Pomolimo se za Vjeronauk

Pomolimo se za Vjeronauk

Došao je i onaj dan kad će Mališa otići s mojom bivšom punicom i puncem na bezbrižnih dva mjeseca guštanja na more.
A uskoro će k njima i mama, suprug i mala Bruna.

U međuvremenu ću se i ja zaletit na tjedan dana do Korčule i pritom utrpat Juniora i prtljagu na sedam dana druženja s mojim starcima, bakom i cuckom.

I onda vratiti Roka s Korčule na Ugljan, s kojeg će onda početkom rujna drito u – školu.

Bokte, jučer sam ga učio hodat, sutra ide u školu, eeej…

Kao i svaki rastavljeni otac, pokušavam biti strog, ali s rukom na ručnoj kočnici da bi Čovječuljak ipak volio dolaziti na naša druženja, pa mu nekako polako i nježno pokušavam prenijeti ljubav prema školi.
Ono, da se dete ne prepadne.
Kao što sam ja prepadnut…

Bila je sedamdeset i osma, kretao sam u drugi osnovne i svi razredni snobovi su imali torbe na mačje oči.
Ja sam imao neku rusku kartonsku jer nismo baš imali para, i kao klasična razmaza sam se počeo duriti i napravio scenu starcima pred školom.

Kako mi je u to doba baš bio naletio dida s mora, tako je on digao graju, i uskoro sam i ja imao torbu na mačje oči.

Koje mi je već sutradan potrgao Tiksa. Ili Karlo, whatever…

Bitno je da sam ja ispao razmaženo đubre i na suze dobio što sam htio te da mi je trebalo dosta godina da skužim kako je odgoj vrlo zahtijevna olimpijska disciplina.

A kako je Zemlja okrugla, nešto me dočekalo iza ugla, uglavnom, trideset i kusur godina kasnije, dijete treba opremiti za školu.

Kako pokušavam izbjeći gužve pred knjižarama, tako sam se zaletio na sajt eKupija, bacio oko i krenuo zamišljati na što će to ličiti za neka dva mjeseca.

Rokatanski je upao u francuski razred i sad ga očekuju pjesmuljci i osnove gramatike na ovom mnogo kompliciranom jeziku.

Ali, kako mi je i najdraži, i kako imam jedan završen stupanj i dvije neostvarene ljubavi (ova Sleticija s Ceste je jedna)

– to je moja briga!

Sedam godina u zboru Ivan Goran Bregović i pokoja naučena nota, garancija su da ćemo i glazbeni odgoj savladavati skupa.

Uostalom, uvijek se nekam putuje sa zborovima, pa ni ta aktivnost nije zgorega…

Hrvatski mi je uvijek bio muka (zadaćnice 5, gramatika 2), ali sam vremenom naučio štošta, pogotovo otkako od 2005. delam kao urednik.
Iako…

E sad dolazimo do frke.
Kako ljude dijelim na one koji su Word i one koji su Excel, jasno vam je kako stojim s matematikom.

Za zbrajanje u beli mi nema ravnog, ali od korijena i razlomaka, preko geometrije… Tabula prazna…

No, Mihaelin suprug rastura matiš, pa sve nade polažem u njega.
Inače, ne bu dobro…

Priroda i društvo će biti lako, valjda ne uče o saborskim vijećima tako rano, to će mama.
A kako imam nezavršene dvije godine Agronomije, i ja ću bit od neke sitne pomoći.

Zadnje ostaje Vjeronauk.
U razgovoru s frendom sam osjetio svu nemoć i malenost naspram sustava.
Sustava koji je odredio da i djeca čiji roditelji misle da možda i nije nužno sa sedam godina slušati nešto u što oni ne vjeruju – moraju to slušati.

Nisam sretan, cijenim Stvaratelja ma kako on izgledao, ali nisam u njegovom zemaljskom fan clubu.
I nikad neću biti.
Ali jedina moguća opcija “B” je da dijete umjesto sata Vjeronauka, taj prazan sat sjedi na hodniku i radi sve ono čega se roditelji plaše.

