Cure meni slinice kada vidim minice…

Godina je 1984. Još je sarajevski Vučko bio najveća faca u bivšoj državi, a mali kilavi pubertetlija se sjedeći na zidiću ispod diska u Veloj Luci po prvi put, ono pošteno – zaljubio.
Prišla mi je i rekla da se znamo s kupanja i da se zove Marie Helenne. Valjda se to tako piše, nemam pojma. Trenutno sam bio na off, čuo sam samo anđeoski cvrkut plavokose Barbike u ekstremno kratkoj haljinici, koji je pjevušnuo nešto poput ‘Marielen’. I to s tako drčnim, povišenim ‘n’ na kraju, da sam trenutno erektirao i odlučio pustit korijen i ne mrdat.

Dakle, ponoć je, vidno pijana raja ulazi i izlazi iz diska, a ja bih već trebao ići pješke nazad doma pet kilometara preko brda. Ali mi se ne da jer mislim da je život tu, a ne tamo, iako je tamo gdje si ga urediš. Mali dežmekasti jumfer tako sjedi i bulji u ovu instant vilu. Pitam je da ponovi što je rekla jer nisam skontao od prve. Ona nastavlja polakše na kombinaciji francusko-luškog, pa polako shvaćam da žena skuplja pare da kupe žižu i zove da im se pridružim. Gledam ja tako i dalje svoju Anđelku Amalku i smišljam jadan kako da joj objasnim da sam za zadnje pare netom kupio Alana Forda, Giganta s Modesty Blaise i, o sreće – Umpah Paha u boji. Pa promrmljam da ne duvam, a ona se nasmiješi, okrene i krene do drugog pankera s istim pitanjem. Uto zapuše vjetrić i onako joj lagano merilinkasto zadigne haljinicu. Nikad nisam od rođenja bio bliže ženskoj guzi, mislim da bi me valjda u zoru smetlar špahtlom morao maknuti s tog mjesta da nisam morao doći doma do 1. I dan-danas nekad na tome mjestu ostavim cvijet…

Puno godina kasnije, nakon što je prva simpatija imala dlakave, druga debele, a treća nikakve noge (to su one same rekle), upoznao sam Branku. Ona je bila iz Pule i puno duvala, ja sam fajn pio, a u tih dva i pol tuluma u kojima nam se križala škvadra, uspjeli smo pričati deset sati i ljubiti se deset minuta. Pa kad smo se konačno više trebali naći na dejtu na Trgu pod satom – ispala mi je ladica od sreće. Do sada smo se pipali po mračnim studentskim izbama, bio sam zaljubljen u njen mozak, ali i tek nagađao kako izgleda, a sad je prema meni na dnevnom svjetlu skakutala frčkava slatka mršavica u lepršavoj ljetnoj haljinici. Jebate, pelud je s mene štrcala… I još mi je i Milku veliku dofurala jer su joj starci često išli do Trsta, pa sam tih par sati blejanja po centru bio totalni plafon. Prekinuli smo za tri dana jer je bila naporna, a ja sam polako shvatio da mi lepršave windy minice jednostavno nisu suđene.

U onih par puta što sam šetao u kiltu, em sam se smrzo, em bih uvijek zaboravio podić šosić kad bih sjedao, em bi mi uvijek ispalo jaje na fotkama. A kilt je do koljena, a minice u liniji međica-dražica-guzovi!!! Nekad mi to zgleda malo vulgarno, ono, poziv na uzimanje iz izloga, eto me, kupi me dok sam na dražbi… A nekad sam i ljubomoran kad moja cura s mrak nožicama privlači slinave poglede svakojakih prolaznika. Iako neke druge frajere upravo to veseli i pali…

Uskoro sam shvatio da se više veselim tetama s velikim cicama, kao i da minice nose uglavnom tete koje ne spadaju u tu ciljnu skupinu. Fakat. Jeste li ikad vidjeli ženu u punom dekolteu da ima i minjak? Rijetko, zar ne? Misle li one da se ne smiju šaliti s božjim darom, ili to jednostavno ne uspijeva na istom organizmu, ono, kao pošteni političar. Je li moguće da većina žena fura minice samo zato jer imaju male cice, pa da nekako dođu do izražaja kad su vani s frendicama koje imaju veći broj? Jer misle da frajeri stavljaju sise na prvo mjesto? Moje je skromno mišljenje da cure s malim cicama imaju više problema s velikim sisama od bilo kojeg frajera. Ali im to nikad ne smijemo reći jer se možemo pozdraviti sa seksom. Tako da ćemo danas često na ulicama sresti finih minjaka, jer dokle god će cure s četvorkama nositi dekoltee, i one s dvojkama će furati minice.

