Dnevnik Drčnog Domaćina 4: Suđa pranje – nije uživanje

Star, ali uvijek aktualan tekst iz 2013. kojeg sam se sjetio jer mi je puklo ono di se drži ono za suđe. Di tog ima za kupit?

Kava, kraljevstvo za kavu, želim kavu! Promrmljam i shvatim da stan trenutno dijelim samo sa svojim rastavljenim šestogodišnjakom, koji u 05.45 kad mi prvi put zvoni alarm – nikako nije raspoložen da mi ispuni tu želju. Krckav i kilav poput svakoga tko je prešao četrdesetu a bavio se sportom, ne dižući stopala više od minimuma dolazim do kuhinje i palim prokleto svjetlo. Naravno, džezva i moja omiljena šalica nisu u plastičnoj posudi za sušenje, dakle – nisu oprane. Pogledam u sudoper, a tamo Galipolje, Gazimestan, Čavoglave nakon Thompsonovog koncerta… Sve puno i zatrpano od jučerašnjih gostiju, djece, jurnjave, a dva najbitnija oruđa za početak dana su negdje na samom dnu, pod tanjurima, posudama, dijelovima sokovnika, pokojim autićem i uglavnom svim raspoloživim escajgom…

Kao i svako pravo muško – nemam dostojnu zamjenu za The džezvu. Naime, u onoj drugoj, rezervnoj, nikad mi ne ispadne jednako ukusna moja najdraža prva jutarnja gusta muškobanjasta Turkinja. Espresso je za gejeve, a močvarica u kojoj žličica ostaje okomito – šuta dupe! Pa pokušavam zavući ruku negdje u dubinu brda, nadajući se da vještine stečene u Jengi neće iznevjeriti. Osjećam se kao veterinar na Aljasci, jer sam ipak pedantno picajzlasto stvorenje koje stavivši prljavo posuđe u sudoper – isto i namoči. I po rukavu pidžame mi drkulji pola litre mrzle vode, pa odskočim i uzrokujem omanji suđni potres. E ako sam ih dosad i mogao napipati, sad više nema nikakve šanse. Provjeravam je li se Junior probudio, ušuškam, stavim pidžamu na sušenje i krećem u prokleto jutarnje pranje suđa.

Glupo je glumiti frajera na krivim mjestima, tako sam i prilikom nedavne adaptacije, suočen s nedostatkom mjesta u kuhinji (zbog glupog dimnjaka koji nije ni u funkciji) totalno zaboravio na mjesto za perilicu suđa. Mali šovinist iz dubine mene tada je naglas rekao – “Pih, perilice su za lijene babe, ionako koristim samo džezvu, šalicu, par tanjura i najviše tri rajngle, i to kad dođu gosti. A kao da je problem oprati par čaša i vilice, helou?” Požalio sam svaki naredni put kad bi trebalo prati nakon zajedničkih obroka s Juniorom, jer kako ne želim da jede smeće, barem jedan obrok je krcat povrćem ili mora biti juha. A to, osim što treba skuhati – treba i prati. Pa psujuć u sebi sočno, otad suđe perem ručno.

Veliku je stvar napravio moj otac time što me je naučio na puštanje vode u svaku posudu ponaosob, a tu je i crta mamine prostorne inteligencije i geometrije koja šporko suđe slaže piramidalno po veličini. Trudim se da brdo ne ide iznad pipe, kao i da se i umazani metalni predmeti toćaju u umazanoj i što čvršćoj šalici. A još sam i kantu za smeće mudro postavio drito ispod sudopera, pa na kraju pranja mogu mirno odvaliti par puta rešetkicom koja ne propušta krupno smeće o rub iste. Ali i nakon godina pranja – i dalje imam fobiju od gigantskih masnih i skorenih protvanja s kojima se uvijek zalijem.

Poklopci su mučka đubrad, nikad ih dokrajčiti čišćenjem jer su tako neergonomični, dna metalnih posuda i tavi se peru jednom godišnje kad se od maščobe više stvarno ne vidi ni ime marke, a oprati čašu tako da se njome mogu ponositi – e to još nisam savladao. Niti ću. Dva prsta gore od ruba, tri polukruga spužvicom unutra – i to je sve. Escajg je čuđenje u sudoperu, nikad mi se ne da potrošiti par sekundi i primiti i oprati i drugi dio, a ne samo onaj koji sam trpao u usta, ali eto, da selo ne sere… Škrt sam na deterdžentima iako su jeftiniji i od sirupa, ali nekako mi je žao kad ostane viška pjene na spužvici. Obavezno na kraju properem i sudoper dok ne postane čist, ali ne sad da blista, ono na sedamdeset posto, kao kad ideš na tulum na kojem znaš da će biti samo 20% žena.

I taman kad sam završio i objesio krpu, te bio zreo za krenuti obaviti neki fušić ili poplaćati račune, nešto musavo i krmeljavo tumara po kuhinji, vadi posudu za mlijeko, žlice, čašu za sok i krajičkom oka gleda MOJ narezani špek. Mda, još suđa za pranje, ali kad si u dobrome društvu – nije problem. Još kad Rokatanskog Fisha Juniora poznatijeg i kao “Više keksa na rukavima nego u meni” naučim da pomogne brisat ili sortirat, ma tulum! Nego, je l’ smije suđerica stajati na balkonu? Neće se uvrijediti?

