Treba li biti čega nasred venerinog brijega?

Treba li biti čega nasred venerinog brijega?


Uploaded with ImageShack.us

Otkako je izumljen prokleti Wonder Bre (pa nam vaše dojke umjesto u ruci završe odbačene na stolici ili podu), muški je rod narodnim veseljem No 1 proglasio endemsko područje tik iznad onog tamo mjesta. Neopisivo je veselje koje nam možete prouzročiti premijernim pokazivanjem tog tananog paperjastog čuperka koji nas samo koji centimetar dijeli od središta naše žudnje, pa je današnja tema – frizure povrh pipice!


Uploaded with ImageShack.us

U onim divnim trenucima kad je veza tek na začetku i kad za vrijeme prve ili druge kavice bridimo poput uzbuđenog uzavrelog čajnika, jako se veselimo tom prvom susretu s vašim najintimnijim dijelom.
Dobro, prvi poljubac, zagrljaj, sve je to krasno i divno, ali nama je ipak najljepše kad usidrimo brodić u luku.
A ta luka može izgledati poput nove splitske rive (prazno), stare splitske rive (retro) ili splitske rive dok se renovirala (ćušpajz).
I svaki će se od nas, kako smo svi različiti – veseliti nečemu drukčijem.
Iako, da budemo iskreni, prvih par seksova smo tako napaljeni da dolje može biti naljepljena i umjetna trava za golf pa ni to nećemo primjetiti.
A džaba vam tek bilo svih onih skupih i finih gaćica.
To najčešće primjetimo tek kad ih tražimo ispod kreveta i dodajemo vam ih kako biste se obukle (“Ispala ti je neka čudna tanka gumica za kosu.” “Nije to gumica, to je lycra deluxe ultrathin decervyx k+++ turbo tanga iz Pariza, vole!”).

Muškarci se za pripremu za prvi seks fino briju, izbrijavaju, brinu o kosi, paze da im ne vire dlačice iz ušiju ili nosa, peru i paze zube.
Gledaju u ogledalo…
Intimna higijena ostatka tijela i nije na na prvom mjestu jer se nema previše vremena za detalje, a ako ona i pristane na seks, to će biti tako ekspresno i spontano da smatramo kako dotična neće ni primjetiti kako imamo jednu bijelu dokoljenku i jednu svilenu, vjenčanje-i-sprovodi soknu, a kamoli da smo se malo poštucali…
Krivo mislimo.
Jer ženskom oku ne promakne ništa o čemu sutra ne bi mogla raspravljati s frendicom na kavi.


Uploaded with ImageShack.us

Zato se žene vole dotjerivati i raditi čuda od svog, ničim izazvanog grmuljka koji ima istu funkciju ko i bradavice u muškaraca – skoro pa nikakvu.
Mijenjanje donjih frizura zanimljiva je stvar nakon par mjeseci veze kad dođe do škripanja u odnosima i željni ste neke promjene.
Zgodna je to stvar i kad nemate što za raditi u sitne sate, pa date svom voljenom milom nesposobnom da se malo igra i pružite mu priliku da sutra laje dečkima u kvartu o tome i bude heroj tjedan dana.
Naravno da nećete biti oduševljeni izrezbarenim grbom Dinama, Zagorovom sjekirom, apostrofom, Lenjinom ili čime god će vas britvicom razveseliti vaš dragi onkraj vaše mujsice, ali pritom ste si kupili barem jedan izlazak ili romantičnu večeru.
Na kraju krajeva, nije li to apsolutno najbolji poziv na oralni seks!?

Žene vole svoju mini-žitnicu uređivati na doista mnogo načina, pa evo samo nekih od njih.
Da se razumijemo, ovo je prije svega muški šovinistički seksualni pogled na svijet unutar ženskih gaćica, pa zanemarite što nema više podataka o higijeni niti detaljima o boli koje vam nanosi depiliranje.
I nas boli dok vam plaćamo romantičnu večeru u tajlandsko-tajvansko-laoškom restoranu pa nikom niš’.
Hvala, autor.


