Posljedice Iličkog maratona

Ilički maraton je natjecanje u kojem treba proći Ilicom od broja 530 do broja 1, s tim da se u svakoj birtiji s lijeve strane pije 0.3 žestice po izboru (sve jače od pelina), a u desnoj po tri deci pive.

Kako su se organizatori (skidam kapu!) prepali moguće intervencije murije, tako su u dogovoru s natjecateljima odgodili natjecanje na tjedan dana unaprijed, to jest ovu subotu koja je iza nas.

Ja sam uletio u igru jer je Meki (stari frend, jedan od stupova Škvadre) u suradnji s Ninom i smislio Ilički maraton davne 1989., s tim da je njegova ideja bila da se ide u štafetama sve do Kvatrića što se nikad nije i ostvarilo.
I to pod šifrom Dr. Vet. Odnosno Drčni Veteran, jer su se prijavili sve neki mladci – niko nije ni suzu pustio kad je Tito umro a većina još ni u planu nije bila.

Došao sam se u subotu samo javit jer sam trebao bit na poslu oko desetke, nemrem više lokat ko nekad (i nikad ne pijem žesticu), jetra mi je jačine međice u meduze i kvalitete ćevapa u Rubelju, a i niko od moje ekipe se nije prijavio.

I tako sam se probudio u 6.10 ujutro, navukao zimsku jaknu i bez doručka sjeo na vlak za Vrapče s nadom da ću se brzo pozdravit s ekipom, pederski odustat i uz masni burek polako otkoturat do firme.

Ali nakon dvije – tri runde.

Za staru slavu.

U vlaku sam prisluškivao dva tipa koji su brbljali o skrečanju i govorili da koji su oni idioti kad idu vlakom prije zore u Vrapče pit, nasmijao se, kasnije na stanici se pozdravio s tipom koji mi je prišao i predstavio se kao Vatro, i s još desetak njih veselih došao do knjižnice Vladimir Nazor na Iličnom broju 530, ispozdravljao, navukao majicu, brbljavio i krenuo s masom prema prvoj birtiji.

Na lijevoj strani, dođavola…

Bilo je 07.40

00.40 – odnosno nekih 14 sati kasnije, budim se u svom krevetu, u ustima Takla Makan, glava ko govno od mamuta, sjedam na WC dasku, piškim i dozivam memoriju. Slijedi Memento

21.30 – palim i gasim televiziju jer u finalu svjetskog prvenstva u ragbiju Južnoafrička Republika gazi Engleze, ali u ekipi nema nijednog crnca nego samo jedan mulat. Di je tu gušt?

18.10 – kroz maglu u glavi vozim se tramvajem preko Trga s dvojicom natjecatelja i nešto mrmoljimo i dogovaramo da bumo dogodine došli do cilja. Mislim da su u boljem stanju od mene

18.00 – ne znam kako, ali bježim. Zamolio bih dobre ljude da mi pojasne odlazak i zašto mi fali 200 kuna

17.30 – zadnja birtija koje se sjećam, negdje oko broja 140 ali mislim prije Trga francuske revolucije. Kradem čašu, što je očigledan znak da je bilo dosta

17.00 – hoću doma al mi ne daju

16.30 – vidno pijan davim ljude s pričom da su žene uglavnom govna, i nailazim na plodno tlo kod svih natjecatelja osim kod Vatre, koji kaže da je našao sebe al sa sisama i da je zbog toga najsretniji na svijetu

15.30 – sjedimo ispred Zagrebačke Pivovare u kojoj po propozicijama trebamo piti – lozu, pa pijemo lozu. Vjetar piči i paše, misli negdje daleko, shvaćam da sam u debelom kurcu i lagano ulazim u područje rupa

14.30 – neko iz ekipe čupavih (čupavi, pristojni i veterani) je iz nečijeg dvorišta maznuo kipić Gospe i vrtnog patuljka i onda s ta dva kičasta komada gline radio perverzni igrokaz kojeg se ne bi postidilo ni kazalište lutaka i zbog kojih će vjerojatno gorjeti u paklu. Dvaput…

13.00 – prva odustajanja, više se riga nego piša, mislim da sam i ja usput istovario onaj čobanac

12.30 – zovem na posao i predstavljam situaciju. Sutra sam najebo, al idemo dalje pit!

12.00 – pola ekipe mi je trešteno, padaju nam stolice po podovima birtija na Črnomercu, ja i dalje forsiram polakoću, vodu uz žestu i općenito sam gadno pijan. Vatro kupuje unučiće pelinkovce u kiosku. Ja mu ih plijenim. Ah, rođeni vođa

11.30 – DJ Yash više ne šlata samo konobarice već i djevojke na cesti. Baš je simpatičan!

