Kauboji, indijanac i Bombaj Štampa

Kao i svaka dobra mama, tako me do njega i u pubertetu i moja najdraža pokušavala voditi na balete, koncerte, kazališta.
A kao i svaka razmazita jedinka, i ja sam se mukotrpno i kvalitetno opiro skoro svemu kulturnom te pelco jedino na kino i tekme.
Grom iz vedra neba i prekretnica je bio Radovan III.

Mama je radila u Gimnaziji, tadašnjem CEZAKUM-u, tj. Centru za kulturu i umjetnost, što barem po nazivu dokazuje da ni tadašnji ministri obrazovanja nisu bili baš normalni.
Svake je godine tako jedan razred bio upisan od strane onih koji su se željeli baviti filmom, režijom i televizijom.
I te davne 1982. je taj razred umjesto da polažu maturu odlučio napraviti kazališnu predstavu.
Ono, desetak glumaca i desetak onih što se ne produciraju – kostimografa, scenografa, šaptača, redatelja…

Otišo sam s razredom u Vidru pridrkan jer sam taman imo novog i neshvaćenog Spektruma, bio dosta skeptičan (morali smo ić u sklopu nastave hrvatskog) i onda je s gašenjem svjetala sve počelo.
Nakon prvog monologa sam već plakao od smijeha.
Tip koji je glumio glavnu ulogu je pet minuta pričao da zašto su otišli od doma kad su tu komarci ogromni, ko rode…
I digo ruku ko kad glumiš labuda.
Meni je to bio odval, a kasnije mi je Pervan umro u očima kad se hvalio da je to njegova provala…

Tekst je bio genijalan, fore savršene, ljudi koji glume nekako normalni, veseli, ono, znaš ih s hodnika…
Nisu bili ko preglumljeni Bata Živojinović i Ljubiša Samardžić koji su tih godina ispadali iz svake serije i Filma.
Oduševio sam se predstavom i još jednom išao pogledat a istovremeno se navuko na autora Dušana Kovačevića, maratonce, Miška, crkodabogda, te najbolji izraz lica u povijesti modernog filma – “umro Pantelija – Ajde”.

Desetak godina kasnije, u fazi kad ssam shvatio da sam preloš za završit vinarstvo, s najboljim sam frendom slučajno završio na stvaranju predstave kod Ive iz Sinja u Skucu.
Vještice iz Salema, tri i pol sata mučne sage o tome kuda može odvesti laž.
Preteška predstava da bi uspjela, ali i predivnih šest mjeseci života s dvadesetak ljudi koji su se barem u jednom trenutku vidjeli kao glumci i imali svoj san.
Tamo sam se prvi put kraljevski zaljubio u Nataliju, prohodao s njenom najboljom frendicom Tanjom, zaljubio se u Tanju, pio, tulumario, jeo pizzu iz menze, smijao se kao nikad, posuđivao lovu da bi stvar mogla krenuti, zasro faks do kraja i upiso drugi…
I shvatio da ona želja da budem velik glumac nema ama baš nikakve osnove jer sam bio stvarno grozan.

Moja stara bi me proglasila sanjarom, ostatak svijeta romantičnom ljenčinom koja je sve u stanju fino zamislit ali rijetko i zasukat rukave pa to ostvarit.
Ko i s ispitima i barenjem.

Kulminacija je bila na premijeri kad u zadnjoj sceni mi glumimo zombije a Žiga, glavni glumac baca u publiku lutku mrtve bebe radi dramatike.
I sad mi kao bauljamo hipnotizirani u crnom, ono, tragedija, a meni stara iz prvog reda dodaje lutku i preglasno a da ne bi čulo pol gledališta veli – sine, nešto vam je ispalo.

A ja puko u smijeh.

Što inače zombiji ne delaju.
Odigrali još tri predstave i propali.
Jedinu dobru rolu sam odigrao na zadnjoj predstavi jer sam krenuo pit – prije svog trećeg čina.
Ali je bila zadnja.