A meni je i dan-danas divno gledati gole glatke, triput premazane nogare kako poput hromog bambija napikavaju nesigurno asfalt u štikletinama, uživati dok im vjetrić mrsi falde i leprša rubove. I htio bih sjediti u nekom žiriju i davati ocjene i veseliti se što sam dovoljno blesav da me takve sitnice mogu ispuniti. I zato, živjeli minjaci i tete koje ih imaju hrabrosti nositi. Ali nek se ne čude kad im priđemo i počnemo se upucavati. Makar i loše…

Zagreb, 2011.

Kako muškarci ševe?

Zanemarimo li šačicu mizernih hejtera bez društvenog života koji će popljuvati i mene i ovaj tekst bez da su i naslov uspjeli pročitati do kraja, većina vas dobro zna da baš i ne proživljavam ama baš sve što napišem.
Tako sam nedavno dobra dva-tri tjedna proveo kao u doba faksa, hodajući po cugama i pričajući sa starom ekipom, ali i nekim mlađim generacijama o onome što ih muči, veseli i kakva je budućnost hodanja, seksa i vezivanja u doba tranzicije u ovoj nepotističkoj kifli početkom 21. stoljeća. Umjesto da više ševim, kreten, ali bar sam se kvalitetno nasmijao i došao do sljedećih zaključaka – kako beta muškarci ševe kroz godine. Alfe su toliko prozirne da bi ih i Aco Trica znao skautirati…

Između 15 i 20
Kao netko tko je izgubio nevinost s 20 godina i 313 dana, a i rastavljeni je otac predivnog skoro osmogodišnjaka, mislim da djeca danas stvarno prerano stupaju u odnose. I stvarno treba pričekati tih prokletih 18, iako si i onda još uvijek bedast i ništa ti nije jasno. Mladići se na kraju puberteta uglavnom prepuštaju nekim starijim tetama, koje liječe neke svoje frustracije jer si ne mogu naći normalnog partnera. Pokušaji odnosa s curkama istoga godišta rijetko uspijevaju, tek jedan do dva para prosječno po razredu, jer djevojke u tim godinama padaju na frajere sa šiltericama u nabrijanim i spuštenim Hondama, s motorima koji proizvode buku, a da ne spominjemo raznorazne sportske i ine celebove koji ih počaste pićem i spolnom bolešću. Tako da najčešće ne biramo, nego budemo izabrani, a onda je sve na njima, no tko s djecom liježe, vrlo brzo zaspi.

Između 20 i 25
Nekad se razmaženu derištad koja bi prkosila roditeljima i dosađivala uz kompjutor, televiziju ili stripove, na kraju srednje škole tjeralo u vojsku. Neki bi se provukli preko veze, ali je hrpa doslovno najebala po pustopoljinama i pripizdinama bivše tvorevine. Neki su tako prva seksualna iskustva doživjeli u kafani “Kod dva bela goluba”, neki na straži pored romskog naselja, neki na zajedničkom tuširanju, što i nije bilo neko iskustvo… Ali oko dvadesete smo shvatili da se seks može doživjeti spontano, da se može seksati i netko mlađi od tebe, pa čak i kolegice s faksa, te smo dobili neku određenu dozu sigurnosti i samopouzdanja. Ništa nam nije bilo strano, išli smo okolo i birali, uglavnom s malo uspjeha, ali i ćorava koka nekad ubode zrno. Svejedno, nekako su nam na faksu najbolje sjedale djevojke sličnih i istih sfera razmišljanja i gledanja na život, bili smo svi još dovoljno mladi i nismo mislili na budućnost. Općenito je to doba kad bi muškarci trebali biti najbolji u seksu. Ali nisu jer su još prebalavi i ne znaju zadovoljiti ženu, nego misle samo glađom glavom, poševe i još znojni to objave na Fejsu…

