Do referenduma ću sići s uma

Kraj toliko muškaraca koji tuku žene u brakovima, kraj toliko žena koje muče muškarce u brakovima, kraj toliko brakova koji počivaju na materijalnim i nikakvim drugim vrijednostima, mi se koljemo oko toga!?

Ostalo je svega deset dana do najskupljeg i najglupljeg okupljanja Hrvata, zbog kojeg će se potrošiti milijuni kuna, a vrtići, ceste, gradovi i ljudi ostati porušeni, prazni, tužni… Zbog moralne satisfakcije i sitne pobjede jednog dijela stanovništva, dokazat ćemo da smo i dalje tek zadrta zemljica bez neke kvalitetnije budućnosti…

Koliko sam skužio, referendum je u biti dogovor vodeće oporbene (ha!) stranke i najjače crkve na ovim prostorima da piju krv ovim trenutnim iritacijama na vlasti, koje se furaju da su nešto drukčije i naprednije, a sve se više bliže dnu. Jer su iz istog legla, odnosno, tu su da se pobrinu za sebe, a ne za nas. Dakle, došlo je do smišljenog skretanja pažnje s krađa, nezaposlenosti, dugova, otvaranjem sporednog fronta, mahanje crvenom krpom pred očima vidno ljutog prosječnog građanina Slijepe Snaše, zemljice koja sigurnim korakom ide prema konačnom slomu. I onda, kad bi svatko tko je u životu pročitao više od dvije knjige, ili pogledao nešto igrano na televiziji dulje od sat vremena (dvije epizode sapunice zaredom se ne pikaju), kad bi svi trebali stati na jednu stranu, i pobuniti se protiv svih trenutnih stranaka i lopova u Hrvatskoj – mi i dalje biramo biti ovce.

Referendum za mržnju, referendum protiv slobode, ljubavi i poštivanja drugih. Referendum uvjerenih klerofašista i ljudi koji ne znaju što uopće potpisuju, ali potpisuje mu susjed i svećenik, i onaj mali iz općine, pa će i on. Kraj toliko milijuna važnijih, pametnijih i plemenitijih stvari, bitnijih za život i budućnost, naš mali čovjek sav svoj gnjev i mržnju usmjeruje na manjinu koja se razlikuje od njih, na zabranu braka pripadnicima LGTB zajednice. Kraj toliko muškaraca koji tuku žene u brakovima, kraj toliko žena koje muče muškarce u brakovima, kraj toliko brakova koji počivaju na materijalnim i nikakvim drugim vrijednostima, mi se koljemo oko toga!?

Kad me pitaju jesam li za ili protiv, kažem da sam protiv, jer smatram da apsolutno svatko ima pravo na odabir. Ja sam odabrao da pijem, ne stalno, ne svaki dan, jednom tjedno po tri-četiri pivice u Društvu prijatelja piva, i ponekad ako se baš potrefi, kao kad je sad Enogastrobrutal organizirao druženje gastroblogera na Tavanu. Kad nisam s Juniorom, nekad se olešim, i poslije mi je jedan dan zlo, ali se oporavim i idem dalje. I nikom ne nanosim zlo, i time nikome ne zabranjujem da napravi nešto što voli. Pustite ljude da žive svoj život, neka se vesele, da smo svi isti, bili bismo roboti, a ne ljudi.

Uostalom, samim time što sam diplomirao, i ja sam manjina, kao i time što slušam rok, i što sam polusamohrani roditelj… Za svašta se može raspisati referendum, ali ono što je loše kod ovoga, je da je stvarno malo teže skupiti toliko potpisa. Od 2000 frendova na fejsu imam desetak onih koji su Za, sa svojim razlozima, uvjerenjima, tradicijom. A možda im je i cura naredila. I cijenim svačije mišljenje i odabir, ali da se ne možemo ujediniti protiv nečeg što nas uništava, ubija i gura u provaliju, da ne možemo očistiti zemlju od ovakvih političara, nego gubimo energiju i vrijeme na fotošopiranje naslovnih fotki na fejsu, i pljuvanje onih u drugoj boji, dođe mi da pijem dvaput tjedno i odselim u Čile. Ali neću, nego ću samo ponovit onu staru, od ukupnog broja ljudi, 10% je loših, 10% dobrih, a 80% je mediokritetne mase koja bezglavo slijedi glasne lidere, koliko god oni dobri i loši bili. I zato, volite svijet, ljubite bližnje i nemojte nas dovesti do ovakvog kraja. Time što mrzite pedere i lezbe, samo zato jer ih ne razumijete, ne činite dobro nikome, ponajmanje svojoj obitelji. Usmjerite energiju na prave probleme. Mir s vama, vodite ljubav, a ne rat.