Uploaded with ImageShack.us

1. Nektarina
Ostali narodski nazivi: Bjanko, Gobi, Bebi guza

Oblik karakterističan kod žena koje su prešle tridesetu i više im se pod milim Bogom ne da pognuto gledat među noge ili u ogledalo kako bi britvicom nekako izvukle geometrijski oblik samo za njegove oči. U principu, jednog dana ženama prekipi i lagano odustanu od dotjeravanja, kao muškarci od treniranja i sklekova, ali su istovremeno na higijenski najvišem nivou i znaju da je to mudro. Dakle – čista praktičnost. Što se tiče muškog pogleda na mjesto na kojem nešto fali da bi bilo savršeno, mislim da sam dovoljno rekao sa samim naslovom – nektarina. Vratite nam breskve!!!

2. Irokez
Ostali narodski nazivi: Mohikanac, Unkas

Jako popularan izdanak koji zahtijeva precizne pokrete žiletom što često mogu prouzročiti sitne površinske ogrebotine koje prilikom skorašnjeg seksa pružaju jako dubok osjećaj bola. Dakle, ne se brijat netom prije seksa, nego par sati prije. Muškarci vole kombinirati. Uvijek je nešto s nečim, čevapi s lukom, vino s vodom, jagode sa šlagom… Irokez je upravo to – predivna kombinacija bogatog polja pšenice i glatke poljske ceste koja ga presijeca. Ali obratno. Hoćeš provući obrazom po mekom – možeš, hoćeš čupkati i grickati grmić – možeš i to. Savršenstvo.

3. Stećak
Ostali narodski nazivi: Monolit, Obeliks

Jedan od oblika koji nastaje kao i muške bradice, karakteristične za celebritije poput Jacquesa, Željka Vele ili, glavom i podbradkom, samog Ribafisha Kosmatog. Dakle, htio si izbrijat nešto, a dobio si nešto drugo, a kako si željan promjena – nije ni to loše. I svi će to zamijetiti. Probajte obrijati samo jedan zuluf – bit ćete glavni na poslu! Dakle, jedan dio Irokeza ste previše stanjili i eto seksi oblika žiška ili uskog plamena svijeće! Na koji se ne puše da bi se ugasio, nego lizne da bi se zapalio… Mljac!

4. Trokut
Ostali narodski nazivi: Parče pice, Bermudlija, Geometrijsko tijelo

Klasika. Nakon dugog procesa hibernacije, kad ste odlučili odustati od muškog roda i tugu ubijati filmovima, sladoledom i cigaretama, odjednom se stvori on! Zgodni tamnoputi konobar koji je doduše već bio par puta sa svim vašim frendicama, ali, gle čuda – baca oko i na vas! Subota je, idete van, vidjet ćete ga i u nedoumici bi li se ili ne skockale, pa minutu prije izlaska dotjerujete nabrzaka i nasuho šumicu u drvored. Trokutasti trored. Isti oblik nastaje i kad idete na prvo kupanje te godine i vidite da vam još nešto viri iz badića osim onog glupog bijelog papirića na kojem piše kako treba prati gaće. Pa neću ih s vunom prat!? Mi mužjaci to volimo, iako je to znak brzanja i posvemašnje lijenosti da se dotjera do Mohikanca.

5. Piko Bodljić
Ostali narodski nazivi: Peškafondo, Ježurka Ježić

Najgori mogući oblik u očima i ne samo očima mužjaka. Postoji jedan jako osjetljiv i nježan dio muškog tijela (nije očni kapak) koji baš i ne voli dodir sa šmirgl papirom ili nakostriješenim dikobrazom. Najviše nas ljute izjave “Moram puštat do dužine od dva centimetra jer onda idem na Brazilku”. Ma nemoj. Idem i ja onda ševit neku Brazilku ta dva mjeseca dok ti gledam travu kako niče i pritom me probada k’o elektrošok! Nije naš jezik jastučić za igle! Dole sitne dlačice!!! Pa si možda i mi obrijemo bradu…

6. Kongo
Ostali narodski nazivi: Lijanović, Che Guevara, George W, Žbun, Bigfoot, Chewbacca, Ono što se kotrlja po pustinji, Ekvatorijalna Gvineja