Jedno ljeto s Rokom, kako sam mislio da ga vidi Rok…

Odnosno, koliko je bilo lijepo dok je trajalo, tekst je iz 2013. godine… Javite ako imate krevet ili barku viška ovog ljeta.

“Svakoga ljeta jedan bradati debeli striček sa spojenom obrvom i ruksakom na leđima (tako sam ga nasrtao u vrtiću!) dođe po mene i odvede me svojim roditeljima na ljetovanje na Korčulu.To je moj tata, inače se zove Domagoj, ali je skroz djetinjast, pa želi da ga zovu Riba, što možda i je smiješno mojoj škvadri u 1a razredu, ali meni lagano ide na živce. I ona fora da dolazi po mene u školu u kratkim hlačama više mu ne prolazi, ali uopće nije loš kao čovjek, pa mu oprostim jer se stvarno jako trudi. A i nabavio je zalihe Barnija i rebrastog čipsa od paprike za put, pa bumo nekak preživjeli.

Tata vozi Clija i zbog toga je nekad iskop… iskompels… u bedu, jer svi drugi imaju veći auto od nas, pa mi stalno priča da uopće nije bitno koliko je auto velik, jak i brz, dok nas pretječu kamperi, biciklisti, čak i jedan Poljak s vršom na krovu. Zato se uvijek hvali da možda nemamo najbolji auto, ali da svakako imamo najbolju glazbu, pa mi odvrne one Ramonese, Green Day ili Supersuckerse, a ja jednostavno nemam snage ni volje da mu kažem da mi je ovih dana Katy Perry totalno genijalna.

Uglavnom, skroz je cool kad pjevuši, ali bi mogao biti i malo tiši da se mogu skoncentrirati na čitanje Garfielda, ah, konačno Split. Obećao mi je Aquapark na Ovčicama, štogod to bilo, i jedno i drugo – ideš, trampulini u moru! Pa ovaj Riba je mnogo dobar čovjek, možda mu se nisam trebao sakriti iza trampulina – iako ga je baš zgodno bilo vidjeti kad je doplivao do mene onako zelen od straha! Baš sam bio zločest, idem ga žicat sladoled da si pojede nešto slatko, to ga uvijek smiri…

Korčula, daleko skroz, ali tu je još jedan par djedova i baka koji mi jedu iz ruke i imam doživotnu pretplatu na hrenovke, čak i kad se tata zapjeni jer ne želim jesti one odvratne brancine i orade. Sva sreća da sam shvatio da blitva i nije tako grozna kako izgleda, pa se tu negdje nađemo na sredini. Ove godine mi više ne prolazi trik ‘lažnim suzama do koka kole’, mislim da su apgrejdali baku Mirnu, ufff…

Tata mi je počeo čitati novu knjigu prije spavanja, Put oko svijeta u 80 dana od Julesa Vernea, ne odustaje od namjere da od mene napravi Indianu Jonesa i zbog toga ga nekako obožavam. Doduše, nije baš trebao zaspati usred poglavlja, ali dobro, krenuo je u 5.00 iz Zagreba, mogao bih i ja, zijev…

Ah, jutro, idem brzo pojesti nešto slatko i nezdravo prije nego se tata vrati s pecanja i navali s voćem i povrćem, a onda ću ga nažicati da mi upali Wii, ne razumijem kako su te njihove generacije uspijevale preživjeti bez konzola ili barem mobitela. O ne, i stari je na nogama, sad će me sigurno daviti da idemo plivati i roniti jer je to zdravo. A što sad, samo da me ne namaže onim odvratnim gnjecavim antisunce kremicama, neeee, bljak… Sad ću ga za kaznu sat vremena daviti i prskati i neću mu pomagati kad treba veslati i lupat ću ga nogama dok se vozimo na pusti otok. U biti se baš super kupati i pičiti okolo, na koga li sam pokupio to da prvo kažem ‘ne’, pa tek onda razmislim? Možda na didu Zvonka, spominju neke zagorske gene, ali to mi uopće nije jasno. Bitno mi je samo da s njim rješavam križaljke i osmosmjerke, te idem na pecanje dok tata fuša, a ustvari jednim okom gleda atletiku. I nije mi postavio Wii, mislim da se jako ljutim na njega, već smo tri dana ovdje, a ja sam bez igrica, kome da ga tužim.

Danas se posvadio s mojom prabakom jer si je htio napraviti bevandu, a ona mu je rekla: “Pazi da se ne ponovi 7. 8. 1994.!”. Prabaka Kata ima 92 godine, ali svi se potajno dive njenom pamćenju. Osim tate, koji je svoju kraljevsku oradu dide Zvonka nekako kiselo zalijevao švepsom. Za mene se nekako uvijek stvori šnicla i pomfrit, a kad je tata jednom puknuo i rekao svojoj mami da me prestane toviti polijima, hrenovkama i nutelama, ona mu je samo ledeno tiho odgovorila: “Sine, i ti si samo to jeo do petnaeste, uz dodatak mesnog doručka i paštete, i sad ti ništa ne fali…” Pa se tata povukao u sobu, a ja nastavio gledati Doctora Whoa uz napolitanke, mislim da bih mogao biti on kad postanem velik.

