Kutijica za knjige

Dugi sam niz godina tijekom djetinjstva vikendima s nestrpljenjem čekao da tata nakon neke jutarnje cigarete i kave zaklopi Vjesnik, pa da i ja dođem na red.
A red se morao znati, i nije bilo ni najsitnije šanse da novine primim prije njega.
Tek kad bi on završio sa čitanjem, uzeo kemijsku i navalio na veliku križaljku, mogao sam se eventualno probati ogrebati za dio sa sportom.

Zvonko bi me tada pogledao kroz dim, ovisno o raspoloženju nešto promrmljao (kao i svaki otac čiji se majmun jedinac diže iza jedanaest ujutro), a ja bih sretan s novinama odskakutao na zahod.
Da, novine su se u mom djetinjstvu najčešće povezivale s klonjom, skinuo bih gaće, razastro plahte od stranica i pomno pratio statistiku Cibone u derbiju s Jugoplastikom, ocjene nogometaša i rijetke informacije o najdražoj mi atletici.

Da mi je netko tada rekao da ću jednog dana novine moći čitati u hodu ili pod palmom s kutijice tek nešto manje od Alana Forda na koju stane cjelokupna stripografija ne samo plavokosog agenta nego i Zagora, Bleka, Modesti Blejz i još jednog po izboru – grohotom bih se nasmijao.

A eto, tad sam nabasao na eReader –

E-čitač

elektronski čitač eKnjiga, i ostao paf.

Cijela mini-knjižara u kutijici koju možeš staviti u džep, slušati s nje mjuzu i skidati stvari s neta, a u ruksaku ti neće odvaliti kičmu kao laptop!
Totalno slatka stvarčica koja ima još par zanimljivih fora – među ostalim, čita PDF dokumente.

Pa ako vas tata natjera da čitate tu prokletu lektiru koju vam je skinuo s knjižare,
a vi si fino skinete starog Ripa Kirbyja ili ranog Asterixa, i onda se fino odmarate u pauzama Ilijade.

Kako sam ovaj e-reader testirao u podne u birtiji usred ubojitog zvizdana, očarala me i čitkost, koja inače nije svojstvena elektroničkim napravama.

Možda zato jer ima samo crnu i bijelu boju, ali što sad, nećemo slikovnice čitat!

Početna stranica

Plus, ako sjediš u hladu borova, nema šanse da ti vjetar pomiješa stranice, ali priznajem da je podosta teže koknut muhu kad ti se mota oko tanjura ili pivkana.
Kad se samo sjetim kako je onaj prastari časopis Strip 84 bio idealan za to, dug, tanak, serijski fly killer…

No, vratimo se ozbiljnim stvarima, ovaj eReader košta 799 kuna, ima funkciju čitanja knjiga i spajanja na internet – dakle, možete reći dragoj da pregledavate dokumente s posla, a drkuljit po Fejsu!

A i crno-bijeli fejs je zakon za svakog hipstera, pa eto prilike i za pravljenjem važnim!

U par klikova, nakon što se vajfajišete na kućni ili susjedov net, lako i brzo dođete do e-shopa ekupi.hr i naručite što vas zanima.
Za sad i nije neki veliki izbor, ali krenuli su s nekim zanimljivim romanima.
Cijena je od 20 kuna za lektire, do 120 kuna za ozbiljnije knjige.

Surfanje internetom

(Nisam imao kutiju šibica, al da vidite kak je mići – eto omanjeg limuna!)

Iako mi zbog mojih ćevap-prstiju nije baš sjelo skrolanje, najveći nedostatak u mom slučaju kod eReadera je to što nema svjetla.
Jer bi bio savršen za čitanje Bese, Smogovaca, Zvižduka s Bukovca, ili već neke tako divne druge knjige pod poplunom prije spavanja.

Ali nadam se da će to ugraditi već u sljedećoj verziji.
Svejedno, nije ni ovo loše, a sutra mi ionako s mora dolazi moj omiljeni skorosedmogodišnjak, pa ćemo to čudo testirati i na njemu.

Ekupi knjižara

(Limun je preživio snimanje i sad je s njime sve u najboljem redu)

Tko zna, možda je eKnjiga na eReaderu prihvatljiviji način za čitanje od onoga moje generacije. Uskoro…

I da, ljudi koji se malo bolje kuže od mene u tehniku su to napisali na svoj način, pa ako želite detalje, naletite – Buza i Šanko.