Kako i samo bogatstvo narodskijeh nazivlja kazuje, riječ je o obliku koji je primaran, dakle i dalje najprisutniji u sveukopnoj ljudskoj populaciji. To što mi više stremimo Europi i Zapadu, a ne Istoku i Africi, danas tjera većinu žena da ipak nešto i naprave s onim što daje toplinu unikatnom im venerinom brežuljku. Koliko god mi imali zamjerke da to djeluje neuredno i da čupa i smeta prilikom seksa (da ne spominjemo što se događa kad to malo odstoji nakon seksa), ali živimo u demokraciji i vi vjerojatno najbolje znate što vam najviše odgovara. S druge strane, kad vidimo tu obraslu činčilu (koja nipošto ne izgleda za čin čila), tu neraskrčenu džunglu, nekako nas veseli taj osjećaj da tu nikad prije nas nije kročila ljudska noga. Dobro, ne baš noga. Možda samo neki domorodac? Fuj, fuj, fuj! Svejedno, na jednu drugu stranu, sindrom neubranog cvijeta daje nam krila, a kako bi divno rekla jedna mudra žena – nije bitno kakvog je grm oblika, bitno je da miriše na rosu.

Donja frizura je divan način za uzbuđivanje mašte muškarca. I mi to jako volimo, kao i općenito promjene. Ako nam pašu. Nekad smo vas toliko željni da nećemo ni primjetiti vaš trud i samo vas kao kreteni na minutu prisloniti uz sudoper, ali nemojte nam zamjeriti. Ipak treba napuniti tu cjevčicu od dvadesetak centimetara krvlju iz mozga, pa se znamo izgubiti kad manja glava preuzme kontrolu… Svejedno, mi vas obožavamo i ne možemo niti želimo biti bez vas, pa nastavite nas uveseljavati i s guštom nam gledajte promjene na faci kad ugledamo nešto novo na vašem međunožju, pa makar to bio znak Mercedesa! A mi vozimo Clia…

Bonus oblici:

• AC udar munje DC – za ljubitelje hard-rocka i električare. Potrebno je prije toga dobro podšišati mufić na takozvanu “Golfericu” radi jačeg efekta
• Srčeko – kad nemate ništa pametnije za pokloniti ljubljenom u dane darivanja kao što su npr. Valentinovo, godišnjice, rođendani, pad berlinskog zida, prolazak Haleyeve komete, nedjelja, parni datum…
• Hitlerov brk – Tzv. Adolfina je idealna za muškarce obožavatelje crnog humora, a daje i neku naznaku strogoće te samim tim poziva na dulje trajanje snošaja

Muške frizure

Neandertal – Tzv. “Gori borovina”, tradicionalni je Macho Balkanac koji smatra da škare služe samo za papir i eventualno za nokte te da je seks namijenjen samo i isključivo za njegovo uživanje
Podšišanko – čovjek s dozom kulture i poštivanja svoje partnerice, kojem prokleto smeta jednominutni zastoj prilikom oralnog seksa dok se ona palucajući jezikom ili kopanjem prstima rješava viška stidnih dlaka iz usta
Yul Briner – nektarinko, vlasnik obrijanog glatkog i nježnog pačjeg gnijezda, poput najfinijeg kroasančića, ali i dobar razlog da se zabrinete. Ili je iskompleksiran veličinom (manjinom) ili je porno glumac. Često prelazi u razred Pike Bodljića zgob lijenosti i opasnosti ozljeđivanja

(staro par godina, objavljeno u Cosmopolitanu)

Pivsko ljeto…

Jedan ležerno simpatičan tekstić


Uploaded with ImageShack.us

što piti na plažama i hladu


Uploaded with ImageShack.us

kao i pokoja slikica lepih teta


Uploaded with ImageShack.us

u specijalnom ljetnom izdanju Globusa, jeee!


Uploaded with ImageShack.us

Najbolje za fensi lokal
Želite li ostaviti dojam frajera u šmensi beach paradise tropicana ili tako nekom klubu na plaži, moći ćete to samo malim pivom. Jer ne drže velika. Bitno je da se flaša drži šmekerki poput ključeva BMW-a sa dva-tri prsta, pijucka kratkim gutljajima kao u američkim blockbusterima i nikad ne popije do kraja. Šteta piva. U svakom trenutku tako mogu poslužiti Beck’s, Stella Artois ili Carlsberg kao vrhunski premium brendovi, ali jedno se ipak izdvaja po nevjerojatno nabrijanoj cijeni, kao i totalno krivo shvaćenom posluživanju. Naime, meksikanci limunom mažu otvor boce da bi odbili muhe, a samo Hrvati trpaju krišku limuna u pivo. Kakva blasfemija.

Najbolje pivo za ispast frajer pred frajerima na plaži
Vukovarsko više nije onako sjajno kao u prvim danima, Bošnjak se još nije probio sa svojim dohmeljenim biserom, a pivnica Medvedgrad još ne puni svoj nektar u boce od pola litre, tako da je izbor vrlo sužen… Možda imate nekoga u Varaždinu da vam nabavi domaće Kahli pivo? Ako ne želite navući bijes prijatelja pankera i rokera koje je nedavno neslavno pljunuo vlasnik Velebitske pivovare, onda slobodno u putnom frižiderčiću ponesite koje Kasačko. Iako ga od milja zovemo “Fašističko”, mora se priznati da je otkad se puni u velike flaše – vrhunsko…

I tak…
Ste probali Crni radler?

Osamdesete VS Desete….

Osamdesete VS Desete….


Uploaded with ImageShack.us

Igrice:

82’
Išao sam kod frenda od frenda koji je imao Spectrum. Trebali smo igrati neko razbijanje zida lopticom. Kao nesretnik koji je imao konzolu na kojoj se mogao igrati TV ping-pong, ali ne i kabel koji bi davao sliku a ne samo ton, tresao sam se od treme i sreće više nego prije prvog seksa koju godinicu kasnije. Donio sam čokoladu i sok, a onda smo dva sata čekali da tip namjesti glavu kazetofona. Koja je nakon šest minuta tuljenja odbila učitati igru izbacujući na ekran TV-a ono odvratno “load error”. I tako deset puta. Pa smo otišli napucavati loptu u dvorište.

12’
Sjedim kraj rođenog djeteta i buljim u online flash instant turbo igrice, lijevom rukom uklanjam reklame, desnom pornografiju, imam dva rječnika i općenito se mučim. Tu i tamo mu obrišem nos. Nakon dogovorenih sat vremena, što je sasvim pristojno za šetogodišnjaka, moram ga kliještima čupati od stotridesetsedmog nivoa virtualnog hranjenja golubova, iako ima tri živa pod prozorom. Da ne spominjem da sam morao dva mjeseca ilegalno na poslu stavljati kuhati neka čuda da bi gospon preuredio lokal i otključao nove levele. Mislim da će mi drugi put nestati struje…


Uploaded with ImageShack.us

Rekreacija

‘82
Ako na nebu nije bilo munja i gromova, a na zemlji pola metra vode ili snijega, roditelji bi mi nježnim pokretom noge u guzicu pokazali put u park ili školsko igralište. Postojao je bonton da na kvartovskom nogaču uvijek pustiš starije na teren, loptu je imao samo jedan u škvadri i poštovali smo je kao totem. Igralo se u tenisicama u kojima si išao u školu, ako nije bilo mjesta, haklao si košarku, pikulao ili ganjao bicikl. U mojoj ekipi tada je bio hit ponoviti rutu Gize iz omiljene nam knjige Zvižduk s Bukovca i otići pješke preko Sljemena na bazene u Stubake…

’12
Danas platim 20 kuna da bih se tukao protiv zlih baba na jednom od dva zagrebačka bazena, 35 kuna za nogomet u dvorani na umjetnoj travi (mrzim one crne piknjice koje mi se zavuku, dobro, svugdje), ili potrošim 40 da bih kroz gradsku gužvu autom došao do savskog nasipa na trčanje. Kako bih poštedio zglobove od asfalta i betona. Koševe sa školskog igrališta su pokrali, livada za pikulanje pretvorena je u parking, nogomet na betonu je rezerviran za britke i neodgojene klince koji se mlate po cjevanicama. Ostaje mi Wii…


Uploaded with ImageShack.us

Nabavite zadnji broj Stilista na svim kioscima, fućkaš ljeto bez listanja magazina!!!

Uploaded with ImageShack.us

Pogled ispod mufa

Bacite oko na novu kolumnu na Net-u!

RibaFish & Chips

Pogled ispod mufa

Strgan od posla i života došao sam doma, a tada je naletjela moja djevojka, prpošna, mirisna i orna za taslačenje. Kao i ja – ali za posteljicu meku. Prozborio sam ono što sam mislio da neću nikad – “deder lezi da te liznem, nisam nizašto…”

Namjestio sam je po dijagonali, da mi ne vise noge, stavio bradu na madrac i pogledao je iz perspektive neke zalutale rakovice koja začuđeno lunja nudističkom plažom. Počeo sam raditi ono što Lassie radi kad je žedna i pustio misli na pašu. Kakav divan način za ušutkati sebe i ženu…

Povijest mojih pružanja oralnih usluga seže u dane prvog seksa, još je marka sedam bila… Šumarak je bio popriličan, nenačet, bic – free, a ni za neko depilacijsko sredstvo taj bogami nije čuo. Nisam znao kud bih s jezikom, a kamoli rukama. Kao da plivam prsno, prebacim preko njenih nogu, ispod njih, sa strane… Nekako sam se nalaktio kao da čitam vijesti na prvom dnevniku i počeo lizuljit kao da farbam ogradu u Tomu Sawyeru, odozdo nagore, široko i sporo. Mda, nije dugo potrajalo. Ni lizanje ni veza nakon toga. Problem je kao i puno puta nakon toga bio u komunikaciji. Zašto žene ne žele reći da im nešto ne valja, nego šutke trpe, prešute, odglume i sretne su što i dalje posjeduju svog tipa? A ne pričat…

Kako li je tek to u prošlosti bilo? Tko se prvi usudio zariti glavu među butine i imitirati cuclanje s dna korneta, dok su mu se onako bespomoćnom i sitnom u njenim očima vidjele samo obrve i čelo? Ja mislim da se tom nekom Rimljaninu ili Feničaninu nije digo, pa da je išao malo pročeprkat jer mu se još nije spavalo. I eto ti vraga. Ili je Kleopatra u rijetkim kišnim danima eksperimentirala s robljem? Jer čisto sumnjam da se to radilo u Neandertalu, i da nijedan nender nije bio talac svoje žene. (ovo je samo zbog igre riječi). A mislim da ni dan danas Eskimima nije do takve zanimacije, jer je opće poznato da se Eskimke radi očuvanja zdravlja i rjetkoće tekuće vode – gotovo nikada ne peru. Rekao mi frend, probao je…

Danas je to sve puno lakše za obaviti, iako nema dvije iste jedinke, pa samim time ni sigurne šprance za garantirano dobru oralnu obradu. Ono kad ti žena počupa plahtu i pet minuta nakon orgazma samo drhturi i – šuti. A kako do toga doći? Pa, malo teže nego u obrnutom postupku, kada žena klekne, otkopča čiki šlic i počne halapljivo trgati jedini nam lilihip. Oralno zadovoljiti ženu ipak ima svojih nekoliko zapovijedi…

Kompletan tekst na:

http://webcafe.net.hr/bizzar/kolumna/ribafish/pogled-ispod-mufa

Dani ponosa na Strossu

Dani ponosa na Strossu

(kratak uvod za one koji nisu dosad čitali moje žvrljotine na temu Pub Quiza)

Nekoć davno u brdima Britanije ili Škotske, par je ljudi za stolom u birtiji, umjesto da se tradicionalno mlate – odlučilo snagu odmjeriti umom.
Tako je nastao Pub Quiz, zanimacija s puno varijacija u kojoj je zajedničko samo da netko sastavlja kviz, a ostatak ekipe igra.
U Zagrebu je počelo u Booksi, nastavilo se u klubu HDPIO, a danas kvizove igra i sastavlja ama baš svatko.
Birc u Ciboni, No Sikiriki, Opatija, Rijeka, Ultimate Pub Quiz, samo su neki kvizovi na koje možete prijaviti svoju ekipu, najčešće do pet članova, dobiti papir, i upregnuti nepravedno zapostavljen folder koji se nalazi negdje duboko ukopan u sivoj masi na vašim ramenima.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Mnogi će reći – Geek party, hrpetina frikova i knjiških moljaca bez seksualnog života koja je ipak odlučila malo proviriti u svijet.
Dobro, vjerojatno se i nađe pokoji takav, ali ja bih stvarno savjetovao svim tim hejterima da i oni dođu zaigrat, jer oni nemaju niti taj izlazak petkom, a ovako možda nađu neku srodnu dušu.
Uglavnom, umjesto da petkom sjedim u zadimljenoj birtiji s pogledom na teletekst i ne čujem sugovornika od Nagazima, Drozge ili nekog takvog Kolonijalnog smeća, ovako se petkom u Pub Quizu Kina Europa fino nasmijem sa starom škvadrom, popijem tri pivkana i još se veselim te adrenaliziram hoćemo li biti u top 5.
I baš mi je super.

(gotov uvod)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Kako je sad stvarno kvizova na sve strane i većina počinje u gotovo isto vrijeme, jednom od kolovođa Kvizadije, Mariju Kovaču je palo napamet da u sklopu Pub Quiza koji njegova ekipa Dada Jihad pojačana Dejanom Kotigom organizira svake nedjelje navečer na Strossu – napravi i sastavi posljednji kviz sezone na kojem bi okupio najjače ekipe iz cijele države.
Naravno, neki nisu mogli, neki htjeli, nije bilo nekih velikana iz JODR-a, HNK, kompletnih Tiketa i još par ekipa koje bi se sigurno umiješale u sam vrh.
Ali, kako to već obično biva, uvijek je bilo i bit će ozljeda.
Uostalom danas svi igraju kviz, papir je i dalje četvrtast i tako se u dva polufinala ovoga petka i subote prijavilo 28 ekipa.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dada Jihad ih je ždrijebom podijelila na 14 komada u dva polufinala iz kojih je u veliko medjeljno finale moglo ući samo 8 najboljih.
Dakle, od 14 timova, treba bit najmanje četvrti…
Gusto, ali ne i nemoguće, reče DMJ, kapetan i mozak Nižerazrednog Vratnika, momčadi koja je ovaj put igrala bez svoje drage ženščadi jer Moca doji a Ari adaptira.
Pa smo igrali Lovel, Deki, Smile, Dino i moja malena kost.
Bir je bio rezerva…

I odmah – baaaam! Kaže voditelj Mario

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

da prvih pet rubrika igra samo jedan član ekipe. Katastrofa. Pa ja sam jak samo u gomili!!! Loki slab, ja slab, ostatak tek nešto bolji, ostaje nam zadnja igra da se izvučemo – u njoj igramo svi zajedno… I bi tako, svako pika po malo, nekako izvučemo i zadnji atom mozga, Lovel rastura, predamo test i prepustimo se točenoj pivici i pričama koje su se zbile otkad se nismo vidili. Lijepa vruće zagrebačka večer, pogled na katedralu i iščekivanje rezultata – ako prođemo, sutra je finale na istom mjestu, ako ne – niš…

Dara ispravila testove, Mario čita odnazad prema naprijed, guza se stisla, čuje se samo grickanje noktića… “Četrnaesto mjesto, ti i ti, trinaesto… šesto mjesto ti i ti, a za četvrto mjesto i posljednje mjesto u finalu – imamo pripetavanje. Dvije ekipe s istim brojem bodova molim da pristupe.”

Da, mi i Arhimedove Ćuskije. I da nam Mario minutu vremena i zadatak – koliko u Hrvatskoj ima prosječno sunčanih sati godišnje. Pa ajd’ ti sinko razmisli u jednu miću minutu i to nakon par pivica.
Dok sam ja zbrojio da je to negdje 280 puta 365 podijeljeno 12 koma 2, već je Deki preuzeo odgovornost i napisao 3640. Predali. Čekamo. Ne dišemo…
Mario uzima mikrofon i čita…

