Mala enciklopedija hrvatskih bombona 1975-1990.

Bonkasi – sjeti se kako se cuclalo nekad…

Volim kupovati.

Kad odem u šoping, obavezno obiđem sve police.

Imam sistem da se držim desne strane.

Onda obiđem cijeli dućan po vanjskim rubovima, i kad sam odradio taj kockasti „U“, onda lijevo-desno dok ne obiđem sve.

Pa ne ostavim manje od 500 kuna jer pijem najskuplje mlijeko i najcrveniji špek i uvijek moram kupit neku sitnu glupost tipa balona za Minimoja i neku veliku glupost za velikog Minimoja – sebe.

Tako imam staklenik/rasadnik za zimski vrt sa začinskim biljem i policu iz Lidlota.

Od kojih bi možda mogao sastavit maketu bruklinškog mosta ili malog Godzillu, ali staklenik i policu – ne.

Nisam tip od slatkog.

Oću pojest slaju, kolač ako je već na stolu, čokoladu ako mi je gurnu pod nos.

Ali nije da imam potrebu.

Ubijem dvije vrećice smeđeg uz kavicu, muesli i to je to.

Neki dan sam tako bauljao s kolicima kad se zaustavih pred policom s bombonima.

A tamo – Šumi bomboni.

Ali Šumi od mandarine.

Ako izuzmemo PEZ za Juniora, nisam bombone kupio valjda 20 godina.

Dolazim doma, raspoređujem stvari, ostaje mi vrećica s bombonima koju stavljam među tjesteninu i umjetne juhe.

Uzimam jedan bonkas, odmatam papirić, zavalim se i zatvaram oči…

—————————————–

Prvih se bombona sjećam negdje oko 1975. kad sam imao 5.

Pa ako sam negdje pogriješio, slobodno ispravite, i ako sam štogod zaboravio – dodajte!

Cedevita

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Oštri bridovi, kockast, lakše bi felgu od Wartburga pregrizo.

I nekako mrvu masni ali rastresiti kad je trebalo.

A uvijek ih je bilo u apotekama, kad bi te starci vraćali od doktora i išli uzet sirup za kašalj pa se smilovali kad bi ih pogledao onim staklenim bubanim okama.

Bilo je tu i Vitergina, ali on nije bio za klince.

Kasnije mi se zgadio jer bi se prebrzo topio u ustima.

Kao i ona srpska Dekstroza, koja je bila daleko prezasitna i gnjecava.

Cedevitin brat identičnog oblika bio je Pepermint.

On mi je došao kasnije, kad si skužio da je jednostavnije pocuclat jedan bombon nego oprat zube.

I opet ti oštri bridovi i masnjikavost.

Danas je redizajniran i smekšan.

Čak je i geometrije pošemerena.

Tu su bile i granulice u maloj kutiji – Mini-cedevita i Mini-pepermint.

(A Pepermint je bio sjajan. Ko mini stol za pingić s onim utorom u sredini…)

Idealno za ubit vrijeme kad ti stariji tipovi u parku dignu špekule.
I dosta rastresitiji ukus, finiji…

Klasici su tih dana bili:

Bronhi – herbalna karamela na bazi koromača koja je imala najbolju sezonu u povijesti 1978/79 kad su bili nit pretvrdi nit premekani

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Kiki – voćna karamela na bazi nečeg finog kiselog i “even more plomba friendly” od bronhija

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Pepermint s čokoladom – jeziva kombinacija zlo bijele vanjštine i crne punjevine

C-vitamin – cedevitin samozatajni brat. Loše

Herbal – nešto nedorečeno, preslatko, prozirno

Mentol – heksagonalni preslatki i pretvrdi komad plastike

505 s crtom – tvrdo čudo bez punjenja od pet okusa. Samo je onaj od naranče bio fini. Za sve ostale su se kasnije na vrećici počeli pisati oni silni e-ovi

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Visoki C – slovenski sjajni voćni bomboni, idealni za ciclanje, ali bogami i za brzinsku grižnju, lom petica i šestica te povremeno gutanje istih a sve u svrhu cuclanja slasne iznutrice

Slatka tajna (nešto kasnije) – odurno slatka i nedefinirana loša kopija Visokog cea. Jako loša

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Gumi – slovenski gumeni bomboni koji su nestali osamdesetih, a meni su i dan-danas pojam za savršenstvo. Pisalo je da su od eukaliptusa, kasnije ih se kopiralo, ali nikad nisu ni dotaknuti

Šumi Jabolko – novitet među bombonima jednak izumu daljinskog samoupravljača. Prekretnica. Umjesto deset minuta sisanja za dolazak do srži – tu su bile zbušene dvije rupice iz kojih bi nakon par sekundi izšištao kiseli jabučni sadržaj i drkuljio nepce dok bi ti zatvarao oči od sreće.

