Dnevnik Drčnog Domaćina 2 – Muškarci i pranje veša

by Ribafish
1 komentar

Dnevnik Drčnog Domaćina 2 – Muškarci i pranje veša


Uploaded with ImageShack.us

Kad sam bio dijete, mislio sam da su žene niže kako bi se lakše sagnule do otvora mašine, a muškarci viši da veš pobacaju po štriku za sušenje.
Kad sam malo narastao, shvatio sam da je mama-servis jedan iznimno zahvalan stroj koji se puni na ocjene u školi i pokoju pusu, te bahato bacao prljave stvari u koš iz kojeg su one izranjale u ormaru čiste i speglane.


Uploaded with ImageShack.us

No, mama je odselila čuvati baku na more, a ona koja je trebala zamijenit mamu zaključila da nisam onakav u kakvog me htjela pretvoriti – ja sam ostao sam u kući s puno veša.
Kako sam u adaptaciji u premalu kupaonu stavio ogromnu kadu (Junior se voli pacat, genetika) i kraljevski lavabo (jer se guštam brijat, a ne guštam skupljat vodu s poda), tako je vešmašina nadrapala i završila skučena u najdaljem kutu ispod bojlera.
Pa kako ne mogu baš lako doći do vrata za ubacivanje, često sam u pozi Grace Jones s omota onog albuma kojeg su se i devedesetih svi htjeli riješiti.


Uploaded with ImageShack.us

U početku tamo bijaše i koš za rublje, pa bi kupaonica s punjenjem istog poprimala čudnovate arome brzog busa za Goricu krajem srpnja, tako da sam jednom u IKEI pustio suzu od sreće kad sam ugledao dvodijelnu posudu za rublje, užu i kockastiju koja je lako mogla stati na balkon.
A uskoro sam rekao odlučno ne košuljama (ne peglam) i pranju šarenog veša (to je skoro pa crno), te spao na dva vešna slova – crno i bijelo.

Kako mi je jedna cura rekla da me bijela obleka deblja, tako sam 95 posto u crnini, što omjer pranja crnog i bijelog stavlja na 3:1.
Obično to radim zorom, jer kad stavim mašinu u 22.00 s jeftinom strujom, zaspim ko dojenče i u 6.00 me dočeka močvarna kašica koju ni ne omirišim nego s poluodmaknutom glavom samo još jednom preperem, zašto nema jeftine struje nedjeljom, bando državnoaparatna, mamu vam lopovsku, ufff…

I tako, znalo se događati da se zaboravi omekšivač (kojem uopće ne znam funkciju al fino miriši), deterdžent (tekući ostavlja manje smeća od praškastog), pa čak i oboje, no veća su iznenađenja kad iz utrobe stroja izvučeš usb stick, lego kockicu ili čak i desnu tenisicu.
Sumnjam na Juniora, ali nekad nisam ni ja baš pribran.
Kao onomad kad sam išao stavljat sušit veš koji nisam ni oprao…
O papirnatim maramicama smo sve najgore.
Ne, to nije prhut…


Uploaded with ImageShack.us

Bijeli veš je po defaultu mučko đubre koje planski sa sobom prokrijumčari i neki crveni detalj (bem ti plahtu Valentinovku sto puta), pa posjedujem uglavnom boršč-plahte i senf-karamel poplune.
A kad se na balkonu suše ručnici, susjedi misle da je godišnji sastanak europske gay udruge – u bojama svim.

Mudro se muško od stoljeća sedmog na sve moguće načine pokušava dovinuti najtežem dijelu pranja veša – sušenju.
Osim već poslovično smeđeg zraka u blizini željezničkog kolodvora, tu je i faktor goluba pojačan faktorčićem vrabaca te x faktorom nekog pterodaktila, naći ću ti gnijezdo, Klepetančino jedna nezasitna…
Ili me to mrzi onaj susjed s četvrtog kata.
Pa se sve razbaca po radijatorima što zna imati i poteškoća u vidu napada mokre čarape u snu, kad misliš da te snubi vlažna krtica.

Spas se ljeti nalazi na ostakljenom balkonu koji jedini pruža mogućnost vješanja na štrik, pa samim time i stavljanje majica na njega putem vješalica.
Jesam li spomenuo da, hvala svevišnjem, mogu na posao u casual izdanju?
Pa ako kvalitetno protresete majicu (au, oko!) i pažljivo je objesite na vješalicu (ne prekratku jer ćete sutradan imati epolete na ramenima), te suhu majicu odložite na stolicu, zna se dobiti oblik lošeg i nekvalitetnog peglanja!
Koja ušteda vremena…
Nedostaci vješanja na otvorenom balkonu su smrzavanje (takozvano kruto sušenje) te vjetar koji pobaca labave vješalice po tri sporedne ulice.


Uploaded with ImageShack.us

Svejedno, kad obučeš robu koju si sam shendlao (predivan neprevodiv engleski izraz u rangu s minglanjem), nekako si si veći u očima.
Sve dok ti kolegice ne primjete fleke od omekšivača na nezgodnom mjestu.
Ali to je već druga priča…

(Kolumna je počela izlaziti u podlistku Dom & Dizajn, pa stala, pa je sad tu turam, iako sam bio stavio teaser pred koju godinu, sorry…)

I ovo bi vam se moglo svidjeti

1 komentar

Vedran 12 lipnja, 2013 - 20:15

iz njem, ne eng dolazi ta zagorska udomaćenica

Odgovori

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.