Arhimedove Ćuskije su napisale 4000, a kako je pravi odgovor bio 2700, tako smo za kraljevsku prhut ušli među osam veličanstvenih. Slavlje, sreća, cuga, Samobor, koncert, kebab, Dik O’braz, tulum…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nedjelja je svanula bez prevelikih očekivanja, samo da ne budemo osmi, zadnji, jaki smo, al ima stvarno i jačih, onih koji žive za kviz. Gledamo te jake kviške face, prcamo ih, oni nas, smijemo se, lagano bridimo od treme… Veliki kviški dan, kako god da okreneš. I tada sve kreće. Opet po jedan sjeda za test, opet Lovel i ja loši, ali Dino, Deki i Smile svoje igre rasturaju. U zadnjoj, timskoj, sve nas prosere kao rijetko kad, Lovel trpa nazive cvijeća, Deki sport i agronomiju, ja logotipove, Dino i Marko sve ostalo… I zadovoljni predajemo test, baš kao i ostale ekipe, veseli što smo pošteno obavili svoje i sretni zbog predstojećeg iščekivanja…

Pola sata pauze i gazda Mario za mikrofonom.
“Sedmo mjesto dijele…” fakk, pa nismo valjda zadnji, samo da nismo…
“Sa 13,5 bodova…” Smile će – pa imamo više od toga…
“Ad Hoc i Red Rad i Disciplina, čestitamo!”
Grlimo se i stišćemo šake, plan ostvaren, čak i prebačen. Krešo Međeral, The Lumen uzima butelju za svoj tim, meni nekako ugodno jer smo face.

“Peto mjesto, također dijele, sa sedamnaest bodova…” pa i od toga imamo više!?
“Znam al’ se ne sjećam i TZV Stručnjaci!”
Poneki skok i blago čuđenje, ipak su to puno jače ekipe od nas. OK, jasno je, četvrti smo, drvena medalja, uvijek to nas strefi, a kaj sad, i ovo je glomazno, ogroman uspjeh…

“Četvrto, najnezahvalnije mjesto, sa samo pola boda zaostatka za broncom…” pa nismo valjda…
“Ab Fab, čestitamo!”
Sjedimo. Nije nam jasno. Jesmo dobro napisali, ali toliko dobro!?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

“I evo prva tri mjesta, bod i pol iza drugoplasiranih, brončana medalja i sanduk vina…” wow, sanduk vina, ma taman, genijalno, nikad bolje nagrade…
“Los Smegmas!” Smegmasi? Pa oni su kviški marinci, specijalci… Pa kak!? Ljudi, pa nas su diskvalificirali… Kaj je ovo!? Čudimo se u nevjerici…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

“Drugo mjesto, s ogromna četiri boda zaostatka za pobjednicima, osvajači sanduka kvalitetnog vina…” sanduk, vino, diskvalifikacija, tko smo mi, čemu stremimo, pa je li moguće, ali četiri boda, ma to je to, bokte, drugi smo, wow…
“Ispičuture!” pa oni nisu ni ispravili naš test. Još se ne veselimo jer čekamo da fakat pročitaju naše ime, ili ne, a onda se događa i to…

“Pobjednik prvog K.V.I.Z.-a (Kup vrlih igrača Zagreba) u sklopu Ljeta na Štrosu, osvajači sanduka vrhunskog vina i jednog pravog pršuta je ekipaaaa…. Nižerazredni Vratnik!!! Dođite po pršut i vino, vidim, niste vegetarijanci, a ni antialkoholičari, nagrada ide u prave ruke…”

Grl, ljub, čestit, fotk, piv… Smijanje, skakanje, volimo cijeli svijet, prepričavanje, strah da se netko od organizatora ne zatrči za nama i ne uzme nam pršut (krivo su zbrojili), veselje dok se spuštamo prema centru na slavljeničku cugu…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Mi smo sjajno napisali, drugi lošije, posrala nas pitanja, ponijela nas atmosfera, mi smo Italija, prvo na penale, onda do kraja…
Čovječe, kako je lijepo kad ti se dogodi nešto takvo, ne znam kako bi vam to opisao.
Uglavnom, kad požderemo pršutinu, odlučili smo ugravirati podatke u kost i tako i dalje sa svim sljedećim uspjesima Vratnika.

A prvi naredni kviz je već u nedjelju navečer na Strossu…
Vidimo se!