Mučka i šovinistička podjela biciklista na pet kategorija

Dok se moj grad skupa sa mnom pospano budio, voda za kavu je vrijući proizvodila one prištiće, a ja sam sinoć skuhani grah šefljom mlitavo vadio u plastične posude za zamrzavanje.

Probao sam ga još jednom, mrvu rijetko i preljuto – Fikete, hvala ti za jalapeñose, jebali me jalapeñosi… Bio sam si trom, ono, imao sam i boljih dana. Pogledao sam sivilo kroz prozor, izvadio vagu ispod kreveta, napravio kiselu facu i krenuo spojiti neugodno s beskorisnim. Da, otišao sam na još jedan pokušaj džoginga, na tri minute udaljeno školsko dvorište.

Sakati morž zamotan u trenirku i duksu klatio se, nekoć igralištem, danas poluparkiralištem, izbjegavajući nabacane automobile i pazeći da se ne posklizne na mokri asfalt – uostalom, znate što se dogodilo Čarliju sa Soundseta (sori Čarli, neću te više zvat na curling, ozdravi brzo)… Radije bih išao u šumu ili na travu, ali to su prirodni nedostaci života u centru i manjka slobodnog vremena.

Bio sam ponosan na otrčanih 16 i pol minuta, ako oduzmemo barem šest za otpetljavanje i uguravanje ispadajućih slušalica u uho, kad je drito ispred mene niotkud izronio neki dečec na biciklu. Trčim ja svojih 8 na sat, vozi on 20, ja gledam ispred sebe, masivan i teško skretljiv, on zvjera okolo. Sve smo si bliže, meni zaustavni trak k’o FAP-u koji tegli bager, njemu puno manji, ali i on ima slušalice i ne gleda ispred sebe, nego prema nekim curicama koje su izašle na odmor. Ja kočim i stanem na milimetar ispred njega skoro ga pokupivši, a balonja samo onako zakrene kotač i produži. Bez isprike. Stajem, umirem, lipšem i kapam. Upropasti mi dete tri i pol minute do željenih 20, koliko sam sto posto mogao otrčati da me nije tako brutalno prekinuo. Dabogda zaboravio kombinaciju šifre…

Odšetao sam do placa po zelenje za juhu i Veroniku za Juniora i usput snimao bicikliste. Čudno je to da neke stvari ne primjećuješ dok se tebi ne dese, a kad se tebi dese, onda ih vidiš na stotine – poput očeva s kolicima… Stvarno ih ima čudesnih. Kolica. I biciklista/ica. Pa mi se dijeli s vama to što vidim, i ovom se prilikom duboko ispričavam svima koje u nižim redovima nisam spomenuo, pogotovo one koji normalno, nenapadno i lijepo voze svoja dva kotača i imaju obzira da postoje i drugi ljudi u prometu.

Tu su žene na onim elegantnim glomaznim ruinama s košaricama za gredice cvijeća, naprijed i nazad, i starinskim zvoncetom, koje koriste bicikl uglavnom za pokazivanje, pa su uvijek u nekim veselim, šarenim kombinacijama. Zatim bankarski činovnici i wannabe japiji, koji žele skrenuti pažnju da su premalo plaćeni, ili se upucavaju tajnici na formu, pa dolaze na posao biciklom u odijelu i s ruksakom na grbi. Onda eko frendli raja, koja s dredloksima, prnjama i općom neurednošću te ležernošću podsjeća na rascvjetali baobab na točkićima i budi u meni želju da opet po stoti put pogledam Kosu.

Tu su i proćelavi bucmasti dečki iz kvarta, koji muku muče s kilama i koriste bicikl umjesto seksa. Okićeni su ajfonima, pulsmetrima, čeonim lampama, detektorima metala i trima parima slušalica, te općenito izgledaju kao divlje božićno drvce. Malo su naporni jer kad ih sretnete, svaku konverzaciju započinju apsolutno beskorisnim podacima tipa: „Evo, od jutros sam prešao 12,8 kilometara tempom od 23 km/h, što pod nagibom i opterećenjem od tri Tesle po njutnu kvadratnom iznosi 234 koma 8 mega kalorija po centimetru sala…“

Ne dao dragi bog da pritom u ruci imate šnikers ili išta jestivo jer će ti ih onako potni, iznureni, trtobolni i umorni sažvakat bez pitanja. Postoji i kategorija Profesionalci,ali to su samo modificirani dečki iz prethodne grupe, koji imaju tanje gadgete, gaćice i kotače.

To su bili simpatični biciklisti, a ima i onih napornih. S obzirom da sam rastavljeni otac koji voli svoj grad i svoje dijete (već fino vozi svoj bajk, bez pomoćnih!), stalno smo negdje po njemu (gradu, ne djetetu) i nekad me malo strah za njega. Zahvaljujući nesposobnim, podlim lopovima koji godinama caruju ovim gradom, nesretni zagrebački biciklisti imaju valjda svega 500 metara uređenih staza. Od kojih im na 300 parkiraju seljačine u, primijetit ćete, vrlo skupim autima. Sirotinja ima obzira, lopine rijetko… Biciklisti koje ne volim sretati se mogu podijeliti u pet osnovnih kategorija:

Zaboli me za sve ostale
Vozih jedared polako, da ću sa sjeverne strane ući na Vukovarsku, kad ispred mene neki bradati lik fino polako prođe drito preko crvenog. Sluške u ušima i piše SMS s obje ruke. Kako mi je bilo debelo zeleno, kasno sam legao na kočnicu i zažvalio volan, a Rok se čvrsto zavezan durio još pola sata jer mu je ispao mobitel iz ruke pa nije dovršio level. Super mi je ta filozofija: „Ja sam cool jer sam na bajku, a ti si glupi dio aparata koji ne može bez automobila, pa te zato ignoriram i gledam te s visoka, glup si.“Istina, dečko, ali i moj maleni Klio ima valjda 900 kila jebenog metala i ne želim te imati na duši samo zato jer ti misliš da si otkačen i ne želiš pogledati lijevo i desno, i to još kad nemaš prednost… Ufff… Dajte, ljudi, čemu to?

Provokatori
Oni koji namjerno idu tamo gdje se ne bi smjeli ići, samo zato da dokažu da ih se silom treba poštovati i uvažiti. To su oni koji idu Zelenim valom po srednjoj traci deset na sat, a ne znaju koliko nervoznih i još više loših vozača u tom trenutku jako žuri i ne paze na nešto što nije veličine automobila. Tu spadaju i oni koji voze u parovima, jedni kraj drugih, i neobavezno ćaskaju. Po mogućnosti u rush-houru po kiši…

Baš sam si lepi
Nedavno hodah s Juniorom po Maksimiru, a kraj nas plazi neki poznati lik, kasnije se sjetih da je to onaj dečec s bradicom iz sapunica. Svježe nabildan, sočnih bicepsa, stoji na pedalama i snima eventualno koitalne plavušice koje se vucaraju po kavicama na Vidikovcu. Frajer je provezao osam krugova, snimao, naglo ubrzavao, radio prašinu kočenjem i cijelo vrijeme nije opustio mišiće. Galebiker. Nevjerojatno nešto, živi show! Nemam ništa protiv barenja, i ja imam svoje (loše) sisteme, ali dok je piljio u blajhane dekoltee, skoro je pregazio dvije pudlice i troje djece.

Agresivci
E, njih baš ne volim. To su vam oni klinci koji se zalaufaju pedeset na sat na deset raspoloživih metara prostora sa stisnutom, zgrčenom facom kao da će se svake sekunde ispraznit. Posebno su iritantni kad kroz centar grada idu u grupama po dvoje ili troje i još si dovikuju. Ali onda im se bar stigneš skloniti s puta. OK, vidim ja njih i kužim da je to zgodan adrenalin, kurčio se i barba Riba nekad… Ali, ljudi, pa imam kraj sebe sićušnog šestogodišnjaka, koji je prevelik da ga se drži za ruku i premali da hoda pravocrtno i dugotrajno drži usmjeren pogled na devedeset stupnjeva pred sebe. Idite divljat u prirodu gdje nema stotine ljudi ili ne predstavljajte opasnost. Pliz, pis pipl…

Dobre koke u uskim tajicama
Nabijem vas, triput sam se slineć skoro zabio u auto ispred. Kaljače i dimije na sebe, ne lateks!!! Dobro, na Jarunu može…

Uglavnom, da skratim, nisam mislio ništa loše, niti mrzim bicikliste i bicikle. Samo me strah za mališu i da ja nekog slučajno ne pokupim. Biciklizam je divan za mišiće, dišne putove i općenito zdravlje, troši ljudski pogon, a ne resurse, ne guta benzin ni osiguranje, a nakon što ga kupiš,više uopće ne trošiš… Možda bih ga stvarno trebao naučiti voziti?

Jebate, koliko će hejtera izdržat do ove rečenice?

Smrt videoteke

Živio sam u centru Zagreba.
Između Kraša i Nade Dimić.

Kraš je danas Branimir centar, Nada Dimić je porušen plac, jednim dijelom poravnat, jednim parking, jednim FaKerumova nekažnjena ruševina.

Dječji parkić je zadnjih 30 godina ružan i nepromijenjen, park zasran, a jedino svemu odolijeva ružičnjak koji je i dalje ima oblik – 88 TITO.

Da, te davne subote 1980., sve nas koji smo natjeravali loptu i igrali pipca na igralištu pozvali su ljudi iz Mjesne zajednice da pomognemo u radnoj akciji posadimo 88 ruža za druga Tileta.

Komad trave 30 puta 5 metara izdignut pola metra iznad tla bio je loš da išta osim pikulanja.
Ono, lopta ode na cestu dok si reko Jadro ili Moto.