Između 25 i 30
I dalje nam ništa nije nastrano, držimo se i dalje svojih godina, obično smo u nekoj ustaljenoj vezi koja kod žena u ovim godinama ulazi u krizu. Treba se množiti, a ako muško to ne shvaća, nego i dalje drkulji po Play Stationima i truli u birtijama, nešto se mora mijenjati. Pa promijene njega i odu s nekim s više love. Muškarci su tad u krizi mozga jer ne znaju što bi sa sobom. Neugodno im je žicati od staraca, a znaju kako je teško početi raditi i strah ih je od žrvnja iz kojeg nema povratka. Počinju se okretati za mlađima jer stare sporije od žena, kreću prve potrage za ljubavnicama i nečim novijim, zanimljivijim, ali još ne znaju je li to radi seksa, razgovora ili oboje.

Između 30 i 35
Jedan dio se nije prilagodio na svijet, izbjegava posao i obaveze, povlači u kvartovsku birtiju i gubi dane. Na šarm i spiku još uvijek lako zbari neku glupačicu koja pada na komplimente i njegove lovačke priče, ali to su posljednji trzaji. Prve sijede daju šarm, ali Clooneyu i Conneryju, a on polako odlazi kvragu i završi s još nesretnijom konobaricom, pa promijeni nju i birtiju. Onaj tip koji je u žrvnju shvaća da posao jebe njega, pa on jedva stiže provesti mrvu vremena s emancipiranom djevojkom, koja rinta i više od njega, tako da dobivamo izmučene zombije koji prije spavanja jedu kokice i bulje u “Game of Thrones” samo da se ne bi morali ševiti. Jer ne mogu. Faza napredovanja u karijeri i gomilanja para užasna je ne toliko za frajera, koliko za njegovu curu koja je svjesna da on ševi sa strane iz jednostavnog razloga jer se ševi i ona. I nikako da si usklade vikende… Frajeri u tim godinama ševe sporadično i nisu neka sreća, ali to je samo prolazno…

Između 35 i 40
Jedan se dio ekipe otatio, zaljubio i maknuo iz seksualnih voda. Deset posto tata ostaje vjerno ženama, 20 posto ostaje s njima i potajno ih vara s lakomim kučkicama koje ih žele za sebe, ili naivnim nesretnicama koje duboko puše njihove lažno emotivne spike. Love se one od 25 do 30, (riskantno, žele zatrudnjeti), ispod 25 (najslađe, ali tu se muškarci lako zaljube, a znate što se događa kad žene shvate da ste se zaljubili u njih), kao i one rastavljene preko 35, iako je tu rizik najveći, a seks najčudniji. Ne postoji tip iznad 35 koji nema neki gadan ožiljak u životu, pa njih love isključivo povrijeđene žene koje žele nivelaciju. No, postoji jedan dio muškaraca koji konačno sazriju i evoluiraju, te konačno znaju gdje je klitoris, kao i da seks nije trka na 100 metara s preponama. I savršeno dobro znaju kad iz predigre i nježnog seksa treba polako prijeći u spankanje i divljakluk…

Između 40 i 50
Iako traže one između 20 i 25, pristaju na sve, samo da im se nasmije na tri fore, nije religiozna i sama se odveze doma ili ima svoju gajbu. Spremni smo kuhati za seks, pričati prije seksa, dijeliti komplimente u koje ne vjerujemo, slati SMS-ove s kojima smo se donedavno sprdali, te ni pod prijetnjom mučenja nećemo reći da smo ih ikad napisali. Ukratko, očajni smo, a ako se u međuvremenu nismo propili ili doživjeli neki teži brodolom, spremni smo izdati i domovinu za običan, mali, novi snošajčić. Jako nam je teško ostati u vezi i mislimo da nam je ostalo još jako malo do posljednje prirodne erekcije, pa nas se općenito čuvajte. Iako uopće nismo loši jer smo naučili kuhati, a i uvijek imamo butelju viška…

Iznad 50
Da citiram jednog poznanika, nalazim da će nam biti dobro sve što ima bar jednu nogu i ne laje… Ali daleko je to…

Ribafish, Zagreb, 2012.