Nisam učio Vjeronauk, stidim se što mi fali osnovno znanje o toj grani, pokušat ću učiti zajedno s Rokatanskim od prve stranice i nekako mu kroz godine objasniti kako stoje stvari.
Bolje bit neprimjetan u gomili nego izložen na barikadama, kako je mudro rekao Bob Rock ili neki drugi član Moćne gomilice.
Što se može.

Ali prvo na eKupi po knjige – i sve ostalo, hvala ti Internete, da barem o tome ne moram previše razmišljati…

U biti – ma jedva čekam, back to school.
Treba obnavljati ovo sivo…

A i barem više nema onih prokletih kolaž-papira ni rastera, se sjećate vi toga, jel to iko ikad koristio?

Doktore, mislim da sam ovisan o fejsu…

Nedavno je reklamom godine proglašena ona gdje dečko i cura odu nasamo iza kuće, i ona ga pita “Imaš mejl?”. A on propadne u zemlju od srama.
To mi je bilo skroz kul jer sam mislio da se meni ne može dogoditi da budem ovisan o tamo nekoj kanti s čipovima.

Othrvao sam se i fliperima, i pucačinama, čak i menadžerima i kladionicama, a onda je došao on – fejsbuk.
Prvo sam tražio frendove, primao kao Dinamo u Europi, a onda mi je neki honkonžanin ugasio profil na tjedan dana.
Pa sam ga opsovo, a on mi skroz ugasio profil, pa sam bio tužan, pa ja pokrenuo novi, pa mi ga hakiralo, pa pretvorilo u fan sajt, pa ja dodao novi…
Ono, mogao sam vikendicu sagradit u svo to vrijeme, ali – ne.

I tako, prva stvar ujutro više nije piškenje ni sklekovi, nego paljenje kompa.
Fejs se provjerava svaki puni sat na poslu i sat nakon što dođem doma, te nakon pranja zubi.
Mislio sam da sam bolestan, ali sam tijekom godišnjeg uspio devet dana se ne spojit na net – dakle, nije strašno, ali nije ni dobro.

Otkako je Rokatanski Junior otkrio čari kompjutera i ne da da ja bacim oko u tih sat vremena dok on drnda po escape gamesima i Super Marijima, zahvaljujući Amisu sad mogu fejs pogledati i na TV-u.
Naravno, nije da odmah jurim na to, ali ono, nije loše za rezervu!

Amis Facebook

Amis Facebook

Još jedna fora za ležerna kišna ili sparna popodneva je usluga gledanja YouTubea na televiziji.
Ne moraš više čekati nedjelju i dosadnog Sašu Zalepugina da pogledaš dobre spotove!

Amis YouTube

Amis YouTube

A apropos fejsa, evo jednog zanimljivog stručnog istraživanja o stavljanju profilnih fotki na naslovnicu – što profilka govori o njenom vlasniku.

Primam sugestije!

1. Avanturist
Stavlja slike gdje se vere tamo gdje divokoze pasu pod ručnom, žonglira bombama, surfa na balvanu… Zaljubljenik u sebe koji bi stalno seksao pa se pravi važan jer je čuo da cure padaju na ekstremne sportaše. Znaju biti naporni s jakanjima i ne dati vam da dođete do izražaja. Kad nema avanture postaju nervozni i naporni, kao da držite posavskog goniča u garsonjeri.

2. Kuler
Sa nekim psićem, par djevojaka u bikiniju, šeširićem ili cigarom. Prikriveni hiperaktivni energični monstrum koji ne može biti duže od pet minuta na jednom mjestu. Uvijek u pokretu, ali vi ste vjerojatno jedna od barem pet fejs frendica s kojima trenutno nešto mulja. On je poput ljetnog pljuska, dođe iznenada, napravi krš i lom i napusti poprište dok vi još niste skupili veš s balkona…

3. Frajerčina
Kožna jakna, tamne cvike, silovani biceps, tetovaže, diploma za plavi pojas u karateu, razbijena arkada… Nedostatak majčinske ljubavi od njega je stvorio narcisoida. Najčešće ne glumata previše i u prirodi je svarno sirov kao i na slici. Neće vam se nitko upucavati dok ste s njim, ali neće vam se nitko upucavati ni ako sazna da ste bili s njim. Izbjegnite to, osim ako se ne palite na to da vaša nije zadnja

