Kako sam (se) navlačio na porniće

Bila je osamdeset i treća. Boris iz sedmog ce, susjed iz zgrade preko ceste, pozvao me da nakon škole dođem kod njega pogledat na videu E.T.-ja. Kako mi tada još nismo imali video, jako sam sretan to iskokodakao mami, a ona mi dala kutiju napolitanki da odnesem za grickat uz film.

Kao štreberasti bucmasti trinaestogodišnjak iskreno sam se veselio i videu i filmu koji još nije bio ni blizu dolasku u kina, pa sam ushićeno uletio u Borisov boravak. Ali umjesto ružnog vanzemaljca, u prvom planu na ekranu je bilo nešto veličine njegovog prsta. Samo dosta deblje. Vlasništvo nekog brkatog stričeka. A tu su bile i neke gole tete koje su se ljuljale i kupale kao od majke rođene. Na kauču su staklenih očiju već sjedila druga dva cekavca, a Boris se kulerski, kako samo djeca kad im starci odu na more mogu biti, zavalio u svoju fotelju i frajerski rekao: “Samo nemoj neš’ zaflekat…”

Iako sam bio malo razočaran, nisam htio ispast papak, pa sam sjeo i pogledao do kraja. Bio je to moj prvi pornić, i ne, ne pitajte me kako sam E.T.-ja kasnije prepričao mami…

Pred kraj srednje u našu je kuću konačno ušao i video. O sretnog li dana, o divnih li vremena, o tempora, o Dolores… Snimale su se Mućke, Pajtonovci, britanske serije, koncerti, posuđivalo u videotekama po abecednom redu. A onda sam jednom skužio i odaju s filmovima koji nisu bili za maloljetnike. Ideš! Svoju sam nevinost tada strpljivo čuvao za jedan dan u bližoj budućnosti, ali kad sam pobijedivši stid konačno nekako uspio posuditi svoju prvu pornjavu (uz još pet westerna za skretanje pažnje teti za pultom) – teta Pandora je širom otvorila vrata svoje kutijetine.

Da, navukao sam se. Sva je sreća što nam je video stajao usred dnevnog boravka i da su mi starci bili nonstop kod kuće jer bi od količine pogledanih glupih filmića inače završio u umobolnici. Ovako se to skrivanje pretvorilo u adrenalinsko veselje jednom ili dvaput tjedno u rijetkim trenucima kad nikog od staraca nije bilo doma, ili bih lagao da gledam noćni prijenos nekog boksa ili košarke.

Do dvadeset i pete sam se konačno uspio poševiti (triput!), ali i nastavio gleduckati zabranjeno voće. Dugo sam pritom odbijao shvatiti da porniće snimaju uglavnom režiseri bez mašte i ljubavi, koji ne znaju ili ne vole to raditi, pa bi mi od prosječnih 90, bilo zabavno tek nekih pet do deset minuta. Žene kojima se ne da, frajeri koji su divlji, lažno preforsirano stenjanje, tupi kutovi snimanja, preseravanje, nasilnost, uništavanje interijera raznim uljima, šamaranje guze (probah jednom i zaradih ojači mai-geri u pleksus), sve na isti kalup…

Ukratko, shvatio sam da postoji malo dobrih pornića i da se jako lako ohladiti od njih ako naletite na par loših zaredom. Ali sam i dalje polako i uporno tražio svoj «The pornić» i «The Ženu Koja Će To Tako Radit U Prirodi», uvjeren pritom da mogu pronaći neki novi recept za intimno uveseljavanje ženskog roda. Jer je to bilo puno lakše nego eksperimentirati sa živom osobom, a i ti bi pokusi često završavali fijaskom.

Jedne sam kasne noći na omiljenom švedskom kasnonoćnom kablovinju, prije nego što je ovaj promijenio predznak iz hard u softcore, TV 1000 – upoznao nju. Jennu Jameson. Sitnu silikonsku američku plavušicu preslatkog lišca koja je u svim svojim scenama glumila tako divno pa je to izgledalo kao da stvarno uživa. Bilo je nešto suludo perverzno, napalm-napaljivo zločesto i sretno u njenoj pojavi. Bio je dovoljan samo pogled u te pohotne oči i…

Uploaded with ImageShack.us

Naravno da sam sve svoje djevojke u tim godinama nakon određenog trajanja veze upoznavao s Jenninom tehnikom i pokušavao im objasniti kako bi bilo divno kad bi i one imale taj sjaj u očima i veselje dok ulazimo u seksualni klinč. Ali, niti sam ja režiser, niti se u toj dobi ikoga može odgajati, pa sam odustao, no i dalje tu i tamo bacio look na koji filmić, čisto da pratim što se događa u tom svijetu. U međuvremenu je i Jenna okačila sise o klin, izvadila silikone i uplovila u mirnu bračnu luku. Bez adekvatne nasljednice…

Kada sam prešao tridesetu, shvatio sam da moje cure žele seks svaki peti puta kada ga želim i ja. Uglavnom, čim bih se zaljubio i one to skužile, odmah bi mi ga uskratile jer su vidjele da ja to obožavam, pa je bolje da me drže na lancu nego da se taj žar prenaglo istroši. Ne, ne znam ni sam gdje sam ih nalazio. Vrijeme u womenopauzi sam krpao – pornografijom. Pornjave danas ima k’o ambrozije, gdje god se okreneš neki sajt s najnovijim filmićima, onlajn, inlajn, outlajn, slike, foršpani, ma čuda živa.