La Dora – Absinthe u sasvim novom ruhu

La Dora – Absinthe u sasvim novom ruhu

Hrvatska država još nije u potpunosti legalizirala kanabis, pa ćete za legalno uživanje u prirodnim, psihoaktivnim supstancama ipak morati pronaći druge kanale. Jedan od najboljih u ponudi je svakako – La Dora, novi napitak iz roda popularnog Absintha koji ekskluzivno iz Češke uvozi Artemisia Absinthium d.o.o.. Nakon kratke izobrazbe, upitali smo vlasnika Daniela Dragojevića da nam ispriča svoju priču.

La Dora Absinthe

Zbog čega je Absinthe toliko cijenjen i popularan?
Prvo bi trebalo objasniti što je konkretno Absinthe jer danas na tržištu postoji jako puno proizvoda tog naziva koji nemaju veze s navedenim. Dakle, Absinthe je eliksir, spirit – prirodno piće koje se radi od gorskog pelina od biljke Artemisia Asbinthium – Wormwood, koja sadrži psihoaktivne terpene: Thujone i Fenchone, baš kao što Cannabis sadrži THC i CBD.

Vrlo su slične strukture, ali je Artemisia Absinthium legalna od 1993. u EU, a na našim prostorima od 2008.. Kao i uvijek – kasnimo za svime. Navedene psihoaktivne komponete su ujedno i najbitniji razlog kupnje, pa kad kupujete svakojake “nazovi Absinthe”, procijenite je li deklarirana količina Thujonea napisana na etiketi, ili su vam kao u 99 % slučajeva – prodali lažni proizvod na kojem eventualno piše “contains Thujone”… Absinthe je specifično piće koje spada u jedinstven segment te je sama usporedba s ostalim proizvodima na tržištu nonsens i produkt manjka informacija.

Artemisia Absinthium Logo FINAL 2016 Right

Absinthe bez Thujonea nije Absinthe! Biljka se koristi još od doba stare egipatske civilizacije u borbi protiv parazita, a to što je psihoaktivna joj je samo beneficija. U Europi je u 18 stoljeću farmaceutska industrija radi dodatne zarade odlučila raditi prirodni ljekoviti eliksir, pa je tako nastao Absinthe koji se prodavao po Francuskoj, Švicarskoj, Češkoj, Austriji…. Proizvod se i danas prodaje po navedenim zemljama koje imaju tradiciju ispijanja takvih pića, što Hrvatska definitivno nije, ali polako postaje. Proizvod konzumiraju svi slojevi društva, ali uglavnom ljudi malo širih svjetonazora, boemi, ili kako ih ja volim zvati “moji svemirci”. Što se tiče zakona EU i RH, Absinthe mora imati minimum 55% alkohola te smije imati do 10 mg Thujonea, dok “gorka” pića (u našem slučaju Bitter) smiju imati do 35 mg Thunjonea.

Kako ste počeli uvoziti biljne eliksire iz Češke?
Za Absinthe sam prvi put saznao 1993., zaintrigirao me Absinthe kao proizvod i kao priča te sam došao do Kylea Bairnsfathera koji je u to doba postao vlasnik “likerke” Martin Sebor. Redovno sam naručivao proizvode te mi je 1995. ponudio otvaranje distribucije u Hrvatskoj. Ostali smo u kontaktu, i s vremenom postali prijatelji. Kyle je u međuvremenu počeo raditi proizvode pod svojim labelom Bairnsfather, na vlastitim recepturama, starim metodama proizvodnje te je korištenjem isključivo prirodnih komponenata (planinske izvorne vode i vlastitog uzgojenog bilja) stvorio masterpiece koji zadnjih 15 godina prodaje diljem svijeta i do dan danas nema konkurenciju.
Proizvodi su 100% prirodni, handmade, nisu komercijalni, limitirani su te se prodaju isključivo preko službenog distributera krajnjem klijentu. Posao sam pokrenuo s dva proizvoda 2010., a danas smo na šest. Mogu reći da uživam u svom poslu i da sam u ovom kaotičnom zombielandu kroz posao uspio upoznati divne ljude. Što se tiče samog tvorca Kylea, on je Amerikanac skandinavskog porijekla, koji je u Češku došao da bi jednog dana proizvodio najbolji Absinthe. O skandinavskom kodeksu te sistemu funkcioniranja i poslovanja ne moramo pričati, mogu se pohvaliti samo da danas imam jako dobrog prijatelja s kojim zadnjih pet godina radim posao u kojem uživam bez da smo ikada miješali posao i prijateljstvo, što je danas većini nepoznanica.