Pa smo svi to popodne kao po komandi ostavili loptu i prihvatili se krampova, lopata, friške zemlje, manje sadnica i onog čega se najbolje sjećam – besplatnog pepsija i nare.

Onda se doma pila boca kole tjedno, a Dona od naranče pomno dozirala.

Tada sam, naime, bio play of the day jer su se svi divili kak dete od deset let može tak glasno podrignut.
Nažalost, tim darom nisam uspio zbarit Ninu Badrić koja je isto kopala, ali je par sati proteklo u smijanju, šljaci, znoju i veselju.

I sutrašnjem muskulfiberu.

Pekare u kvartu nije bilo, strop nam je bila Diona.
Do kina smo morali do trga, Cvijetnog ili Kvatrića, oblačilo se u Nami kad prerasteš traperice ili ti se raspadnu tenisice, tehnička roba se kupovala svake dekade, a i to je stari išo sam da ga ne bi izludili prilikom izbora.
A izbora…

Imali smo i jedan Ferimport s čavlima, savez izviđača, Kulušić koji je tek kasnije došao na red, lunapark s fliperima i cigićima koji su žicali, pušili, krali i tukli, Gimku iliti školsko igralište i – pun kufer videoteka…
Ono što su danas banke i osiguravajuća društva, deemovi i mjenjačnice, sportske kladionice i odvjetnički uredi, tih davnih osamdesetih su bile videoteke.
Deseci…

Par godina kasnije, suočen s prvim nenadanim dizanjima nekih dijelova tijela za koje sam smatrao da služe samo za istovar viška tekućine, shvatio sam da postoje i neki filmitji o čijem se sadržaju baš i ne priča s roditeljima.

A kako razmaženom jedincu roditelji vrlo lako saznaju što mu je snimljeno na obje kazete, rješenje je bilo zbrisat po pornjavu kad skužim da nikog nema ili neće biti doma.

O kakve su to jurnjave bile…

Točno sam znao kolko treba dok se stari ne vrne s placa, kolko mama iz knjižnice, trčao bi ko irski pseter do videoteke, posudio prvo nešto s golim tetama i sprintao doma, psovao majku onom ko nije premotao i probao odradit svoje u dnevnom boravku pred videom dok ne bi čuo zlokobni ključ…

U kvartu je bilo barem deset videoteka, od doma JNA pa sve do cvjećarnice kod murije.
Do svake sam bar jednom trčo kad sam nanjušio svojih pet minuta stanske praznoće.

Kasnije su videi pojeftinili, dobio sam svoju sobu, video zamijenio dvd, prestalo proizvodit kazete, a mene dvd počeo iritirat zbog premotavanja…
I počeli se skidat filmovi s neta.

Devedesetih su cvale pržene kazete, na crno, jezivo loše kopije.
Nisam to trpio.
Preveliki sam hedonist.

Film se u kinu gleda pet do deset redova prije kraja.
Inače je prekrupno pa se unervozim.
Isto je i s telkom.
Oriđiđi, mir, tišina, kokise, šveps.

Neki dan sam pogledo s neta netom skinut Mamurluk.
Snimljen s ramena u nekom bankoškom kinu.
Mutan.

Srećom pa niko nije išo pišat.

Probao sam ga pogledat na kućnom kinu – nema titla.
Na recorderu – ne čita format jer nije .avi nego .drk, a ne .mpg koji mrzi .srt pa sam išo .srat..

Na kraju sam ga gledo izduženog potrbuške na monitoru i ukočio vrat.

Jedva sam dočekao sljedeću slobodnu večer, iskopao iskaznicu i otišao u kvartovsku videoteku.
Ali kvartovske videoteke nije bilo.

Zbunjen i popišan krenuo sam po starim punktovima gdje sam pred 20 godina ulijetao starijim tetama i stričekima i posuđivao Kose, Top Secrete, MASHove, Njojsemiliusvilove i druge divote i lutao kvartom kao izgubljeno majmunče.

Nema više videoteka…
Kaj ću u Avenue mall ili Shopping centar West ić po pornj… filmove?

Koji penis?
Kaj sam tak star?
Bljak.

Moram si kupit taj neki kućni paket jer mrzim skidat s neta, jer ili skinem krivo il nema titla, pa dajte ideju.

MAX TV me mam asocira na hadeze i lopovluk i Mudrinićića pa nemrem.
Iskon – odma čitam onaj Dritokonjev tekst s foruma pa isto imam neki odbijenac.
Optime nema nigdje.
Bnet ima dobru reklamu al ih nema u mom kvartu.

Ili znate neku dobru videoteku u centru?
Za staru školu…

Bande Zagreba 6

Obećao sam sebi i ZDENKOVOM KULTURNOM KOMBIJU (najsimpatičniji na slici uz SVIJET U BOCI)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

da više neću liptati gnjev kao u lošoj fazi bloganja od prije Nove godine, tako da ni Bande Zagreba neće imati svoj kraj. Mislim, onakav kraj kak bog zapoveda.

Zato ni neću spominjati inkasatore TV pretplate koji se ne znaju nasmijat ni bit uljudni iako naplaćuju porez na TV prijamnik čega nema ni u Kirgistanu, divlje suicidalne bicikliste sa slušalicama koji ubijaju pješake po trotoarima al su kul i one koji se voze posred zelenog jebenog vala, popove koji ti nepozvani dođu krstit stan i za to traže sto kuna iako si ti ateist ili ti poštom pošalju pismo da ne daješ dovoljno velike dobrovoljne priloge, stiliste koji žive od toga da nekom kažu da mu ne stoje narančaste čarape s bež manžetama i ružno oblače anoreksične manekenke, vlasnici pasa koji gledaju kako njihovo zlato sere u parku pa mi se dijete igra onda organskim puzzlima, golubovi kao takvi jer samo seru i prenose boleštine, slinave ječmenasto-krmeljave šugave mačketine lutalice koje umiru samo u mom podrumu, štakori kapitalci od kojih iste kučke bježe glavom bez obzira, žohari od pol kile od kojih me strah, vozači koji na retrovizoru imaju cd, bor, tri krunice, kurton i dva para svježe opranih čarapa pa ne vide kurca i one koji jednom rukom mobiteliraju, drugom drže čik i onda voze ne znam kojom pizdom materinom, političari neradnici sa svojim lopovskim strankama i plakatima kojim će opet obljepit svaki milimetar ovog jadnog napaćenog grada i onda ih ne skinut nakon izbora, saborski zastupnici koji ne rade ništa osim što primaju plaću, ljudi koji apriori mrze Zagreb…

Ljudi koji apriori mrze Zagreb. Ponosan sam i sretan što sam rođen u Zagrebu, isto kao što bi bio ponosan da sam rođen u očevim rodnim Križevcima, ili maminoj Veloj Luci. Ili da sam rođen u predgrađu Tananariva, faveli Manausa, medinom jebenom brlogu negdje među Čukčima i bilo gdje na ovoj kugli jer sam odgojen među ljudima koji su me savjetovali jednu jako bitnu stvar. Ne sudi nekome po boji kože, vjeri ni materijalnom stanju nego po tome je li čovjek ili nije, a kako si pročitao jako puno knjiga, i sam si s takvim stavom dobrodošao u svaki grad i svaku zemlju svijeta. I zato mi ne dirajte moj grad i ne pljujte po njemu bez razloga. Osim ako ste iz njega i vidite što se događa. Zagreb treba voliti.

Neću se osvrnuti ni na škembom ovjenčane Purgerske šupke od 36 i kusur godina koji sve to vide i kuže i gadi im se što pokraj njih napreduju kojekakvi rođaci i uporni zli i neduhoviti ljudi bez obraza. I koji stalno uz pivicu kenjaju o tome kako ništa ne valja te kako su pokvareni prevaranti na vlasti ali ne poduzimaju ništa. Nego naruče drugu rundu.

Kraj bandi. Ako neko hoće ispočetka pročitat – Bande Zagreba 1

Rješenje Rebusa iz prošlog broja je Ludak Ris – Ludakris (Ludachris)

Reko sam da je po Vuku… Athena Air, sljeduje ti piva!!!

Novi zadatak:

Koja je piva hladnija? (treća, skroz desno se ne pika)
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

PS. Orka, Milena, vratite seeee!!!!!

16.01.2007. u 14:57 •
48 Komentara
Print
#

  • auuu moram polizat da vidim… hehehehehehhe:))))))))lijeva,ne? ma nije ni jedna hladna, obje su hot

    1euro • 16.01.2007. u 15:31

  • Lovorikama se krasim, ja genije ženskog roda! Oh.

    Athena Air • 16.01.2007. u 15:32

  • Jesam li ja pijan ili ipak tu jesu 3 piva, a ne 2 ? Dakle, traži li se hladnija ili najhladnija ?
    Petak kažeš ? Volim piti pivo petkom. Sutra ujutro zovem pivaru.

    dida99 • 16.01.2007. u 15:55

  • Pa lijeva, naravno. Ima kakva nagrada?

    Terra Desolata • 16.01.2007. u 16:08

  • Ih jesi neki… to je ko da ja kažem da neću otkrivat što se radi na teret poreskih obveznika. Baš me zanima kol’ko će te to držat. Ih riba, pa da ne pljucka 😉

    012 STATION posada • 16.01.2007. u 16:15

  • Nisam pijan nego ne čitam do kraja, sori. Ta treća je preočito najhladnija pa je i red da se izbaci. Sad ću počet razmišljat.

    dida99 • 16.01.2007. u 16:50

  • Evo i rješenja:
    Desna, a to se vidi po bradavici koja se smanjila nakon utapanja.
    Jesam li u pravu ? Mislim, ako se nama u hladnoj vodi stisne miško, valjda se i ženama stisnu bradavice.
    Ma je, stoposto. Aj šta sam dobio ?

    dida99 • 16.01.2007. u 16:55

  • Nisan znala da ti je mama iz Vele Luke. Pa ti si dijelom bodul!:)
    Zagreb se mora volit, slažem se, pa makar mu Bandić bio gradonačelnik.

    obično-neobična ja • 16.01.2007. u 16:56

  • fora blog…
    navrati!
    i ostavi komentar 😉

    I´m Gonna Live 4ever… • 16.01.2007. u 17:19

  • a gdje vi to vidite pivo?

