Fish, Riba Fish

U JNA sam 1989. saznao kako se odbrojavaju dani do velikih stvari.
Tamo se naime odbrojavala godina dana života, ona koju si u onom sistemu morao pokloniti otadžbini jer je valjda ona krvarila za tebe, brinula, kajgod…
Osim ako ti tata nije bio doktor ili političar ili imao para – neke stvari su jače od sistema…

I to se odbrojavalo od 365 prema nuli.
Napijalo bi se kad bi se skidala svaka okrugla brojka – sa 300 na 299, 200 na 199 i 100 na 99, ali neprestani tulum bi počinjao one ponoći kada bi pala desetka.

Na svaku molbu ili zapovijed, tada bi se vojnik na odlasku obrecnuo rečenicom – „sitno brojim, ne mogu da stojim“, i s nevinim smješkom ostao sjediti ili ležati u nekom hladu i lijeno odbrojavati dalje.

Jedan od pismenijih je likova tjedan dana prije skidanja zorom počeo iz kreveta urlati – Bond, James Bond!!!
Kad su sve svi usrali, skočili mu u pomoć i donijeli mu vode sa šećerom, samo se iskesio i rekao – 007!
Majstor.

Zadnji dan se zvao „Nula nula noć“, a sam dan izlaska „Nula nula kapija“.
Barem u mom slučaju, a to se događalo u čudnom gradiću na kraju Srbije imenom Vranje, kojeg neću pamtiti po puno toga dobrog.

Zvučat će čudno, ali zahvalan sam onoj sili, koja održava ovo malo okruglo govance da se ne razletimo po svemiru, što sam bio godinu dana u JNA.

Ne jer sam cijenio ili volio Jugoslaviju, niti nešto poštovao i slijedio njene tekovine, nego samo zato jer je uspjela ono što kao razmaženo derište nisam sam do osamnaeste godine života – odgojiti me, naučiti da treba poštivati starije i biti uredan.

I shvatio sam kako sam sretan što znam čitati, pisati, imam wc školjku, zube i krov nad glavom.
Kao i da ljudi mogu biti po defaultu pokvareni i zli.
I smršavio 20 kila, poljubio pod zagrebačkog glavnog kolodvora i zaustio – sloboda!

Sjetio sam se toga davnog trenutka iz dva razloga.
Danas sam se, naime, sjetio da mi je 007 do jednog velikog dana.

I danas sam shvatio da sam blizu jedne velike stepenice života, i da sam, kao i izmučeni klinac na kraju vojnog roka opet na početku nekog novog puta.
Jer svi imamo šansu da sami počnemo sve ispočetka, od nule.

A mali broj od nas to napravi dok mu se ne dogodi neka tragedija, prirodna, obiteljska ili psihofizička.
Pa odu u makrobiotike, reikije, astrologije, svamiđije, jehove i ine mlatimudarije…

Uglavnom tek kad nam se desi nešto loše shvatimo da smo nešto radili krivo.

Karikiram, treba ti cunami ubit brata da skužiš da se nisi dovoljno družio s njim pa počneš više cijeniti sestru, ono, kužite…

Za osam dana punim 4 banke.
I imam krizu sebe.
Krizetinu.

Spavam malo jer moram fušat.
Kad se probudim, sve krcka ko prvi čips iz vrećice, od ramena do prstića.,
A zglobovi ko kastanjete na snoozetu.

Neću dalje davit stanjem tijela jer se i nije nešto poboljšalo od posta od pred dvije godine, ali nemrem se fakat više furat da sam klinac.
Psiha je još gora jer sunce ne sija ni na jednom polju.
Oba najbolja frenda su zaljubljena i nedostupna ko Pišekica kad joj namigujem u Konzumu, ostala trojica rezervnih najdražih poudati s kuglom oko noge i rukom na mobitelu za raport.

Probudim se često sa željom da izmislim patent stoljeća, poput Samodrka, Wandersisa, Prezvuršta na bazi brokule ili robota koji će umjesto mene otić urologu ili Roku objasnit da se nemre uvijek pobijedit u mini-golfu…
Ili da pišem knjigu.
A završim na fejsu ili fušu.

Pa sam odlučio napravit nešto za rođu.
Malo zauzdat klinca u sebi.
Ono, ipak su dvije trećine sjajnog aktivnog života iza mene.
Ali ova zadnja će bit savršena.
Stej in tać!

Fish, Riba Fish, 007

36 thoughts on “Fish, Riba Fish

  1. Zaboravio si napomenuti da je u vojsci jedna od najvažnijih stvari ne biti najmlađa klasa pa jedva čekaš da prođe 3 mjeseca pa da stignu novi gušteri.
    Stara džomba pitala fazana ružna ‘tico kol’ko imaš dana!
    Ili ono kada se u trpezariji neko prodere:prijatno oktobarska!
    Kada su nam to zabranili onda je bilo:dobar tek listopad!

    A što se godina tiče ja ih imam 7 više ali se nekim stvarima ne mogu pomiriti.

  2. Dam. Van Dam. Klod Van Dam. Zan Klod Van Dam.

    “Prijatno, najstarija!” – to se vikalo kad udjes u posljednje tromjesecje vojnog roka, pa ti pristigne i treca klasa gustera.

  3. kao prvo: i dalje sam ljuta na ovu državu što je ukinula vojni rok, a na onu što je propala pa moj sin jedinac NEĆE doznati da se Wc ne pere sam od sebe, da ima i gorih stvari od toga kad majka kaže NE i sve ostalo što si i ti napisao…

    drugo: kad ti se lice smežurano od spavanja pred telkom NE vrati u prvobitno stanje (mislim koža) već se slijedećih 10 – 15 -20 minuta očitava tkanje sa kauča – e jebiga ga druže – onda si stvarno ušao u naš klub +40!!

    kaj je s mojim japankama? zar si mislio da ću zaboraviti???

  4. prije par godina kad sam zaokruživala desetljeće manje od tvog, kaže mi stari: ako je sudit po starcima iz loza s kojima smo u srodstvu, imaš dobre šanse za još dvaput toliko, samo vodi računa da ti je naredna runda svjesna i vjerojatno pristojnog zdravlja, a ona treća očekivano slabije kvalitete čisto zbog zamora materijala… tak da imaš još cajta, al rasporedi kako treba, ako želiš ostvarit sve što želiš/možeš/trebaš
    … iz moje se perspektive Ribo tvoje dosad čini prilično lijepo ostvarenim, koliko god ti brundao

  5. Ako me još narednih 40tak i više godina budeš nasmijavao kao danas, halalim ti sve samokritike za bore na licu i stomak i sve ono što muči 🙂
    Lafčino, das ist Riba.

  6. Seronjo! S obzirom da je meni 005 do iste te okrugle četvorke, očekivo sam barem od tebe nekaj optimističnije. Uostalom, mladi smo sve dok Dolores ne baci pogled na nas 😉 Sve najbolje unaprijed

  7. Zapravo, Riba, ti si jedna obična pizda… tu se žališ da su ti se kompići poudali/zauzeli pa su uvijek u stavu za raport, ali istina je da bi i ti volio da je tako. Tada bi krckanje k”‘o u prvog čipsa” bila samo simpatična idiosinkrazija kojoj bi se mogli smijati udvoje, a sada je samo gadan podsjetnik na činjenicu da i umoran moraš u lov.
    :velika žuta slova: BEZ PANIKE :velika žuta slova:
    Sve će biti u redu. To su samo prve četiri banke :oD

  8. 🙂 Jaaaaj, opet jedan od tvojih toplih postova…a dugo ga nije bilo…
    Za krizu ti imam samo ovo za reći;
    “Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
    I ta će mi mladost teško pasti
    A bit će ipak da ste vi u pravu
    Jer sam sam na ovoj obali
    Koju ste napustili i predali bezvoljno…
    Ne daj se… ” … Domagoj 🙂
    (…i meni je 007, odnosno danas 006 do jednog velikog dana…)

  9. @rudarka:osim što bi jedinac naučio da riba kupatilo sam bi si spremao krevet i prao bi suđe kada njegova jedinica bude dežurna u trpezariji i još mnogo toga.Ma bila je dobra ta vojska.

  10. dobrodosao u klub. samo, mene je veca kriza lovila za 30-ti nego 40-ti rockas. i bas sam zadovoljna s ovim godinama. ostani dijete, nema nas puno 🙂

  11. Djeluje ko da moras pocet skupljat alkohol da se utopis u njemu kad dodje DayD. Prpa,a? Nema bojis, sve je to ljudski. Kaj se tice IntheArmyNow, ja sam znal pocistit za sobom i bez JNA…ali drzi da je nekima to potrebno, nuzno, obavezno, zivotnopotrebno jer bu im inace zenica morala guzicicu brisat. U tom smislu ova moderna vremena su izdala mamice koje delaju seronje od sineka.