Tko sve danas nabavlja vaša pića?
Od prvog dana imam veleprodaju te proizvode prodajem prvenstveno privatnim klijentima i selektiranim klubovima/kafićima (sa narodnjačkim klubovima I predstavnicima tog tipa nazovi glazbe ne surađujem) Imamo redovne privatne klijente iz svih slojeva društva i svih godišta diljem Hrvatske (ispod 21 – ne prodajem). Što se tiče kafića i klubova, radio sam sa svima, nažalost je ispalo u večini slučajeva da se iza najpoznatijih klubova u Hr uglavnom nalaze napuhani primitivci sa krivom percepcijom poslovanja kojima je pedantnost i poslovna komunikacija totalna nepoznanica (svaka čast iznimkama malo je takvih). Kod nas su vlasnici lokala naučeni na donacije i odgode plaćanja i kad uzmemo u obzir da se uglavnom radi o komercijalnim proizvodima koji se nalaze na svakom uglu to je sasvim normalno, ipak u mojoj situaciji taj sistem ne hoda. Od prvog dana radim filtraciju klijenata pa mogu reći da surađujem s divnim ljudima, atipičnim ugostiteljima za ovo područje, otvorenijih svjetonazora, s kojima ne moram voditi debate o osnovnim manirima u poslovanju i koji sa ponosom I entuzijazmom znaju prezentirati nase proizvode svojim klijentima.

Mogu samo reći da svoj posao radim s osmijehom na licu od Zagreba, RO&DO, Booze&Blues, zatim Fiorello Pub, Club Crkva, i Celtic Bard u Rijeci, u Kastvu Art Caffe, Žminj Caffe Bar Doma, Hvar – 3 Prsuta Wine Bar, Dubrovnik Bard Mala Buža, Pirate’s Social Club Gusar, Smart Shop Hedonist, te u Buzetu Caffe Bar Ambasada.

Kyle Absinthe 5

Što sve imate na lageru i po čemu se La Dora razlikuje od drugih?
Ponuda se zasniva prvenstveno na psihoaktivnim proizvodima iz Absinthe segmenta, no imamo još neke standardne ljekovite proizvode bez psihoaktivnih komponenti, koje ćemo uvoziti samo po posebnoj narudžbi. La Dora I Kyle Absinthe su top proizvodi, a potrebno je napomenuti da se Absinthe dijeli na Blanche (bijeli) i Verte (zeleni), no krenemo redom:
Verte: Bitter (35mg Thujone) Extra Anis Bitter La Dora Absinthe ( Thujone&Fenchone)
Blanche: Kyle Absinthe, Kyle Cannabis Absinthe (novi proizvod – uskoro u ponudi)
Ostali proizvodi: Pfefferminz (Vodka od Menthe Pipperite), Horka – stomach drops –”kapi za želudac” (biljni liker rađen po dvjestogodišnjem originalnom starom receptu, s preko trideset biljaka)

Što je to u La Dori da joj tepaju “Tekuća legalna droga”?
La Dora i Kyle Absinthe sadrže Thujone i Fenchone za razliku od Bitter-a koji sadrži samo Thujone u maksimalnoj dozvoljenoj količini (35 mg), samim time imaju intenzivnije djelovanje te ih isključivo prodajem starim klijentima koji su već prošli Bitter priču. Recepti su tajni te nitko osim samog tvorca Kyle Bairnsfathera nema pristup proizvodnji. Riječima tvorca: “Thujone i Fenchone su terpeni iz gorskog pelina Artemisia Absinthium koji pojačavaju protok neurotransmitera u mozgu”. Na vama je da otkrijete šta to znači.

