torbaka u kojima tavore sabrani Coelhovi radovi, litra i pol vode, 43 usahla ruža, ključevi od bicikla, feder od kemijske, WD 40 light, parfem, lak za kosu, četka za kosu, kosa, rezervne najlonke, token kojeg će doma tražiti danima, sprej za samoobranu, i nikad, ali baš nikad – ono što joj baš tog trenutka treba. Danas žene više kopaju po tim vrećurinama nego što se šminkaju, da ne spominjem kako im jedno rame naočigled visi… Još malo pa će počet rezat desnu cicu kao Amazonke!

6. Dopičnjak
Jedno je biti seksi, a drugo je biti drolja. Cijenimo vaše pokušaje da se izborom outfita bogato udate za lokalnog fudbalera ili mafijaša, ali pobogu, pa treba imati neku granicu. Nažalost, situacija je gotovo identična kao i sa ženama s debelim nogama koje forsiraju tajice, pa što kraću minicu žena ima, to je i više celulita na njenim bedrima. Kako sam jednom davno mudro rekao, žena bez celulita je kao štrudla bez štaub šećera – svi znamo da ga imate, kao i mi škembu, ali halo – mi svoju škembu uvlačimo, i dok u nama srce wannabe jebačko bije – uvijek ćemo je uvlačiti.

7. Prazan dekolte + šljokičaste majice + puf rukavi
Nismo svi isto obdareni lojnim žlijezdama, i ne stoje nam svima jednako dobro neki odjevni predmeti. Kad otkopčam gumb na košulji, to je toliko odvratno da se režiseri svijeta otimaju kako bi snimili Milo Hrnić vs Verewolf, ili U dlakavom gnijezdu 2. Ali zadivljuje samodopadnost i hrabrost mršavica koje obuku V izrez do pupka, a onda joj među cicama možete igrati ne križić-kružić, nego potapanje ovećih brodova. Isto je prevulgarno i kad vlasnica sočnih, lelujajućih grejpfrutića prošeta špicom u gornjem dijelu badića i tek nekom maramom preko njih, i onda se pita zašto svi bulje u nju. Mislite da smo licemjerni? Pa i jesmo, ali nama ni pornić s frajerom koji ima manjeg pišu od nas nije napet, barem smo iskreni… Mučke provokatorice, namjerno to rade!!! U grozomorne predmete ubrajamo i majice sa svim vrstama šljokica, jer ih nakon spontanog plažnog seksa ili tek ljubljenja ujutro nalazimo među krmeljima, u hrani, pa čak i tamo… Dobro, znate gdje, tamo. Puf rukave nose cure koje misle da imaju male cice i/ili debele ruke, pa se trenutno eliminiraju iz ikakve konkurencije… Kao i one s ravnom guzom koje na +43 nose vestu preko iste…

8. Hlače spuštenog dupeta
Nisu mi jasne reperske traperice ‘napo prkna. Možda sam star, ali ne ide, jednostavno mi je ružno, kao mom starom onomad u srednjoj, kad me forsirao Beatlesima i Indexima, a ja slušao Sex Pistolse i Ramonese. Postoji tako i soj žena koje mrze štikle i sve štulasto, a misle da imaju prekratke noge. Pa su u tu svrhu počele nositi nekakvu široku majicu koju navlače na noge kao hlače, a rezultat je da imaju neki neartikulirani komad tkanine koji uspješno ubija sve obline i naznake seksualnosti. I an dupetu joj piše – nisam zadovoljna sa sobom. Ukratko, žena koja to uspije staviti na sebe, definitivno je komplicirana. Izbjegavati…