Jučer je tata pometao stepenište jer je dida slomio nogu, a mama je umorna. Odjednom se sav ukipio kad se na naš mol na tri metra od njega s neke jahte iskrcalo 20 mladih Australki. Tata je brzinski uvukao trbuh, napravio onu svoju blesavu facu sa izdignutom obrvom i počeo nešto pričati na engleskom, pa sam mu odmah skočio na leđa i počeo vikati da se idemo kupati. Ne volim dijeliti svog tatu – nije nešto, ali ne dam nikom da ga dira, a i obećao mi je da ćemo danas napokon ići u potragu za blagom. Wii je i dalje u torbi, to mu je zadnja šansa da spasi ljeto, otkako mi je jedinog frenda u uvali vratio mami kad nam se ovaj počeo čohati i rekao nam da ima uši. Mislim, ono, imam i ja dva uha, stvarno mi nije jasan nekad…

Nakon ubijanja ćevapima s roštilja legli smo na krevet i potražili taj Geocaching, igru koja je nastala tako da se par frajera okladilo da će jedan od njih sakriti kutiju s blagom negdje na svijetu i onda ostalima dati neke šifrirane upute, pa tko prvi nađe kutiju – taj je faca. I da, danas ima jako puno tih skrivenih kutijica po svijetu, a na Korčuli barem dvadeset. Dobro, našli smo stranicu, šifra nije bila teška za pokopčati, sad treba hodati pola sata do te neke crkvice na brdu? Umrijet ću, ali ajde, ako će ga to veseliti, neka mu bude. A obećao mi je i Kinder jaje ako pronađemo blago, tako da ću preživjeti. Opa, pa to treba tražiti kompasom na mobitelu, ovo postaje zanimljivo, koliko, još pet metara, ali tu je samo zid, što ću sad kamen po kamen micati? Pa ovog ima tonu, nema šanse da… Tata, tata, našao sam neku kutiju, tataaaa!!!

I tako smo tata i ja svaki dan sjeli u Clija i tražili najljepšu plažu na Korčuli, kao i dva Geocachea dnevno. Jedan smo čak našli i u podvodnoj pećini, a tata se barem dvaput smandrljao niz suhozide dok sam mu ja davao upute. Ali dobije čvrgu svaki put kad opsuje, to je dobro smislio! I tako je do kraja ljetovanja tata začudo ostao na švepsovima i kavama s frendovima i frendicama, ja sam odgonetao šifre, skupili smo nevjerojatnih 11 blaga i nastavljamo ih tražiti po cijelom Zagrebu i svugdje, a ja sam čak i zavolio blitvu. Dobro, to ga samo tješim da dobro kuha, a to mu i vi recite, odmah se sav nekako smekša…

Danas je roditeljski sastanak, već vidim kako će se sav ustrtariti kao i na svakoj priredbi i uopće, te se nadam da ovaj put neće obući majicu ‘Alkoholom protiv droge’ kao na prvom sastanku kad je onako buljio u mamu od Raula. Uglavnom, kad me ne bi toliko ispitivao kako je bilo i što smo radili u školi i da bez milosti forsira pisanje zadaće, tata bi bio skroz zabavan lik. I mislim da ćemo se uskoro sresti po godinama. Ako ga ne uspijem promijeniti…”

Najgori muški odjevni artikli za plažu i oko nje

Ušao sam u bar na plaži, uzeo koktel za šankom i povukao prvi srk ružišastom slamkom, zumirajući što se nudi iz izloga broj jedan.

Bacio sam visoko svoj slamnati šešir i razbacao gelirane uvojke te privio prvu droljicu na svoja maljava prsa upletena u zlatnu kadenu debljine lanca Bartola Kašića ili predratne specijalke. Salsa dere, moje gumom ojačane mokasine letaju po podiju, napalmno napalita random ženka svršava na moje čvrste senzualne pokrete, a moj joj pečatnjak ostavlja duboko istetoviran broj mobitela na dlanu…

Budim se fino erektilan i shvaćam da život nije španjolski serijal te pakiram stvari za prvo ovogodišnje kupanje, otprilike – borolete, siledžijku i kupaće. Hm, a baš bi bilo dobro imati seksi lanenu šulju, safari kratke gaće i japanke, i gledati kako ti koke padaju pod noge. Pa sam kontaktirao par bivših i par blesavih dragih koka u najboljim godinama te došao do sljedećih zaključaka što ne prolazi na plaži. Naravno, osim kod sponzoruša, koje vole čak i roza košulje, ali one su ionako nepismene…

1. Forsiranje plodova teretane
Postoje muškarci koji imaju bogom dano klesano tijelo, ni premišićavo, ali ni otromboljeno, đubrad sretna koju mrze sve ostale ljenčine i hedonisti, jer se za takvo nešto inače treba propiškiti puno znoja nekoliko mjeseci godišnje po teretanama. No umjesto da ti uporni teretanci znaju kad treba stati, i imaju neki normalni, umjereni torzo, oni se krenu ubijati od steroida, dodataka, govana, sve dok ne dobiju oblik balončića s helijem, pa se gegaju onako stisnutih šaka za davanje krvi, napuhani sitnoguzi kao da se spušta naoblaka.