Vau vau – Prva kućica nakon mini-cedevite a prije tic-taca. Okus žalostan, ko iz šinteraja

Kavabon – kao čovjek koji se do triesttreće gnušao kave jer ga je podsjećala na naviku od staraca da uz kavu popuše 40 cigareta – probao sam ga dvaput i oba puta ispljunuo. Nisam mu dao priliku…

Fru-Fru – loš, pretvrdi slovenski odgovor na Kiki, ali upečatljiva reklama čiji je poprilično reterdirat refren išao «Frufrufrufrufrufrufrufrufrufrufrufru, dobar dan, dobar dan frufru.»

Draže jaja – slovenska šećerna jaja koja sam vidio jednom u životu u
Korčuli i proplako od smijeha kao kad smo u Pragu vidjeli «Veprovu Kitu»

Meli – loša karamela

Prsne karamele – slatki tvrdi izbljuvak

Tofifi – jel to bombon, ili…

Kola – gumeno smeće. Čista nafta

PEZ – kiselkasto veselje u debilno malim pakiranjima. Al se dalo navuć. Sjajna propagandna mašinerija s plastičnim igračkama…

Helf – herbalno tvrdo, više tvrdo nego herbalno, iz nekog malog mjesta na nekom otoku a nije Nedelišće iako se tamo radila neka žvaka. Spašavala ga je lagana kiselkastost iako je ubijao od šećera

Rondoment – preslatki pepermint glupog oblika

Rondo C – plastični okus naranče. Debilna reklama s Monikom Exkravić
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Grejp – Galenika, totalni laboratorijski izdrk ali s genijalnom aromom moje najdraže voćke. Nestao s Hrvatskom…

Negro – Odžačar grla, legenda ali meni nikad dokazana. Uvijek bi gubio bitku pred Bronhijem, osim kad bi me dočekali sljedećeg ljeta na moru u istoj košarici…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Supermint – sjajan pepermint, Rondoment s rupom, mrvu nježniji izdanak klasičnog peperminta. Kasnije dolazio i u jako dobrom voćnom izdanju.

Preteča TicTaca u kartonskoj kutiji – mali mentoli debilnog, nedopečenog oblika. Sjeća li se neko imena?

Bomboni iz posudice – iz Trsta i Švabije, tvrdi, loši i zubotrgljivi

A tu su i ovi moderniji, nakon kojih gubim kontakt s realnošću na petnaestak godina dok ne dobih nasljednika koji voli sve što vole klinci oko njega, pa se i ja moram prilagođavat!

Tic-Tac – toliko reklame zapenis… Masnjikavi, tanki, jadni… S glupom i besmislenom koricom

Haribo – rijetki pederi čiji su roditelji išli u Graceve i Trstove donosili su ta čuda. Ne znam je li to bio više inat kapitalističkom govnetu ili pak čista zavist, ali koeficijent žvačljivosti mi je uvijek bio prenaporan pa se nikad nisu pelcali. A i onaj iritentni Švabo koji ih reklamira na RTL-u i PRO’ me uvijek samo odbijao…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Golia – tvrdi plombomrzni užas iz Trsta

m&m – uvijek sam miješao one čokoladne (pregorki, razmazila me Kraševa Toblerona) i voćni za koje sam mislio da su čokoladni pa ih probao prvi put pred tri godine…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Švapski paketi zamotanih nebrendiranih bombona na kile – od rođaka s arbajta za Božić. I opet su ih dobivali drugi, ali osim količine – ništa pametno

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Fišermens frend – nove generacije, simpatičan mentolčić osim onog s disolvo efektom. Preskupo

Mentos – i opet iz neke nove generacije. Previše boje, premalo karaktera
Orbit dražeje – umjesto da ulažu u okus, ulažu u loše reklamiranje. Osim one di kolibri vadi govedinu iz međuzublja! Zakon!

——————————————

Sad mi se čini da sam ih bar deset preskočil…

Aj, cuclali!

44 thoughts on “Mala enciklopedija hrvatskih bombona 1975-1990.

