Morje, morje…

Svevišnji mi je uz tvrdu glavu (preneseno), moć sablažnjivo snažnog podriga te vilenjački osmijeh darovao i još ponešto.
Jedna od tih sitnica je i talent za ulov riba i svega morskog.
Kad bi se, nedobog, probudio na toplom pustom otoku, ne bi tu nikakvog problema bilo za barba Ribu – štap ili udica ili pak samo nož i maska i eto papice, od školjkaša, preko glavonožaca do riba i svega ostalog.

Da ne spominjem priču s komiške rive kad sam ispred začuđenih Smileta i DMJ-a rukom, ne smočivši se – izvadio hobotnicu.

Elem, dosta o mom autu, svaka medalja ima i drugu stranu.
Ova je ta, da mi se nikad nije dalo čistit ništa, od dagnje do zubaca.
Kad bi ulovio kilu-dvije kneza, špara, piraka i kanjaca – to bi odma hitio babi i smatrao stvar riješenom.

S babom i pokojnim didom bi u Gradini provodio vrijeme od 15.6. do cca 20.7. a onda bi bijeli ko kreč uletili starci s daškom Zagreba i dosadnim pričama kako su ove godine ipak došli preko Obrovca a ne Mostara ili obratno, čemu bi se baba i dida veselili a ja razmaženko čekao da povade poklončiće.
Drugi dan bi ih se već zasitio, otišo krstariti po okolnim valama s udicama i vratio se navečer opet s kilom sitne ribe.

Ali, s dolaskom starog, promijenio bi se i dežurni čistač ribe, koje je bilo i puno više kad bi ukebali neku oradu, ušatu ili dajbože brancina u vršu, dvije ili tri, ovisno kolko bi ih naivnom didi pokrali lokalni pederi.

Kao balavom dvanaestgodišnjaku tada mi nikako nije bilo jasno zašto moj stari između simpatične, neobavezne komunikacije na terasi u hladu borova sa svojom zakonitom, punicom, puncem te megarazmaženim derletom i druženja s nožem, daščicom i kantom svježe ribe – uporno bira odlazak na stijene ispred kuće.

Od utorka sam na godišnjem.
Kolektivni, 15 dana.
Raspodijelio sam to na 7 dana u Kukljici s Rokom i 7 dana sa starcima na Korčuli.
U Kukljici ću biti gost majke moga djeteta koja ne želi ići u goste mojim roditeljima, a ni dati mi sina sa sobom, tako da za par dana nastavljam solo prema jugu vidit matorce koji već duže vremena bedinaju staru baku koja nije u dobrom izdanju, pa me strah i pomisliti a kamoli reći kako bi se sve moglo završit.
Dakle, ja nisam sretan što neću bit malo više sa starcima a ni malo više s klincem.
Moji starci neće bit sretni jer neće vidjet dugo mene, a klinca uopće.
Moj ex-punac bi na cjelokupnu situaciju samo rekao – nemoš bit i pošten i je***, pa sam djelomično kiselkast sve dok ne vidim Rokov osmijeh.

Do odlaska na Korkyru Negru tako fino uživam u jutarnjoj kupnji i pozdravljanju lokalnih udova i didova, kuhanju, spremanju i odnedavno proširenom vokabularu svog najdražeg Juniora, malog Cendre Knege, Jimmyja Cendrixa Nevoljkog Prvog kojem se ne da u more iako mu je isto na 500 metara, grrr…
I istovremeno provodim ANP (Anus Recovery Period) sistem prehrane baziran na lešo povrću i maslinovom ulju te bez alkohola i ičeg ukusnog za popit. Mrmlj…

Digo sam se jučer u 8.
Skuho kavu i zapičio na plac, kupio tri BBB-a (braću blizance brancine), peciva za doručak, brdo povrća, oznojio se do doma i uskočio Krmeljku dat pusu u krevetac.
Doručak, kavica, kakica, puhanje balona za bacanje s terase i pogled na vrećicu u frižideru.
Braća brancini me gledaju onim tupim mrtvim okom koje još nije mutno al bi moglo skoro, i kao da kažu – “kaj je šupak, oš nas čistit il da se usmrdimo?”

Uzimam daščicu, vrećicu s ribom, dvije čakije i rajnglu u koju isti uzgojislavi jedva staju.
Sjedam na obalu, toćam noge u more, stružem lustre od repa prema glavi i igram s malim klinkujama i kozicama koje me drkulje po nogama.
Hranim galebove črevima, more me tu i tamo iznenadno zalije po jajima, uživam u toplini sunca i škiljim u desnu dojku iritantno sisate Slovenke ni trinaest metara zračne linije nadesno ni ne osjećajuć kako umjesto škrgi pilim svoj nokat.
Pogađam apsolutno nenamjerno najhrabrijeg galeba brancinovom gušteračom u predio između očiju i kljuna i umirem od smijeha dok se ovaj migolji te zaključujem da je pogolemi nadrkati rak ipak preblizu mojem trećem testisu, vadim ribe i opremu i gibam radit vatricu…

Pa se vrnem hitit u more i tabam 19 metara baterflaja.
Jesemti, svakog leta metar kraće.

Anyway, tak mokar i slan, trgam izdanak komorača, grickam, grlim Juniora i odgovaram na desetak «Zaštoa» i mislim si – nije savršen, al dobar ovaj život nekad…

PS. Kak idem s Igijem na Maidene, a prvi trajekt za nazad za Korčulu je oko 9 ujutro, traži se dobra duša da hiti na meko dva pitoma raspjevana tuljana  razveseljena koncertom i nažuljana Žujom.

Dida, ak se možemo stisnut na onaj kauč, pjevaj…

13 thoughts on “Morje, morje…

  1. e, ako ja kužim tvoju bivšu…ja dajem maloga na tjedan dana svakome tko se naruči…bake, djedovi, tete, prijatelji…cijena dnevne posudbe po dogovoru, popust na gotovinu 😀

  2. Ako smijem primjetiti malo si okasnio po ribu. Shodno mojim kukljičanskim iskustvima od prije dva tjedna trebao bi potegnut do placa nešto ranije (oko 6:30). Ovako si osuđen na uzgojene brancine koje ionako možeš nabaviti u uvali nedaleko Ždrelca. Zanimljivo je da izuzetno zanimljiva atmosfera vlada na placu u pol sedam… Sve izgleda kao da je u najmanju ruku pol devet, puna birtija i to… Sveusvemu, pb.

  3. Zaradite na najnovijem Bux načinu zarade, klikanjem na linkove te sveukupno 5 minuta dnevno. Program nije na ničijoj crnoj listi te isplaćuje preko čekova! Provjereno i sigurno zaradite
    prosječnu Hrvatsku plaću na internetu! Posjetite moj blog i saznajte kako se možete prijaviti, pusa 🙂

  4. Ajde bar skokni do Proizda i okupaj se jednom i za mene…nema do Proizda!!! Pa popij jednu pivicu u Plafu i di ćeš bolje!;-)

  5. Hello ᥱxcellent blog! Doeѕ running a blog like this take a great deal of work?
    I’ve virtually no knowledgᥱ of pгogramming however I had
    been hoping to start my ߋwn blog soօn. Anyway, should yoᥙ ɦave any recommendations
    or tips for new blog owners please shаre.
    I understand this is off subject but I simply needed
    to ask. Thank you!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *