Dnevnik Drčnog Domaćina 4: Suđa pranje – nije uživanje

Star, ali uvijek aktualan tekst iz 2013. kojeg sam se sjetio jer mi je puklo ono di se drži ono za suđe. Di tog ima za kupit?

Kava, kraljevstvo za kavu, želim kavu! Promrmljam i shvatim da stan trenutno dijelim samo sa svojim rastavljenim šestogodišnjakom, koji u 05.45 kad mi prvi put zvoni alarm – nikako nije raspoložen da mi ispuni tu želju. Krckav i kilav poput svakoga tko je prešao četrdesetu a bavio se sportom, ne dižući stopala više od minimuma dolazim do kuhinje i palim prokleto svjetlo. Naravno, džezva i moja omiljena šalica nisu u plastičnoj posudi za sušenje, dakle – nisu oprane. Pogledam u sudoper, a tamo Galipolje, Gazimestan, Čavoglave nakon Thompsonovog koncerta… Sve puno i zatrpano od jučerašnjih gostiju, djece, jurnjave, a dva najbitnija oruđa za početak dana su negdje na samom dnu, pod tanjurima, posudama, dijelovima sokovnika, pokojim autićem i uglavnom svim raspoloživim escajgom…

Kao i svako pravo muško – nemam dostojnu zamjenu za The džezvu. Naime, u onoj drugoj, rezervnoj, nikad mi ne ispadne jednako ukusna moja najdraža prva jutarnja gusta muškobanjasta Turkinja. Espresso je za gejeve, a močvarica u kojoj žličica ostaje okomito – šuta dupe! Pa pokušavam zavući ruku negdje u dubinu brda, nadajući se da vještine stečene u Jengi neće iznevjeriti. Osjećam se kao veterinar na Aljasci, jer sam ipak pedantno picajzlasto stvorenje koje stavivši prljavo posuđe u sudoper – isto i namoči. I po rukavu pidžame mi drkulji pola litre mrzle vode, pa odskočim i uzrokujem omanji suđni potres. E ako sam ih dosad i mogao napipati, sad više nema nikakve šanse. Provjeravam je li se Junior probudio, ušuškam, stavim pidžamu na sušenje i krećem u prokleto jutarnje pranje suđa.

Glupo je glumiti frajera na krivim mjestima, tako sam i prilikom nedavne adaptacije, suočen s nedostatkom mjesta u kuhinji (zbog glupog dimnjaka koji nije ni u funkciji) totalno zaboravio na mjesto za perilicu suđa. Mali šovinist iz dubine mene tada je naglas rekao – “Pih, perilice su za lijene babe, ionako koristim samo džezvu, šalicu, par tanjura i najviše tri rajngle, i to kad dođu gosti. A kao da je problem oprati par čaša i vilice, helou?” Požalio sam svaki naredni put kad bi trebalo prati nakon zajedničkih obroka s Juniorom, jer kako ne želim da jede smeće, barem jedan obrok je krcat povrćem ili mora biti juha. A to, osim što treba skuhati – treba i prati. Pa psujuć u sebi sočno, otad suđe perem ručno.

Veliku je stvar napravio moj otac time što me je naučio na puštanje vode u svaku posudu ponaosob, a tu je i crta mamine prostorne inteligencije i geometrije koja šporko suđe slaže piramidalno po veličini. Trudim se da brdo ne ide iznad pipe, kao i da se i umazani metalni predmeti toćaju u umazanoj i što čvršćoj šalici. A još sam i kantu za smeće mudro postavio drito ispod sudopera, pa na kraju pranja mogu mirno odvaliti par puta rešetkicom koja ne propušta krupno smeće o rub iste. Ali i nakon godina pranja – i dalje imam fobiju od gigantskih masnih i skorenih protvanja s kojima se uvijek zalijem.

Poklopci su mučka đubrad, nikad ih dokrajčiti čišćenjem jer su tako neergonomični, dna metalnih posuda i tavi se peru jednom godišnje kad se od maščobe više stvarno ne vidi ni ime marke, a oprati čašu tako da se njome mogu ponositi – e to još nisam savladao. Niti ću. Dva prsta gore od ruba, tri polukruga spužvicom unutra – i to je sve. Escajg je čuđenje u sudoperu, nikad mi se ne da potrošiti par sekundi i primiti i oprati i drugi dio, a ne samo onaj koji sam trpao u usta, ali eto, da selo ne sere… Škrt sam na deterdžentima iako su jeftiniji i od sirupa, ali nekako mi je žao kad ostane viška pjene na spužvici. Obavezno na kraju properem i sudoper dok ne postane čist, ali ne sad da blista, ono na sedamdeset posto, kao kad ideš na tulum na kojem znaš da će biti samo 20% žena.

I taman kad sam završio i objesio krpu, te bio zreo za krenuti obaviti neki fušić ili poplaćati račune, nešto musavo i krmeljavo tumara po kuhinji, vadi posudu za mlijeko, žlice, čašu za sok i krajičkom oka gleda MOJ narezani špek. Mda, još suđa za pranje, ali kad si u dobrome društvu – nije problem. Još kad Rokatanskog Fisha Juniora poznatijeg i kao “Više keksa na rukavima nego u meni” naučim da pomogne brisat ili sortirat, ma tulum! Nego, je l’ smije suđerica stajati na balkonu? Neće se uvrijediti?