Nakon Radovana III gledao sam original na videu.
Divno.
Tad sam saznao da je predstava napravljena za najboljeg glumca te decenije – Zorana Radmilovića koji je tih dana umro od ciroze koju je štampa pokušala uvalit u nešto drugo kako bi se mislilo da je gro glumaca boemi a ne alkoholičari.
Pa počeo češće ići u kazalište, i uskoro odustao jer su naši glumci ili teatralni ili pijani ili loši – mlikotasti.
Jedino svjetlo i to jako bili su Vukmiričina Povijest moje gluposti (potpuno lud) i Izbacivači.
Četiri glumca koji su mi nakon toga svugdje bili iritantni, a tamo su bili fantastični.
Nakon toga, nisam se ničemu od srca nasmijao sve do prošlog tjedna.
Kauboji.

Osam ljudi na stejdžu od kojih niko ne odskače, ne forsira, ne preserava se.
Niko savršen, niko idealan, kad ti se jedan dosadi, odjednom se digne nekom sporednom ulogom.
Možda nekom prevulgarno, možda neujednačeno, možda previše stepanja, ali skroz novo i osvježavajuće.
Dugo nisam čuo tako svježe fore, a pustinjske životinje su čisti delirij.
Sjajni songovi, žena ima glas ko Natali Dizdar, nema nikog da te iritira preisticanjem, opraštam i što su kasnili 20 minuta, ali ovo je doživljaj pa se obavezno zaletite do Exita.
E da sam malo ozbiljnije glumio pokvarenog velečasnog te davne 1993., sad sam i ja mogo…
Ma jesam penis.

Čestitamo pola godine nepsovanja na ovom blogu.
Fala.

A sada mala nagradnjača!
Odvedite svoje voljeno stvorenje na proslavu Valentinova u Boogaloo na koncert – Bombaj Štampe!
O, da, slovenski Bosanac i kozmopolit, legendarni Đuro koji nije ni S., ni Zlikovski reokupio je bend koji je imao jednu obradu i dva hita.
Ali nikad neću zaboravit koncert 1986 u Kulušiću za mene, zgoddu štrebericu iz razreda Vanju Ž. I još desetak zalutalih, kad je Đuro više pričao viceve nego pjevao al se eto ipak sjećam, što znači da nipošto nije bilo loše.
Dvije karte dobija sretnikca koja ispriča najlošiji vic o Slovencima ili najbolji Đurin skeč iz Nadrealista a da nije “Kucamo na vrata zaboravljenih asova”.
Bombaj štampa, karte dvije, vrijeme sad!

38 thoughts on “Kauboji, indijanac i Bombaj Štampa

  1. skec o svemircima = najjaci zbunjola skec ikada

    ja sam tog dana obavljao najnormalnije funkcije, ovaj… za-zaljevao sam pesticidima polje iznad, iznad bukovice, kad se iznenada, na lijevoj strani sam u vidokrugu primijetio, neki… objekat… nepoznat… koji je bio bljestav… ustvari… ustvari, bio je zut…. zelenkaste boje… povremeno…

    itd.

  2. Slovence preskačem, s lahkoćom ko Blanka Vlašić – hop 203! jebiga već sam u Austriji ;0)
    Đurin najbolji… heh, težak izbor, težak… neiscrpan je to opus ;0)
    recimo Minka kasno konta ili Barba imal ribe? ili Obračun kod OK Korala i legendarna – Međeđa! Međeđa! pobiže nam Međeđa! ;0))))
    brate biraj.

  3. najbolji Djurin je onaj kad probaju produžit djetića metodom masiranja obrva, pa na kraju zaključe : “od sad, pa nadalje i ubuduće, bit će tolki kolki jesi!”
    inače tragedija što on radi po deželi…najprije Naša mala klinika, a vrhunac je obrada Mućki sa dva Štajerca u glavnim ulogama…a najtragičnije je da je to Janezima čak i smiješno
    na to bi doktor Arslanagić reko samo : Ma zdravo!