  12. Tebi jednostavno treba neki komad da te “na ozbiljnije” ćopi i da se, poput svih nas, više jednom predaš. Pa nećeš ni osjetit 4 banke na vratu. S tim da bi to kod tebe moglo bit i u Dikanovim godinama, kad ćeš valjda prestat’ hopsat i trgat’ umorno tijelo na egzotičnim sportovima…da ipak čitav dočekaš izlazak iz puberteta, oko 60-e. Sretno ti i berićetno!

  13. E moj stari profesore!!!
    Sjetih se kada si imao 32, kada si igrom slučaja (ili namjerno) napravio tulum u stanu sa hrpom ljudi od kojih sam ja poznao jedino tebe. Taman nekako kad si se vratio iz Koreje ili Japana sa nogaća..
    Meni je ostalo u pamćenju da smo nanašali gajbe i gajbe pive i potrebnih uz pivo grickalica, ostao mi je u sjećanju neki tvoj frend koji s biciklom ulijeće u stan i hvata se frižidera. Iako se dugo nismo vidjeli niti čuli, ostao si mi u dobrom sjećanju. E vidiš, za to, vjerujem, isplati se još 40!!
    SRETAN ROĐENDAN (malo ranije od roka, ali odbrojavaj kao u armiji nekad)

  14. opet cendras s tim 40-im, izgleda da muske to gore zdrma nego zene, moja bolja polovica je slavila rodjendan sa vise ljudi nego ih je bilo na svadbi jer je umislio da ce odapet kad napuni cetrdeset…kao sto znas, evo ga i sad 😛
    i btw, 7.8. dodji na moj blogic – kisi-kisi, cmokic 😛

  15. To su najlijepse godine ,ne kukaj ,vec uzivaj i zadrzi taj dijetinjasti duh ,koji me uvjek razveseli ?

    Sretan ti rodjendan ,unapred ,ko ce znati ,da li cu ja zbog tebe sta me nasmijavas kao ludu prezivjeti i rodjendan ti uspjeti cestitati .

  16. Meni se jedino razmjerno izvjesnim čini da ćeš se i opet napiti za doček okrugle brojke… A ja ću i opet imati osam dana fore za podjebavanje kako sam godinu dana mlađi, dok i mene ne opizdi taj četrdeaeti…

  17. ma vazno je da ti je duh mlad, a tijelo, pivo preuzima polako svoje!
    vazno je da ti je zena zadovoljna, a biti ce ti 007 onda kad ti vise nece biti zadovoljna, kad otkrijes susjeda u ormaru kako broji tvoje kosulje!
    kuzis, stari moj, zivot je laz, svi ti govore: sretan rodjendan, a ti staris, ali, nema bijega. Samo naprijed.

  18. No, stigao je dan D? Sve najbolje i pamet u glavu, ulaziš u opasne godine … ne, ne radi kolesterola, tlaka … mušakarac u 40-tim ima neki posebni magnet za mlade cure ispod 30, ono, još niste preveč stari da bi bili odbojni, a dovoljno stari da imate neki stan, auto i za pojest nešto više od pizze, pa dovoljno stari da poznajete osnove ženske anatomije (ipak nešto naučite od puberteta do 40-te) – zato nikud bez prezića! … sve u svemu, vidim dobru zabavu pred tobom, zato ne cendraj radi 40.te, najbolje je tek pred tobom ….

  19. ne brini, sa svakom godinom si sve popularniji i bolji.
    smile i dmj su zaljubljeni i nedostupni? i oni sitno od slobode broje 🙂

  20. Želim Ti od srca sve najbolje za Tvoj četrdeseti rođendan, koji sam proslavila prošlog listopada! :)))) I vjeruj mi – odlično je; osjećam se najbolje na svijetu! Srdačan pozdrav od Luki+Goldie :))))

  21. Čestitka na 40etki! Razumijem u potpunosti tvoj strah, iako nas dijeli petarda u moju korist. Do 20-te nikako, a poslije kao da neki šupak po skrivečki dodaje. Vjerujem u onu “Anima sana in corpore sano”, zato što više sporta i rekreacije…
    Btw. fala još jednom na švicarskom ključu (od rampe),… kad se vidimo idemo na pivu ispred Dione. 😉