9. Glomazna glavopokrivala
Treba se čuvati UV i ZŽ zraka, ali to se može napraviti i decentnije od deka koje se na glavi skomprimiraju u maramu, a pogotovo od šešira veličine Saturnovog srednjeg mjeseca. Uđe jednom u zahod i više ne izađe dok ne pozovu vodoinstalatera da je odglavi. Da ne spominjemo što se desi s prvim lahorom kad dječurlija krene naganjati odbjegli sesoar umjesto lopte. I obavezno je jedna ruka uvijek na tjemenu, poput majmuna koji razmišlja, ali uvijek! No, dobro, čemu se moja rasa smije buniti, kad neki od nas, sekta Galebovi, i u disko ide u tamnim naočalama… Bože…

10. Ogrlice + nakit
Većina muškaraca pocrni i prije ljeta zidajući prijateljev kat, terasu, ili bilo što što podrazumijeva skidanje u potkošulju, ispijanje puno lošeg piva i obavezni roštilj. Pa im ostane uzorak potkošulje, nimalo seksi, ali cijenjen od strane drugih muškaraca, jer znaš da će ti dotični uvijek pomoći kad će trebat nešto šljakati. Žene u svrhu nepotpunog tamnjenja imaju drugi plan, a ime mu je – nakit. Ne zna se koji je komad besmisleniji, od prstena za nožni srednjak, koji izgleda kao pečat na svježim hrenovkama, preko zlatne nanogvice (dio Dalmoša više ne radi ništa nego samo predvečer skuplja izgubljeno blago po plićaku), do inih pupčano-bradavičnih pirsinga. Maksimum su ipak narukvice, drvene, plastične, kancerogene, nakon kojih na kraju ljeta izgledaju kao da su bile na Amistadu, a ne u Vodicama.

11. Poderane traperice
Žena koja kupi poderane traperice… Nastavite sami…

Tekst je objavljen na portalu Miss7

Valentine, Valentine, idi u tri materine…

Ubode me jučer neki iskakutavi banner u oko, u stilu, budite mu lijepi za Valentinovo, 30 posto popusta na manikiranje i depiliranje intimnih dijelova…

Kolektive, promotive i slični prodavači popusta ovih dana naprosto vrve od takvih i sličnih ponuda – solarij da mu budete crni, wellness da mu budete glađi, masaža da mu budete mekši, rent-a-mulat da mu budete opušteniji… Čak se nudi i ‘Valentinovo za dvoje – 65% popusta na ručak i večeru’.

Zamišljam Valentinovo u recimo sedmero? Ili u jedno? Uništi nas ovaj konzumerizam, sve je otišlo kvragu…

Pamtim jedan tako davni, a tako lijep doživljaj. Istovarivao sam neke žardinijere preko student-servisa početkom devedesetih. Lakše bi one saborske masne zastupnike bilo nositi nego tegliti po pola tone betona koji nemaš gdje primiti, izubijali smo se, iznojili i izmrcvarili, ali smo obavili posao, te za par dana, još žuljavi, podigli neku siću u SC-u. Zaradio sam tada valjda prvu legalnu lovu u životu – džeparac i krađa kovanica na putu kući iz dućana se ne pikaju.

Gledao sam to blago, te sjajne dijamante u svojim rukama, zarađene svojim prstima, pogledao prema nebu, zahvalio se i trenutno otrčao djevojci. Ekvivalent današnjih stotinjak kuna, jednom paru crkvenih miševa predstavljao je tada El Dorado i utrošen je mudro na tri velike porcije ćevapa s ekstra lukom, četiri poluhladne pive dućandžije, adrenalinski mrmot-seks (ono kad stalno dižeš glavu da vidiš da te netko ne gleda) u Maksimiru, peting u kinu i smijuće bježanje iz haustora nakon osujećenog pokušaja kvikija.

Sutradan me nazvala i rekla da je pročitala nešto o nekakvom prazniku zaljubljenih, ali da će njoj baš taj jučerašnji proljetni dan ostati zauvijek u sjećanju kao samo naš dan. I da je glupo čekati jedan određeni dan u godini kad je spontanica smisao života.

