Mrzli Island mala ne zaboravi…

Zagrebački aerodrom, pelin, loza i dva karlovačka.
DMJ zbraja ogromne 82 kune, a ja se smijem.
Pita me zašto, a ja kažem – jebate, ovo će nam bit najjeftinija runda u tjedan dana!

Kupujemo rakiju domaću finu za nekog kog ćemo upoznat tam, Metaxu za po putu, sjedamo u avion i lajemo do Lutona.
U Lutonu čekamo bus, mijenjamo eure u funte po jezivom tečaju, i jedva se snalazimo s prilično nezainteresiranim osobljem aerodroma.
Prilazi mi zgodno žensko i na Hrvatskom kaže – ti si javna ličnost, kak da odavde dođem busom do Londona?

Problem Londona je što ima 4 aerodroma i što baš i nisu međusobno povezani.
Srećom, nailazimo na liniju koja ide za Standsted s kojeg pičimo ujutro za Rejkyavik, ali bus kasni.
Kasni pol sata.

Izlazi buckasti vozač i ovlaš odmotavajuć sendvič se ispričava da po zakonu ne smije vozit duže od 4,5 sata u komadu i da će on sad odmorit 45 minuta.
Al da se ispričava i da mu je žao.
Time smo propustili priliku da stignemo na besplatan lokalni bus u Stanstedu, ali bar bus prolazi kroz seoce di je naš hostel.
Vozač nas odbija pustit tam jer je to protiv zakona.
Al se u busu još osam puta ispričao što zbog njega kasnimo dva i pol sata.

Mama te injekcijom hranila, govno riđe nedosrano, dabogda vam Dudu het trik pimpekom zabio na Vembliju…
Bus je bio 120 kuna po lubanji za 60 km, taksi još sto al za sve.
Srećom pa je Smile kupio Metaxu da nas smiri, a taman je došla jer smo netom pocuclali većinu Ivanove medice/smokvovice.
Gazda melje više od mene i opće ga ne dira što smo došli u pol 11 a ne u 7, i objašnjava da literary accross the road imamo birtiju.

Nije lago!

I bi tako, trgamo Abbot’s Ale za 30 kuna, sjajan tri sekunde nakon gutanja, kako to i dolikuje Aleovima i uživamo u trolastom pubu stropa na 190 cm tako da Smile često zapinje.

Sobice, Metaxa i priče s prošlih putovanja, tuširanje, smirivanje Smiletovog hrkanja i nervoza pred sutrašnje osvajanje 46. države.
Buđenje, jutarnja kavica uz lako pamtljivi Minimoris,
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
doručak sa simpatičnim švabama i priča o DSF-u, rukometu i Lemon Curdu, namazu između pekmeza i meda s okusom limuna, od čega smo se raspametili.
Jutarnja pivica,
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Metaksica,
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
i upoznavanje dvorišnih ljubimaca
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
pakiranje i uslužni gazda pansiona (25 funata po glavi) koji nas vozi na aerodrom i čudi da koji ćemo penis na Islandu kad je tamo hladno i skupo!
A kad ti to kaže Englez…

DMJ i Smile brste časopise o glazbi i autima, ja gledam crnkinje i slinim.
Dobro, jel postoji neki zavod za registraciju fetiša?
Htio bi se odregistrirati i umjesto cica prijaviti crnkinje.
Dobro, sisate crnkinje.
Isuse fermentirani Kriste, pa kaj je ono?
Izzaljubljivao sam se ko Frodo u frendove…

I onda, bez veze, na podu ugledam pasoš.
Sagnem se i pogledam, kad ono – Švedski.
Mozak, savjest, kaj sad.

Odlučujem se predat ga najbližoj teti iz osiguranja što i činim.
Zemlja je okrugla, sigurno će mi se vratit.
DMJ me šamara izjavom da sam ga mogao prodat u Rvackoj za 5000 eura, ali kako ni on ni niko od nas nema ni nos ni želudac za te stvari, svi se slažu s mojom odlukom.

Iako me DMJ opet zašamarao da sam konj jer nisam pogledo jel vlasnica neka Inge ili Gretta…

Dolazimo do kontrole di me neki peder isprepipo načisto.
Dvaput mi preko piše prešo dlanom i još mi se smješka.
A ja načet od crnkinja…

Teta s onim što pišti me pita da otvorim ruksak, vadi kremu za hemeroide, kalodont i dezić.
Kaže da je to opasno i da ide u smeće.
Ja lud.

Dobro dezić (18 kn) i kalodont (12 kn) ali zašto kremu za hemiće (neprocjenjivo)!?
“Ali gospodična, kaj ak mi puknu u avionu, da se s labelom mažem?”
“Sorry, its too big…”
“Pa neću pilotu oči mazat s tim, koji ti je? Its expensive, its, its… i kak da joj kažem da je to ona najbolja, riječka i da se ta teško nabavi u Zagrebu…”
Kako me nekad nerviraju ti Englezi…

Pičimo ka luci Keflaviku, šireć Croatian špirit…

Nastavak putovanja danas na:

[LINK=http://nisnepisem.blog.hr/]Hiperborealnim vjetrovima[/LINK] – onaj mali polukinez kaj trči od vulkana

sutra na:

[LINK=http://svijetuboci.blog.hr/]Svijetu u boci[/LINK] – onaj veliki kojem zbog nečeg svi zavidimo

i preksutra na:

[LINK=http://dmj.blog.hr/]Zdenkovom kulturnom kombiju[/LINK] – debeli je opet pijan

16 thoughts on “Mrzli Island mala ne zaboravi…

  1. Oh ne! Ja se nadam da se na tom Islandu jede laganica inače nam opet slijedi priča o bolnoj guzi! Srećom na otoku je hladno, pa se sigurno nisi znojio i njufio po inozemstvu … znaš kako je, tih Islanđana je malo, pa lako pukne glas da se naši “čuju”.

  2. Priprema
    Dok se prasence vrti na ražnju, hobotnica se
    kuva sa krompirima u puno vode
    i posoljeno. Kad je hobotnica gotova, a prase
    ispečeno, izvade se krompiri,
    voda prolije, a hobotnica baci mačkama i
    kerovima, da ne zajebavaju dok
    mezimo.
    Prase servirati uz hladno pivo.

  3. Propustio si napomenuti detalj da smo zbog dimenzija, likova i općenitog dojma mjesto u kojem smo odsjeli prozvali Hobbiton. : cerek :

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.