    A • 16.01.2007. u 18:21

  • Sve pive su jednako hladne, lijevu bradavicu je neko lickao i grickao prije umakanja u pivu.

    Kaco Mortale • 16.01.2007. u 18:23

  • Mozda nema u Kirgistanu, al ovdi ima. BBC uredno naplacuje. I skuplje nego nasi.

    marisi • 16.01.2007. u 18:52

  • desna je ziher,ima neka tajna veza

    baljezgar • 16.01.2007. u 19:22

  • Pva ljeva… 😉

    PodRoom • 16.01.2007. u 20:07

  • i ja mislim da je prva slijeva. bradavica je ukrućenija, mora da je stvarno ledena piva, il gleda u stvarno dobrog tipa…

    lost • 16.01.2007. u 20:38

  • “Dragi sponzori Nije li ovo mjesto idealno za vašu reklamicu? Jer 1200 ljudi dnevno nije za odbacit!”
    E, drago mi je da tu ima pozudetnih ljudi, tesko da ce bit nesto ozbiljno, ali nikad se nezna 🙂

    AdSense Zarada • 16.01.2007. u 20:58

  • Nećeš o psima? Dozvoli meni.
    Dragi vlasnici pasa, sve fajn, volite životinje – volim ih i ja. To da li je za mene držanje istih u stanu i određivanje kad će ići pišati mučenje je za ovaj post nebitna stvar.
    – Ali NIJE FER da vaši psi mogu srati i pišati po ulici a ja ne smijem kad mi se pripiša (ili prisere), prvi bi me vi proglasili luđakom. Vaši psi imaju više prava od ljudi i djece? U vezi skupljanja govana koje radi svaki deseti od vas, dapače i ja ću rado skupiti svoje sa ceste nakon obavljene nužde, molim istrpite to. Za pišalinu se neću obazirati, kao ni SVI vi. Pardon, možda neki vlasnik opere iza peseka?
    – A propos djece, NIJE FER da vaši psi imaju 100 % parkovske livade i ono malo zelenila u sivom gradu za sebe i svoj drek, a moje dijete koje bi se (i u budućnosti još više) zaželjelo trčanja i valjanja po travi zbog tog dreka i pišaline ima pravo na 0 % zelenih površina.
    – NIJE FER da se moja susjeda odseli iz prizemlja jer više nije mogla trpjeti smrad po ljeti od amonijaka i fekalija kojima su vaši psi natrpali onu metar široku štrekicu drvoreda u mojoj ulici i NIJE FER da ja moram unositi u svoj stan komade govana koji i dalje većinski leže po ulici i pred haustorom koji završe na kraju i po tepihu i trosjedu

    Nemetz • 16.01.2007. u 21:05

  • (nastavak)
    – NE MORAM (iako me prisiljavate) trpjeti da me vaš pas liže i masturbira mi uz nogu unatoč “ma oon vam neće ništa, to je maaza…”
    – NE MORAM (barem mislim) gledati kako jedan pas povraća pred mojim ulazom a drugi to liže dok vlasnik čeka – ali moram uć u taj haustor
    – NE MORAM (iako nemam kud) nakon stresnog radnog dana gledati pseću riku i fizičke obračune na sred ceste dok vlasnici s poludistance navlače uzicu ali kao ipak još malo dopuštaju da se peseki izdivljaju…
    Moram vam to sve nacrtat?

    Nemetz • 16.01.2007. u 21:20

  • ako nemaš inspirejšna, baci nam 5 činjenica o tebi koje nitko ili malo ljudi znade 🙂

    Amber • 16.01.2007. u 21:21

  • nemetz koji ti je kurac?! nemoras ni zivit, ko te jebe…

    ajngemahtec • 16.01.2007. u 21:26

  • ? @ ajngemachtec: Kad jubilarni deseti puta izribaš deterdžentom tepih na dvorištu i kad tisućiti put moraš otrčat za svojim djetetom po Ribnjaku jer ne smije ništa skupiti s poda niti zagaziti u travu (iako nije zabranjeno) i kad pročitaš ono kaj sam napisao, možda napraviš i mentalni napor ne vrijeđati ljude u krajnjoj dokolici, jer drugog tvog doprinosa ne vidim. Koji je tebi?

    Nemetz • 16.01.2007. u 21:41

  • neću srati po Nemetz-u jer je (nažalost) u pravu.. i da, nemam psa..

    seoska idila • 16.01.2007. u 21:46

  • Definitivno lijeva. Izgleda da samo žene znaju. E jeste frajeri …

    filomena • 16.01.2007. u 21:52

  • Komentar nevezano za post.. Na sluzbenom putu u Albaniji. Citam blog iz udobnosti 5 star hotela u prasnjavoj, ali sharmantnoj Tirani. I bas pogledam Last 24h visitors kad ono Albanija:1. To mora da sam ja. Fora.
    Blog je odlican, ali od tih sisetina mi se fakat svaki put smuci.

    Najdraza • 16.01.2007. u 22:51

  • pitam se odkud ti ta slika.. i čije su to sise?! :))))))))

    Mirna alias Ema • 16.01.2007. u 23:02

  • Dotaknuo si se moje omiljene teme – saborskih zastupnika. Navodno, ponavljam navodno će izaći prijedlog zakona po kojem će i ONI kao i svi ostali smrtnici morati odsjediti svoje radno vrijeme na radnom mjestu ili će nakon pet dana izostanka dobiti izvanredni otkaz. Naravno, taj prijedlog zakona ide upravo NJIMA na glasanje, ali nikad se ne zna u predizbornoj godini, možda bi to čak moglo i proći. “Bog je velik”- rekla bi moja nona. Ako su gospoda prehlađena i sl, neka otvore bolovanje, pa da vidiš kako će brzo ozdraviti kada im plaća sa sadašnjih 16000 plus dodaci za težak-odvojen-stresan život padne na nekih 4000 koliko je max. isplata HZZO-a za bolovanje. Paraziti.

    natasha • 16.01.2007. u 23:24

  • @Ribafish,hvala!Iako ti je potez ukidanja anonimaca i bez onih sranja opravdan, jer lijepo reče @ponoćna strina, “vi bi da mi ginemo na terenu a vi da budete Sušeci”.@Nemetz, pozlatila ti se i ruka i tastatura! I još da dodam:
    1.Molim vas NEMOJTE očekivati od mene da kad sam već ljubazno priskočila da vam otvorim teška ulazna vrata od zgrade ista držim 15 minuta otvorena i blejim ko telac sa smiješkom dok vi pokušavate umoliti vašeg ljubimca da bez trauma i uguravanja uđe u zgradu, maznim šapatom “ajde maco”, “ajde dušice”, “ajde, vidiš da gospođica čeka”, “ajde, ma šta si to sad našao…”. Meni je to jadno.
    2.Molim vas NEMOJTE očekivati od mene da budem oduševljena što vas pas veličine teleta stoji između mojih nogu, licka mi koljena, piški mi po farmerkama i ostavlja na istima dlake i gricka me i mazi se gdje stigne, samo zato jer je vama u redu da se vozimo zajedno liftom u kojeg jedva stanu dva čovjeka (0.5m2). Izdržaću do svog kata. Al uživati ne mogu, žao mi je…
    3.Molim vas NEMOJTE me gledati kao da sam vam upravo poubijala pola familije i proglasiti me za neprijatelja životinja ako sam vas ljubazno pustila da odete liftom prvi sa svojim psom/teletom, a ja pristala da sačekam novu vožnju. To nije uvreda, nego usluga. Rekla sam već da ne uživam…
    4.Molim vas NEMOJTE očekivati da sa vašim psom dijelim svoj čips, sendvič ili najgore, sladoled, da mu dajem da mi jede iz ruke, samo zato što smo se sreli na stepeništu, što sam vas ljubazno pozdravila i što me vaš pas voli. Volim i ja njega :).

    milena • 17.01.2007. u 01:07

  • najgori zagrebački banditi su nakupine studenata iz drugih dijelova lijepe naše, što samo po sebi nije bed, nego je bed kad njih 5, 6, 7, 8 ili 9, krene unisono srat po zagrebu, da ne valja ovo, ne valja ono, pa je ovako, pa je onako, a kad ih pitaš hoće li se nakon faksa vratit doma, e naravno da neće. za zagreb ih boli njonja, za grad u kojem žive i u kojem grade nekaj im se živo jebe, ali svako toliko odlaze doma i spjevavaju epove o tome kako nema do doma, kako je zagreb hladan i siv i kurac i palac, e pa vraćajte se fino onda odakle ste došli, ionako je u zagrebu gužva. (kad već ti nećeš pljuvat, moram ja, jebiga)

    rahatli • 17.01.2007. u 08:14

  • Ma ko je to rekao da si ti grintav:-))??? Ma nisi uopće, samo ti se čini.
    Iako ne živim u Zagrebu, nego u Splitu, i svemu unatoč, potpisujem sve što si rekao.

    slovenka • 17.01.2007. u 08:17

  • Ljeva je hladnija…..a sve što si napisao je točno……svaka čast!

    slonic • 17.01.2007. u 08:31

  • “najgori zagrebački banditi su nakupine studenata iz drugih dijelova lijepe naše, što samo po sebi nije bed, nego je bed kad njih 5, 6, 7, 8 ili 9, krene unisono srat po zagrebu, da ne valja ovo, ne valja ono, pa je ovako, pa je onako, a kad ih pitaš hoće li se nakon faksa vratit doma, e naravno da neće. za zagreb ih boli njonja, za grad u kojem žive i u kojem grade nekaj im se živo jebe, ali svako toliko odlaze doma i spjevavaju epove o tome kako nema do doma, kako je zagreb hladan i siv i kurac i palac, e pa vraćajte se fino onda odakle ste došli, ionako je u zagrebu gužva. (kad već ti nećeš pljuvat, moram ja, jebiga) ”

    S ovim se slažem više nego s ičim!!!