Kako i gdje možemo nabaviti ovaj čisti prirodni destilat?
Proizvodi se isključivo prodaju krajnjim kupcima preko zaštićenih službenih distributora kojih je deset u svijetu. Moje poduzeće je zaduženo za Hrvatsku, Crnu Goru, Sloveniju…. Trenutno sam u potrazi za partnerom za otvorenje distribucije u Sloveniji. Imam veleprodaju, što znači da nema plaćanja u kešu, nego isključivo preko računa. Proizvod je dostupan svima osim narodnjačkih klubova i kafića. Sa svakim novim kupcem imam kratak uvodni razgovor. Kad klijent kupi neki od proizvoda, kod preuzimanja boce ima mogućnost probati ostale proizvode i proći edukacije pripreme. Nemam klasičan dućan, nego sve radim od kuće gdje je ujedno i službeno skladište poduzeća. Kao što sam rekao – stvarno uživam u svom poslu.

Zašto piti La Doru, a ne druge špirite?
La Dora ima dokazano pozitivno djelovanje na tijelo i još ljepše djelovanje na um, i svi nazovi Psychonauti i Boemi koji traže nešto drugačije, nešto što otvara svjetonazore i širi horizonte percepcije, nešto što je psihoaktivno a istovremeno 100% prirodno i LEGALNO – nikako je ne mogu zaobići. S takvima imam divnu suradnju od prvog dana, što bi se reklo – funkcioniramo na istoj frekvenciji. I takve upravo tražim I nalazim od prvog dana. Telefon u ruke, na raspolaganju sam svaki dan od 09-22. I kao što nam piše na proizvodima: CREATE YOUR OWN REALITY
Sve detaljnije informacije o proizvodima možete pročitati na službenoj stranici i facebook profilu firme Arthemisia absinthium.

Sretna vam Nova 2016. s jednim postom iz 2012.!

Očekivanja od novogodišnjih tuluma

Nakon što sam poslije tuširanja oprao zube i za svaki slučaj još jednom podapro pišu, nasmiješio sam se sebi kosatom, mladom, mirišljavom i zgodnom, te taksistički uperio prst u ogledalo – buraz, danas ševiš!
Bila je Stara godina, imao sam osamnaest, glup kao stup obrane, blesav i nevjerojatno narajcan, htio sam svaki sljedeći dan života provesti u nezasitnom seksu s jako zgodnim te putenim tetama, što god one radile i gdje bile. A kako to obično biva u životu – čim nešto prejako želiš, to se ne ostvari. Slijedi kratak pregled izbora društva za doček Nove godine, s hepiendom na kraju…

Doček s ljudima iz razreda/s faksa/s posla
Bila je to moja prva Nova godina bez staraca. Izborio sam se da odem na tulum sa svojim razredom i konačno izborim priliku da K. B. ili M. J. (rezerva) kažem u facu sve što mislim o njoj i nama i jednom zauvijek skinem taj jumf. Znam da ću sljedećom rečenicom potaknuti bijes brojnih hejtera, ali tih dana sam još fest masturbirao jer nisam imao dovoljno samopouzdanja da se usudim prići curama u koje sam bio poluzaljubljen. A novogodišnji tulum u Jaski je trebao biti prekretnica. I odlučio sam da će i biti.
No kao i puno puta nakon toga, dogodilo se da su umjesto mene zabavom dominirali tipovi s ugrađenim samopouzdanjem. Jedan je preuzeo šank, drugi kazete, treći zabranjene materije, četvrti petarde. I svaki je imao svoju publiku, a ja se vrzmao od Emila do Predraga i tražio svoju priliku da po nečemu budem drugačiji i privlačim pažnju. Pa sam se napio, glumio klauna, hital se okolo po snijegu i općenito – ispao kreten. Novu sam dočekao na balkonu smrzavajući se kao mladi Edi Škovrlj, kroz pripitu mi je maštu dopirala neka daleka nada da će barem jedna od cura u koje sam zaljubljen izaći van k meni, zagrliti me i da ćemo biti skupa i sjećati se s veseljem te večeri do kraja naših života. A možda se i pofatati, fakat je bilo hladno. Nakon pola sata sam već izgledao sigasto kao Mila Horvat na terenu nakon zadnjeg kola
Lige prvaka po skupinama, a tada je ona otvorila vrata. Mislim, znao sam da je ona, nije mogao biti nitko drugi. Naježio sam se i začuo ženski glas: “Majmune, uđi unutra, neće mi starci dat više tulumarit ak’ te vratim doma bolesnog!” Pa sam ušao i od tuge popio sve pitko i deci Pitralona sa sirupom od borovnice jer su se svi uparili i gnjilili po svim kutovima. OK, više ne slavim s razredom, rekoh, te prekrižih zauvijek taj doček ‘88. Ili‘89., tak svejedno.

