Najgori muški odjevni artikli za plažu i oko nje

Ušao sam u bar na plaži, uzeo koktel za šankom i povukao prvi srk ružišastom slamkom, zumirajući što se nudi iz izloga broj jedan.

Bacio sam visoko svoj slamnati šešir i razbacao gelirane uvojke te privio prvu droljicu na svoja maljava prsa upletena u zlatnu kadenu debljine lanca Bartola Kašića ili predratne specijalke. Salsa dere, moje gumom ojačane mokasine letaju po podiju, napalmno napalita random ženka svršava na moje čvrste senzualne pokrete, a moj joj pečatnjak ostavlja duboko istetoviran broj mobitela na dlanu…

Budim se fino erektilan i shvaćam da život nije španjolski serijal te pakiram stvari za prvo ovogodišnje kupanje, otprilike – borolete, siledžijku i kupaće. Hm, a baš bi bilo dobro imati seksi lanenu šulju, safari kratke gaće i japanke, i gledati kako ti koke padaju pod noge. Pa sam kontaktirao par bivših i par blesavih dragih koka u najboljim godinama te došao do sljedećih zaključaka što ne prolazi na plaži. Naravno, osim kod sponzoruša, koje vole čak i roza košulje, ali one su ionako nepismene…

1. Forsiranje plodova teretane
Postoje muškarci koji imaju bogom dano klesano tijelo, ni premišićavo, ali ni otromboljeno, đubrad sretna koju mrze sve ostale ljenčine i hedonisti, jer se za takvo nešto inače treba propiškiti puno znoja nekoliko mjeseci godišnje po teretanama. No umjesto da ti uporni teretanci znaju kad treba stati, i imaju neki normalni, umjereni torzo, oni se krenu ubijati od steroida, dodataka, govana, sve dok ne dobiju oblik balončića s helijem, pa se gegaju onako stisnutih šaka za davanje krvi, napuhani sitnoguzi kao da se spušta naoblaka.

S mjerama 140-80-70 izgledaju kao trokut za sporednu cestu, i najčešće furaju majice bez rukava ili šeću goli do pasa, bez disanja, okrećuć se poput vrtne prskalice i s nadom da će ih uočiti neka teta. Ali tetama je to danas tak passe, pogotovo kad se tip pretetovira, pa izgleda kao nedovršeni strip za djecu…

2. Nakitnjaci
Dok su još samo pravi vjernici slavili krizme i krštenja, u Dalmaciji i zaleđu su se najviše dijelili zlatni i srebrni lančići. A kako nemoš dat ditetu manju kadenu od susida, krepa dabogda, generacije tamošnjih muškaraca i danas hodaju malo nagnute prema naprijed od teškog tereta barem pola kile okovratnih plemenitih metala. Jednom kad ih stave, više ih ne skidaju, jer im srastu s dlačurinama na prsima, a jedini način da im maknete taj okov je da ih moleći prekinete u pola seksa dok vas pri misionarskoj pozi zlatnina bolno ritmično udara po bradi ili nosu. Rustikalniji primjerci nose i zlatne pečatnjake, jer smatraju da se žene pale na veličinu, ali ne i kad ti se šaka od težine vuče po pločniku. Što reći o tipu koji ima tri krunice oko vrata i nakupinu kože na ruci za razastrijeti mega gumi-gumi? A gle, kad ne mogu drugačije privući pažnju…

3. Dlačice pod nosom
Iako sam osobno mislio da žene bezuvjetno padaju na bebiguzno izbrijane fićfiriće, većina se izjasnila potpuno suprotno: “Kad su već na godišnjem odmoru, pa neka se opuste i zapuste. Dosta nam je zasranih lavaboa svako jutro, a i nije loše onako mekano nakon što se ne briju deset dana! I Riba, sat vremena nakon brijanja – to grebe, prokleto grebe, da volim predigreno bockanje, snubila bi dikobraza…” No, tu su i dizajnerska bradica ili brčići, sve prisutniji outfit kod modernih mužjaka, naročito kod onih koji su počeli ćelaviti ili se naglo debljati – postoji i teorija da brade puštaju manje obdareni mužjaci, ali zadržat ćemo se da je to ipak bliže onom starom vicu: Zašto grbavac pušta brkove? Pa da ga zovu Brko! Uglavnom, ispitanice su zaključile da im je tip koji pola sata provede pred ogledalom lickajući dlačice ipak previše povezan s majkom da bi bio zanimljiv igdje, a pogotovo u krevetu.