S mjerama 140-80-70 izgledaju kao trokut za sporednu cestu, i najčešće furaju majice bez rukava ili šeću goli do pasa, bez disanja, okrećuć se poput vrtne prskalice i s nadom da će ih uočiti neka teta. Ali tetama je to danas tak passe, pogotovo kad se tip pretetovira, pa izgleda kao nedovršeni strip za djecu…

2. Nakitnjaci
Dok su još samo pravi vjernici slavili krizme i krštenja, u Dalmaciji i zaleđu su se najviše dijelili zlatni i srebrni lančići. A kako nemoš dat ditetu manju kadenu od susida, krepa dabogda, generacije tamošnjih muškaraca i danas hodaju malo nagnute prema naprijed od teškog tereta barem pola kile okovratnih plemenitih metala. Jednom kad ih stave, više ih ne skidaju, jer im srastu s dlačurinama na prsima, a jedini način da im maknete taj okov je da ih moleći prekinete u pola seksa dok vas pri misionarskoj pozi zlatnina bolno ritmično udara po bradi ili nosu. Rustikalniji primjerci nose i zlatne pečatnjake, jer smatraju da se žene pale na veličinu, ali ne i kad ti se šaka od težine vuče po pločniku. Što reći o tipu koji ima tri krunice oko vrata i nakupinu kože na ruci za razastrijeti mega gumi-gumi? A gle, kad ne mogu drugačije privući pažnju…

3. Dlačice pod nosom
Iako sam osobno mislio da žene bezuvjetno padaju na bebiguzno izbrijane fićfiriće, većina se izjasnila potpuno suprotno: “Kad su već na godišnjem odmoru, pa neka se opuste i zapuste. Dosta nam je zasranih lavaboa svako jutro, a i nije loše onako mekano nakon što se ne briju deset dana! I Riba, sat vremena nakon brijanja – to grebe, prokleto grebe, da volim predigreno bockanje, snubila bi dikobraza…” No, tu su i dizajnerska bradica ili brčići, sve prisutniji outfit kod modernih mužjaka, naročito kod onih koji su počeli ćelaviti ili se naglo debljati – postoji i teorija da brade puštaju manje obdareni mužjaci, ali zadržat ćemo se da je to ipak bliže onom starom vicu: Zašto grbavac pušta brkove? Pa da ga zovu Brko! Uglavnom, ispitanice su zaključile da im je tip koji pola sata provede pred ogledalom lickajući dlačice ipak previše povezan s majkom da bi bio zanimljiv igdje, a pogotovo u krevetu.

4. Tata, koja je to kava? Moka, sine
Ljetne koledžice, odnosno mokasinke, taj plitki produkt kraljevskog snobizma, koji na suhom nema nikakvog smisla, osim teže šminke (na jedrilici su vjerojatno zakon, za nju su i stvorene, a ne za disko), apsolutni je odbijanac za Hrvatice koje se na more ne idu bogato udati. Tip koji potroši par tisuća kuna da bi glumio princa ili brodovlasnika jednostavno ne paše u naš milje, pa je ili varalica, ili fejker, a takvih je svakoj iole pametnijoj ženi dosta nakon cca tridesete. “To ti je nama u rangu onih jarunskih silikonskih droljica u dopičnjacima – znaš da ga možeš imat uz malo truda, ali ti je sutra zlo.”

5. Gaće s nadgaćama
Treba ući u more a da te primijete, ali treba ući u more, i da te ne sprdaju. Sudeći po prestrogom ženskom sudu, jedino prihvatljivo su kupaće gaće bokserice do maksimalno polovice bedara. Bermude su za klince koji imaju malog pišu, speedo gaće za kompleksaše koji žele pokazati da su ih roditelji godinama tjerali na plivanje ili da ne znaju dostojanstveno stariti, tange za retardirane digiće… Kojima će ipak dati kada se napiju, jer su tako simpatično uporni… Ah, žene.

Što se hlača tiče, reperske hlače na pola guzice govore da je dečko ili neuhranjen, ili nedorečen ili nenačitan, a trifrtaljke da nema svoje ja niti je siguran u sebe. Bijele lanene hlače kazuju da mu ih pegla žena ili majka, a sve ostalo ima kakav takav prolaz.

6. Čarape
Bolje vam je da se smrzavate nego da na noge navučete išta, jer su žene apsolutni ljetni čarapofobi. Dokoljenke su za fudbalere, gležnjače previsoke, a stopalice preniske i odvratne, dakle, ne možete pogoditi visinu, a jedino gore od toga je da nosite visoke pankerske tenisice. Da imaju neki sprej za označavanje luzera, vjerojatno bi vas odmah poprskale njime da vas više nikad ne pogledaju.

7. Alkosi
Cijeli sam život po moru, kampovima i plažama držao pivsku flašu u ruci, uvlačio trbuh i mislio da sam frajer. Dobro, do trideset i treće. Ali žene ti alkoški trikovi tako odbijaju kao malinovac Mladena Grdovića, pa je bolje plažom ići čist. Zanimljivu sam opasku čuo od frendice koja je rekla da joj trenutno umire frajer koji u ruci drži radler – “Ili si muško, ili nisi, ne trpim polutane – tko pije kao pička, i ševi kao pička. Odbij od mene!”

8. Dodaci na glavi
Sretnici koji nisu oćelavili od stresa ili genetike, pretežno s talijanskog govornog područja, na svoje kovrče stavljaju toliko ulja i gela da stariji Dalmoši zorom misle da se izlio tanker. No, to nije sve! Uništavatelji jastučnica svoje kovrče toliko žele istaknuti, da ih poput kitnjastih paunova još ukrašavaju i raznim ortopedskim pomagalima poput rajfova, šeširića veličine zdjelice za rižu koje stave samo na pola tikve i onda škilje od sunca. A te marame za obuzdavanje masnih visuljaka s čelenke, smanje im fi glave na pola, pa izgledaju kao uspravljene iguane. Ok, dno dna je ipak šilterica, znak da micek doma još skuplja sličice autića, i igra football managera…