(Autor: Promo – ali vjerujte mi na riječ da neću ne reć ako mi nešto neće valjat)

Na tri bradata kralja!

Na tri bradata kralja!


Uploaded with ImageShack.us

Što napraviti kad u mejlu pročitaš da si pozvan na tulum na kojem Gretić, Barbieri i Skoko kuhaju svaki po dva jela koja bi trebala odgovarati vinima Trapana i Senjkovića?

Sekundu kasnije je vinarija Trapan u Šišanu,


Uploaded with ImageShack.us

mjestašcu na kraju istarskog ipsilona (pa malo lijevo prema Ližnjanu i Medulinu), trenutno postala idealna stancija za hedonistički završetak godišnjeg odmora.


Uploaded with ImageShack.us

“Glavni okidač za event bio je kada su nam naši prijatelji, vinari s Brača, Magdalena i Saša Senjković potvrdili svoj dolazak, a Tom Gretić to čuo i rekao – dakle, tulum! Tada je samo trebalo pozvati druge kuhare, nabaviti namirnice, staviti hladiti vina i sad smo svi tu!” objasnili su domaćini, vinarski bračni par Trapan, Andrea i Bruno, koji svako malo u svojoj vinariji naprave neki dernek.


Uploaded with ImageShack.us

I tako se to subotnje poslijepodne na toploj terasi


Uploaded with ImageShack.us

party začeo rijetko viđenim, premijernim podvodnim otvaranjem Trapanovog rose pjenušca Trapan-Chè 100% teran.


Uploaded with ImageShack.us

kojeg su neki jalnuški zavidnici zbog boje nazvali Tradlerom, ali i utihnuli nakon pete butelje…

Ali otvaranje – kao da porađa tuljana!

Onda je prvi od trojice poznatih bradatih kuhara David Skoko (Batelina Banjole)


Uploaded with ImageShack.us

uz svoju desnu ruku Ivana Zidara – Blicu, počeo s prvim slijedom, filetima marinirane trlje s nasjeckanim motrom.
(Ko ima staklenku motra viška, plaćam u zlatnim polugama!).


Uploaded with ImageShack.us

Nevjerojatan okus sirove ribe – kao da ljubiš Malu sirenu na prvom dejtu!

Nastavili smo s paštetom od jetre morskog psa sa grilanom smokvom.


Uploaded with ImageShack.us

Pseto je malo teško, pješčano, divlje, kao da te netko pošteno zagnjurio dok igraš picigin na pržini.
Ali mu karamelizirana smokva daje neku sasvim novu dimenziju, kao i pridodan mu, osvježavajući rose Spoža ’11.
Ono, slatkoća ubije gorčinu, ostaje okus voća u plićaku.
Strava!

Riblja juha od trlja s pečenim ražnjićem od iste dame, zalivena je s nagrađivanom Trapanovom malvazijom,


Uploaded with ImageShack.us

a sredinu večere, kad smo se s terase povukli u blagovaonicu


Uploaded with ImageShack.us

obilježio je rižoto Andreja Barbierija (Mala krčma Skalinada, Volosko) uz koji je poslužen Uroboros ‘10.


Uploaded with ImageShack.us

Play of the night je svakako bila Skokina grilana skuša s pomama i chillijem na tapasima – savršeni dalmatinski fast food!
Ne preskupa, autohtona i savršeno ukusna grickalica za ljetne večeri.


Uploaded with ImageShack.us

Senjkovićevi plavci Bročko rič ’11 i Bosso ’10 izvrsno su se uklopili u dva posljednja jela koja potpisuju Barbieri i Tom Gretić (Monte Mulini Rovinj) – rostbeef od vepra u rikoli i domaćem senfu


Uploaded with ImageShack.us

te vepar na lovački s njokima.


Uploaded with ImageShack.us

Sve ono o škrtim Bračanima pada u vodu kad se muzika pojačava, gosti, njih tridesetak počinju plesati, a Senjkovići nam umjesto slijeda od decilitra – na stolu ostavljaju netom otvorenu bocu Bročke riči!
Pa se pije…

Čak je bilo i sireva za desert, domaćih, nevjerojatnih, izrađenih rukom Aleša Winklera (stancija Kumparička).