  1. Kako možeš reći da je Vau-vau bio očajan? 🙁 Ja sam ga obožavala. Doduše, zadnji put sam ga probala prije ihahaj godina, tako da nisam mjerodavna. A Negro, ah, Negro… Još uvijek ga papam i sad mi je bolji od Bronhija! I Kavabon mi je favorit! Ne znam što si izostavio, ali svaka čast što si se svega ovoga sjetio! MiB

  2. 1. Pionirove Ljesnik karamele, topive nenormalno, ako su u datom roku trajanja (zuti celofan sa ljesnikom)
    2. One njemacke uvozne koje su bile u obliku oblutaka, zelene toze zute i plave, malo gnjeckave, nesto kao mancmelou, odvratnog ukusa, mekane i ljepljive ( nemam pojma kako se zovu)
    3. Pepermint sa cokoladnim punjenjem….mmm omiljene i dan danas
    4. Madjarske sarene sa kikirikijem unutra, nepravilnih oblika
    5. Rocky slovenacki bomboni u obliku kamenja (i boja im je takva bila)
    6. spearmint okrugli sa tupom u sredini, kroz koji smo prolacili jezik
    (ovjde moram da pomenem i zvake one u obliku cgareta koje smo jeli sa papirom)

  3. ajme, vau vau, pa ti su mi najdrazi bili, zbog kucice! 😀 …joj kad je to bilo….a nisi spomenuo werthers original, meni su super!

  4. glasam za Gumije 🙂
    svaki dan prije škole u dučkas po gumije i do početka prvog sata ih više nije bilo 🙂
    poslije mi je bratić koji je dolazio iz Švicarske otkrio svu divotu Twixa, mini i king size 🙂
    sad mi je jadno koliko ga reklamiraju po telki, kao da je tek sad izronio iz pećnice …

  5. šumi od jabuke su zakon!
    zaboravio si smarties-e, ali sad je tak i tako neka frka sa umjetnim bojama, ne znam da li se još proizvode…navodno su od njih djeca hiperaktivna…
    a maoam?
    a odvratni bomboni Dado od Kandita?
    btw, haribo man je ušao 2006 u Guinnessovu knjigu rekorda kao čovjek koji je najduže održao ugovor sa nekom firmom kao njen zaštitni znak, a haribo ga hoće vrbovat do smrti…šta nalaze u njemu ostat će misterija

  6. Ovo je vrijedan post!
    Jasno, meni su valjali samo oni koji su imali bar malo čokolade. I smeđi m&m’s. A Šumi Jabolko mi je perverzno savršen, iako naletim na njega jednom u desetljeću.

  7. @ supermint: daaaleki rođak poznatijeg engleskog bonkasa imenom LIVE SAVER – pa onda i rupa u sredini ima smisla

    (a ako ih se koristi u vrijeme otkrivanja vakuuma u valstitim ustima, umjesto “šljivica” na ženskim vratovima, ljepo se za igrat jezikom a možda to pospješuje i umijeće ljubljenja, ko zna!?)

  8. mene su prošli bonboni, sad se palim na čokoladu 🙂
    inače, pohvaljujem odličan način šopinga jer je indentičan mome!!!!

  9. Vau Vau? Ocajan? Pa ovo je svetogrdje. Da postoji Religija Vau Vau, sad bi trazio izopcenje za tebe, bez mogucnosti oprosta. Jedina utjeha kad su me jadnog, malo i bubanog vukli doktoru. Kasnije u pubertetu, utjeha je bila zgodna, mlada, friska iz srednje, medicinska seka.
    Jadna zenska, sve su je pubertetlije zatelebano gledale.
    Meni fali stara cedevita, onako krvnicki tvrda, kao sto je opisana. Ja sam toga mogao tonu valjda pocuclati. Vjecno “pa dobro, kad si cijeli paketic strusio?”
    Jednako kao stari helf, to mi je bio najbolji bonkas na svetu. Ovo novija verzija je goli kurac za staru.
    Ja to ne shvacam, zasto su firme mijenjaju ono sto svi vole? To se garant neki svapski debeli ekonomist dosjetio se. Citaj pod RTL.
    Kao dijete sam obozavao kikiije, ali one u bojama koji su bili nesto skuplji i prodavali su ih u piksama. Jebemu mater, nikad mi to nisu htjeli kupit, samo regularne kikije.
    Slatku tajnu sam mrzio. Brohni mi je smetao.
    505 sa crtom ce mi vjecno bit povezano s bakinim burazom, koji ih je valjda cuclao od Kraljevine Jugoslavije :D, pa tako da je uvijek njegov stan bio krcat 505ticom i cinjenicom da je nakon pol sata desetak bedaste klincadije imalo krvave jezike, na opce veselje prisutni ih roditelja i baka i djedova. Urnebes 😀
    Khm, fali tu si cijela sila Kanditovih proizvoda koje je vjecno kupovala slavonska grana moje obitelji … Ubilo bi ih da su kupilo nesto Krasevo.

    Ti meni Vau Vau vredjas …

  10. Od tvrdih bombona sjećam se ponajviše krvavog jezika.
    Uvijek. Uvijek.

    “Negro – odžačar vašeg grla” me nasmije svaki put kad ga vidim, sve otkako pročitah “Povijest pornografije”..