11.00 – na broju 290 netom prije okretišta nalijećemo na netom skuhan čobanac, ubijamo se masovno, a Vatro i DJ Venom u maniri rasnih Slavonaca piju 4 šljivovice jer ko je vidio čobanac bez rakije pit. Žicaju suce da im se to prizna u slijedećim lijevim birtijama. Ja samo liznuo. Peče

10.45 – javljam na poso da ću zakasnit

10.30 – skidamo veste i eksamo žestu jer smo taman veseli i mislimo da možemo sve i baš je fino

9.15 – prvo riganje – Perić u pepeljaru nakon 6 birtija

8.07 – kad sam odlučio da neću mješat žestu, konobarica u Artu nam kaže da su joj tipovi prije nas popili zadnju flašu pelinkovca. PRIJE NAS!? Loza. DJ Venom pije rum. Isuse…

8.00 – napuštamo prvi birc na maratonu Ippon nakon pelina i krećemo lijevom stranom prema istoku

7.45 – kupujem frtalj kruha i 15 deka španjolskog mesnog doručka u stiku i to začinjam salatnom majonezom u maloj vrećici. Slutim da neće dugo. Dobro slutim

7.40 – organizatori drže pozdravni govor

Dakle, nameće se par pitanja i zaključaka:

  • Vatro je Bog. Taj se ne bi zaustavio do Donje Dubrave. Nema jetru nego pljosku
  • DJ Venom i DJ Yesh su potpuni luđaci! Venome, vesta ti je kod mene u ruksaku
  • Marko, za kojeg sam mislio da će odustat do Ludnice je izdržo i dulje od mene! Majstore!
  • Svim sudionicima kapa dolje i hvala za pomoć pri prelasku cesata
  • Ja bi vratio čašu, samo ne znam di i kom
  • Ko hoće tri Vatrina pelinkovca?
  • Čija je zarigana potkošulja u mom ruksaku?
  • Ispričavam se svima koje sam davio
  • Opraštam svima koji su me davili
  • U biti, ne zna se ko je koliko izdržao i čekaju se službeni rezultati, što će možda stvarati probleme, jer su suci počeli pit s nama negdje oko 11…
  • Recite Vatri da stane!

Uglavnom, ovih dana će sve biti objavljeno na www.ilickimaraton.com pa navratite!

Ponovilo se!

34 thoughts on “Posljedice Iličkog maratona

  1. Jezušmarija!
    Muka mi je već kad čitam, koji ste vi Baždarevići… zadnji puta kada sam u znatnijim količinama pomiješao domaću žesticu & pivo (prije valjda 14 godina ) , prelazio sam zebru na križanju Zvonimirova / Držićeva u podne (!) doslovce na četiri noge, obučen ne smijem ni reći u šta… i to u očajničkom bijegu od mojih napijatelja koji su od 7 nakon noćne, kao zalijevali plaću sa mnom… sjećam se i zadnje svoje suvisle rečenice očajnika: “Dosta!…Ja nisam Nemetz, ja sam NemRetz”
    U mom slučaju, ne ponovilo se.

  2. Kad god se pomene tvoje ime, meni ruka sama krene ka srcu! Kao kod himne 🙂 Dogodine dolazim i ja. Kategorija ‘Ne može bit stariji’.

    Nego, znaš računati? Onda računaj da će ti, ako se Xsara što pita, Albanija biti crvena. Kakva je i bila zadnjih 60 godina.

  3. hahaahahhahhaahh
    ja ne vjerujem…al,mogli ste počet od Trga,pa prema Vrapču i tam, na Bolničkoj 32, lijepo odspavat

  4. Mogle bi se na taj način obraditi i neke druge ulice, npr. u paklu Savske, ili na primjer- posljednje iskušenje u Maksimirskoj što bi se završavalo odlaskom na tekmu!

  5. ovo je bilo jedno od pozitivnijih iskustava u zivotu i definitivno pijenje koje ulazi u top 5 ikad :))
    moram priznat da neznam kad sam se zadnji put tako dobro iznapija s nepoznatim ljudima,svima rispekt (cak i pericu koji je riga nakon seste birtije.to ti je od dopinga stari moj hahah)
    kuci sam se vratio pijan ko tele negdi iza ponoci,s cikovima,vrecicama secera i zlicom iz neznam koje birtije u dzepu.e da,i Gospom.nisam ima srca ostavit je u rukama blasfemicara pa sam je nosa citav dan sa sobom u torbi (a ima brat bratu par kila u kipicu)
    nasa ekipa je ocjenjivala birtije putem al eto jebga taj komad papira se izgubio negdi oko ilice 200.zadnje cega se sjecam je da sam pokusava upisat ocjenu za neku birtiju kojoj neznam ni ime kad mi ga Baraba istrga iz ruku i pogazi pred ocima (ljudi su nas gledali ko da smo ispali iz pecine hahahaha)
    meni samo jedna stvar nije jasna:zasto smo se mi svi razlisli poslje Smokvice (brijem da se tako birtija zvala)???
    nisam riga i ponosan sam na sebe (odluka da se brzim pelina citavim putem se pokazala ispravnom)
    znam da ce zvucat nenormalno jer je tek proslo dva dana od citavog dogadjanja,al…jel ko zainteresiran da se ovo uskoro ponovi? 🙂

  6. pa za koju godinu možeš odmah u vrapču i ostat premda ni sada nisi baš za odbacit što se jednog poštenog lječenja tiče, ah da zaboravih pa ti piješ samo četvrtkom!

