Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 40: Urnebes

Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 40: Urnebes


Uploaded with ImageShack.us

40: Restaurant & Night Bar Urnebes, Trnjanska cesta 117

Cijena: 39 kunolomaca
Ćevapi oblik: Deset poštenih, krupnih mladića
Ćevapi okus: Fini, masni, konkretni, mesni
Luk količina, okus: Premalo, ufino
Lepinja: Sa strane, paperjasta, topla, fantastična – ali nemasna

Opći dojam: Na mjestu gdje je nekoć bio vatrogasni dom, ili neka slična simpatična tulumara, danas je vrhunski uređen prostor koji me totalno ugodno iznenadio. Čista fensijana, uz savski nasip, malo mi je čak i neugodno bilo kad sam vidio koliko ljudi u odijelima i teta u štiklama dolazi tako sređeno, a mene taman Rokatanski to jutro malo zalio mlijekom po majici… Enivej, kapa dolje za uređenje, kulturu konobara, uslugu i praktički sve. Ćevapi su stigli za desetak minuta, usamljeni na tanjuru, dok je lepinja totalno čudnog oblika došla zasebno – u košarici. Da, obožavam kad lepinja upije malo toća, ne masti nego mesnog krvavoslanog đusa, ali eto, nisam bio te sreće u Urnebesu. Problem je u tome da je i takva, suha lepinja apsolutno fantastična – uz bok onoj u Batku. Na visini je i količina kajmaka, dvije masne debele kuglice, doduše po 12 kuna, ali i sami ćevapi su velikih 39 (Karlovačko veliko 17 kn). Tako sam još jedanput naletio na skupe ćevape (posipane peršinom – pretjerivanje), iako su oba puta, i u Red Apple Pubu i Urnebesu bili slasni. A ovdje konačno nisu škripali (odvratni trend), nego se osjetilo pravo meso, s jedinom zamjerkom – nije bilo mirisa. Što je i dalje puno bolje nego obratno! Dakle, vrhunski velika porcija, ukusni ćevapi, a kako cijena od 39 kuna savršeno odgovara kvaliteti interijera, ako ste pri lovi – a vi samo navalite.
Ocjena: 7,5

STARE RECENZIJE NA:
http://www.ribafish.com/?p=1393

2 thoughts on “Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 40: Urnebes

  1. Super sve, osim jedne jedine riječi. Z riječi. Ne smijem je ni izgovoriti, nepristojna je.
    Ok, reći ću je:
    ZAČINI!
    Kažeš na jednom mjestu da ti fale začini!? U ćevapima? Ma, tamo ide samo sol. Niks paprika, češnjak, papar – samo sol. Ako je ćevap – ćevap, onda samo sol. Ako je ćevap neka bezlična masa (s dodatkom soje), onda su začini tu da prikriju falš.
    Mislim, nedavno u trgovini u mom selu nađem vrećicu – začina za ćevape. Mene, kao ćevapologa- amatera, koji nosi razne uspomene iz Skopja, Mostara, Beograda, Sarajeva, Banja Luke, s mora, iz Zagreba, Varaždina i Pariza (da i tamo ih ima) – mene to pogađa. Fakat mi je svejedno tko kome što gdje gura (kao na onom nedavnom referendumu), ali staviti u ćevape z… – ma ne mogu to ni reći. Kažem ja tamo trgovkinji što su zapravo ćevapi, ona me gleda, sluša moj štokavsko-bosansko-slavonski naglasak i par dana kasnije mi kaže: “Znate da sem se dobro zamislila nad onim kaj ste rekli”. E, pa, ako me je ona skužila, onda to možeš i ti, bistar si i obrazovan, da ti začini u ćevapima ne bi slučajno i mozak isprali. 🙂 I da ne naučiš pogrešno svoje dijete, kud će ti duša?
    Eto, sad mi je lakše kad sam ovo rekao. Nemoj da i ja napravim referendum….

  2. Jarane ova tvoja putešesvija i izvještaj o Ćevapima je realno tanak,nemoj mi zamjeriti,ali kao čovjek koji jede ćevape več 40 godina,a uz to je iz Bosne moram ti skrenuti pažnju da razlika između Banjalučkih,Travničkih pa i Sarajevskih ćevapa nije u oblicima ni u veličinama već u sastavu mesa,nema tu pameti puno oko ćevapa,ako neko ne voli Bravetinu taj nevoli ni Travničke ćevape jer u njih kao treći sastojak sstavljaju bravetinu koja daje onaj ljep miris,ali i ukus koji ne sjeda svakom.
    Banjalučani i njihove pločice su pod obavezno uvjek masniji 2. vrste mesa i lepinja se natapa u supu od koljenice da bude sočnija i Sarajevski ujedno i No1 je najbolji i najteži za saznat recepturu,kažu da je gazda Želje imao ponude od preko 100.000km za recept,ali to nije na prodaju.Uglavnom sve je do mješavine i vrsta mesa,a naravno i lepinja igra ulogu,ali Somun je zakon. Uglavnom po meni 3 najbolja u Bosni su Hari-Travnik,Željo-Sarajevo i Kastel-Sarajevo to su tri različita okusa,ali i daleko najbolji.
    P.S. U Hrvatskoj znaju stavit malo svinjetine u smjesu i to je nikakav vapaće 🙂 Pozdrav.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.