Imali smo Valentinovo prije Valentinova u Hrvata. Puknuli smo koji mjesec kasnije jer sam ja htio veće sise, a ona djecu i više nikad nismo imali ‘svoj’ dan… Iako je u biti Valentinovo nekom zaljubljenom paru upravo onaj dan koji sretni provedu skupa, makar imali samo za kutiju domaćice, litru mlijeka i ručnik za plažu.

Neka mi ne zamjere muškarci u haljama, oni koji imaju za Audije i mramorna zdanja, ali ne i za male Nore i Nori sličnu djecu i ljude, no bio sam s nekoliko žena prije braka. I to ne smatram ničim lošim, kao ni brak, uostalom, iako se za sada držim izvan njega. Ljudi su zaljubljive prirode. Sretni ljudi. Ima i onih nesretnika koji toliko vole sami sebe da bi trebali provoditi cijeli život u izolaciji, ali onda ne bi imali kome soliti pamet. Siledžije egotripične koje su vjerojatno i izmislile Valentinovo kako bi liječile svoje komplekse, ono, danas je naš dan, moraš mi biti sređen/sređena i idemo negdje gdje će nas svi vidjeti, a ako mi ne kupiš nešto vrednije od 500 kuna, nema seksa.

Mudar je pjesnik rekao da je ljubav lijepa samo dok se čeka. Ili češka… Dodao bih i da je zaljubljenost dobra samo dok netko ne počne određivati onome drugome što će se raditi i ne počne odlučivati za dvoje.

U četvrtak je Dan zaljubljenih, i ako se već treba slaviti baš na taj dan, bio bi red i da oni koji silom idu na romantičnu večeru – to i kažu. Zašto baš na Valentinovo? Pa baš zato, treba otići kad si na vrhu i imati muda to priopćiti. Starije se generacije sjećaju plavokosog Šveda Bjorna Borga, koji je nakon par Grand Slamova, velik i nedodirljiv, odjedanput na presici rekao da je to bilo to. Ono, postigao je sve, najbolji je na svijetu, više nema motivacije i bavit će se nečim drugim.

Baš kao i Rok Petrović nešto malo kasnije, ali u jednom drugom sportu i nakon puno manje, ali svejedno – dominacije. Ali osim što te generacije pamte da si bio hrabar, drugačiji i lud, je li im se to i isplatilo? Borgu ne, financijski je ubrzo krahirao i kasnije reklamirao muško donje rublje sa svojim imenom, Rok Petrović je poginuo na godišnjem, roneći za podvodnom puškom. Petrovića se sjećaju rijetki, Borga puno više njih, s tim da je ono što je napravio poslije karijere svima prije u mislima od onoga po čemu je trebao ostati zapamćen. I zato, ne odgađajte reći nešto što vas tišti i muči. Ponajprije se obraćam frajerima koji vuku paralelku između cure od koje se ne mogu otkeljiti i ljubavnice koja im je napeta samo zato jer imaju i curu, a kad im ljubavnica postane cura – opet će tražiti ljubavnicu…

Glup je to trokut ili višekut i na kraju ispadneš tupi kut. Valentinovski izlazak je zato pravo vrijeme za iskorak. Em se ti nerviraš jer ne znaš ni što bi sa sobom, a ni s njima, pa je u biti taj dan udovoljavanja želja nesigurnim ženama idealan za vaše odlučno ne. Ili možda za idealno da, ako shvatite da ste sad rekli sve što vas je tištilo i mučilo i da je problem bio u vama? U svakom slučaju, bit će zanimljivo ekipi za susjednim stolom…

Dakle, zaljubljeni ste, cvrkućete, obožavate osobu B i želite joj sve najbolje za vaš nazovi praznik? E pa ili joj taj dan budite rob ili joj dopustite da ona ugađa vama. Rijetko ćete planirano postići zen, jin i jang su sooo last season… Svevišnji nema Excel, imate osamdesetak godina za popuniti foldere života i biti sretni ili ne. Nemam pametno rješenje za svakoga i ova će se kolumna, kao i brojne moje izgubiti u nabacivanju želja i prijedloga kako provesti svaki dan života tako da ti bude sjajan. I zato pozovite nekog dragog već danas van, ponesite mu lizalicu, stavite veto na loše vijesti i krenite se smijati i zezati.