    KikiLost • 17.01.2007. u 08:54

  • ….nije u pitanju mržnja. Što na koncu znači nešto ili nekoga “mrziti”? Mislim, to je jako težak glagol, a ljudi ga sa olako laćaju…Nisam balavica, nemam predrasuda prema nikome, ama baš ni po čemu… Ali ima nešto drugo. Rođena sam i odrasla na moru, točnije u Opatiji…i ona je izgubila ono nešto što je nekad imala, upravo radi toga što su se u zadnja dva desetljeća pojavile neke čudne skupine ljudi sa svojim (ne)kulturama i (ne)navadama…I ne mo’š ih krstit i da ‘oćeš!!! To tupi svoje, a ti se ili prilagodi – pasalo ti to ili ne – ili se povuci…
    Zadnjih dosta godina živim na Krku.. u mjestu koje je ljeti in-destinacija, a ostalih deset mejseci – katastrofa sa dvjestotinjak nevidljivih stavnovnika…vremenom se navikneš, pa mi odlazak u Rijeku ili Zagreb predstavlja isto…Rijeka je nešto malo bolja, jer ima more. Ne spominjem more radi privilegije ili ljepote, nego radi navike na širinu…kad dođem u Zg, malo me guši…malo mi je previše buke, previše se slika vrti istovremeno, puno toga odvlači pažnju na sve strane…I ono što me ubija, je osjetljivost na socijalu…A toga ima na sve strane, prosjaka, pijanaca, muških i ženskih, svašta nešto…i onda to mene steže…pa ono nešto u zraku što se može rukom uhvatiti i nožem rezati…raspoloženje ljudi, a to je ona negativna energija onih “od 36 godina sa pivskom škembom koji njurgaju i ništa ne poduzimaju”…pa promatram ljude u tramvajima, većina ih je smrtno ozbiljna…i ona siva boja, fakat je siva…hehe, zato ja obavim što imam, i trk nazad u svoju oazu.Koja, ruku na srce, baš isto nije baš bogznašto….Opet. s druge strane, uvijek se iznova oduševim Tkalčićevom, volim prošetat parkovima…ali ne bih mogla živjeti u Zagrebu, definitivno.Ali ne bih mogla živjeti ni u jednom velikom gradu . Na koncu, biljka najbolje uspijeva tamo gdje je zasađena, jel’ tako?
    A antagonizmi reda radi, e to je nešto što će se teško iskorijeniti….pozdrav:))

    supermama44 – h4ck3d • 17.01.2007. u 10:07

  • ej stari.aj baci oko na ovaj link,za ispišat se od smijeha.btw.super ti je postlink

    lik • 17.01.2007. u 10:13

  • Ja sam jedna od onih koji su u Zagreb došli odnekud. Iz mjesta gdje sam rođena i odrasla su me protjerali, u tom je gradiću ostao djelić moga srca i duše. U Zagrebu sam ostala svojom voljom. Sada je tu moj život i poštujem taj grad zato što poštujem sebe i svoj izbor. I voljela bih da ovaj grad bude što ljepši zato što ja u njemu živim. I ne razumijem oni koji misle i ponašaju se drugačije

    ljubavne i druge • 17.01.2007. u 10:31

  • Tko ima zeru vremena nek na mom blogu podrži jednu moju (uz ovo grintanje o zagrebu vezanu doduše) peticiju i proširi dalje ako mu se svidi.

    Nemetz • 17.01.2007. u 12:45

  • Dobra fora sa pivom… Strava blog… Pozz

    Iris i Dario • 17.01.2007. u 13:05

  • ma morala sam se registrirati

    orka • 17.01.2007. u 14:18

  • thanks ribo!!

    e da, sto se tice ovih gore ma takvih bandi, bandiĆa i ostalih ima svigdje

    orka • 17.01.2007. u 14:30

  • falit će mi bande zagreba… sada nas možeš samo razočarati… ma zajebajem… samo ti piši…

    Hard Boiled • 17.01.2007. u 14:56

  • piva lijevo je hladnija, bradavica je ukrućena 🙂

    Hard Boiled • 17.01.2007. u 14:59

  • Oprošteno ti je ovo rasipanje gorčine, ali čeka se Sljeme…

    Djetlić maltretira jablan • 17.01.2007. u 15:00

  • moja omiljena sa psima je kad je poznanik koji radi na veterinarskom faksu (veterinar nije portir) nokautirao babu u maksimiru nakon što ju je upozorio da mora stavit brnjicu na cucka a ova mu je odgovorila – ajde ti stavi brnjicu na kćer. onda se je predstavio i rekao da čeka poziv na sud. Car svih careva.
    Što se tiče sisa – desna je uvjek desna nije bitno što gledaš odnaprijed – i ta je hladnija – kakve su ono teorije da se bradavice skupljaju na hladnoći???

    Zlajadojaja • 17.01.2007. u 15:03

  • Aj svrati malo na moj blog, dala bi ti jedan zadatak!

    obično-neobična ja • 17.01.2007. u 16:03

  • E, sad ti 5 stvari o sebi koje nam nikad nisi reka na blogu pa šalji dalje, to ti je štafetica!

    obično-neobična ja • 17.01.2007. u 16:26

  • nesto sa mnom ne stima, ja vidim samo tri ladne pive…a ja sam jednom susjedu lijepo za njegovim pasom u vrecicu pokupila govance i onda ga tako pakiranog bacila na njegov balkon sa porukom: Mnogo ste ljubazni sto cistite za svojim psom…i potpisala se…njegov pas je mali ali ima povece govance..i sada susjed vrecicu nosa sa sobom…ne pozdravlja me kad prodje…

    Malena Mu • 17.01.2007. u 17:11

  • Ajd i dobar je i ovaj kraj bandi zagreba,makar znas i sam,steta kaj je ovak zavrsio,al dobro bolje ista nego nista.

    unknown • 17.01.2007. u 21:06

  • pa dajte ljudi molim vas,koji vam je,
    ko da covjek vise nece pisat,
    pa nije umro, mislim stvarno……….

    orka • 17.01.2007. u 22:39

  • vas trojica izgledate ko skupina albanskih emigranata zabunom zalutalih u tursko brodogradiliste u stecaju……..svaka cast!!!!!!

    extra neveliki pklatovi • 18.01.2007. u 04:33

Bande Zagreba 5

v. Prosjaci/žicari

Užasno mi je žao što jer nevolja natjerala neke ljude da moraju prosit. A ne volim što mene navlače za rukav jer im nisam ničim naudio. I što ne odu pred sabor ili mladež HDZ-a prosit jer bi ih tamo izrazbijala murija.

Ne volim ni kad mi uleti prosjakinja dok sjedim na kavi i pričam s nekim. Ne volim ni kad mi gluhi tip koji uopće nije gluh na stol kao i na sve stolove u birtiji stavi masno prljavo plišano pseto i očekuje da ću ga kupit premda sam samo došao popit prokletu smeđu tekućinu. Iako bi rađe pio žutu.

Ako želim pomoć siromašnima, otić ću u poštu i uplatit. Ne želim davat nekom nešto kad me na to sili a ja to tog trenutka nemam u planu. Mislim da se to zove građanska sloboda. Žao mi je što nemam dovoljno za dat svima da bi svi bili zadovoljni, jer bi u tom slučaju mogao primit Juniora u ruke i s njim na špicu obilazit stolove.

Ne volim to i ne mogu si pomoći. Iako uvijek osjetim gadnu knedlu u grlu kad skrenem pogled od njihove prljavštine i sirotinje jer bi stvarno htio da svi ljudi svijeta negdje u miru i toplini gledaju televiziju i kopaju nos. Ko da sam neka missica, jebate…

Dok, s druge strane, kad pomislim da bi trebao svaki dan radit dva sata duže kako bi oni odmorili… U stvari, malo mi se miješaju osjećaji…

Ali ono što stvarno mrzim je žicanje. Žica otprilike jedan posto onih koji nemaju i kojima je stvarno potrebna lova, a sve ostalo su uglavnom djeca bogatih roditelja koja nemaju obraz nego đon od Marte i bez frke mogu pogledat nekog u oči i lagat ko psi. Ili pak obične ljenčine i nasilnici. Jebite se. Ne dam vam ni za cigarete ni za pivu. Kad sam bio bez prebijene pare onda jednostavno nisam išao van nego sam si tražio posao preko student servisa i krvavo zarađivao. Radi i ti deset sati dnevno pa si kupi Marlboro i zabij u šupak. Fakof.