  7. masala, pocekaj mjesec dva…
    poki, koji si ti!? upozno sam vas 20 istovremeno, trebali bi slicke ostavljat! ne rigo!? majstore!
    kaco, svi smo!
    athena, neko je navodno i sliko al je poceo i on pit…
    vinko, koja je glavna ulica u skopju? idemo desno cevap, lijevo vesalica!
    nemec, bolje nemrec nego perec!

  8. Ironicno je da se ne sjecan kad san se ovoliko zabavio, a ne sican se niti pola toga. 😀
    Zahtijevam Gospu i Vrtnog Patuljka natrag, pa ako netko zna di su, javite se!!!

    P.S.
    Nije bila 6. birtija, nego 8.!!! 😀

  9. hahahahahhaha, vidim da su venom i yesh pokazali pravo umjeće današnje maldeži 🙂

    svaka čast…

    btw – riba, sad si se mogao uvjeriti kako pravi slavonci piju 🙂

  10. @poki: šta smo i u importanneu bili? a majke ti!
    isprike na kidanju svjedodžbe o birtijama, taj detalj mi nekako fali!
    aaaaaa u importaneu je bilo ono sa petrom i mašom i onom trećom ženom i nekim likom…. a sramote što nismo ostali sa njima, petra je baš dobre cice imala!
    PETRAAAAAAAAAAAHAHAHahahahaaaa! ali je maša zato bila slatka ko pelin!

  11. Ne znam, valjda meni fali neki saraf, ali nikad nisam uspio skuzit koja je fora napit se iz cista mira. Ono, napit se samo radi napijanja… Kazem, valjda sam glup da to skontam.

  12. Riba prijatelju, žena i ja te vidjeli oko 16 sa još dvojicom kako trgate prometni znak na križanju Ilice i Selske. Tako da to možeš dodati u prisjećanja. He,he,he…

  13. a ja vas vidio u subotu oko 8 u vrapću kod onog igrališta, bili ste svi u žutim majicama. ali ekipa me uvjeravala kako to ne možete biti vi jer je maraton slijedeći vikend. i onda provjerim na netu i stvarno piše 27.10. a vi sjebali policiju, ali i navijače. koliko ih je izdržalo do kraja i kad su završili?

  14. da slučajno živiš u blizini, moja baba i njena banda gnjevnih bakica bi te izopčilo iz zajednice poželjnih mladića te nazvale Bukarom.
    To je u dalmaciji ko ribafish u svitu.

  15. S obzirom da sam se telefonski uključio na par trenutaka u događaj, i čuo, šta već jesam u pozadini vjerujem da je bilo krša do kraja.
    Ajde, nek je glava na ramenima svima koji su krenuli, a patuljci ionako pojma nemaju…

  16. [šmrc, šmrc]….nikad mi nisu rekli nešto ovako lijepo [uzdah]….ali moram priznat da sam i ja vrlo brzo zbriso, ne znam kad ni otkud, mislim da je bila neka mala birtijica i…i onda sam otišo po curu koja je bila stanicu dalje kod frendova di sam dobio kave i vina a kod kuće sam, valjda iz neke manitošćine, probo popit čašicu stomaklije…
    Sve u svemu odlično je bilo! Niko sretniji od mene kad se po danu pije!
    Svakako ponovit, bar tu i tamo kaki trening održat na manjim dionicama…
    a za peline se čujemo

  17. ja sam htela da budem padobranac. al, zajebali ste me. Ok, u 19 godini sam uspevala 11 piva pre izlaska u grad i 11 tekila pre hitne pomoci. Al 15 godina kasnije — spremna sam! 4 piva i 4 zesta pre memoara! Sledece godine!

  18. A jebemu jeste me sjebali, isto sam imal plan uletit neprimjetno među pijanu gomilu:D:D:D al kad malo bolje razmislim da sam ja organizator i ja bi nekaj slično napravil tak da svaka čast ekipa… Sad se postavlja pitanje kakvu diverziju idući put(ne nužno za godinu dana;) napravit, s obzirom da postoji još ekipe koja bi išla :=)

  19. meni je najjače bilo kad smo izašli iz zadnje birtije u kojoj sam još imao volje, ona prije smokvice, di je Baraba spavao, ja davio ono siroče od konobarice kako sam ja zaljubljen, a Poki kimao mojim jedva razumljivim trabunjanima.. e uglavnom, ispadamo mi van, i on tvrdi da trebamo ići u jednom smjeru a ja tvrdim da trebamo ići u drugom.. on je bio u pravu, a ja sam završio ni sam ne znam gdje.. treba to ponoviti, ali krenuti od trga 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.