4. Tata, koja je to kava? Moka, sine
Ljetne koledžice, odnosno mokasinke, taj plitki produkt kraljevskog snobizma, koji na suhom nema nikakvog smisla, osim teže šminke (na jedrilici su vjerojatno zakon, za nju su i stvorene, a ne za disko), apsolutni je odbijanac za Hrvatice koje se na more ne idu bogato udati. Tip koji potroši par tisuća kuna da bi glumio princa ili brodovlasnika jednostavno ne paše u naš milje, pa je ili varalica, ili fejker, a takvih je svakoj iole pametnijoj ženi dosta nakon cca tridesete. “To ti je nama u rangu onih jarunskih silikonskih droljica u dopičnjacima – znaš da ga možeš imat uz malo truda, ali ti je sutra zlo.”

5. Gaće s nadgaćama
Treba ući u more a da te primijete, ali treba ući u more, i da te ne sprdaju. Sudeći po prestrogom ženskom sudu, jedino prihvatljivo su kupaće gaće bokserice do maksimalno polovice bedara. Bermude su za klince koji imaju malog pišu, speedo gaće za kompleksaše koji žele pokazati da su ih roditelji godinama tjerali na plivanje ili da ne znaju dostojanstveno stariti, tange za retardirane digiće… Kojima će ipak dati kada se napiju, jer su tako simpatično uporni… Ah, žene.

Što se hlača tiče, reperske hlače na pola guzice govore da je dečko ili neuhranjen, ili nedorečen ili nenačitan, a trifrtaljke da nema svoje ja niti je siguran u sebe. Bijele lanene hlače kazuju da mu ih pegla žena ili majka, a sve ostalo ima kakav takav prolaz.

6. Čarape
Bolje vam je da se smrzavate nego da na noge navučete išta, jer su žene apsolutni ljetni čarapofobi. Dokoljenke su za fudbalere, gležnjače previsoke, a stopalice preniske i odvratne, dakle, ne možete pogoditi visinu, a jedino gore od toga je da nosite visoke pankerske tenisice. Da imaju neki sprej za označavanje luzera, vjerojatno bi vas odmah poprskale njime da vas više nikad ne pogledaju.

7. Alkosi
Cijeli sam život po moru, kampovima i plažama držao pivsku flašu u ruci, uvlačio trbuh i mislio da sam frajer. Dobro, do trideset i treće. Ali žene ti alkoški trikovi tako odbijaju kao malinovac Mladena Grdovića, pa je bolje plažom ići čist. Zanimljivu sam opasku čuo od frendice koja je rekla da joj trenutno umire frajer koji u ruci drži radler – “Ili si muško, ili nisi, ne trpim polutane – tko pije kao pička, i ševi kao pička. Odbij od mene!”

8. Dodaci na glavi
Sretnici koji nisu oćelavili od stresa ili genetike, pretežno s talijanskog govornog područja, na svoje kovrče stavljaju toliko ulja i gela da stariji Dalmoši zorom misle da se izlio tanker. No, to nije sve! Uništavatelji jastučnica svoje kovrče toliko žele istaknuti, da ih poput kitnjastih paunova još ukrašavaju i raznim ortopedskim pomagalima poput rajfova, šeširića veličine zdjelice za rižu koje stave samo na pola tikve i onda škilje od sunca. A te marame za obuzdavanje masnih visuljaka s čelenke, smanje im fi glave na pola, pa izgledaju kao uspravljene iguane. Ok, dno dna je ipak šilterica, znak da micek doma još skuplja sličice autića, i igra football managera…

9. Maje i majičice
Već sam negdje spominjao lakoću i ležernost kojom Javier Bardem nosi zelenu lanenu košulju u jednom kadru filma ‘Vicky, Christina, Barcelona’, i kako bi divno bilo s takvim epskim šarmom šepuriti se po Šepurinama ili bilo gdje po moru. Ali kad nisam ni badem, a kamoli Bardem, a i odavno sam shvatio da je potkošulja unikatno jednostavan i lako periv/pegliv odjevni predmet. Pa ljetima loše barim, ali loše bare i momci koji navuku ekstremno uske majice i košuljice s manjkom dugmadi i silom nutkaju dekolteiće komadima u čašu. Prozirne i mrežaste majičice jesu hit, ali za onu drugu ekipu, dok su totalni degute mamini sinovi koji nose vestu zabacitu na ramena i vezanu među sisama. Taj kad svrši valjda plače i šalje sms mami…