Uglavnom, Nemetz je to savršeno opisao:
Kao što je netko u jučerašnjem izdanju spomenuo, tu je vrlo bitna sekta tzv. “Esorija”.
Esori (od kombinacije “E” – hrvatske skraćenice za “Hej” i engleskog “sorry”) su rasprostranjena urbana nakupina uglavnom teenagera/mladih i mnogi su njima pripadali ili bili pridruženi član barem jedanput (pogotovo u gladnim 90-im), dakle etablirana sekta koja operira po javnim mjestima i križištima puteva, poput Importanne centra. Osnovni i prepoznavajući moment je obligatorno pitanje “E sori imaš kunu”. Kune se upotrebljavaju u iste svrhe kao što je upotrebljavaju pijanci-žicari (dućan, alkohol), ali i za upade u klubove. Što su razlikovni elementi? Sama riječ “E sori” nudi jedan urbaniji, prijateljski touch i definira ih kao part-time, neprofesionalne žicare koji utilitarno zarađuju za potrebe zadovoljenja izlaska, a radi se o mlađim do maloljetnim osobama, obično kvazi-alternativnog usmjerenja.

z. Taksisti

Nemam lijepih riječi za ljude koji građanima ovog grada konstantno kradu 30 kuna po vožnji i prije nego što su ovi sjeli u auto. Jebeni Njujork je jeftiniji od te prefrigane bagre. Odvratan mi je sam njihov pristup. Ja sam taksist i imam veliki auto, a ti si govno koje ga nema i još će mi isprljat sjedalo pa si prema tome niža vrsta i tretirat ću te kao govno. Ma nabijem te…

Smatraju te stokom i pokušavaju triput obić kvart prije nego te iskrcaju iako si im naglasio da žuriš, da si iz Zagreba i da ćeš mu dat deset kuna više samo da stigneš na vrijeme. Ma da ne bi. To je ukorijenjeno.

Da ne spominjem kako se ponašaju na cesti. Samo su vozači ZET-ovih buseva bahatiji, nekulturniji, neodgojeniji i veći primati od njih… Ne bi Jarmusch imao šta snimat…

To je sindikat. A ne oni jadni profesori. To i ZET. Zaštićeniji su od pandi…

x. Majstori

Kad Rok završi osnovnu, a kako su sve šanse da bude nogometno retardiran na tatu, sve više razmišljam da ga ne davim srednjom školom ni fakultetom. Nego da postane majstor.

Postoje majstori i “majstori”. Nekad su to bile vrijedne zanatlije koje su vrijedno i predano radile svoj posao. Danas su to uglavnom žmukleri i lezilebovići koji od tebe prave budalu i postave se kao da si tri svjetlosne godine ispod njih jer misle da misliš da si frajer jer si završio školu. Iako bi ti samo htio da ti za tvoje pare bilo ko promijeni jebene potrgane pločice u kupaoni jer nisi završio taj zanat.

Nekad je majstor došao sam kad si ga zvao, obavio posao, dao ti račun i otišao. Danas majstor ne dolazi sam nego ima šegrta. Šegrt je tip koji nezna, ne želi, neće i ne može, ali ga Majstor nečim ucjenjuje (nećak, susjed kojem je razbio prozor, sitni lopov na uvjetnoj) pa ovaj mora nosit torbu i radit prljave poslove iako bi rađe čačkao mečku. Majstor ti otvara frižider i kopa po polici s pornjavama soleći ti mozak, a mali radi nešto što nisi mislio da se baš tako radi. Zbog šegrta je cijena uvijek dupla.

Postoji i viši majstor, tj. Organizator (ekvivalent producentu na televiziji) koji ima pod sobom tri šegrta za veće zahvate – iritantni tip, pretežno Bosanac ili Hercegovac koji ne radi ništa osim što laje na telefon i puši i nikad nije dostupan kad treba popraviti ono što su šegrtčad zajebala. A uvijek zajebu.

Postoji i majstor na crno s kojim se čujete u petak kad rikne plinska peć, on kaže da će doć u ponedjeljak, javi se u četvrtak da će doć u subotu i na kraju dođe na Uskrs, kad je snijeg davno okopnio, nadrkan jer je praznik a on mora delat. Prdne u peć, zašmirgla nešto, upali, kaže da si glup jer si kupio peć koju on nikad ne bi kupio, kad sazna kolko si platio kaže da si glup jer ima njegov šogor jeftinije, popije ti 6 piva i tvrdi da si jako glup jer nemaš Žuju nego Karlovačko i odokativno ti naplati 170 kuna. Onda se čudi kad ga gurneš niz stepenice i pljuneš s balkona pri odlasku…

Naravno, zagrebački majstori uvijek rade bez računa. Samu cifru na kraju morate pomnožiti s tri od cijene koju vam je rekao u početku. Vreća bez dna.

w. Letkaroši

-oni koji te bude ujutro zvonjavom na portafonu

Rijetko mogu odspavat duže od devet. A onda me obavezno probudi neki hiperaktivac koji se ne skida sa zvona dok neko ne popizdi i stisne. Da bi mi tip onda ubacio informaciju o Avonovoj akciji, školi plesa s popustom za astmatičare, kvalitetnom postolaru i studentima koji jeftino popravljaju kompjutere i odvoze krupni otpad za već od 200 kuna. Nabijem vas nakurac abecednim redom.

-oni koji ti kelje sranja po autu

Kako reče Zrinsko Pismo, oduševljavaju oni koji stavljaju seksi letke ružičaste boje koji ti se sljepe sa šajbom pa tu smjesu skidaš poslije godinama. Užasava me i sma pomisao da neki užurbani student DIRA jebeni brisač mog neotplaćenog Klita i onda ga pušta nazad na staklo bez imalo ljubavi… Uf…

-oni koji te presreću na cesti.

Ljudi. Isusa mu boga. Imam 36 godina i 96 kila. Imam jebeno dug zaustavni trak. Nemojte mi uletat u jebenu putanju s nikakvim papirićima, besplatnim solarijima, kurčevim kreditima ni izdanjima loših novina od sutra ako je danas danas. Pustite me da hodam!!!

y. Studenti – popravljači kompjutera

Ja sam barba. Imam 36 let. I ne znam s kompjuterima. Nikako. Spectrum je za mene bio kompliciran. Ova današnja čuda su mi ko da moram na Bosančici jodlat ep o Gilgamešu a capella prima vista unazad. Gledo sam 8 puta kako mi stavljaju vindouse, spajaju, rastavljaju, dižu, spuštaju, restartaju i nikad niš zapamtit. Ne ide i bok. Probam ja sam, daleko od toga da ne probam, ali sve završi kao popravak tatinog ručnog sata koji mu je poklonio njegov djed i kojeg baš i nisam popravio i zbog kojeg se stari dan danas duri i stavlja litru ulja kad peče svinjetinu jer zna da mrzim masno.

Da ne spominjem Ivine slušalice za vokmen od kojih sam napravio nekih 8 metara neupotrebljive žice s plastikom (svaka na svojoj hrpici, da se razumijemo), ili toster koji dan danas peče kruh s voštanim okusom mirisne svijeće od vanilije.

Ali zato postoje ljudi koji popravljaju kompjutere. Navodno. Kao prvo, tu je ono malo govno od čovjeka – bivši učenik Davor Baksa, koji mi je za velike pare prodao svoju kramu koja je krepala onog trena kad je izašao iz moje sobe.

Kao drugo, tu je stanoviti Ilija. Tip je pred dvije godine došao na preporuku frenda i predstavio se kao Ferovac koji završava isti.

Ajde, neka. Trebao je iz mog rahitičnog kompa prebacit pržilicu i podatke s mog i Mihinog harda na novi, veliki hard. Tip je u 6 sati koliko je davio dva kompjutera uspio uništiti moju pržilicu i diskdrajv i potpuno spržiti cijeli Mihaelin disk sa svim podacima. Sutra se vratio sa potvrdom da nema pomoći ničemu od toga i tražio 300 kuna.

Vidite li ikad na vratima tipa koji navodno popravlja kompjutere srednje visine, masne crne kose u kariranoj košulji – ne otvarajte. Ili zovite mene. Taj kreten ne bi ni jebenu tehničku popravio…

Ne nasjedajte na trikove, naučite sami dizat sistem.

Nego, jel zna neko kako se klinapira mekintoš?

22.12.2006. u 10:39 •
44 Komentara
Print
#

  • nažigač • 22.12.2006. u 10:49

  • ribafish – čovjek krnje jetre • 22.12.2006. u 10:53

  • M.A a.k. G.A. • 22.12.2006. u 10:55

  • frkachu • 22.12.2006. u 11:08

  • opaljena • 22.12.2006. u 11:13

  • ribafish – čovjek krnje jetre • 22.12.2006. u 11:18

  • dida99 • 22.12.2006. u 11:47

  • Zlajadojaja • 22.12.2006. u 12:00

  • zvoncica • 22.12.2006. u 12:20

  • marsovac • 22.12.2006. u 12:46

  • Hard Boiled • 22.12.2006. u 12:47

  • Athena Air • 22.12.2006. u 13:02

  • orka • 22.12.2006. u 13:48

  • BalkanBoy • 22.12.2006. u 14:06

  • ja • 22.12.2006. u 15:13

  • orka • 22.12.2006. u 15:17

  • liftboy • 22.12.2006. u 15:34

  • ::MajmunolikoPrase:: • 22.12.2006. u 15:34

  • mačak • 22.12.2006. u 15:41

  • silence • 22.12.2006. u 16:11

  • iwy.bloger.hr • 22.12.2006. u 16:33

  • ribafish – čovjek krnje jetre • 22.12.2006. u 17:34

  • Snjeguzica • 22.12.2006. u 17:44

  • ::MajmunolikoPrase:: • 22.12.2006. u 17:53

  • ribafish – čovjek krnje jetre • 22.12.2006. u 18:37

  • prilozi za bijografiju dva idijota • 22.12.2006. u 20:31

  • melvudinka • 22.12.2006. u 20:59

  • ::MajmunolikoPrase:: • 22.12.2006. u 21:00

  • Griffith • 22.12.2006. u 21:15

  • PodRoom • 22.12.2006. u 21:15

  • gaja • 22.12.2006. u 22:48

  • Grebenko • 22.12.2006. u 23:09

  • SEXY MAMA • 22.12.2006. u 23:44

  • DOMINUS • 23.12.2006. u 02:51

  • anspik • 23.12.2006. u 03:10

  • mene u zadnje vrijeme najviše nervira kad mi čim izađem ujutro iz busa netko pokušava uvalit besplatne novine! mrzim jebene besplatne novine! i uvijek mi neki k počne štekat kad otvorim tvoj blog:D

