Ribafish

Kalodontom peri zube da te cure bolje ljube

Kao mali sam mrzio prat zube.

Navečer se nikad ne bih sam sjetio, a stara bi me na iritantno četkanje slala uglavnom sekundu nakon što bih zalego u topli krevetac. Jutarnja me zubopera još više nervirala jer sam onako pospan slinav i nikakav nakon iste – morao još popiti i sok od naranče, što je, priznat ćete, malo bljutavo kad imaš svježu kalodontnu aromu spearminta u ustima. S nekih 15 godina sam jedno jutro skupio hrabrost i ustiju punih pjene pitao mamu (ne znate vi moju staru ujutro…) jel mogu zube prat NAKON soka, i tada mi se pranje zuba počelo puno više sviđat.

Uvijek sam bio ljubomoran na ljude koji su u mom djetinjstvu putovali van granica, jer mi nismo nikad. A naša je dućanska ponuda tih kasnih sedamdesetih bila nikakva, Plidente i druge ozbiljne paste su stigle tek s pubertetom. No, prijatelji od staraca su često išli u Švabiju pa im je stan bio šaren kao Diznilend. Uvijek su imali hrpetinu, doduše odvratnih bombona, Fantu iz konzerve, Piatnik karte i te gluposti koje su me u tim godinama palile, a onda sam kod njih u gostima na roštilju napravio jednu od glupljih spaćki u životu.

Dok su majke gulile krumpire a tate mljele uz roštilj, ja sam išao na zahod i tada na polici vidio pastu u dvije boje. Srce mi je stalo, ja zadrhtao, ispružio ruku, polizao i divio se remek-djelu zatvorenih očiju. Mali Tesla u meni odmah se bacio na posao, domogao se žileta i prerezao tubu u potrazi za tajnom. Naravno da sam bio razočaran i da je ljepše bilo kad je tuba bila cijela, ali sam onda shvatio i da to sad nekako treba zalijepit. Mda, nije išlo, pa sam samo tutnuo precvikanu pastu zalijepljenu flasterom nazad u čašu i nadao se da nitko neće primijetiti. Pa sam tjedan dana bio u kazni, al kaj sad, barem sam nešto naučio.

Pauza od pranja, ne samo zubi, nastupila je u JNA, kad su mi na terenu iznad Uroševca prvi dan iz šatora maznuli kalodont. A drugi i četkicu. Pa su se sekundarne i tercijarne arome mesnih doručaka, rizibizija, sardina i ponekog keksa ispirale tek snijegom, kojeg je barem bilo u izobilju. Nakon 365 dana pakla, dočekalo ih me još devedesetak u neugodnom društvu moga bivšeg zubara. Da, bolilo je, a bolilo je još više i moju staru koja je to sve morala platit.

Kad sam se konačno proljubio, počela je era stalnog pranja koja me uz sitne blackoutno-tulumarske pauze drži i danas.

A s obzirom kako svašta nešto testiram u zadnje vrijeme, tako ću se ovaj tjedan družiti s Plidenta pastama za zube (vidi boja i oblika!) i lagano ih benigno testirati na stotinama lijepih djevojaka. Koje će morat reć nakon koje se paste najbolje ljubiti. Ako mi dozvoli cura, naravno.

Smješkamo se uskoro, a vi pogledajte što je o ovoj temi napisala ostala blogad: Klinfo.hr, Znano.st, Recipeci.com.

(Autor: Promo – ali vjerujte mi na riječ da neću ne reć ako mi nešto neće valjat)