  4. Prvi koji mi je pao napamet (bolji) je bio “Lovac na Jelene” … Đuro sa puškom traži Jelenu po gradu … scena kad jede burek, taman stavlja komad bureka u usta i vidu neku trebicu, pa kaze: “Jes’ti Jelena?” … ili kad ju na kraju nađe, rokne ju i veli: “Sama si trazila, bejb”

  5. Idem često u kazalište i nemam takav dojam. Možda ne tražim puno. Dovoljno mi je kaj sam uspjela naći tko će čuvati djecu, lijepo se obukla i našminkala, imam dobro društvo i što ćemo poslije i na piće. Istina je da sam zadnje gledala Dobri vojak Švejk u 2. svjetskom ratu i, blago rečeno, nije mi se svidjelo. Ali su kava i kolač nakon predstave bili odlični…

  6. Djurine kucne carolije: kako odvojiti garez od prasine? Na jednu ruku sipamo sirce a na drugu zejtin i trljamo dlanove u smeru kazaljki NA ZIDU. Na jednoj ruci ostaje garez a na drugoj prasina!

  7. Oćete najlošiji slovenski…
    Vrtim ovu subotu popodne programe i naletim na SLO 2 na rukometnu tekmu slovenske rukometne lige, 15. krug…
    Plavi Trebanjci protiv žutih Koperčana…
    Bezze ništ posebno, tekma u nekoj omanjoj dvorani s 50 gledatelja i taman da ću okrenut program kad ono op gadan start jednog Koperčana nad jednim Trebanjcem…
    Veli komentator: Je, to je težak start za izključenje Alena Blaževića, on je inače Hrvat.
    A jebate pomislim, govno jedno spikersko, 20 minuta, a sad si mu narodnost tek spomenul !
    22 minuta: drugi žuti napravi gaf, obrana iz prostora za 7 metara.
    Spiker: Uuuuu ovo je bila gruba obrana Kristijana Ljubanovića dragi gledavci, isto hrvatski rukometaš…iz Karlovca…
    Malo kasnije golman žutih ne brani dobro, on je Slovenac al ima mamu Hrvaticu!
    Ma mamu ti spikersku…pa kad već igraju naši protiv Slovenaca krenula ja navijat za žute i pljuvat po spikeru i Trebanjcima i bome napeto, vode naši s jednim razlike, a gubili s tri…donjela ja čips i pivo i nabrusila se na 2. poluvrijeme kad neko mi zvoni…a u k…c nisu valjda opet maškare…
    Kad ono…kum i kuma mi pravo iz Kranja!
    Jel zna neko kak je završilo?

    A evo još jednog iz glave: Slovenija je tako sitna da je se može penicilinom iztrijebit!
    Ahahahah…aaaaah crap…a šta? Pa reko si najlošiji vic…:)
    I ne mogu na koncert, gledam u subotu 16. kolo i navijam za našeeee!
    Btw mama ti je legendaaaaaa !!! 🙂
    Vidi se da ne idem baš često u kazalište 🙁

  8. Kauboje moram ići vidjeti. Ima još dobrih predstava, Shakespeare na Exit je izvrstan, kao i predstave Zijaha Sokolovića.

  9. issss….kad se sjetim tih predstava kak su nas nafukavali da idemo to gledat, pogotovo one satro art. nit ne znas o cem se radi, ni koja je poanta, ni sto je pjesnik htio rec, ma nist….al nismo se mogli ni posteno cerit jer je bilo 5 od mogucih 15 ljudi.

    evo malo slovenskih al samo iz cistog gusta:
    Zašto grbavi slovenac pušta brkove?
    – Da ga zovu Brko. 😀

    Koja je razlika između Slovenije i Fiće???
    – Fićo ima kotače!!

    – Idu muz i zena (slovenci) spavat i poljubi muz zenu i kaze: “Laku noc!”
    – A cujes cijelu Sloveniju: “LAKU NOC!”

  10. Iz Đurinih kućnih čarolija, kako razlikovati žensku od muške zlatne ribice. Ubaci mrvu kruha u akvarij. Ako je pojeO, onda je muško, a ako je pojeLA, onda je žensko. Ako baš moram izdvajati nešto.