  22. promjene su zastrašujuće neizbježne, ali upravo zbog njih je život zastrašujuće lijep i uzbudljiv:) kao pravi putnik, sada znaš sve ono što si se samo nadao znati sa 18 i zbog čega si žedan slijedio taj nemir putevima ljubavi i pive (možda obrnutim redoslijedom:)). I još uvijek si žedan!!! To samo znači da želiš nastaviti učiti:) Tako da nema brige, a nemira će biti uvijek – ko kad je teško zaspati noć prije putovanja jer najradije bi odmah krenuo, bio tamo, vratio se i krenuo opet. jebi ga, u tome je smisao života. Where can that fish be? It is a most elusive fish!And it went wherever I did go. Ooooh, fishy, fishy, fishy fish! uglavnom, sretan rođendan i nema sumnje da će biti savršeno:)*

  23. deda, kak si ti star.
    daj se odi spremat za penziju, mislim sad dok još zakone nisu opet promijenili…
    a škemba …… pa kak ti opće kroz vrata prođeš?
    se vazelinom prvo namazat moraš…??

    DAJ NE KENJAJ KVAKE, SAD SU TI NAJBOLJE GODINE!!!
    IMAŠ DI ŽIVIT, IMAŠ KAJ VOZIT, IMAŠ MALOG KLONA KOJI TE OBOŽAVA, A TI KUKAŠ KO BABA OD 70!!!!
    TRGNI SE!!!! BOLJE TI JE NEGO VEEELIKOJ VEĆINI!!!!
    40 PUSA U OBA OBRAZA I ĆELAVU GLAVU ŠALJE TI OBLOŽAVATELJICA!!!!!!!!!

  24. Srećan rođos (rekli bi u Vranju)…sa zakašnjenjem…
    tek sa vidjeh tvoj post i ne mogu da ne ostavim komentar s obzirom da sam bio svjedok tvojeg odbrojavanja dana unatrag…što sam i ja činio…uništavajući mali crveni kalendar kemijskom svakog dana.
    Svjedok sam raznih gluposti koje smo radili u stanju dosade, očaja zbog uzaludnnog prolaska jedne cijele godine…za koju čekaš da prođe što prije…( i međusobnog šlatanja u nedostatku blizine suprotnog spola, hračkanja na zeleno(da ne kažem dr…..) u oficirsku kavu koju poslužuješ sa smješkom… do pokušaja trovanja omrznutog suborca istresanjem cijelog deterdženta u limenku s proteinima…a što se budali poslije dogodilo ???)
    Negdje mi još stoji tvoja kartolina s Korčule sa ribljom kosti…kada su te još svi zvali jednostavno RIBA… 20 je godina od tada
    Ne brini stari…uvijek se dijelom furaj kao klinac…što smo napravili…napravili smo, i ja bih mijenjao puno toga i ponekad mi dođe da počnem sve od nule
    No ipak se nađem relativno zadovoljan što sam zdrav…što sam valjda konačno na putu sa postanem otac…što sam još uvijek sposoban popeti se bajkom do tornja i na Runolistu popiti crno Velebitsko…
    …a za ovaj prokleti i zajebani svijet oko nas…who give a fuck..ionako nije stvoren za nas..bitno da se zemlja okreće
    Uživaj
    Dario

  25. Eh, da, sjecam se ko da je onomad bilo…Orvelovska 1984-a, sadasnja Podgorica, ondasnji Josip Broz City. Kasarna Masline.
    Dost ih je spominjalo Dzems Bonda na T minus 007 (Son Koneri iz Svrljiga, Rodzer Mur iz Turbeta, i jos neki ini ‘Kelijevi Heroji’…). Na 009 su izricali “dupla nula” ali cak i “2 dana do Dzems Bonda!”
    Mislil sam si, nabijem vas i ja i Dzems i Kju i Em i Manipeni zajedno…
    Al, ok, normalno da sam bil zavidan.
    Kad je doso moj 007, nisam urlal na sav glas da sam u sluzbi Njezinog Velicanstva niti ikaj slicno. Proslavil sam ga dostojanstveno, u miru i u tisini, uljudbeno, kako i dolikuje. A kad je doslo na 000, (a doslo je ranije neg vecini mojih ‘suboraca’, jer, naime, nisam iso na redovno u sredini vojnog roka (redovni dopust od 20 dana koji se moze iskoristiti i na samom kraju vojnog roka, op.a.) kao velika vecina, jer sam si bil racunal, fakit, bum zdrzal sve u jednom cugu i otisal ranije), osmijeh mi se razvukal ko ekvator. Na odlasku su meni i jos dvojici napravili spalir (po naredbi, naravno) da nam zazele sretan put i “da budemo i u civilstvu uzorni kao i u sluzbi JNA” il tak nekakav slicni nonsens. Dok su oni skrgutali zubima od muke ja sam se sa svakim lijepo i nadasve srdacno izrukoval i pozdravil i mislil si u sebi “Sretno mi ostajte i bok off…dabogda se ne vidjeli vise niti u snu…fakjuol.”…Prajsles! 🙂