Uvijek će biti loših ljudi i loših dana, na vama je da ih ignorirate i složite si svoj scenarij. Možda i jesam čangrizavi starac, možda sam i previše zaljubljen u rastavljenog mi jedinca, možda bih se i htio ponovo zaljubiti kao sporedni junak u Đoletovim pjesmama, ali i dalje ću redovito gunđati protiv konzumerističkog Valentinova, Božića i Noći vještica. Nemojte silovati zaljubljenost i forsirati mrtvog konja. Budite dostojanstveni i veselite se sitnicama, onom što jeste i zbog čega jeste tu. Volite se od srca i neka vam je svaki dan Dan zaljubljenih. Recite ne nametanju i živite svoj život, ljubi vas deda.

Muškarci vole medicinske sestre i maserke, ali na koja zanimanja najlakše daju – žene?

Žene su viša bića. Dok muškarci s frendovima uz pivo i tekmu razglabaju kako im se veza pretvara u vodu s aromom i seks više baš i nije toliko dobar, one u tih par sati vremena pronađu seksualni objekt, dobro ga potroše, otuširaju se i još stignu jednim okom škicnut rezultat kako bi nas provjerile.

I još nam nakon toga s trosjeda seru da alkoholom ne možemo riješiti probleme. Pa naravno da ne možemo, ali alkohol nam s godinama postaje izgovor za bijeg od uvijek istog seksa koji nam je prešao u naviku. A navika je grozna stvar. Naravno, govorim u ime onih seksualaca kojima je krevet poput špahera, uvijek izazov, najbolji kad se radi u dvoje, naporan ako se jedno od sudionika šeldonkuperira i općenito – nikad nije dvaput isti!

Žene su uvijek voljele moć, položaj i sigurnost, frajeri broj recki na zidu. Uglavnom, uz duboku ispriku savršenim pojedincima – ni jedni ni drugi nismo bezgriješni. Mi se palimo na Christinu Hendricks, za koju će žene primijetiti da ima ružne bokove, žene vole skulpturu i stav Christiana Ronalda za kojeg mi predmnijevamo da će ih nakon seksa tretirati kao skorenu žvaku pod klupom. Ne, nismo s istog planeta, i tu nema pomoći, ali zato barem možete probati polemizirati sa svojom polovicom o nedavnom istraživanju njuhempširskih stručnjaka sa sveučilišta Kurcšlus u Pichiganu (dakle, mene i dva frenda uz par pivkana), o tome što muškarci u duljoj vezi misle da danas pali žene. Prvenstveno za seks, ali i za mogući brak – ne zaboravimo da je ta granica u žena nekako puno bliža nego nama…

Estetski kirurg
Nema te djevojke, žene ni majke koja ne bi htjela dotjerati makar jednu stvar na svome tijelu. Nebitno je bilo ono apsolutno savršeno normalnom muškom oku ili ne, one su nažalost potpuno zatrovane modom, stilom i lažnom ljepotom kojom ih bombardiraju iz svih mogućih medija. Iako štakasto mršavo stvorenje kojem su jedine izbočine na tijelu rebra, lopatice i laktovi – nikako nije muški ideal ženske ljepote, one eto ipak misle da mogu još malo smršaviti. I vaditi salo, dizati podbratke, micati bore. I na to se navuku kao mi na PS3. Žene je usto i puno više strah starosti, pa bi se što jeftinije i kvalitetnije htjele ogrepsti za nekoga tko to može popraviti…