9. Maje i majičice
Već sam negdje spominjao lakoću i ležernost kojom Javier Bardem nosi zelenu lanenu košulju u jednom kadru filma ‘Vicky, Christina, Barcelona’, i kako bi divno bilo s takvim epskim šarmom šepuriti se po Šepurinama ili bilo gdje po moru. Ali kad nisam ni badem, a kamoli Bardem, a i odavno sam shvatio da je potkošulja unikatno jednostavan i lako periv/pegliv odjevni predmet. Pa ljetima loše barim, ali loše bare i momci koji navuku ekstremno uske majice i košuljice s manjkom dugmadi i silom nutkaju dekolteiće komadima u čašu. Prozirne i mrežaste majičice jesu hit, ali za onu drugu ekipu, dok su totalni degute mamini sinovi koji nose vestu zabacitu na ramena i vezanu među sisama. Taj kad svrši valjda plače i šalje sms mami…

10. Bonus
Smijat ćete mi se, ali ponekad navučem kilt i osjećaj je sjajan.

Tako da jednom možda probam i pareo, kao onaj luđak Kurspahić, koji me na Visu devedeset i neke noseć isti, pošteno razvalio jedan na jedan. U košarci, naravno, sram vas bilo… No, smatram da ne bih dobro prošao pri ženskom sudu, iako navodno vole otkačene. Dredlokse, koliko god muškarcima pojam nepranja i namjernog zaplitanja bio odvratan, ni žene nakon dvadesete više ne fermaju previše, tetovaže bucmastog anđelčića, karte rodnog kvarta, kineske poslovice iz kataloga, portret Ante Pavelića, Thompsonov mač ili skica križa na Marjanu isto nisu neki hit, kao ni sve modernije rupe za golf u ušima i nozdrvama. Taman za vjeveričju duplju, bljak. Ne valja ni preparfemiziranost, ali ni hipijevski znoj, a najgore je na muškarcima u ljeto vidjeti – drugu ženu. Ako je zgodna, sigurno je glupa, ako nije, vjerojatno je kučki tata prebogat pa bi je najrađe zgnječile kao uš, onakvu debelu, punu sebe, ufff.

Uglavnom, muškarcima želimo puno sreće s barenjem na moru, savjetujemo vam Rektum-Aladeen-Horcutinčićev teorem: na jahti daje svaka, jer zna da ako ne da – leti u more.

Top 10 ljetnih ženskih odjevnih predmeta koje muškarci ne podnose by Ribafish

Crna Ovca 2018.

S toplim danima došlo je vrijeme kad ponovo u prvi plan dolaze žene sa sisama i nogama, a ne s karizmom. Iskreno, ne znam što tjera žene svijeta na nasjedaju na provokacije dizajnera i tjeraju se na izgladnjivanje dok ne postanu koščate poput rabljenih špangi.

Pravi muškarac ne voli mršavost, škripu koljena i zvukove kruljenja u simbiozi s odbijanjem jela u restoranu i nerviranjem zbog pretjeranih kilograma. Prava žena je ponosna na ono što ima, i to nosi s osmijehom, ali i ona nekad odjene nešto što u našim infantilno-hedonističkim sivim masama ponekad izvuče posprdni osmijeh na lice. Drage naše, tko smo mi da sudimo o vašem oblačenju (javlja se tip koji ljeto provede u siledžijki i boroletama), ne želimo vam nametati ukuse, ali većina vas prešutno želi da im se kaže da nešto valja ili ne valja, a ne da nam se šuška iza leđa.

Pa sad, ako vam je stalo do mišljenja Ribafisha i dva frenda na dućanskoj pivici popijenoj na klupi u centru Zagreba s pogledom na žene u prolazu, bacite oko, i nemojte se uvrijediti. Jer, znajte, iako vas vaš dečko mora pohvaliti zbog odjevne kombinacije, ponekad ne stoji iza svojih riječi. Ovo je puno bliže istini…

1. Tajice
Super odjevni predmet za teretanu, ili poslijepodne u stanu uz kokice i film, ali kad ti u podne nasred špice pogled primami istaknuta vagina, fakin devin papak, odnosno breskvica iz koje ljudi dolaze na svijet, prevučena tankom pripijenom sivom tkaninom, stvarno ti dođeš da joj daš broj dobrog psihijatra. Dani vulve, halo!? I, drage dame, za ukusno žensko dupe, najčešće je potrebno koristiti teretanu ili stazu za trčanje. I onda se čudite što vas sprdamo… Kao da ja po gradu nosim topić, ili ovlaš obmotam pišu prozirnom folijom, ono, degute…

2. Pregoleme naočale
Svaki ljubitelj otvorenih prostora, vozači, spasitelji i svi oni koji su ih zaboravili doma – znaju koliko je dragocjen taj komadić plastike kad zapiči zvizdan. Nažalost, netko se, vjerojatno u Americi, dosjetio da nesretnicama uvali priču da na tintari obavezno moraju nositi stakla veličine retrovizora SUV-a, ili barem veličine reketa za ping-pong. Ove nakaradne mini-tave za palačinku služe jedino za poravnavanje nosne kosti i zaštitu od mušica, ali muškarce trenutno asocira na liječenje nekakvih kompleksa. Kojih? Nije nam apsolutno stalo da saznamo, kad ti na čelu piše da su očiti…