Uploaded with ImageShack.us

Mene je najviše dojmilo što mu je u blizini stalno bio klinac od kojih desetak let, koji je tati pomagao u svakom trenutku. Tak će i Rok, uskoro…
Sjajan odgoj, sjajan ovčji sir, i, naravno, i tamo ćemo se zaputit…

Nakon toga slijedi sjajan tulum s odavanjima kuharskih tajni i viceva iz vrhunskih kuhinja i vinarija, moje davljenje Priske, kao i izljevi nježnosti nakon još koje malvazijice…


Uploaded with ImageShack.us

A tulum na kraju, klasično Trapanovski – završava na stolu (citat by EnoGastroMama, , čije su i slike, fala Marinelaaaa!)


Uploaded with ImageShack.us

Sve je (o, bože) snimano od ruke profesionalca – Christiana Pinzana iz BluFX studio videoproductions, a čak se i pokoja pivica popila – obratite pažnju na brzinski sistem hlađenja!


Uploaded with ImageShack.us

Sjajan doživljaj, ponovilo se što prije, opraštamo se od domaćina, sjajne ekipe Trapan stationa, gostiju, velikog trojca


Uploaded with ImageShack.us

i dogovaramo termine za sljedeća druženja, a na kraju je ostalo visjeti u zraku samo jedno – postoji li neko kraće ime za rostbeef od vepra?

Pusa od Nerastpiga, pardon, Ribafisha, koju kilu težeg i dekagram sretnijeg!


Uploaded with ImageShack.us

Lijepo ovo, živote…

(Objavljeno malo skraćeno u Dobroj hrani Nedjeljnog Jutarnjeg…)

Ljeto s Juniorom u 20 slika

Ljeto s Juniorom u 20 slika

Deset kratkih dana mora je za nama.

Zadnje predškolsko ljeto je trebalo biti lijeno i uz zajedničko gledanje atletike.

Ali se nakon kraćeg kupanja na Baćama (spot the looney & son, alaj sam ga zalijo!)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

pretvorilo u pustolovno tumaranje po Korčuli i traženje najbolje plaže.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Za koju je i opet proglašena jedna na Proizdu, ali vam neću reć koja.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Čak smo i bazenčić imali!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Mladića se teško navuče u more,
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

ali ga je onda još teže i ščupat van njega… Ubiše me valovi, bio sam razbacat ko gnojivo po plaži.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Za okladu sam pojeo mrtvog cvrčka, ove su sezone fakat rodili.
Od milja, kroki kriket!!!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ali bilo je tu i prave spize, poput cipala i salpi ručno upecanih od mog starog,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

koji ne idu ni uz šta tako dobro kao uz kupus na tabak.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A tu su i tradicionalna topljena Gavrilovićka,
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

kao i sve vrste štapića. Počinjem gubiti bitku s junk-foodom, ali nema predaje.
A i brinem o zaštiti od sunca, ofkors, vidi ga, isti Zapata!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A tu je i slajo za desertić na gornjoj terasi.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Jesam se već pravio važan pogledom s gornje terase? Ah, i opet ću!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Na proizdu je mladić bio toliko gladan da je i napisao “Gladan sam, potpis, Rok”,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

No, reakcija na sekundu kasnije donešene lignje a la za djecu – je bila sjajna…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Bili smo i na pržini pa su se djeca igrala,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

a onda bi tata Riba zakurio roštilj,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i zakonom zaštitio pac za teleći vrat. Ko se ududi kopirat, oma ću ga špahtlom! Vidi me, isti Spužva Bob!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

More je u našoj vali bez VIP signala totalno devastirano, nema više algi ni riba, ali u smiraj dana je idealno za kupanjac.
Naravno, Rok je sam otišao po loptu koju je napuco…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A tata je za svoj 42. rođendan poletio i otplivao klasičnih 25 metara krnjim baterflajem.
Da, još boli…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Pentrali smo se i na Hum, nakon što sam konačno uvjerio mališu da je atletika zakon. Pa smo skupa navijali za žute, ja pogotovo za Usu, a on za Blakea. Dobro da im nije nesta carter (to je kao fora, ono, sori…)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Jedna umjetnička slikana rukom naše najdraže tete Bloom

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

(ista ona iz Winxica), koja je isto dobila pusu od neke radioaktivne vlasulje na nogaru,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

ali i prošla puno bolje od mene. Ne preporučujem…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Pa smo se okrenuli i već smo morali nazad na šljaku i tak to.