    anspik • 23.12.2006. u 03:10

  • Hej, sada sam kao i svaki pravi radni Zagrebčanin okom zapeo za tvoj degustator čvapa jer ipak je 8.25 pravo vrijeme jer poslje kave su najbolji čevapi. I kao staroj iskusnjari moram ti otkriti pečenjaru takozvanu oo7 ili ti pečenjara “DUX”. Stoga ako se ikada dokopaš zapadnog djela grada javi se jer situacija je sljedeča. Rade pod logom “Provjerite zasto svi drugi zele biti kao mi” i to je brate mili ziva istina. Njihov broj telefona krece se samo radnickim podzemljem jer rade samo dostavu. Eto pa kako stara narodna kaze “tko nije pito’ nije ni dobio” preporucam ti da pitaš i da se dobro raspitaš ili samo javiš kada ti treba broj jer taman da i ih i od roadkilla rade boli me k…. jer su pretjerano legendarni. Specijalitet kuce im je inace čizzzburger 😉 ali čevapi ne zaostaju!

    M.A a.k. G.A. • 23.12.2006. u 08:28

  • kaj se ovo događa u zadnje vrijeme da se komentari brišu???

    PodRoom • 23.12.2006. u 09:36

  • Svi ste navalili pisati o prosjacima. Pa si razmišljam da i ja to učinim, ali neću ako mi date kunu…

    Djetlić maltretira jablan • 23.12.2006. u 11:04

  • Hehe, odlično sročeno, pogotovo onaj dio o gluhonijemima koji uopće nisu gluhi i o Esorima općenito, izgovorili oni to naglas ili ti gurnuli pod nos napismeno, na papiriću. Jedino što je žalosnije od toga je da to nisu bande samo iz Zg, nego su raširene posvuda po RH. A pohvalno je da postoji netko tko im, eto, sustavno skida krinke, pa makr i na blogu. You 🙂

    kinkykolumnistica • 23.12.2006. u 14:09

  • Dobra ova s kompjutorima. ee i ove besplatne novine – katastrofa

    Narodni guslar Jozo • 23.12.2006. u 14:26

  • hahaha remorkera, veliš? imaš ti ribicu stari moj, a ne remorkera. priznajem, dobro si me nasmijao. lipotice, viruj mi, nemaš za čime žaliti; cure su ga odjebavale samo tako oduvijek..tako mu je padao grah 🙂

    tera • 23.12.2006. u 15:32

  • sjajno sam se nasmijao ovome tvome tekstu ali i onim prethodnima :)))

    imao sam prije nekoliko mjeseci jednu malu anketu-praksu za ove tvoje popravljače kompića, da si bio u blizini vrištao bi od smijeha što sam im radio, ne’š vjerovat jedan je dao petama vjetra uz izgovor da ide na toalet, nije ga bilo dugo iz toaleta pa sam otišao vidjeti što je sa njime a on ispario :))))

    pozdrav :))

    dagoberhr • 23.12.2006. u 16:04

  • Legendo!!! Oderi po njima i ne samo po njima. Svima si se naj***o majke!!! Ti si car!!!
    Navrati do mene, jer, možda uspješno krenem u ‘oderavanju’ poznatih i slavnih…
    Sve najbolje tebi i tvojima!!!

    Razvali_I_Oderi • 24.12.2006. u 09:26

Bande Zagreba 4

P. Petardaši

Dolazi doba godine kad se slavi. Neki narodi istočne Azije od davnina imaju običaje da se za doček Nove godine bacaju petarde, šestarde, retarde i općenito nekim eksplozivom pravi buka. Isto tako, iza Nove godine filipinski i ini doktori šivaju jako puno krvavih i spaljenih batrljaka prenabrijanih pubertetlija koji su se malo zanijeli bacajuć. Obožavam kad s tim slikama počnu vijesti 1.1. svake godine, a tebi želudac otkazao sinoć oko 11 kad si zrigo prvu turu odojka i 6 litara groznog gemišta, iako je gazda obećo neko fino vino…

Kako to obično biva, bistriji Hrvati su otkrili da ih jako zabavlja bacati mala eksplozivna sredstva po ulicama i prolaznicima metropole. I to naravno za Božić. U Zagrebu vam je to inače blagdan Majke Božje Pirotehničke, kad razgaljena mladež ide na polnoćku s osam kila trinitrotoluola po džepovima u zelenom i crvenom izdanju. Česti su primjerci krezube balavurdije od koje možete čut ovakve stvari:

«E, buraz, kuš ono, ajmo pički bacit jednu u kapuljaču!»
«E, fakat, hnji, hnji…».

Jebogaćuko, radi si vatromet u dvorištu ili se odite međusobno istrebljivat i gađat jedan drugog zoljom u glavu na neku jebenu livadu, ali me pustite da hodam normalno gradom. To se zove Silent Night, a ne Saigon Night, idioti!

Moš mislit. U Konzumu petarde na polici kraj pelena. Kakav narod…

R. Sponzoruše u terencima

Ne znam jesu li ostali gradovi lijepe naše imuni na ovaj nusproizvod, ali jako mi se skuplja sukrvica u mozgu kad na ulici vidim sitno žensko u ogromnom džipu, vanu, suvu ili kako god se zove vozilo koje služi za penjanje na jebeno brdo a ne za zagrebačke uske, male te vječno zakrčene ceste.

Terenac je apsolutno nepotrebna stvar za 99,99% zagrepčana jer taj grad ne okružuju klisure, kanjoni ni klifovi nego samo par simpatičnih brdašaca. Ali ne. Sponzoruše konstantno piju mozak svom fudbaleru, menadžeru ili samo mafijašu da im kupi ogromnu igračku kako bi one mogle bit face dok zakrčuju promet i izazivaju bijes desetaka vozača oko njih. Te koze ne skidaju velike sunčane naočale ni kad spavaju, a kamoli po kiši ili magli, obavezno drže mobitel u jednoj i cigaretu u drugoj šapi i onda se čudom čude kad opizde u neki stupić, dijete ili nesretno pseto.

Onda ih vidite kako cupkaju van sa svojim štiklicama kojima jedva dodiruju gas i kočnicu (pa mislite da auto veličine omanje garsonjere vozi sam dok mu se izbezumljeno sklanjate s puta), te prekidaju vezu s nekom Pokosastom frendicom i hitno zovu mužića da ih izvadi iz govana.

Kako im muževi imaju veze u muriji, kučke nikad ne najebu. Osim kad se treba popest nazad u auto kad bi najrađe nekog ubile kaj se moraju protezati, ono, kužiš, ne… Srećom, bog ih je kaznio time što su im djeca uglavnom debili.

S. Djeca bogatih roditelja

Izašao si iz gradske gužve i pičiš, recimo do frenda u Karlovac. Razvalio si mjuzu, kanta te blago moli da ju ne tjeraš preko 120 na sat, zatvaraš prozore i odvrćeš ventilaciju. Fino ti je. Ispred sebe na 200 metara vidiš neku poluraspadnutu olupinu koja se kotrlja oko 60 na sat i kojoj ni u kom slučaju nije mjesto na autocesti, ali se sjetiš da ipak živiš u Hrvatskoj, pa se spremiš za preticanje. Pogledaš srednji retrovizor, prazno. Okreneš se lagano lijevo za svaki slučaj iako su ti rekli da to ne radiš na autocesti, ali jebat ga kad si se već par puta skoro zapizdio u idiota koji uživa u paralelki. Daješ lijevu žmigu i prelaziš kramu od Tamića.

A u stvari si prešo kurac jer te neki retardirani tip te milisekunde gazi svojim novim mercedesom de iks turbo be be. Njegovom tenku ništa, ti i tvoj Clito u vječnim lovištima. Majka te prepozna po madežu koji je murija našla sto metara dalje od mjesta nesreće u grmu kadulje.

Debilu kojem si upropastio rekord da od Okučana do Ajdovščine stigne ispod 38 minuta i to snimi s dva mobitela i usput pimpekom s ugljenom crta pejsaž, tata će kupit još veći i bolji auto, primit ga za debeli obraščić i reć:
«No, no, to bekino.»
«Ali tata, tkoro tam imo rekord onog malog Tovka, mamumu jebem i njemu i kliju tto me tajebo…»
«Ajde, ajde, ne plači sine. Kupiće tata Poršea. Samo nemoj reć mami šta tata radi sa sekom i ovčicom…»

Murijaku će u džep stavit 500 eura, sudac mu je ionako šogor, tebi će po lešini prolit malo rakije tako da ćeš još posthumno i morat platit popravak njegove mečke, a tvoji starci će od tuge, očaja i nemoći što ih država ne jebe pet posto – završiti na psihijatriji ili groblju.

T. Murija

Ukrao sam gumicu u knjižnici u Frankopanskoj 1979. godine. Imao sam devet godina i bio sam glup. U stvari, bio sam dijete. Neko iz razreda je ukro šiljilo dan prije i time se kurčio, pa sam i ja htio ispast frajer. Naravno da su neopreznu budalu koja je ušla, uzela gumicu isptred blagajne i krenula van ulovili prije izlaza, odveli je iza i izderali se na njega da se ovaj rasplakao ko Nijagara.