Pilot
Koliko god muškarci voljeli da im se tu i tamo draga pojavi na vratima u baloneru ispod kojeg je uniforma sobarice, medicinske sestre ili mlade ZETove kontrolorke, nisu niti naše dame imune na uniformu. Kada sam kao tinejdžer gutao krimiće, ostalo mi je u primozgu da je svaki američki krimi seks započinjao time da je žena frajeru strgnula ili odvezala kravatu. Srećom, to su bili samo romani, jer i danas imam fobiju od možebitnog peglanja pet istih košulja. No, pilotska je uniforma danas u Hrvatskoj ljepša i od policijske, vatrogasne, a bogami i kontrolorske. A i nikad ga nema doma, može nazvati na posao i provjeriti kad stiže, nema velikih prohtjeva jer ga izmore stju… vremenske zone. I tu je i neizbježna statusna uloga i dobra podloga za sutrašnji trač s curkama na kavi.

Vozač brzih automobila
Jedna od kategorija koju nikada neću shvatiti. Jedno je hodati s Hamiltonom koji valjda mrzi sjest i u taksi nakon 12 sati vožnje dnevno i time savršeno zarađuje. Ali napaliti se na mrmota sa šiltericom koji se bezmožno kurči po magistrali ili zelenom valu? Samo zato jer ima skup automobil? Ono, platite si deset krugova po Grobniku ili Hungaroringu pa si napunite baterije… Da ne bi… Sliježem ramenima i dižem ruke, neke stvari nam roditelji, škole i život jednostavno nisu uspjeli objasniti.

Konobar
Iako većina žena neće to potvrditi, konobari su idealna meta za neobavezan snošaj. Uvijek su na istom mjestu, u žarištu zbivanja, na izvoru tračeva, spremni počastiti, i što je najbitnije – saslušati. Na kraju večeri, tužne zbog toga što nisu našle princa, ili se nepreboljena kretenčina nije sjetila nazvati, pod blagim utjecajem alkohola znaju primiti za ovratnik prvu žrtvu koja im je pri ruci i brzinski ga potrošiti u ostavi za gajbe.

Osobni trener
Kao što se muškarci pretežno pale na velike grudi i izbočene guze, tako i žene vole kad frajer ima istesano mišićavo tijelo. Kako je stvarno vrlo teško ginuti satima u znojnim teretanama i odricati se prirodnih dobara poput piva i bureka, tako se klesanim tijelima može podičiti tek svaki deseti muškarac. Neki od njih k tome znaju još i savjetovati kako da žene zadrže gipkost, sapu i kamenoguznost, pa su u samom vrhu poželjnosti. Teško im je za zamjeriti, ali još teže propustiti utakmicu uz čips i pivkana…

Direktor farmaceutske tvrtke
Ženama je puno lakše doći do seksa, jedan mig i to je to. I sve je puno lakše dok su u cvijetu mladosti, a onda negdje oko 26. godine – krene briga o starenju. “Fak, dobila sam boru u kutu desne usnice, umrijet ću…”. I onda krenu u kupovanje krema protiv starenja, boranja, sušenja, mišljenja… Milijarde eura se dnevno slijevaju u džepove premudrih šefova farmaceutskih tvrtki u kojima se u jednom velikom kotlu kuhaju hektolitri nafte, vazelina i pokoja kap nečeg mirisnog, na što oni onda bubnu etiketu i smisle što liječi ta pomada. Da se nismo maknuli od brončanog doba i iscjelitelja, čovjek ne može vjerovati. A s druge strane, i prostitucija i zelenaštvo su in, tako da se stvarno puno ne mičemo. Uglavnom, žene vole biti na izvoru novih lijekova za pomlađivanje, pa je čiko s vrećicom punom kutijica s kremama – itekako poželjan donator penisa.