10. Bonus
Smijat ćete mi se, ali ponekad navučem kilt i osjećaj je sjajan.

Tako da jednom možda probam i pareo, kao onaj luđak Kurspahić, koji me na Visu devedeset i neke noseć isti, pošteno razvalio jedan na jedan. U košarci, naravno, sram vas bilo… No, smatram da ne bih dobro prošao pri ženskom sudu, iako navodno vole otkačene. Dredlokse, koliko god muškarcima pojam nepranja i namjernog zaplitanja bio odvratan, ni žene nakon dvadesete više ne fermaju previše, tetovaže bucmastog anđelčića, karte rodnog kvarta, kineske poslovice iz kataloga, portret Ante Pavelića, Thompsonov mač ili skica križa na Marjanu isto nisu neki hit, kao ni sve modernije rupe za golf u ušima i nozdrvama. Taman za vjeveričju duplju, bljak. Ne valja ni preparfemiziranost, ali ni hipijevski znoj, a najgore je na muškarcima u ljeto vidjeti – drugu ženu. Ako je zgodna, sigurno je glupa, ako nije, vjerojatno je kučki tata prebogat pa bi je najrađe zgnječile kao uš, onakvu debelu, punu sebe, ufff.

Uglavnom, muškarcima želimo puno sreće s barenjem na moru, savjetujemo vam Rektum-Aladeen-Horcutinčićev teorem: na jahti daje svaka, jer zna da ako ne da – leti u more.

Cure meni slinice kada vidim minice…

Godina je 1984. Još je sarajevski Vučko bio najveća faca u bivšoj državi, a mali kilavi pubertetlija se sjedeći na zidiću ispod diska u Veloj Luci po prvi put, ono pošteno – zaljubio.
Prišla mi je i rekla da se znamo s kupanja i da se zove Marie Helenne. Valjda se to tako piše, nemam pojma. Trenutno sam bio na off, čuo sam samo anđeoski cvrkut plavokose Barbike u ekstremno kratkoj haljinici, koji je pjevušnuo nešto poput ‘Marielen’. I to s tako drčnim, povišenim ‘n’ na kraju, da sam trenutno erektirao i odlučio pustit korijen i ne mrdat.

Dakle, ponoć je, vidno pijana raja ulazi i izlazi iz diska, a ja bih već trebao ići pješke nazad doma pet kilometara preko brda. Ali mi se ne da jer mislim da je život tu, a ne tamo, iako je tamo gdje si ga urediš. Mali dežmekasti jumfer tako sjedi i bulji u ovu instant vilu. Pitam je da ponovi što je rekla jer nisam skontao od prve. Ona nastavlja polakše na kombinaciji francusko-luškog, pa polako shvaćam da žena skuplja pare da kupe žižu i zove da im se pridružim. Gledam ja tako i dalje svoju Anđelku Amalku i smišljam jadan kako da joj objasnim da sam za zadnje pare netom kupio Alana Forda, Giganta s Modesty Blaise i, o sreće – Umpah Paha u boji. Pa promrmljam da ne duvam, a ona se nasmiješi, okrene i krene do drugog pankera s istim pitanjem. Uto zapuše vjetrić i onako joj lagano merilinkasto zadigne haljinicu. Nikad nisam od rođenja bio bliže ženskoj guzi, mislim da bi me valjda u zoru smetlar špahtlom morao maknuti s tog mjesta da nisam morao doći doma do 1. I dan-danas nekad na tome mjestu ostavim cvijet…

Puno godina kasnije, nakon što je prva simpatija imala dlakave, druga debele, a treća nikakve noge (to su one same rekle), upoznao sam Branku. Ona je bila iz Pule i puno duvala, ja sam fajn pio, a u tih dva i pol tuluma u kojima nam se križala škvadra, uspjeli smo pričati deset sati i ljubiti se deset minuta. Pa kad smo se konačno više trebali naći na dejtu na Trgu pod satom – ispala mi je ladica od sreće. Do sada smo se pipali po mračnim studentskim izbama, bio sam zaljubljen u njen mozak, ali i tek nagađao kako izgleda, a sad je prema meni na dnevnom svjetlu skakutala frčkava slatka mršavica u lepršavoj ljetnoj haljinici. Jebate, pelud je s mene štrcala… I još mi je i Milku veliku dofurala jer su joj starci često išli do Trsta, pa sam tih par sati blejanja po centru bio totalni plafon. Prekinuli smo za tri dana jer je bila naporna, a ja sam polako shvatio da mi lepršave windy minice jednostavno nisu suđene.