Doček s curom na tulumu
Skorašnjim skidanjem jumfa, unatoč i dalje nedovoljnom samopouzdanju, uslijedilo je par dočeka u parovima. Ono, ili skupite lovu ili maznete mami odojka i francuske, te onda odete zajedno na tulum. Bože, greške. Tad sam još bio ljubomoran, a bogami i ona, pa se sve završavalo pripitim frktanjem i durenjem kad bi ona išla plesati sa zgodnim tipovima, a ja zaglavio u kuhinji s gitarom i buljenjem u veći dekolte od onog koji mi je pripadao.
Onda bismo se svađali i plakali i probali se pomirbeno poševiti, što je uvijek bio problem kad bi s nama spavalo još desetak plus-minus vidljivo strganih ljudi, tako da ni to nije bila idealna opcija. Mamurluk plus durenje – gubitna kombinacija u svakom slučaju. Ali i dalje bolje nego da glumimo golupčiće, znate one nametnike koji dođu na dernek, zauzmu fotelju i onda se ljube do zore. Disgusting, bljak…

Organizirani doček u kafiću/klubu
Bolje je Novu dočekati u društvu bazenskih gljivica ili karlovačke mladeži hadezea odjeven u crveno, nego to učiniti na nekom grupnjaku koji se reklamira DJ-em, bogatim švedskim stolom, besplatnom cugom i neizbježnom čašom šampanjca u ponoć. Dugo dvojiš, ali na kraju ipak iskipaš tih cca pedesetak eura, ovisno o godini i prilici, a koji si kreten shvatiš tek kad skockan uđeš unutra. Nažalost, uvijek te vodi neka nada da je tamo sve puno usamljenih seksi teta koje će pasti na tvoj širok osmijeh i puno putopisnih pričica. Džaba…
Dakle, ako dođeš prije jedanaest navečer, osjećat ćeš se kao vitamin u bureku, usamljen do bola u prevelikom prostoru u kojem samo trčkaraju nervozni konobari. Ako dođeš u 23.01, unutra će biti milijardu i jedan kreten, od kojih si samo ti platio kartu, od pića ima samo Segestičina votka i luksemburški lažni viski, toplo pivo i puno džusa, šank je nedostupan, a jedina dva pladnja čajne i podravca nestanu netragom u deset sekundi kao paket u JNA.
Od zgodnih slobodnih žena nema ni ‘ž’, sve je puno skockanih kretena koji em izgledaju bolje od tebe, em imaju veći auto i bunt love, tako da nemaš nikakve šanse prići nekoj rijetkoj nesretnici na koju tipovi nalijeću poput krda napaljenih zombija meet goluba gaćana. DJ nije DJ nego gazda ili njegov sin, pušta neki CD koji je skinuo to jutro s radio Antene ili što je onda već bilo popularno, Velika Gorica, što god, u ponoć krenu cajke ili Drozge, u jedan više nema alkohola, kradeš zadnju šnitu zagrižene mortadele s pulta i ideš tužan doma lupajući povremeno glavom u prometni znak da se više nikad ne zajebeš. Uzalud.

Doček u drugom gradu
Uplatiš neki aranžman duboko uvjeren da su jabuke drugdje zrelije i žene darežljivije, pa završiš u nekim bečevima,štutgartima, milanima i budimpeštama debelo smrznuta sfinktera na gradskom trgu, slušajući popularni balatonski jazz ili oberštajersku polku, zagrljen s rumenom vidno pripitom buckom u tirolskoj narodnoj nošnji. Pa stalno trčiš po još kuhanog vina ili ledenu limenku piva. I pitaš se zašto nisi obukao dva sloja dugih gaća i barem osam pari čarapa. Zašto? Pa nadao si se nekakvom seksuljku, spontanici pod vedrim zvjezdanim novim nebom, a probudiš se u lošem hostelu s kraljevskom žgaravicom i frendovom čarapom na jastuku. Pa si otvoriš pivicu i nastaviš tulumariti.