Kad bih jutrom na poslu otvorio mail, i dobio neki seksi powerpoint u inbox, odmah bih ga proslijedio na desetak adresa frendova, ono, da si uljepšamo jutro. I nakon stotine takvih jutara, javi mi se jedan – “Prestanite mi slat mejlove s lezbama, koga normalnog to može napalit?”. U tom sam trenutku shvatio da muškarci nikako nisu jednostanični organizmi, nego da pri gledanju pornografije svakog pali nešto drugo. I da nije pristojno zadirati u ičiju intimu niti ikome išta nametati. Pa sam malo razmislio o svemu. I pobrojao sav dokazni materijal koji mi se u stanu gomila zadnjih dvadesetak godina.

Pri vrhu police s knjigama, tamo iza Pomorske enciklopedije, gdje ne doseže dječja ruka, imam dvadesetak DVD-ova starih pornića. Na kablovskoj posjedujem postaju Hustler TV, na kompjuteru je shortcut za moj omiljeni porno sajt odmah kraj linka kućnog bankarstva. Ono, double penetration. Svugdje nešto. Još kad bih maknuo ormare… Čak sam svojevremeno i kolumnu imao, sjajnog naziva «Iz prve ruke»! Uglavnom, kad bih zbrojio svo vrijeme koje sam proveo buljeći u ekran uz njavu, mogao sam finu knjigu napisat, ili bar naučiti svirati klavir kao Bill Murray u onom beskrajno divnom filmu.

Nastavak i kraj u novom broju magazina Stilist…

22 thoughts on “Kako sam (se) navlačio na porniće

  1. Neka djela iz tvoje DVD kolekcije su završila i kod mene.
    U internetskom porno svijetu riječ koja je promijenila moju konzumaciju pornjave jest Amateur (a i homemade)…

  2. a) ovo je super pisano, odobravam
    b) Eeeeeh…. ta vremena pornografije prije interneta… oni skriveni pogledi i skrivanje “materijala”. Nema toga više danas, samo klik klik i sve je tu. Uvjeren sam da je to pridonjelo razvoju industrije više od bilo kakve poplave muške napaljenosti
    c) problem (ili korist, ovisno kako se gleda na to) je što izaziva ovisnost, ne samim seksualnim sadržajem, već raznolikošću uistinu ima nešto za svakoga! Dvoje “amatera” koji nespretno obavljaju posao? Yep. Crnac i azijatkinja? Yep. Senzualna, ljubavnička pornografija? Yep. Žena od XY godina koja nosi X gaćice u klinču s dvoje tipova duljina X i Y, od kojih je jedan patuljak a drugi ima tetovažu? Yep. Internet je sve promijenio… nažalost ili na sreću. Ali unatoč tome je svakome “prvi susret” upravo s onim najtežim lažnjacima koji čovjeka ohlade.
    d) stvarno si upao s člankom u Stilist? Čestitam!

  3. @ obasjana, pokušat ću s dvije poslovice: ne soli juhu prije nego što si je probala i ne seri u tanjur iz kojeg neko jede
    @ igniss, urednik sam u stilistu od prvog broja

  4. ovo o pornjavi mi nije baš zanimljivo, tipična muška (čitaj : drkaroška) posla, ali ajde, barem više ne pišeš o hrani, već sam bila jako jako zabrinuta za tvoje opće zdrastveno stanje :))
    p.s. da li sam juda ako kažem da lajkam tww-ov savjet ignissu? 😛

  5. dobar! vrlo dobar! Moj prvi pornić bio je burazov zapravo, odnosno poslije mog omiljenog filma “Briljantin” snimio je “Snjeguljicu i 7 patuljaka”, crtić za odrasle. Dakle ja sam mlađa 7 godina od buraza, i jednom sam prilikom pogledala do kraja kazetu, iako mi je on to zabranio. Tako da sam svoj prvi pornić pogledala sa 9 godina, i naravno da mi niš nije bilo jasno, pogotovo jer se u tom crtiću, patuljci šeću kroz pipicu i istražuju Sneki! Sva sreća pa taj crtić nije tak utjecao na mene, i danas nemam problema sa crtićima i pornićima:) Kako si ti imao svoju omiljenu Jenne tako sam ja imala svoga Rocca Siffredija, obdaernog plavušana!

  6. Ko što veli Kojotica, dobro je, sam da nije o hrani. Uz svu poplavu kulinarskih sranja na kiosku i joše gore na tv,-u još se i ti ubacio, lele. Mene uistinu ne zanima što drugi ljudi jedu(zparavo jedva me me zanima što i sam trpam u usta), pa mi je to štivo uvijek zijevanje…

  7. Sumnjam, ja povremeno piratiziram kao i svi, ali nemam srca za to napraviti piscu. Pogotovo ne tako autoru u facu 😀

    E da, ako nije tajna, jesi li li sudjelovao i u osnivanju Stilista (prije pola godine?), ili si već bio poznati blogger/kolumnist pa su te pozvali da im se pridružiš projektu?

  8. Meni osobno, de gustibus non disputandum, su tak dosadni i izvještačeni pornići, oni baš igrani sa debilnim scenarijima, pa čak i s potpuno nepotrebno “pametnijim” scenarijama. Uvijek iste izvještačene plastične lutke izmišljenih imena s puno X i Y-ona i egzotičnim prizvukom, frajeri s četvrtastim vilicama, ono mehaničko guranje nutra van, gore dolje, lijevo desno, oblizivanje, mrgođenje, cijeli taj skalameraj i glumatanje mi pokvari i ono malo doživljaja i dječjeg refleksa “vidi joj se pipica”.
    Ako baš mora, nekakav kvazidokumentarni uradak možda. Ali i puno toga je fejk ili pak snimljeno u rezoluciji lošijoj od lošeg videosnimka slijetanja NLO-a. Kjaznam….

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.