Koncert Bobby Mc Ferrina

Na pozornicu KD Vatroslava Lisinskog, iako staru zgradurinu, zgradurinu s dušom, ušetao je dredloksasti crnac u sivoj košuljici, veselo bacakajući dirigentski štapić u zrak.

Ne, nije to detalj sa snimanja nove Policijske akademije, iako glavni lik ove bajke ima slične glasovne mogućnosti s onim iz serijala.

Tip se naklonio, pozdravio ne baš kako su očekivale zgrožene bakice u prvim redovima i krenuo.

Svim šovinistima i licemjerima usta su začepljena s klasičnim dijelovima Mozarta, Beethovena i još par hitova, ali došlo se zbog onoga što je slijedilo Bobbyjevih solo ispada.

Eskapada.

Drkuljenja preko par oktava uz udaranje po prsima i cupkanje nogama.

Jodlanjem protiv solo violončela.

A capella Jazzom koji se i meni sviđa, iako sam u duši premlad da mogu voljeti Jazz.

Jedan čovjek, jedan mikrofon, stotinu zvukova.

Ko klapa Cambi ali sam (jel i vas iritiraju ove borbe oko imena Cambi – Cambi Split, Cambi KUD, Cambi poljoprivredna zadruga…).

Sam samcat.

Čak me naljutio drugi dio kad je samo dirigirao i tek mrvu pjevao.

Sjetio sam se prve Top liste Nadrealista kad si za jedan divan skeč morao čekat po dva debilna narodnjačka izdrka.

Toliko je dobar taj gospon dirigent, Bobby Mc Ferrin.

Kao Gillan u Strange kind of woman, kao onaj Nizozemac u Hocus Pocusu…

Genijalno.

Da, onaj tip koji se obogatio s Don’t worry, (nemoj Igore), be happy.

Baš taj.

Iz gušta završio za dirigenta i sad piči s minhenskom filharmonijom.

A mogo bi sam.

I bolji je kad je sam, al svejedno, na bisu je odravelirao neki miks koji još fućkam i baš sam si sretan.

Malo ih nabijem na 300 kuna, ali ionako se ovo nemre ponovit.

Idem si pjevušit nekaj.

Kad će opet Flying Pickets…

PS, e, Porta prodaje zvučnike i risiver!!!

12 thoughts on “Koncert Bobby Mc Ferrina

  1. A brate jesi ga zakomplicirao sa ostavljanjem komentara. Inace eto mene nazad nakon 2 god. tko zna mozda me se vise nit ne sjecas. Ja sma ti jos iz doba cevap testa i znojnih mažoretkinja koje su se uzjebale ko’ bušman na odojak.

    Kak bilo, eto ja se vratio pa te nastavljam komentirati iako sam oduvijek citao, u meduvremenu se i buxa gulila 🙂 e stari nema tamo duxa 🙂

    U jednom trenu vozim zenu doma u drugom skidam znirance sa cipela hahaha uzas. Pozz i citamo se! (promjenio sma blog jer je on i bio uzrok svih problema na kraju)

  2. 2007. godine, red 2., sjedalo 9., osjećaj je bio kao da sam u ekspresnom liftu jer su mi žmarci obuzeli tijelo. Prije koncerta mi član orkestra rekao da taj čovjek ima više ritma u malom prstu nego cijela elita dirigenata kroz karijeru.

    Prva izvedba je bilo rano djelo jedanaestogodišnjeg Mozarta, simfonija koju je mali Wolfgang, već odavno slavljen kao čudo, perom naškbuljio na papir s namjerom da malo eksperimentira. Pod vodstvom McFerrina zvučalo je kao čista plesna glazba, što je dodatno pojačano vizualno – baš se lijepo kreće kada dirigira. Kao dobročinstvo za oči kad ga gledam – točno na takt, nabaci mladenački swing i lepezasto miluje zrak.
    Većina ga zna kao jazzera i kad odu na konzert klasične glazbe, trebalo bi onim svjetlećim crvenim znakom ruke označiti kad je zabranjeno pljeskati, jer se nekako poremeti lebdeći tok tonova.
    Kad je konačno pri Pavani od Gabriela Faure vokalno preuzeo određene dionice instrumenata, ljudima nije palo na pamet da smetaju, ja mislim da nisam ni disala 🙂
    Legendarno: Naklon – smiješak – jedno skromno hvala – i lik izvadi dirigentni štapić iz kose!

  3. meni se to čini neko živcirajuće izdrkavanje…ali sad bi morala reć da je super jer košta 300 kuna, ko kad su u carevom novom ruhu tvrdili da car nije gol…

  4. @ bedwilka ma otkud meni plazma doma…ja imam hitachi iz 97 od kaj ja znam valjda 45 cm…ili eventualno bacim oko na laptop….ja sam plazmu vidio sam u kafićima za vrijem prvenstava….

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.