    http://wikimapia.org/10900489/bs/Kasarna-Masline (neki moj suvremenik/supatnik je ovo stavil, izgleda)

    http://en.wikipedia.org/wiki/Svrljig
    http://www.maplandia.com/bosnia-and-herzegovina/federacija-bosne-i-hercegovine/turbe/hotels/

    http://www.imdb.com/title/tt0065938/quotes

  26. Dario jebote..
    Želiš postati otac i boli te kua za svijet oko sebe,nije stvoren za nas?
    pa za koga je konju,za tvoju djecu a tebe boli kurac..
    Osim ako ne želiš djeci ostaviti još veću hrpu govana nego što su nama ostavili…
    čizs

  27. Da, i svezigledno 40 ljeta (hepi brzdej, btw), nije nis posebno.
    I ja sam bil nervozan u 39-oj, al kad sam usal u Klub 40, osjecal sam se sasvim dobro. Cak odlicno.
    http://2.bp.blogspot.com/_pEpnCkM_QGA/SsYIUwg-cvI/AAAAAAAAANA/fG-T8sp2fHE/s400/40th_birthday_t_shirts-p235479624001809254trlf_400.jpg
    E, a kad bum pocel pevat “Djeco, Ivica se zovem, kog nacrtam bude ziv…” ili “Bas je hrabar smedji dabar, zuta ptica, vjeverica…”, onda bum znal da sam fakat star/podjetinio
    🙂

    Signs that you are no longer a kid or even close:

    You’re asleep, but others worry that you’re dead.
    You can live without sex, but not without glasses.
    Your back goes out more than you do.
    You quit trying to hold your stomach in, no matter who walks into the room.
    You buy a compass for the dash of your car.
    You are proud of your lawn mower.
    Your best friend is dating someone half their age…And isn’t breaking any laws.
    Your arms are almost too short to read the newspaper.
    You sing along with the elevator music.
    You would rather go to work than stay home sick.
    You constantly talk about the price of gasoline.
    You enjoy hearing about other people’s operations.
    You consider coffee one of the most important things in life.
    You no longer think of speed limits as a challenge.
    People call at 9 pm. And ask, “Did I wake you?”
    You have a dream about prunes.
    You answer a question with “Because I said so!”
    The end of your tie doesn’t come anywhere near the top of your pants.
    You take a metal detector to the beach.
    You wear black socks with sandals.
    You can’t remember the last time you laid on the floor to watch television.
    Your ears are hairier than your head.
    You talk about “good grass” and you’re referring to someone’s lawn.
    You get into a heated argument about pension plans.
    You got cable for the weather channel.
    You can go bowling without drinking.
    You have a party and the neighbors don’t even realize it.
    http://1.bp.blogspot.com/_w9XO9zBePXE/SLyE0SclbmI/AAAAAAAAAns/Y_e1HRxw-z4/s400/royston_forty.jpg

  28. je slažem se bilo je nešto u toj vojsci, malo su te amice makli da vidiš malo kak je to u životu!
    a čuj i ja sam najebo u jna , kod mene su bile samo dvije klase mart i septembar, meni su čin skinuli i u toj vojsci, 2. puta po 3. dana pritvora, bio na svinjskoj farmi, najlepše mi je bilo u đuboksu , jedino kaj sam ja u jna došel sa 49 kg. a skinul se sa 73., a zadnjih deset dana se nisam treznil, poručnik me više nije ni diral a ni u pritvor slal jel je videl da sam jednostavno izgubljen slučaj!!!!
    prijatno najstarija na balkanu hehehehe

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.