Adaptacija, dan 44.

Sedam dana preko roka, nemam još samo parkete, boju u dnevnoj sobi i kuhinji, pločice u zahodu i hodniku, prekidače, štekere, internet ni kuhinju.

Ni bojler, a ni ono za stavit rolu, ali kako nemam ni zahodska vrata…

Ali napreduje.

Trenutni su problem ulazna vrata.

Platih, oni došli dan prije (!?), mene nije bilo doma jer sam u dedlajnu, a oni stavili bez ikakvih konzultacija.

Posljedice:

Zid je okolo strgan jako, zidar traži 100 eura za krpanje
Keramičar ne može postaviti pločice jer su vrata prenisko
Vrata su desna a ne lijeva
Vrata se danas ne mogu zatvoriti

Prije nego što potpuno poludim, dam sve u novine i nekome napijem grkljanske krvi, obećajte mi samo da ćete poslat svima na sve adrese tekst koji ću napisat protiv firme koja mi je prodala vrata i da više nikad ne prodaju ni ekser…

Ali sad smo u pregovorima.

Ponekad kužim one ljude s puškama koji izađu u utorak u podne u grad i krenu ubijat prolaznike. A bil je tak miran i običan…

Dobro da nemam ženu – već vidim kako bi to zvučalo: ma da, znala sam ja, lijepo sam ti rekla da kupiš kineska, ali ne, mora on po svom, svaki te majstor sfuša, dobro mi je mama rekla da odem s Perom, ali ne, ja s profesorom, Profesorom, kužiiiš, ono…

Lud.

——————————————————————–

Završilo prvenstvo.

Za mene.

Puko ko kokica nakon Turske.

Ne da mi se gledat te Digiće, Španjolce, Ruse…

Nekako sam kiselkast, jer smo unatoč sjajnoj igri dopustili da ispadnemo zbog balkanskog mentaliteta – umjesto da mudro privedemo utakmicu kraju – ne, nit reda, nit discipline ni na terenu ni pored aut-linije.

Tužan, al život ide dalje, jedva čekam kvalifikacije i putovanja na čudna i daleka mjesta.

Izbacilo Velu/Čečija a mani se fino zamjerio tandem Štimac/Sušec.

Štimac koji i dalje uporno prodaje svog nogometaša Srnu od čije preprodaje zarađuje bar 20% pa ga se svako malo moglo čut – i da, Srna je divan igrač, prekrasan, hrabar, motiviran, lane moje malo, vidite ga kako je divan, mmm srničice, trči lagan poljem…

A jadan Darijo nemre maknut od bolova…

Gori je od Milića i Akvinte.

A Božo i njegovi inteligentni zaključci – “naši igraju loše zbog sparine”.

Nekih deset puta je to spomenuo, čim bi naši pogrešno dodali ili bi nas nadtrčali oni nevjerojatni Turci, ispali oni sutra dabogda iako im niš nemrem zamerit…

Nadaleko poznate, udžbeničke, austrijske alpske sparine.

Mi Hrvati smo inače poznati kao jedan nordijski, skandinavski, onako plav i visok naočit narod koje užasava sve iznad pet stupnjeva celzijusovih, a Turci su s Ekvatora pa im to godi i zato su nas dobili…

Pa vikinže Božo, sunce naše nepotistično, mi smo Hvarani a ne Farani, idi više u penziju…

Iritirala me i Konzum-himna, odvratno pumpanje dobrog ali nikako ne himničnog ni pjevnog navijačkog teksta koji je bio u rangu degutantnog reklamiranja Višnje Pevec u svim živim tiskovinama…

Džaba sam se štedio za polufinale, ali, Kazahstane, eto mene.

Ajmo naši, svaka čast za ovo, bit će bolje!

8 thoughts on “Adaptacija, dan 44.

  1. E Ribo,da praviš kuću od temelja ti bi od živciranja završio u Vrapču.
    Ko nije ratov’o sa majstorima ne zna šta je muka.
    Pozdrav

  2. ne samo da si kiselkast, nego si i gorkast.. 🙂
    vjerovatno ti je loše – zbog Božine sparine ;)) he, he..
    ovoje bila šala, Ribo, šala, nadam se da ćeš riješiti vrata u svijet, ako ne, šalji pismo da im mamicu…

  3. Pravilo broj jedan kad imaš majstore…moraš biti s njima, ne ostavljaj ih nasamo ili barem angažiraj nekog od povjerenja da pazi kaj rade inače ti životni prostor unište i naprave hrpu dodatnih troškova…nadam se da ćeš uspjeti srediti ovo s vratima jer greška je isključivo njihova…

  4. sva sreća da ja svom majstoru, ako baš jaako sfuša nedam… hi hi, zna se šta, dok se meni ne hoće, onda zaboravim ljutnju… obećo mi novu ćenifu… baš me zanima dal će biti u roku od dva tjedna! i da, trebala ići idući tjedan u Litvu, ali jebiga, neda diša… fak i on!

  5. E frende, sto se tice adaptacije ili bilo cega u zivotu sto kupujes svojim novcima barem bi ti trebao znati onu staru ” KOLIKO PARA TOLIKO MUZIKE”
    Uzivaj i nemogu reci da mi te jako zao jer imao si priliku raditi sa pravim majstorima i provijerenim ljudima iza kojih neko i nesto ima da kaze da su dobri i ozbiljni, samo si trebao gledati u ponudi zaglavlje gore lijevo na papiru “IZVOĐAC”, a ne dole desno kompletnu cifru “UKUPNO” i nebi imao niti jedan problam…

    Pozdrav ti od Jakov….

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.