  11. Zoran i Radovan III…bitno je da tekst u originalu traje cca 45 minuta, a izvedba je uvijek trajala 3-3.5h 🙂 Na koncert ne mogu, ali ono što najbolje stoji Đuri je dr Arslanagić sa dva kestena u zadnjem džepu (“neš vjerovati, jarane…isto me boli” ). Čula sam davno, ali ne znam da li je istina, da je Đuro u slovenačkom kazalištu pokušao da igra Hamleta, ali dočim je izašao na stejđ, raja je otkinula od smija pa je sve propalo…. :))

  12. a jebiga, nit’ pamtim viceve a o slovencima mi i tako idu na živce, a i pamćenje me baš ne služi najbolje da bih se sjećala ičega iz nadrealista osim da su mi bili smješni 😉

  13. Radovan: U ovo doba u mom zavičaju…
    Rumenka:…zaudaraju svinjci,blato je do kolena i seljaci se bodu noževima!
    Radovan: Rumenka,ne diraj mi u zavičaj!

  14. tako mi pokvarenih očnjaka Bože Sušeca, nisam znao da si imao tu boemsku fazu! svaka čast… al nije ti ni sada loše, priznaj.

  15. Od Nadrealista je cak bio bolji u Audiciji, sa Hasanaginicom i: “Sta se bijeli u gori zelenoj? Labudovi nisu garant! Snijeg nije, nema teorije”, kao i Nebojsa: “Tosa mi je dobar drug, za druga bih sve ucinio, nisam staromodan. .. I tako ja dodjem i to vece, nas…mislim, ja sa njim, on… popustim ja.”

  16. ah, nadrealisticne uspomene.. a sto izabrati? npr. brojke i slova.. “med.. da, to nije sporno, ali mene cudi kako niste vidjeli.. nada, rijec od 4 slova..” plus, naravno, minka “trocifreni broj je..”

  17. @porta, jebi ga, kak bi drugačije glumci u teatru trebali glumit neg teatralno? Filmski? Idu dva Slovenca ulicom, jedan je šećući izašao iz SLO do kraja vica, a drugi se zove Sead.

  18. Oće viceve o Slovencima?
    ok. evo.
    * Zakaj slovenski đaci ne smiju vježbati skok u dalj?
    Da ne prijeđu granicu.

    *Kaj dela Slovenac u Bosni?
    Traži tatu.

    *Zaustavi slovenski cajac auto s bosanskom registracijom i veli vozaču: “Žmigalec Vam ne dela.”
    Vozač izašo iz auta, unezvjereno se okreće, hvata za glavu, čupa kosu…
    “Ova tu žmigalec Vam ne dela!” nestrpljivo će cajac, pokazujući u desni kraj auta.
    Vozač se vrti ko ringišpil, trza glavom, urla “ajmeeee”.
    Cajac sad već vidno iživciran, kud baš on da naiđe na najglupljeg Bosanca. Lupa po autu i ponavlja. “Ovaj, ovaj žmigalec Vam ne dela!”
    Vozač konačno skrene pogled na cajca i zaurla: “Ma j*bo ja tvoj žmigalec – di mi je prikolica s dva sina i cukom?!!!!”

  19. tu je neki “kulturni”?
    ???
    A boring su svi. pogotovo o Slovencima.
    Evo još jedan bonus boring. Za one s tankim žifcima.
    Mujo na Haškom sudu daje iskaz. “… i polegli nas na ledinu, potrbuške. I ide čedo od jednog do drugog i “bum!” u glavu. Od jednog do drugog, od jednog do drugog, ide on tako od jednog do drugog.
    “Dobro, Mujo, i šta je onda bilo?”
    “i došo tako do mene. ” (dramatična stanka)
    “I ? Šta je onda bilo? Pričaj dalje, Mujo!”
    “I bum u glavu!”
    “I???”
    “I ništa. I on opet “bum” u glavu!” (hvata dah i samo što ne zaplače)
    “I??? Dobro, Mujo, ajde smiri se i reci nam što je dalje bilo.”
    “A šta će bit moj sudija! Ja crvenim, narod čeka….”

  20. Vicov:
    EU puzzle za djecu. Upozorenje na omotu puzzli:
    ‘Roditelji oprez! Djeca ispod 3 godine bi mogla progutati Sloveniju.’

    Đurin skeč:
    Ono kada novinaru ne želi reći koliko ima novaca, ni da ih drži kod susjeda u podrumu, na adresi toj i toj. Predivno.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.