Doček sa ženom
Ugasiš televizor nakon njenih Mostova okruga Debilson i pitaš je li za seks. Nije. Zaspiš tužan.

Doček sa škvadrom
Besramno se naločete i serete kako ste nekad ševili. Jedete parizer i guštate na skijaške skokove drugi dan pijući sve što vam je sinoć djelovalo jeftino i loše. Oporavak traje do Tri i pol kralja, ali ste barem malo sretni.

Doček doma s curom
Spečeš neku mrtvu životinju, popijete vino, sjednete pred telku i ti je žicaš oralni ulazak u novu dekadu, stoljeće, nešto.
A) Ona ne pristane, pa se duriš i popiješ za inat sve vino, poždereš oba batka, staviš joj krišom obrvu u kremšnitu i namjerno okreneš na Stevena Seagala te pratiš radnju.
B) Ona pristane, vani puca, u tebi puca, zaspiš u 0.04, ona gleda Cameron Diaz u nekoj šugi i duri se do Uskrsa.

Doček 2013.
Skupit ću najveće bogatstvo svijeta i hitit ga na stražnje sjedalo Clija. Onda ćemo igrati crveno-zeleno sa semaforima, kalodonta, pjevati i uletjeti kod Jane i Julije. Kako je moj sedmogodišnji rastavljeni jedinac potajno zaljubljen u Janu, a Julija javno u njega, prvo će se Julija duriti, Rok se bahatiti, Jana cvasti, a onda će se svi satrati kolačima, a ja ću, nakon duljeg nagovaranja, glumiti čudovište. Pa ću ih ganjati i razbacati ih po dvorištu kao gnoj po livadi, pa će svi skočiti na mene i pobijediti me (ponesi štitnik za zube, Riba, ponesi štitnik…), onda će Jana gledati crtiće, a Rok pričati ozbiljno s Julijom, ja ću lajati o smislu života s divnim ljudima i gledati u sobu mog donedavno malog krmeljka kako se pretvara u velikog dječaka, smijati se, odbrojavati, paliti prskalice, objašnjavati zašto ne volim petarde, čitati im bajke i odnijeti pozaspali zamotuljak od sad već trideset kila u ugrijani auto. Navinut ću tiho Zadnju večerju Lačnog Franza, Bez kaputa Atomskog skloništa i još pokoji generacijski sentiš na repeat i polako nas odvesti kući. I biti sretan.
Brzo leti ovaj život, učite na vrijeme na greškama i, dajte, uživajte u svakoj sekundi, štima? Ajd pivili!

Pivski festivali razvaljuju – od Daruvara preko Beograda i Karlovca – svi na pivkana!!!

Dakle, pivopije pršte od sreće poput prve pjene iz bačve. Ako ste ljubitelj klasičnih, modernih, konzumnih ili craft pivica – slijedi mjesec dana težih perverzija i savršenih događaja!

Krenimo random, a ne redom!

11885712_1033121006707830_731132671765669465_o

Danas, u petak 21. kolovoza 2015. održava se jednodnevni festival piva u Novoj Gradiški. Ekipa Pivovare Bošnjak iz Sičica okuplja kremu domaćih craft pivara, pa se nacrtajte na gradskom trgu prije sumraka!

Crafting

Istodobno u Daruvaru počinju Dani Staročeškog piva, prvo s koncertom zabavne glazbe i potocima ovog nepravedno zapostavljenog piva, a u subotu 22. kolovoza i druženjem hrvatskih i čeških craft pivara, također na glavnom trgu. A gdje su Česi… Događanje traje čitav dan, a voditelj je ćelavi bradonja sa spojenim obrvama – ja.

Daruvar

Kako sreća dolazi u valovima, tako se u Splitu ispod Poljuda održava beer party pod nazivom Hmeljovo, pa ako više preferirate more od kontinenta…

Hmeljovo

Uz to, ako vam se ide preko granice na sjajnu rokersku atmosferu, brdo ljudi, koncerte uglavnom hrvatskih izvođača i nemate straha od susjeda – u tijeku je i Belgrade Beer Fest, a u Karlovcu danas počinju najveći Karlovački dani piva.

Beer Fest

Dani Piva Karlovac

Što ste smršavili, smršavili ste, vidimo se sigurno!