3. Balerinke vs kroksice vs platformašice
OK, postoje i mužjaci koji obožavaju stopala, ali žene je vjerojatno strah takvih, pa pokušavaju na svaki mogući način unakaziti te prelijepe donje zglobove. Kao prvo, neke u ljeto furaju uggsice, naglašavajući da se uopće ne znoje, a nama to izgleda kao da su ugurale nogu u svjež vidrin leš. Jezivije su samo one šarene lego kockice s rupama, kroksice – čim ih ugledamo, odmah stvaramo sliku neke nemaštovite domaćice koja se na silu trudi biti otkačena. Većina se mužjaka gnuša jednostavnosti i bezobličnosti balerinki i svrstava ih uz bok nakaznim snobovskim espadrilama, dok se nikada nećemo prestati diviti ženskoj hrabrosti da na grbave dalmatinske ceste i uličice izađe u petnaestcentimetarskim platformama. I nećemo nikad zaboraviti blamažu one saborke, Vesne Botoks, koja je dočekala TV kamere hodajuć po oblucima u svom dvorištu – u štiklama. Kakav trbušni ples, ma akrobata!

4. Poluvisoke kožne sandale/gležnjače
Moram se posebno osvrnuti na najčudesniju navlaku za stopala, otkako smo vidjeli kako oni afrički siročići za japanke upotrebljavaju plastične boce i malo špage. Ovaj toliko ružan artikal ne da bi trebalo zabraniti, nego i ozbiljno porazgovarati sa ženama koje ga navuku na nogu. Bastard Jugoplastikine prozirne sandale, i rabljene vrećice za usisavač govori o ženi samo to da ne živi u istoj ulici s ukusom. Poput do pola oglodane dlakave pastrve, sapperlot!

5. Torbetine
Daleko od toga da se ljudi na cesti ne smiju meni i mome ruksaku u kojem imam od tri pumpice za astmu (jedna uvijek radi), pilula za alergiju, vlažnih maramica (ako se netko hoće đorati za sličice Medo putuje – javite!), tekica, kemijskih, diktafona, lizalica, fotoaparata… Pa se zato i ja mogu smijati ženama koje imaju ili besmisleno male torbićice za Labello i pola tampona, do željezničarskih torbaka u kojima tavore sabrani Coelhovi radovi, litra i pol vode, 43 usahla ruža, ključevi od bicikla, feder od kemijske, WD 40 light, parfem, lak za kosu, četka za kosu, kosa, rezervne najlonke, token kojeg će doma tražiti danima, sprej za samoobranu, i nikad, ali baš nikad – ono što joj baš tog trenutka treba. Danas žene više kopaju po tim vrećurinama nego što se šminkaju, da ne spominjem kako im jedno rame naočigled visi… Još malo pa će počet rezat desnu cicu kao Amazonke!

6. Dopičnjak
Jedno je biti seksi, a drugo je biti drolja. Cijenimo vaše pokušaje da se izborom outfita bogato udate za lokalnog fudbalera ili mafijaša, ali pobogu, pa treba imati neku granicu. Nažalost, situacija je gotovo identična kao i sa ženama s debelim nogama koje forsiraju tajice, pa što kraću minicu žena ima, to je i više celulita na njenim bedrima. Kako sam jednom davno mudro rekao, žena bez celulita je kao štrudla bez štaub šećera – svi znamo da ga imate, kao i mi škembu, ali halo – mi svoju škembu uvlačimo, i dok u nama srce wannabe jebačko bije – uvijek ćemo je uvlačiti.

7. Prazan dekolte + šljokičaste majice + puf rukavi
Nismo svi isto obdareni lojnim žlijezdama, i ne stoje nam svima jednako dobro neki odjevni predmeti. Kad otkopčam gumb na košulji, to je toliko odvratno da se režiseri svijeta otimaju kako bi snimili Milo Hrnić vs Verewolf, ili U dlakavom gnijezdu 2. Ali zadivljuje samodopadnost i hrabrost mršavica koje obuku V izrez do pupka, a onda joj među cicama možete igrati ne križić-kružić, nego potapanje ovećih brodova. Isto je prevulgarno i kad vlasnica sočnih, lelujajućih grejpfrutića prošeta špicom u gornjem dijelu badića i tek nekom maramom preko njih, i onda se pita zašto svi bulje u nju. Mislite da smo licemjerni? Pa i jesmo, ali nama ni pornić s frajerom koji ima manjeg pišu od nas nije napet, barem smo iskreni… Mučke provokatorice, namjerno to rade!!! U grozomorne predmete ubrajamo i majice sa svim vrstama šljokica, jer ih nakon spontanog plažnog seksa ili tek ljubljenja ujutro nalazimo među krmeljima, u hrani, pa čak i tamo… Dobro, znate gdje, tamo. Puf rukave nose cure koje misle da imaju male cice i/ili debele ruke, pa se trenutno eliminiraju iz ikakve konkurencije… Kao i one s ravnom guzom koje na +43 nose vestu preko iste…

8. Hlače spuštenog dupeta
Nisu mi jasne reperske traperice ‘napo prkna. Možda sam star, ali ne ide, jednostavno mi je ružno, kao mom starom onomad u srednjoj, kad me forsirao Beatlesima i Indexima, a ja slušao Sex Pistolse i Ramonese. Postoji tako i soj žena koje mrze štikle i sve štulasto, a misle da imaju prekratke noge. Pa su u tu svrhu počele nositi nekakvu široku majicu koju navlače na noge kao hlače, a rezultat je da imaju neki neartikulirani komad tkanine koji uspješno ubija sve obline i naznake seksualnosti. I an dupetu joj piše – nisam zadovoljna sa sobom. Ukratko, žena koja to uspije staviti na sebe, definitivno je komplicirana. Izbjegavati…