Estradna zvijezda
Uza svo dužno poštovanje, rock zvijezde su nam u banani, pa se djevojke danas uglavnom bacaju po bekstejdževima Joleta, Stavrosa, Joksimovića i ostalih uvoznih naricatelja. I tu nema pomoći. Postoji ta neka želja da budu bliske s poznatom osobom koja stoji metar iznad njih i nešto svira i pjeva, i to je neizlječivo. Najčešće ih prođe sredinom dvadesetih, ali do tada su spremne stvarno na svašta. Razumijete li Biebermaniju? Ne? Eto…

Svećenik
Sve što je zabranjeno, ženama je ne samo zanimljivo, nego i napeto. Dobiti nekoga tko je samo Božji i ničiji, kužiš, ono… Pa se tako, pogotovo u manjim sredinama, nesretnim slučajem zna dogoditi da neko podlo žensko iskoristi labilnog zaposlenika Crkve, i eto ti sranja. Srećom da je velika većina tih ljudi ipak zaokupljena nekim drugim stvarima…

Nogometaš
Ima li išta savršenije na ovom svijetu od prekrasnog snažnog tijela bez previše sivih stanica ubijenih lupanjem konstantnim lupanjem kožnog mjehura? Polumrtvo istrošeno biće koje preko tjedna ne traži ništa osim tople juhe i daljinskog jer je iscrpljen treninzima, a jedino mu se tu i tamo dopuski odlazak na cajke, naravno, detaljno kontroliran od vas samih. Ne, čovječanstvo nije stvorilo boljeg mužjaka za seksualni izlet i daj bože udaju. Osim ako potpiše za Mahačkalu ili Prdnjislav iz Vladivostoka… Ali i tamo ima baba za trač – zato nogometna ekipa ima četrnaest igrača. ili 18?

Zatvorenik/lopov/diler
“O da, dobri i mirni dečki su tak boring, ono, dosta mi je držanja za ručice i gledanja Prijatelja, treba mi nešto ludo i uzbudljivo.” Žene nažalost nekad žele dokazati da su face time što se spanđaju s najvećim ološem u kvartu. Mi muškarci zaključujemo da se time svete nekom tipu koji ih nije htio “Evo ti na, pati, kad nećeš ti, mogu ja s bilo kim!”, ali mi muškarci smo ionako poznati da nikad nećemo shvatiti što one tri osobe koje čuče u svakoj ženi – u biti ikada misle. Samo nagađamo. I to loše. I zato bih rado da od ove teme napravimo raspravu. Ajmo hejteri, sunčeka moja, dugo se niste javljali…

Zagreb 2010.

Cure meni slinice kada vidim minice…

Godina je 1984. Još je sarajevski Vučko bio najveća faca u bivšoj državi, a mali kilavi pubertetlija se sjedeći na zidiću ispod diska u Veloj Luci po prvi put, ono pošteno – zaljubio.
Prišla mi je i rekla da se znamo s kupanja i da se zove Marie Helenne. Valjda se to tako piše, nemam pojma. Trenutno sam bio na off, čuo sam samo anđeoski cvrkut plavokose Barbike u ekstremno kratkoj haljinici, koji je pjevušnuo nešto poput ‘Marielen’. I to s tako drčnim, povišenim ‘n’ na kraju, da sam trenutno erektirao i odlučio pustit korijen i ne mrdat.