  11. još uvijek imam staru limenku 505 s crtom (unutra su “cvenke” – stodinara druže) i nešto sitnih dinara i lipa…. ha? jesil’ ljubomoran?? (nije krv voda – ako se sjećaš mojih storija o pospremanju stana mojih roditelja)

  12. Aahhh, Helf, kralj medju bombonima! I kako je kolega gore spomenuo, zvake u obliku cigareta, strasna fora pusackog lobije – zato valjda danas pusim kutiju na dan… mamicu im urotnicku 🙂

  13. Slatka tjna! Sjecam kako sam bila excited kada su izbaceni na trziste…i da sam si u Ljubljani uvijek kupovala zalihe Sumi od jabuke jer ih kod nas nije bilo:) Eh, lijepa mladosti:)

  14. ne dirati mi vau-vau i pez :):):) ai cedevitu sam mljela ko klinka…volim je i sad, iako nije ni blizu ista!
    nego, zaboravio si… Ivica njupa Mambu, Luka njupa Mambu, Vesna njupa Mambu…svi njupaju Mambu… 😛
    I Kiki su lošije…Bronhi odavno nisam žvaknula, morat ću u izvidnicu!!!
    fenomenalan post, oživi mi djetinjstvo.
    p.s. ima Vau-Vau kupit kod nas, u istim kućicama ko nekad 🙂

  15. Zar nije postojala i neka “Tofi karamela Amela”?
    Helf mi je bio najbolji bombon na svijetu!! Njammm!!
    I Fru Fru su mi bili odlicni, jedino sta si ih morao pojesti sa papirom…

  16. vočne karamele obožavam ali kiki je smeče, kao ovisnik o slatkišima i vlasnik gebisa mogu reči da ništa bolje nema od sladoleda, napolitanki karaševih, griota, marcipan štangica i žele bonbona, kad dođem u karašev dučan i uzmem po 10dkg od svega pomalo to je čista fantazija s čime se ne slaže moja jetra, jebiga kad tu ovisnost kao i sve druge nemogu kontrolirat.

  17. e, a njemački Nimm2? ili ti Nim cvaj (zemi dva)? Pa njih je već bilo za nabavit tamo negdje srednjih osamdesetih ako ti je netko išao u švabiju.
    budući da sad imam decu od 6god. i 2god. mogu iz prve ruke reć da je najveći hit po vrtićima bez premca Kiki. ono, moš im dat neznam kakve fensi šmensi strane bombone, al kad vide Kiki – raspamete se.

  18. Šumi je zakon, Rondo C, stara cedevita i bronhi i 505 i werthers zapravo.
    danas ubijam za čoksu, ali slažem se s Portom-Kraševe napolitanke, griotte i bajadera su savršenstvo bez mane, nikakav Fererrov Mon cheri i slična preslatka nedotupavna sranja se ne mogu mjerit’ s Krašem.

  19. Bronhi i Kiki mi uvijek zalijepe čeljust i još pola sata vadim komadiće jezikom (al fini su). Najviše volim zeleni Kiki od jabuke. A kad smo kod jabuke- Šumi je zakon. Ono punjenje… Mmmm…
    Kod 505 ma živciralo što su se znali slijepiti u vrećici, čim ostanu malo otvoreni.
    Vau vau i danas volim vidjet u dječjim rukama. Ne vjerujem kako je lošu kritiku dobio.
    Pez je zakon, posebno s onim igračkama. Znala sam kupit 2 različita paketića pa onda punit u igračku- jedan crveni, jedan žuti, crveni, žuti…
    Mentol i pepemint ne volim previše, tako da bih samo izdvojila od njih pepermint s čokoladom u sredini. Predobar spoj!
    Haribo su mi najbolji gumeni bomboni, bili i ostali.
    I za kraj- Fishermens friend mi je nešto najgore kaj sam probala. FUJ!!!
    Kao veliki ljubitelj slatkog rijetko koji slatkiš mi se ne svidi, pa je tako i s bombonima. No broj 1 su mi oduvijek čokolade. To je ljubav, strast i ovisnost. 🙂

  20. E, ovo je super! Sve nas izgleda u poslednje vreme hvata nostalgija. Ah, to detinjstov… Ja vec duze vreme pokusavam da se setim kako su se zvale bombone koje sam obozavala pre jedno 20 godina. Secam se da je kesica bila pola zuta pola providna a bombone su neke drazeje, kao secerne kuglice raznih boja.Sad videh da ti pominjes neka slovenska jaja pa se pitam da to nisu te? A ne znam ko je proizvodjac. Ako se secas molim te napisi! Pozdrav!

  21. I visoki C!! Skoro sam ih se setila ali niko drugi nije mogao da se seti kad sam im objasnjavala i sad sam nasla reklamu na youtube!! Steta sto ih u Srbiji nema vise…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.