U onih par puta što sam šetao u kiltu, em sam se smrzo, em bih uvijek zaboravio podić šosić kad bih sjedao, em bi mi uvijek ispalo jaje na fotkama. A kilt je do koljena, a minice u liniji međica-dražica-guzovi!!! Nekad mi to zgleda malo vulgarno, ono, poziv na uzimanje iz izloga, eto me, kupi me dok sam na dražbi… A nekad sam i ljubomoran kad moja cura s mrak nožicama privlači slinave poglede svakojakih prolaznika. Iako neke druge frajere upravo to veseli i pali…

Uskoro sam shvatio da se više veselim tetama s velikim cicama, kao i da minice nose uglavnom tete koje ne spadaju u tu ciljnu skupinu. Fakat. Jeste li ikad vidjeli ženu u punom dekolteu da ima i minjak? Rijetko, zar ne? Misle li one da se ne smiju šaliti s božjim darom, ili to jednostavno ne uspijeva na istom organizmu, ono, kao pošteni političar. Je li moguće da većina žena fura minice samo zato jer imaju male cice, pa da nekako dođu do izražaja kad su vani s frendicama koje imaju veći broj? Jer misle da frajeri stavljaju sise na prvo mjesto? Moje je skromno mišljenje da cure s malim cicama imaju više problema s velikim sisama od bilo kojeg frajera. Ali im to nikad ne smijemo reći jer se možemo pozdraviti sa seksom. Tako da ćemo danas često na ulicama sresti finih minjaka, jer dokle god će cure s četvorkama nositi dekoltee, i one s dvojkama će furati minice.

A meni je i dan-danas divno gledati gole glatke, triput premazane nogare kako poput hromog bambija napikavaju nesigurno asfalt u štikletinama, uživati dok im vjetrić mrsi falde i leprša rubove. I htio bih sjediti u nekom žiriju i davati ocjene i veseliti se što sam dovoljno blesav da me takve sitnice mogu ispuniti. I zato, živjeli minjaci i tete koje ih imaju hrabrosti nositi. Ali nek se ne čude kad im priđemo i počnemo se upucavati. Makar i loše…

Zagreb, 2011.

Kako muškarci ševe?

Zanemarimo li šačicu mizernih hejtera bez društvenog života koji će popljuvati i mene i ovaj tekst bez da su i naslov uspjeli pročitati do kraja, većina vas dobro zna da baš i ne proživljavam ama baš sve što napišem.
Tako sam nedavno dobra dva-tri tjedna proveo kao u doba faksa, hodajući po cugama i pričajući sa starom ekipom, ali i nekim mlađim generacijama o onome što ih muči, veseli i kakva je budućnost hodanja, seksa i vezivanja u doba tranzicije u ovoj nepotističkoj kifli početkom 21. stoljeća. Umjesto da više ševim, kreten, ali bar sam se kvalitetno nasmijao i došao do sljedećih zaključaka – kako beta muškarci ševe kroz godine. Alfe su toliko prozirne da bi ih i Aco Trica znao skautirati…

Između 15 i 20
Kao netko tko je izgubio nevinost s 20 godina i 313 dana, a i rastavljeni je otac predivnog skoro osmogodišnjaka, mislim da djeca danas stvarno prerano stupaju u odnose. I stvarno treba pričekati tih prokletih 18, iako si i onda još uvijek bedast i ništa ti nije jasno. Mladići se na kraju puberteta uglavnom prepuštaju nekim starijim tetama, koje liječe neke svoje frustracije jer si ne mogu naći normalnog partnera. Pokušaji odnosa s curkama istoga godišta rijetko uspijevaju, tek jedan do dva para prosječno po razredu, jer djevojke u tim godinama padaju na frajere sa šiltericama u nabrijanim i spuštenim Hondama, s motorima koji proizvode buku, a da ne spominjemo raznorazne sportske i ine celebove koji ih počaste pićem i spolnom bolešću. Tako da najčešće ne biramo, nego budemo izabrani, a onda je sve na njima, no tko s djecom liježe, vrlo brzo zaspi.

Između 20 i 25
Nekad se razmaženu derištad koja bi prkosila roditeljima i dosađivala uz kompjutor, televiziju ili stripove, na kraju srednje škole tjeralo u vojsku. Neki bi se provukli preko veze, ali je hrpa doslovno najebala po pustopoljinama i pripizdinama bivše tvorevine. Neki su tako prva seksualna iskustva doživjeli u kafani “Kod dva bela goluba”, neki na straži pored romskog naselja, neki na zajedničkom tuširanju, što i nije bilo neko iskustvo… Ali oko dvadesete smo shvatili da se seks može doživjeti spontano, da se može seksati i netko mlađi od tebe, pa čak i kolegice s faksa, te smo dobili neku određenu dozu sigurnosti i samopouzdanja. Ništa nam nije bilo strano, išli smo okolo i birali, uglavnom s malo uspjeha, ali i ćorava koka nekad ubode zrno. Svejedno, nekako su nam na faksu najbolje sjedale djevojke sličnih i istih sfera razmišljanja i gledanja na život, bili smo svi još dovoljno mladi i nismo mislili na budućnost. Općenito je to doba kad bi muškarci trebali biti najbolji u seksu. Ali nisu jer su još prebalavi i ne znaju zadovoljiti ženu, nego misle samo glađom glavom, poševe i još znojni to objave na Fejsu…