Za tjedan dana u školu, strah me ko da idem na prvi dejt sa zgodnom curom, ali uskoro više o svemu.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Pivili vi meni!

Idealna cura za godišnji

Dok se još načet od godišnjeg vraćam u spisateljsku formu, bacite oko na zadnji uradak na net.hr-u!

Idealna cura za godišnji

S pivom u desnoj i prženim gavunom u lijevoj šapi, lagano sam s terase gledao kako drito ispred moje kuće parkira bijesna jahta.

Nisam stigao ni podrignuti, a već je na palubu iskočilo jato hihotajućih, apriori veselih djevojčuraka na vrlo sumnjivoj granici između puberteta i punoljetnosti. Njihovi pucajući badići s isprčenim sisićima i samostojećim guzama u sekundi su me doveli do stadija trenutnog iskapljivanja pivkana te posljedičnog senzualnog podriga. I finog gorkastog aftertejsta karakterističnog za kombinaciju tugaljivog Kaltenberga i iz Turske uvezenih gavuna. Lice mi se automatski tuđmanovski iskesilo u polumjesec, a misli odlutale u neki savršeni svijet.

Dignuo sam se iz stolice, spustio 24 stepenice do mora, zaletio, skočio i phelpsovskim baterflajem otplivao tih stotinjak metara, neuspuhan se popeo na palubu i rekao: “Komadi, ajmo do mene na gozbu, gajba Chimaya je u kadi, Trapani i Geržinići na ledu, janko samo što nije, a dagnje su se već otvorile…” Najljepša među divnima, crvenokosa, frčkava mulatkinja, nešto između Axe i neke tete Dicka Longa, bisernim se zubićima ugrizla za kamenu debelu usnicu. Tada je uz onaj zadivljujući pogled u očima zamuckujući promrmljala: “Ti, ti si onaj koji je osvojio zlato…” “…Da, da, taj sam. No, idemo, ili što?” Osmijeh širine ekvatora napunio joj je lice, sićušne azbestne bradavice su se automatski uključile na ON, a jedan njen potez rukom bio je dovoljan da sve odmah skoče u more i u trenu doplivaju do mojih dvora. Moji najbolji frendovi su izlazili iz kuhinja i s roštilja, noseći sve na stol, gozba je započela sama od sebe, uskoro se i zapjevalo, a ja sam krajičkom oka ulovio Amazonku i neku presisatu plavušicu kako me gledaju i došaptavaju se onako, ma znate kako. Krenule su prema meni i toga sam trena osjetio nježan dodir meke ručice na svom ramenu. Ah, pomislih, jedan fini spontani “manage a trois”, taman za smiraj dana… Nasmiješih se, stisnuh rameni mišić i iza leđa začuh glas: “Tata, tata, tata, puknuo mi je magnet, ne mogu dovršit eksperiment!!!”

Ne sad sinko, ne sad, otvorih oko i umalo se ne prevrnuh sa stolice dok sam polako shvaćao da je sve bio samo sanak pusti. I da sam na terasi s mamom, tatom i rastavljenim mi, najdražim Juniorom. I dok sam polako keljio magnet iz kompleta elektrotehničkih pokusa za djecu iznad devet godina (koje je moj skorosedmogodišnjak rasturao od šale), krajičkom sam oka opet gleducnuo prema jahti. Koke su bile tamo, ali sad su im se pridružili i oni koji su ih platili, trojica debeljuškastih, dežmekastih tipova. Bankari, političari, ratni profiteri ili samo obični lopovi koji su stvorili ovu krizu, ali su se i cijepili protiv nje, mirni i staloženi, daleko od svojih biznisa, supruga, problema, sami s par kurvica i nezainteresiranim skiperom, očigledno nadrkanim što na svom brodu mora biti obučen. Jebote, zašto su me starci odgojili da budem pošten?

Nastavak na:

http://webcafe.net.hr/bizzar/kolumna/ribafish/idealna-cura-za-godisnji