Tu sam presto krast. Par puta sam maznuo prazni CD u nekoliko firama u kojima sam šljakao. Više puta sam ušao u žuto na semaforu jer mi se pripišalo. I to je to od mog dosjea. Zapisali su me kad sam nakon Jabuke pjevao borbene, kad sam pišao po kontejneru u Zvonimirovoj i više puta po tulumima.

Doma su me učili da su murijaci good guys i da se bore protiv zla. I da treba imat povjerenja u njih. Danas po mom gradu šeću mirno mafijaši koji su omiljeni u društvu i vodaju kurve za pare, droge ima više nego bureka, ljudi tuku ljude, ljudi na ulici ubijaju ljude. Policija se zadovoljava time da godišnje u gradu od cca milijun stanovnika nađe kilu koke, dvije kubure i naplati 10 milijardi kuna pijanim i prebrzim vozačima u omjeru pola-pola. Naime, ako ti striko s kapom kaže «Što ćemo sad?» znači da prima mito i da čeka tvoju ponudu. Tu i tamo isprebijaju kojeg navijača, upropaste ti tulum i izgube posao ako probaju oduzet vozačku pijanom gradonačelniku. Ubojstva ne rješavaju, pljačkaše ne love, aute ne vraćaju, voze skupe limuzine…

I koliko god bi trebao vjerovati u to da oni stvarno i jesu good guys, kad ih vidim da idu prema meni – ja se userem. A ako je poštenog čovjeka strah od vlastite policije, onda tu nešto jako ne štima. Naravno da ima poštenih, ali po onome što javnost misli o njima – ti jadničci rade na šalteru ili na raskrsnici kad krepa semafor. Ivice, loša ti je marica. Napravi nešto.

U. Zetovci

Da biste u Zagrebu dobili posao vozača tramvaja ili busa, morate iskrcati mito od 2000 eura. Nakon toga vas čeka lagana vožnjica za duplo veću plaću od profesorske i miran put do mirovine. Sindikat im je strašno jak i drži u šaci gradsku vlast koja ne smije ni pisnuti na bilo koji zahtjev ljudi u plavom, koji ne ostavljaju dojam pristojnih i kulturnih osoba.

Unatoč tome što vožnja pijanih skinjara i neoprane sirotinje koja se zna grijati upravo u njihovim prijevoznim sredstvima nužno i ne mora biti idealan džob, smatram da apsolutno nije fer dati ljudima s osnovnom školom 7-8.000 kuna plaće dok učitelji imaju 4.000.

Iako je Osijek poznat po još besmislenije skupljim kartama za gradski prijevoz, a ni Split nije daleko, 7 kuna za udaljenost od 200 metara je stvarno bolesno. Uostalom, kad pogledate cijene prijevoza u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i drugdje, vidjet ćete da su dva, pa i tri puta jeftinije nego kod nas. Jedan frend ako se uspije prošvercat, za nagradu si istog trena kupi pizzu za iste pare. Da je karta dvije kune, naravno da bih je kupio. Ovako, kad je ekvivalentna flaši tamnih Krušovica u beershopu – ulovim se često u razmišljanju…

Ono što najviše nervira su kontrolori. Sve OK ako te ulove bez karte u uniformi. Svaka čast, poštena borba. Šverco si se, nisi uspio. Doduše, u Budimpešti je kazna 10 eura a kod nas 20, ali eto. Najgore je kad te ulove pa te ružna baba (obavezno imaju trajne, barem jedan zlatni zub i veliku kožnu torbu) počne vrijeđat da kako te nije stid, da si primitivac i seljačina i da za vokmen imaš pare a za kartu ne, služeći se pritom vrlo vulgarnim izrazima. E sad dok joj ti objasniš da to nije vokmen nego empetrica…

Problem je u tome da ti kontrolori bez uniforme (oni nabildani u kožnjacima) po zakonu u stvari ne smiju ništa. A nije da ih nema…

18.12.2006. u 10:25 •
43 Komentara
Print
#

  • hehe, jedno vrijeme su ti u kožnjacima i ćelavi bili nogometaši NK ‘ZET’ koji su tako zarađivali jerbo im je trener rekao da bolje da idu to radit nego što igraju nogometa :):)

    frkachu • 18.12.2006. u 12:14

  • eh..u ovo tmurno,sivo, usrano vrijeme u Zagrebu….ti uvijek izmamiš osmijeh na moje umorno,alergično lice;)

    opaljena • 18.12.2006. u 13:22

  • svaka ti dala!

    opaljena • 18.12.2006. u 13:23

  • ovo je već negdi deseti tvoj post koji sam isprintala!
    koji si ti lik!!!
    odlično!

    marsovac • 18.12.2006. u 13:36

  • ja kažem da su zetovci najopasniji… pa ti vidi…

    Hard Boiled • 18.12.2006. u 13:55

  • legendo!! sto se tice zetovaca-pricaj mi, dodjem na salter po pokaz, a nadrkana baba s minivalom-he he, mi pocne srat,skoro sam ju sakom kroz onaj mali prozorcic kresnula

    orka • 18.12.2006. u 14:31

  • Cito sam sve bande zagreba,i fakat si ih sve super obradio,a ce bit sljedeceg nastavka il nece,ak oce fakat me zanima kaj ces obradit.

    unknown • 18.12.2006. u 14:58

  • meni ovo uopce nije smijesno. meni je ovo tuzno. osjecam se kao da me netko sa mojih 26 u guzici nasamarao i poslao u kut. rekao bi maajka- jebo vladu, jebo politiku, u parlamentu jebo sve njih redom… a ja bih se slozila.

    zvoncica • 18.12.2006. u 15:11

  • -zvoncica, odjebala edu žena…
    -comptone, u pripremi su Prosjaci/žicari, Taksisti, Životinje, Majstori i Letkaroši. Ali kako sam za vikend vidio to što sam opisao…

    ribafish – čovjek krnje jetre • 18.12.2006. u 15:38

  • maštovita sam tek iza 17h. pa stoga, sve što su ovi iznad rekli.

    joakim a ne boca • 18.12.2006. u 15:44

  • ne bi se stela mjesat’. :))))))))

    zvoncica • 18.12.2006. u 15:48

  • jaoooooooo zvončica, a jel bi bilo gužva da ti ja bubnem i mojih 26 u guzicu :):):)

    frkachu • 18.12.2006. u 15:49

  • jaooooooo frkachu, ako imas 26, ja bih lijepo zamolila da mi ih bubnes u guzicu! mislim, 26 se ipak rijetko viđa, blago tebi. :))))))))

    zvoncica • 18.12.2006. u 15:54

  • je… svaki testis po 13…
    ote se fukat na drugi blog, sunce vam…

    ribafish – čovjek krnje jetre • 18.12.2006. u 15:59

  • Ove su “bande zg-a” ipak malo brutalnije, nakon čitanja ovog posta dođe mi da odem porazbijati par tramvaja, terenaca a naročito turbo de iks bebe-a i razmaženu derišćad koja ih vozi!

    Terra Desolata • 18.12.2006. u 16:27

  • well, to mi nije bila namjera…

    ribafish – čovjek krnje jetre • 18.12.2006. u 16:54

  • E sinoć su dvojica takvih skoro poginula. Likovi prolaze kroz ulicu u ponoć i pol i bacaju petarde ljudima pod balkone. Srećom, nije bilo šanse da ih stignem sa trećeg kata… pa sam odustao. Ali večeras ih čekam :E
    Nego Riba di si za Novu? Oš’ ovaj put moći svratit na Velebitsku?

    012 STATION posada • 18.12.2006. u 18:04

  • U Dubrovniku srećom nemamo ZET, ali ni Libertas nije baš bajan … dobro vjerovatno je bolji od ZETa. Petardaši su prava napast i tu dole.

    .. Nije walkman nego empetrica … bravo legendo

    Ni oficir ni džentlmen • 18.12.2006. u 18:11

  • e nije vise 7kn vec 9kn 😀

    Teeja • 18.12.2006. u 18:16

  • Ovaj mi je do sada najbolji.
    Vezano uz Zetovce: iza 20h te ne smiju vise legitimirati i te pizdarije.
    Vidim da je frkachu imao iste nevolje s nogometasima NK Zet-a, koji su ti bez uniformi i obvezno iza 20h.

    Pero Panonski • 18.12.2006. u 18:49

  • mi smo ti u osijeku poznati po pirotehnici i skupim sredstvima javnog prijevoza…kod nas sponzoruše ne voze tenkove od SUV-ova na ulicama već ih njihovi djedovi/ševci dočekuju na parkiralištu kaufkanda u novim bemburama i mečavama i drugim nusprouizvodima njemačkog radnog naroda…a tatini sinovi su klasika hrvatske i ostatka balkana…tata kupi bijes od auta i onda te spizde sa bicikla (mi nemamo ni za smiješno star afto) i nikom ništa…al jebiga kod nas i murja gazi ljude na motorima…

    Gospodar Majmuna • 18.12.2006. u 19:10

  • Ti prejebeno pišeš. Već si navukao ljude na dobre tekstove. daj jednom ostavi post “gonite se svi u pičku materinu” da neke malo spustiš na zemlju… Legendo…

    Ko to tamo pjeva • 18.12.2006. u 20:15

  • Odličan post, Fishoribu. Zakon! hoćemo još, HO-ćemo još!! E, i daj napishi nekaj o Dalmošima kaj studiraju u Zg-u, otimaju ostalima mjesta i kasnije seru po istom gradu…

    Ninna • 18.12.2006. u 20:40

  • 79.-te imo 9 godina???
    u majketi… :pppp

    pojzn bijatch… • 18.12.2006. u 21:04

  • Ove terenac djeve su me se najviše dojmile..sjetila sam se scene kad je gđa. Kokoš urlala na neku ženu koja ju je pukla autom..a prvo treba trampolin postavit da uopće izađe iz tog terenca sa svojih metar i željom da naraste..Bljak.