Dakle, ponoć je, vidno pijana raja ulazi i izlazi iz diska, a ja bih već trebao ići pješke nazad doma pet kilometara preko brda. Ali mi se ne da jer mislim da je život tu, a ne tamo, iako je tamo gdje si ga urediš. Mali dežmekasti jumfer tako sjedi i bulji u ovu instant vilu. Pitam je da ponovi što je rekla jer nisam skontao od prve. Ona nastavlja polakše na kombinaciji francusko-luškog, pa polako shvaćam da žena skuplja pare da kupe žižu i zove da im se pridružim. Gledam ja tako i dalje svoju Anđelku Amalku i smišljam jadan kako da joj objasnim da sam za zadnje pare netom kupio Alana Forda, Giganta s Modesty Blaise i, o sreće – Umpah Paha u boji. Pa promrmljam da ne duvam, a ona se nasmiješi, okrene i krene do drugog pankera s istim pitanjem. Uto zapuše vjetrić i onako joj lagano merilinkasto zadigne haljinicu. Nikad nisam od rođenja bio bliže ženskoj guzi, mislim da bi me valjda u zoru smetlar špahtlom morao maknuti s tog mjesta da nisam morao doći doma do 1. I dan-danas nekad na tome mjestu ostavim cvijet…

Puno godina kasnije, nakon što je prva simpatija imala dlakave, druga debele, a treća nikakve noge (to su one same rekle), upoznao sam Branku. Ona je bila iz Pule i puno duvala, ja sam fajn pio, a u tih dva i pol tuluma u kojima nam se križala škvadra, uspjeli smo pričati deset sati i ljubiti se deset minuta. Pa kad smo se konačno više trebali naći na dejtu na Trgu pod satom – ispala mi je ladica od sreće. Do sada smo se pipali po mračnim studentskim izbama, bio sam zaljubljen u njen mozak, ali i tek nagađao kako izgleda, a sad je prema meni na dnevnom svjetlu skakutala frčkava slatka mršavica u lepršavoj ljetnoj haljinici. Jebate, pelud je s mene štrcala… I još mi je i Milku veliku dofurala jer su joj starci često išli do Trsta, pa sam tih par sati blejanja po centru bio totalni plafon. Prekinuli smo za tri dana jer je bila naporna, a ja sam polako shvatio da mi lepršave windy minice jednostavno nisu suđene.

U onih par puta što sam šetao u kiltu, em sam se smrzo, em bih uvijek zaboravio podić šosić kad bih sjedao, em bi mi uvijek ispalo jaje na fotkama. A kilt je do koljena, a minice u liniji međica-dražica-guzovi!!! Nekad mi to zgleda malo vulgarno, ono, poziv na uzimanje iz izloga, eto me, kupi me dok sam na dražbi… A nekad sam i ljubomoran kad moja cura s mrak nožicama privlači slinave poglede svakojakih prolaznika. Iako neke druge frajere upravo to veseli i pali…

Uskoro sam shvatio da se više veselim tetama s velikim cicama, kao i da minice nose uglavnom tete koje ne spadaju u tu ciljnu skupinu. Fakat. Jeste li ikad vidjeli ženu u punom dekolteu da ima i minjak? Rijetko, zar ne? Misle li one da se ne smiju šaliti s božjim darom, ili to jednostavno ne uspijeva na istom organizmu, ono, kao pošteni političar. Je li moguće da većina žena fura minice samo zato jer imaju male cice, pa da nekako dođu do izražaja kad su vani s frendicama koje imaju veći broj? Jer misle da frajeri stavljaju sise na prvo mjesto? Moje je skromno mišljenje da cure s malim cicama imaju više problema s velikim sisama od bilo kojeg frajera. Ali im to nikad ne smijemo reći jer se možemo pozdraviti sa seksom. Tako da ćemo danas često na ulicama sresti finih minjaka, jer dokle god će cure s četvorkama nositi dekoltee, i one s dvojkama će furati minice.

A meni je i dan-danas divno gledati gole glatke, triput premazane nogare kako poput hromog bambija napikavaju nesigurno asfalt u štikletinama, uživati dok im vjetrić mrsi falde i leprša rubove. I htio bih sjediti u nekom žiriju i davati ocjene i veseliti se što sam dovoljno blesav da me takve sitnice mogu ispuniti. I zato, živjeli minjaci i tete koje ih imaju hrabrosti nositi. Ali nek se ne čude kad im priđemo i počnemo se upucavati. Makar i loše…

Zagreb, 2011.