9. Glomazna glavopokrivala
Treba se čuvati UV i ZŽ zraka, ali to se može napraviti i decentnije od deka koje se na glavi skomprimiraju u maramu, a pogotovo od šešira veličine Saturnovog srednjeg mjeseca. Uđe jednom u zahod i više ne izađe dok ne pozovu vodoinstalatera da je odglavi. Da ne spominjemo što se desi s prvim lahorom kad dječurlija krene naganjati odbjegli sesoar umjesto lopte. I obavezno je jedna ruka uvijek na tjemenu, poput majmuna koji razmišlja, ali uvijek! No, dobro, čemu se moja rasa smije buniti, kad neki od nas, sekta Galebovi, i u disko ide u tamnim naočalama… Bože…

10. Ogrlice + nakit
Većina muškaraca pocrni i prije ljeta zidajući prijateljev kat, terasu, ili bilo što što podrazumijeva skidanje u potkošulju, ispijanje puno lošeg piva i obavezni roštilj. Pa im ostane uzorak potkošulje, nimalo seksi, ali cijenjen od strane drugih muškaraca, jer znaš da će ti dotični uvijek pomoći kad će trebat nešto šljakati. Žene u svrhu nepotpunog tamnjenja imaju drugi plan, a ime mu je – nakit. Ne zna se koji je komad besmisleniji, od prstena za nožni srednjak, koji izgleda kao pečat na svježim hrenovkama, preko zlatne nanogvice (dio Dalmoša više ne radi ništa nego samo predvečer skuplja izgubljeno blago po plićaku), do inih pupčano-bradavičnih pirsinga. Maksimum su ipak narukvice, drvene, plastične, kancerogene, nakon kojih na kraju ljeta izgledaju kao da su bile na Amistadu, a ne u Vodicama.

11. Poderane traperice
Žena koja kupi poderane traperice… Nastavite sami…

Tekst je objavljen na portalu Miss7

Top 10 likova koji će vam pokvariti roštiljanje

Toplo je, volimo meso i druženje, Svevišnji nam je dao komad zemlje koji nije ni na Grenlandu ni u Sahari pa objenoške vikendima trčimo na djevičanske livade i guramo se po njima sa svojim roštiljima, gradelama, dekicama, pićem… Jer mi to volimo, i nitko nam ne može ništa. Osim iritirajućih spodoba koje nam uvijek pokušaju otežati užitak gradelade. Evo i njihovog popisa…

Vatroslav Piromančić
Kada se treba zapaliti vatra za dvadeset ćevapa i kilogram vratine, Rambo 3 dolazi iz šume s panjem veličine dvije Slovenije, granama, lijanama, slamom, sojenicom, cjepanicama i kamionom hepo kockica. Napravi lomaču dostojnu ispraćaja Torovog sina jedinca završetka loze, i zažarenih očiju ne miče od buktinje dok ne ostane bez obrva, trepavica, brčića i cakline. Nakon toga se vrati u svoj ured i miruje do prve prilike ničim ne odajući svoju tajnu.

Pesimistica
Obično je riječ o osobi ženskog roda koja uvijek ima barem desetak bapskih primjedbi kojima pokušava dati do znanja da i ona postoji. To je ona spodoba koja će odmah reći da neće biti dosta mesa, da je ulje od repice kancerogeno, od suncokreta otrovno, a ono treće odvratno, da će sigurno pasti kiša, kako su ono tamo grmovi ambrozije, i da jednostavno mora pasti kiša jer je ona tako pročitala na jednom sajtu. Kako nema pravde, takve osobe nikad ne završe na ražnju, ali joj ponekad srećom nakon 26. gemišta netko kulturno kaže što joj ide, da citiram kolegu iz Skradina – „Muči više babet’no, glupa si i dosadna!“

Mudrac
Muški oblik pesimistice, knjiški moljac bez ljubavi, družice, života i sreće. Jadan je što nema wifi signala da nahrani Pikačua ili pomakle tri levela Candyja, pa iritira svojim zapitkivanjima, sugeriranjima i pojavom. Ako dva lika uz vatru pričaju o seksu, nogometu ili iznutricama, on će doći i početi o politici ili vremenu. Ako je riječ o mesu, on će spomenuti da je čitao da se pac ne radi tako nego drugačije. Ako se svi smiju, on smišlja nešto još smješnije, i stalno nešto prtlja oko vatre, gurka ugljen, miče meso s rubova, zakaj ovo, zakaj ono, a kak’ to okrećeš, i općenito zaslužuje biti obješen kao Tamburix u zadnjoj tabli Asterixa.