Između 25 i 30
I dalje nam ništa nije nastrano, držimo se i dalje svojih godina, obično smo u nekoj ustaljenoj vezi koja kod žena u ovim godinama ulazi u krizu. Treba se množiti, a ako muško to ne shvaća, nego i dalje drkulji po Play Stationima i truli u birtijama, nešto se mora mijenjati. Pa promijene njega i odu s nekim s više love. Muškarci su tad u krizi mozga jer ne znaju što bi sa sobom. Neugodno im je žicati od staraca, a znaju kako je teško početi raditi i strah ih je od žrvnja iz kojeg nema povratka. Počinju se okretati za mlađima jer stare sporije od žena, kreću prve potrage za ljubavnicama i nečim novijim, zanimljivijim, ali još ne znaju je li to radi seksa, razgovora ili oboje.

Između 30 i 35
Jedan dio se nije prilagodio na svijet, izbjegava posao i obaveze, povlači u kvartovsku birtiju i gubi dane. Na šarm i spiku još uvijek lako zbari neku glupačicu koja pada na komplimente i njegove lovačke priče, ali to su posljednji trzaji. Prve sijede daju šarm, ali Clooneyu i Conneryju, a on polako odlazi kvragu i završi s još nesretnijom konobaricom, pa promijeni nju i birtiju. Onaj tip koji je u žrvnju shvaća da posao jebe njega, pa on jedva stiže provesti mrvu vremena s emancipiranom djevojkom, koja rinta i više od njega, tako da dobivamo izmučene zombije koji prije spavanja jedu kokice i bulje u “Game of Thrones” samo da se ne bi morali ševiti. Jer ne mogu. Faza napredovanja u karijeri i gomilanja para užasna je ne toliko za frajera, koliko za njegovu curu koja je svjesna da on ševi sa strane iz jednostavnog razloga jer se ševi i ona. I nikako da si usklade vikende… Frajeri u tim godinama ševe sporadično i nisu neka sreća, ali to je samo prolazno…

Između 35 i 40
Jedan se dio ekipe otatio, zaljubio i maknuo iz seksualnih voda. Deset posto tata ostaje vjerno ženama, 20 posto ostaje s njima i potajno ih vara s lakomim kučkicama koje ih žele za sebe, ili naivnim nesretnicama koje duboko puše njihove lažno emotivne spike. Love se one od 25 do 30, (riskantno, žele zatrudnjeti), ispod 25 (najslađe, ali tu se muškarci lako zaljube, a znate što se događa kad žene shvate da ste se zaljubili u njih), kao i one rastavljene preko 35, iako je tu rizik najveći, a seks najčudniji. Ne postoji tip iznad 35 koji nema neki gadan ožiljak u životu, pa njih love isključivo povrijeđene žene koje žele nivelaciju. No, postoji jedan dio muškaraca koji konačno sazriju i evoluiraju, te konačno znaju gdje je klitoris, kao i da seks nije trka na 100 metara s preponama. I savršeno dobro znaju kad iz predigre i nježnog seksa treba polako prijeći u spankanje i divljakluk…

Između 40 i 50
Iako traže one između 20 i 25, pristaju na sve, samo da im se nasmije na tri fore, nije religiozna i sama se odveze doma ili ima svoju gajbu. Spremni smo kuhati za seks, pričati prije seksa, dijeliti komplimente u koje ne vjerujemo, slati SMS-ove s kojima smo se donedavno sprdali, te ni pod prijetnjom mučenja nećemo reći da smo ih ikad napisali. Ukratko, očajni smo, a ako se u međuvremenu nismo propili ili doživjeli neki teži brodolom, spremni smo izdati i domovinu za običan, mali, novi snošajčić. Jako nam je teško ostati u vezi i mislimo da nam je ostalo još jako malo do posljednje prirodne erekcije, pa nas se općenito čuvajte. Iako uopće nismo loši jer smo naučili kuhati, a i uvijek imamo butelju viška…

Iznad 50
Da citiram jednog poznanika, nalazim da će nam biti dobro sve što ima bar jednu nogu i ne laje… Ali daleko je to…

Ribafish, Zagreb, 2012.