Ažurirano ( Srijeda, 20 Studeni 2013 11:03 ) na portalu zvono.euzvono.eu.

Kako sam prao kućne ljubimce

Kako sam prao kućne ljubimce

Jednom su mi za rođendan poklonili sedam zlatnih ribica, ali ne i akvarij. Pa su sirotice onako usardinjene do jutra pomrle, što od toga što je jedna bila piranja, a što od toga što sam ih strpo u teglu od krastavaca. Dugo nisam jeo krastavce, al tulum je bio do jaja, mislim da je to onaj kad smo 140 puta otpjevali Whole a lot of love, a Kolarić zakrmio u kadi.

Vučka, mog prvog pravog psa, s kojim sam spavao u kućici i dijelio buhe, odnijeli su šinteri nakon što ih je zvala baba jer joj je rasturio cvijeće i priklo bugenviliju. A moja baba više voli bugenviliju od ičega. Dugo nisam pričao s babom, sve dok se nisam satro za 23., pa napravio scenu pred rođacima jer su mi donijeli samo bočicu Hardyja i svijetlo smeđe nesportske dokoljenke, pa baba nije pričala sa mnom. Al je tulum bio mrak.

Obe tri papige su skončale jer su starci pušili po dvije kutije dnevno, svaki, samo bi vremenom posivile i izgubile glas. Uvije bi u jusi bilo pokoje perce. Kanarinac je krepo i ranije, počeo je pjevat ko Meštar na Žlijezde pjevaju i sletio jedared na nos u kakicu. Dugo sam se durio na starce, starog na silu odviko od fumanja, al se stara još ne da. I to joj je totalno cool.

Ježa pronađenog nasred ceste sam vlastoručno vratio u šumu jer nisam oka sklopio od suludog cjelonoćnog rovarenja po kutiji s lišćem i jabukama, žohara sam se riješio adaptacijom, pauci ne slušaju, komarce istrijebljujem… Ostadoše samo biljčice.


Uploaded with ImageShack.us

Imam pet velikih koje prežive zimu, i desetak malih koje možda. Začinsko bilje odumre čim padne temperatura ispod 20, i skonča na +10, ili u sobi, ali mi svejedno ove preživjele nekako daju toplinu kad Junior nije kod mene.

Možda je stvarno vrijeme da se bogato udam za neku tajkunovu kći, ali do tada, jednom mjesečno u kadi imam ovu sliku. Listoper. E sad, je li to gej, žena, agronom, romantik ili pjesnik u meni, nikada nećemo saznati, glavno da su biljčad sretna.

Enivej, lijepo je imati neki hobi, makar pobijem tri peršina i sedam bosiljaka godišnje, a menti ne smijem pogledat u oči…

Ko će prat kadu, damn…

Hvala ti dragi blože – eto me na novom poslu!

Dragi moji, svi, pa čak i hejteri, eto barba Ribe nakon kraće pauze.

Konačno sam zvanično postao urednik dva portala u sustavu Nove TV, konkretno Blog.hr i Punkufer.hr.

Vrijeme će pokazati koliko ću uspjeti vratiti ljude da više pišu i čitaju, a manje fejsaju (Blog), odnosno da svakodnevno potraže zgodne crtice iz svijeta enogastronomije i putovanja (Pun kufer).

Ono što mogu obećati je da ću ginuti kao i uvijek, pokušati iščupati najbolje od sebe i vas, fino pojest i popit, dobro se nasmijati, i učiniti ovu našu svakodnevnicu barem malo boljom.

A ono što bih od vas tražio je sljedeće:

– Pišite svoje blogove
– Javite kad pročitate neki dobar blog, na ribafish@gmail.com i Domagoj.Jakopovic@novatv.hr
– Preporučite rakije, vina, flambirani flam, pohana pačja prkna, uglavnom – sve što je zanimljivo ili vas je ostavilo bez riječi
– Javite gdje se dobro jede i pije, zovite na testiranja, kušanja, kestenijade, fišijade, švarglijade, rakijade, trijade, a-dija-dija-de, i sve što se jestivo, pitko i blesavo događa u vašoj okolici – obavještavajte o svim živim festivalima, što ranije to bolje!
– Savjetujete gdje ima dobrih ćevapa, kolača, raw fooda, nezdraw fooda, novih i lijepih stvari, hrabrih ljudi koji pokušavaju nešto novo, zaboravljenih jela, pila, recepata…
– Klikajte manijakalno na oba profila na fejsu, šerajte, preporučajte ljudima kad vam se nešto stvarno svidi, lajkate i puno, puno čitajte

Ljubi vas vaše zlatno nepce, nerast, svežder i poturica, ko ne lajka, sustigla ga hajka!
Ajd pivili!


Uploaded with ImageShack.us
Foto: Goran Legendarni Čižmešija