Alkos
Došao je na roštiljanje drito iz birtije, s pivom u džepu, i fali mu društvo da bi se svi smijali njegovim doskočicama. Nažalost, nitko ga još ne slijedi, često ni inače, pa ga uglavnom izbjegavaju u širokom luku, jer gdje god dođe – smeta. Ako sa ženama reže luk i guli krumpir, odreže si bar tri nokta, ako pere salatu, padne u potok zajedno s njom, ako igra nogomet s dječurlijom, umisli da je Prosinečki u Portsmouthu, pa ga klinci umlate po potkoljenicama i bar jedan mu se zabije glavom u otestisje, a on se potuče sa sucem… Nikad ne dočeka meso jer zakrmi u niskoj travi. Kad se probudi, ode tražiti benzinsku za još cuge. Neki se, srećom, ni ne vrate…

Trezvenica
Nije problem što netko ne jede meso ili ne pije alkohol, problem je kad im je to jedina spika da su po nečemu posebni. „Hoćeš pivo?“ „Ne, ne pijem alkohol, probala sam sa dvadeset jednom, u crkvenom kampu, ljudi su bili osupnuti divotom prirode, snenom večeri usukanom pod plavetnim nebom Alsacea, ali ja sam odbila nakon prvog gutljaja shvativši da mi to ne treba, čemu, zašto, tko smo mi, je li nam to treba, nisi bolji ako piješ, to je otrov koji te samo na agresiju tjera…“ Obzirni ljudi je saslušaju prvu minutu, ali bi ih neki poželjeli politi nečim… Ono, reci ne, hvala, i idemo dalje, tamo ti je kokakolica, pusti ljude da uživaju u svojim sitnim radostima i ne mijenjaj ih… Ovo je roštiiilj!

Vegetarijanka
„Meso ti nije zdravo, znaš kaj ti ono radi crijevima, zamisli da pojedeš ciglu, a i ta bića su imala majku, oči, jesi li ikada čuo to janje što ga sada gutaš, barem prestani žderati dok ti pričam, jesi li ti ikada čuo toplo nježno meketanje, a da ne pričam o sirotoj kozi kojoj su ga od sise oteli…“ Vegetarijanci su sekta koja je divna ako nije naporna i jehovasto vam nameće svoje zakone – naime, tikvice, patlidžani i šampinjoni iz folije su apsolutno savršen prilog mesinju. Ali kad ga udave, jaooo…

DJ (Dosadan, Jako)
On je i na vrh Velebita sposoban nositi svoju liniju, aparaturu, tri akumulatora od FAP-a i zbirku CD-ova kako bi barem jednom u životu došao do izražaja – puštati muziku koja nikome ne paše jer su došli uživati u prirodu uz meso, badminton, mrave i gitare. Ali ne, ne možeš protiv njega, a 6++ako jednog i ne pozoveš, pojavit će se drugi…

Pothladnica
Iako je vani toliko lijepo i normalno vrijeme, ona skreće pozornost jer joj je hladno. Nije dovoljno što se pola ekipe skine i baci na nju majice, čarape i poneke gaće, ona će sjediti sa strane i biti nadurena što nije nekako drukčije u centru pažnje. U tu kategoriju spadaju i alergičari, astmatičari, anti-vlažnici, mrzitelji dima i vrućine, histerični pčelofobi i općenito insektomrsci. Dođe vam da ih zapakirate u gigantsku najlon vrećicu i gurate hranu na rupicu dok skačete neobuzdani i veseli oko vatre u potkošulji i boksericama.

Marihuandžija
Lik koji misli da je cool ako na livadu, dječji rođendan ili space shuttle ponese gram marihuane, i onda to satima mota, popuši sam 80% i glumi da je Buda osobno, dok mu par siročića duva iz ruke i čeka da im otupi mozak. Uglavnom, za deset minuta ih THC sve spusti na razinu prerano ejakuliranog gnua, i upropašteni su za ostatak roštilja. Da barem pojedu manje…

Pasoglavci
Oni imaju psa, i oni su otkačeni i fora, a svi ostali koji nemaju pse su glupi jer je to ljubav i vi to ne kužite. A pašče im je naravno pametno kao i oni, i ne treba mu lanac nego je ovo čisti povratak prirodi. Sve je više nesretnika koji ljubav ne mogu pronaći s ljudima, pa si u stančiće kupuju četveronožna stvorenja koja bi po defaultu trebala ganjati životinje po livadama i šumama, pa se siročići nenavikli pogube po prirodi, izgrizu dječurliju po nogama, sruše roštilj i siluju jazavca, dovlačeći doma stotine krpelja, koji srećom prijeđu i na njihove vlasnike. Ali dobro, lijepo ih je gledati kako se vesele kostima… Ono, bitno je imati mjeru.

Golupčići
Pakao svakog roštiljanja je netom prohodao zaljubljeni par koji se ljubaka po dekici, eventualno igraju frizbee, ali samo međusobno, i guguću tijekom cijelog dana i noći. Dođite na roštilj nakon tri mjeseca veze, a ne sad, vi i vaše cmakanje – roštilj je društveni događaj!

Dosadan susjed
Svaki roštilj nekome smeta, a najčešće je to susjed čiju travu gazite, kradete povrće, lomite bagreme, ili već nešto po izboru – svaki put vas iznenadi. Povod je u tome što je čiči dosadno, pa vam samo želi popiti sav alkohol koji posjedujete i hofirati veselijim ženama. Da, teško ga se riješiti…

Onaj koji roštilja

Uglavnom teži egotrip koji roštilj smatra svojim remek-djelom i kmeči kad mu ne donesu pivo ili gemišt, dječurlija žica komad mesa, zgodne žene ignoriraju, a komarci imaju slet na njegovoj satima znojnoj ćeli. Na kraju mu svi pojedu najbolje dijelove i otmu najbolje komade, dok on još tri dana smrdi na meksički zaljev zbog previše spaljenih hepo kockica. Upravo poput autora teksta.

Duboka isprika na identifikaciji, tekst bi trebao biti šaljiv, roštiljali vi nama svakoga vikenda!

*Tekst je objavljen na portalu Pun kufer 2014. godine