    snoopyshist • 18.12.2006. u 21:30

  • ma super bolg,,nea sta,,,”neku vecer” san ga citala do 4 ujutro,nisan tila spavat dok ga cilog ne procitan,,,i citan ja lagano komentare,,i sve super i neka mala kaze da dalmatinci koji dolaze u zg na faks seru po zg,,,ej mala,,pola ljudi koji meni u zivotu nesto znace su otisli u zg a pola ih najmerava otic,,stalno ih podjebajen da su purgeri i slicno,,al nikad al pazi NIKAD nisu rekli nesta protiv zg,,iako su dobivali boce u glavu samo zato sta su dalamtinci,zahvalni su sta in je zg pruzija skolovanje kakvo nemaju doma(jer ako vec imaju priliku otic na faks onda su to malo zreliji ljudi),,,al to je sve hrvatska,,,a ja govorin za ljude koje znan,,al ako ima i takvih,,onda sigurno su isfrustrirani lipin ponasanjima lipih doamcina,,,aj i blog ti je zakooooooooooooooooooooooooooooon!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!pozzz cilon zg

    spaljena • 18.12.2006. u 21:44

  • vidiš, i mene jednom uhvatiše u trgovini kao malog da sam krao, i toliko sam se usro od straha da mi do danas nije palo na pamet ništa ukrasti!

    a petardaši – ajd reci da ti nije bilo zabavno bacat petarde u dobi od 5-10 godina? ili tad nisu bile toliko masovne kao danas?

    G. Loop S.I. • 18.12.2006. u 21:57

  • Prema clanku 37 Ustava Republike Hrvatske duzan si osobnu iskaznicu pokazati samo policajcu. Ako te kontrolor pokusa zadrzati do dolaska policije, zaprijeti da ces ga tuziti za protupravno oduzimanje slobode, a ovisno o mjestu gdje te uhvati i za seksualno napastovanje. Ako kontrolor ide s murjakom, e samo tad si najebo. Ali kontrolori ne idu s murjacima, to jos nisam dozivjela.

    Frederika • 18.12.2006. u 23:33

  • Mene fascinira kad vidim ljude od 40-50 godina da uživaju u petardama. Mislim fascinira me glupost koja je jeli, kako smo već milijon puta zaključili, nenadmašiva.

    dida99 • 18.12.2006. u 23:45

  • kad se samo sjetim kakve su petarde bile pred par godina. u maloj kutijici i u obliku kokice. nisi je morao palit vec si je samo nabio u pod i ona bi eksplodirala proizvodeci zvuk omanjeg prdca. da su petarde takve i danas, nebi imao nista protiv. nego, imam pitanje za klub pivopija. kako mi je pivo glavni prioritet u zivotu zanima me dal za ulazak treba proc neku inicijaciju ili je dovoljan nalaz krvi o kolicini pive koja je prosla kroz mene dosad. i jel vaze popusti za mladje od osamnaest? i maznuo sam ti sliku iz pretpretprolog posta, valjda ni bed. pivio!

    chofi • 19.12.2006. u 00:23

  • Jeben post. Onaj dio s crtežom pejzaža u ugljenu s penisom me oborio sa stolca. Prejako

    bAUAUuuAUAU • 19.12.2006. u 02:09

  • ej spaljena – no offence sweetie, svugdje ima kretena… 😉
    btw., kaj se kontrolora (kontrolorki) tiče, meni je isfrustrirana babetina s tri kile laka u kosi i smeđim zubima skoro zvala policiju, hehe… ali ipak je dobro završilo zahvaljujući mojim super starkama koje su dale petama vjetra 😀

    Ninna • 19.12.2006. u 10:11

  • – ninna, nemoj osudjivat nekog po tome otkuda je. imam u svojoj zgradi dva debila. u centru zagreba. iz zagreba.
    – spaljena, imaš pravo. ali ima riba i o tome za pisat. u sljedecem nastavku…
    – chofi, zivio i napuni osamnaestu pa cemo pricat. do tad radi ono sto je zakonom zabranjeno a pritom ne mislim na pljacku ni droge…
    – frederika, brani me!!!!!
    – gloopsi, naravno da je. i do dvanaeste. ALI NE I DO DVAESTTRECE!!!
    – snoopy, da zelja da naraste… majstore!!!
    – teeja, ne seri!?
    – pero, jako bitna informacija. neki dan sam ih vidio iza devet. brko i celavi. u koznjacima, naravno. mozda im iznutra pise ZET?

    ribafish – čovjek krnje jetre • 19.12.2006. u 10:28

  • mali ispravak(ali iznimka potvrđuje pravilo)
    bivši je Zetovac(vozač trajvana)sa diplomom,štoviše izašao kao najbolji student,sa znanstvenim radovima.ali je bio ljen za struku pa sad fura bemburu u slobodno vrijeme,a u radno drka po kontrolnoj ploči tramvaja.
    ustvari si dobro rekao,seljačići…..

    pivka blog • 19.12.2006. u 10:39

  • dakle, i dalje sve po starom

    barba • 19.12.2006. u 11:50

  • e, sad… nekak se osjecam da se moram opravdati iako bog zna zasto… zato sto ne volim kad ljudi generaliziraju. cini mi se da ja spadam u drugu kategoriju ovog posta. imam jeep. nije neki prenabrijan, ali ima lagano tonu, veliki stosdemfer, alu felge, 16 cola gume, i moram se penjati u njega po lojtricama, a izlazim skacuci. nisam ga dobila od decka, muza ili inog papka, nego ga naslijedih od oca pokojnog. a ostatak opisa: ogromne dzozle cak i kad spavam – evo me opet! nosim dzodle (koje sam si kupila od vlastite place) jer sam corava po danu. a bormec i predvecer. i pusim. ali ne dok vozim. i sad, buduci da se kvalificiram za tu tvoju drugu kategoriju, izgleda da sam jedina kokos koja si sama sve placa, sama zaradjuje i sama se za sebe brine. e, sad ili sam nevjerojatno glupa ili sam falshna sponzi. jel moze analiza? ili barem neki bogati sponzor da ga mogu j… u zdrav mozak ne dajuci mu da trosi pare na mene?

    mala u velikom • 19.12.2006. u 15:01

  • e, da… i nosim stikle jer imam metar i milimetar i onda me nitko ne dozivljava na poslu. majke ti, skroz ti se uklapam u kalup :))))))))

    mala u velikom • 19.12.2006. u 15:02

  • ti si me skoro zgazila?!??!!? Za košarkaša se dabogda udala…

    ribafish – čovjek krnje jetre • 19.12.2006. u 16:24

  • prvo-odličan post drugo-zakaj uvijek svi seru nekaj protiv ZET-ovaca??? Moj stari dela u ZET-u i nema završenu “samo srednju školu”,nije dao”2000 €”.Vi svi pljujete po njima zato kaj imaju veće plače od profesora,al profesor nije toliko izložen opasnosti koliko ZET-ovci!!! Profesor lijepo ima slobodan svaki vikend,doma je za Božić,NOvu godinu i sve moguće blagdane,u školi bude 5 sati i ode kući,dere se na nas učenike,sam sjedi tam u školi,ali nas i nekaj nauče. a vozač tramvaja ili busa rijetko je doma,rijetko dobiva slobodne dane,radi i vikendom,npr.moj stari još ni jedan Božić nit Novu godinu nit ijedan blagdan nije bio doma,uvijek je radio. Koliko god se to činio bez opasan posao,on nije nimalo bez opasan. u tramvaj uvijek može ući neka pijana budala i ozlijedit vozača ili ga čak ubit. Kolko puta su mom starom ukrali dokumente,kolko puta je bio izložen većoj opasnosti,puno puta je trebao zvati policiju jer su ga neki balavci gnjavili a on ih ne smije niti taknuti….to se dogodilo milijun puta. a vama ak tolko smetaju ZET-ovci koji K—- se vozikate tramvajima ili busevima?? Imate vlak,bicikl,auto,motor…..MISLIM,NEMOJTE SE LJUTIT ZBOG OVOG KOMENTARA!! SVATKO IMA PRAVO NA SVOJE MIŠLJENJE!!!!!

    michelle =P • 19.12.2006. u 19:36

  • u mene ima malo salminih sisa, pa ako hoćeš pogledat, pogledaj, ako nećeš, nemoj. pozdravi familiju i ajd zdravo!

    domoljubni • 20.12.2006. u 15:02

  • – pogledo salmu
    – misljenje je svako dobrodoslo, ali pogledaj na netu sta rade od profesora u skolama…

    ribafish – čovjek krnje jetre • 20.12.2006. u 17:26

  • Aaaaaa ovaj post me “razbjesnio” . nisam iz zg-a,već iz pule…Nemojte tako o poslovima,jer svaki je posao opasan,neki manje neki više.Profesori imaju završene fakultete,ali imaju jednostavniji posao,slažem se sa MICHELLE to šta kaže za šofere.Tako je i kod nas u Puli,vozači gradskog autobusa imaju plaće od 4 do 6.500 kn ovisno o fondu sati…
    Moj dragi je šofer,zato znam…Ja namjeravam na prometni fakultet,ko zna možda jednog dana budem vozila bus…ali na fakultet svejedno idem…U Puli nema vozača koji ima završenu samo srednju školu,eto tako samo da znaš…pozzzzz 🙂

    uniform_fetish • 22.12.2006. u 02:44

  • blog ti je predobar..svaka čast..ako iko zna namijat čovika e onda si to ti…takva
    da prostiš sranja se događaju i po splitu..na isti način…
    al stvarno blog ti je odličan…pozz iz splita

    split • 23.12.2006. u 00:09