4. Filozof
Suton, livada ili more, pogled u daljinu, zamišljeno lice, sva mudrost svijeta u skladu njega, prirode i nebesa. On treba nekoga da podijeli s njim razmišljanja i zaključke, a i čuo je da žene vole slušati ono što baš i ne razumiju ali to djeluje tajanstveno. Provodit ćete puno vremena u prirodi i slušati njegove nebuloze. Kada ste u depresiji, pođite s njim u šetnju nekim parkom i zaključit ćete kako vam uopće nije tako loše

5. Klaun
S prstom u nosu, na wc školjci, s glavom u krokodilovim ustima, sekundu prije pada u more… Ima potrebu za pažnjom i ramenom za slušanje, a i netko mu je rekao kako cure vole duhovite tipove. Kad ispuca sve fore, postaje dosadnjikav. A i potpuno je drukčiji nasamo i u društvu – kakva je publika, takav je i on. Ako se volite zezati stalno, pa i tijekom seksa, onda – bingo. Ali ubrzo shvatite da je to preneozbiljno…

6. Rastavljeni otac
Nježan i odgovoran, nasmijan s djetetom negdje na kupanju, sanjkanju ili u igraonici, idila, ljubav, anđelčići. Ili je potpuno zaljubljen u dijete, ili samo koristi sliku za ulov razvedenih majki. Moći ćete se družiti s njegovim naslijeđem, ići na izlete i bazene, ali se najčešće nije oporavio od braka pa će vam često plakati na ramenu i uspoređivati vas s bivšom. Što prije ga konkretno pitajte što želi od vas, jer on sam najčešće to – ne zna.

7. Sportaš
U teretani, na terenu, u svlačionici, pod brdom utega, s ikakvim loptama i uvijek u spidu. Sport je sve što zna, traži muzu koja će se diviti njegovom torzu i ponašati se kao sluškinja. Stvarno je dobro građen i frendice i druge žene će se okretati za njim, ali seks smatra – sportom.

8. Wannabe Drinker
Neka fotka s tuluma, u ruci boca alkoholnog pića, a on stoji u cool pozi i šeretski se smiješi. Štreber. Pokušava se pokazati kao čovjek iz naroda, da voli sve što vole mladi, a i čuo je da žene vole veseljake. Nije napastan, ne radi probleme, ali nije neka herojčina i teško poduzima inicijativu. Puno priča i više služi ako ostane frend, iskorištavajte ga za vožnje, pozajmice i pratnju na vjenčanjima.

9. Umjetnik
On je otkačen, ne mari za norme, njemu su slike, kipovi, digeridoo i puštanje dredloksa jedini zakon. Ukratko – ljenčuga. Bogati roditelji su razmazili čedo koje je shvatilo da mu se ne da studirati kad može žicati džeparac i u tridesetoj. A kako se cure dokazano pale na čudake… Očekujte buhe iz dredloksa, i nedostatak želje za ikakvim radom i napretkom u životu, osim vožnje skejta. U biti traži bogatu udavaču.

10. Gentleman
Pristojan, elegantan, ostavlja na slici dojam pravoga gospodina. Pomno bira slike i rječnik, ali u biti je samo pozer. Htio bi se puno seksati, a čuo je da komadi padaju na kultivirane primjerke. Pa se slikao u frendovom odijelu. Laže kao pas jer mu je to samo način da osvoji što više naivnih srdaca. Najčešće je riječ i o neduhovitim apatičnim likovima koji mogu pakleno udaviti.Uživo je dosadnjikav i očekuje da se divite njegovom outfitu. Jer da nešto vrijedi i stvarno ima karizmu i ured – ne bi bio na fejsu…

P.S. Kako imam flat rate, upravo sam uz Deep Purple i Led Zeppelin, skinuo i kompletnog Michaela Jacksona.
Ne, ne tog Michaela Jacksona…
Mislim da ću sad češće ostajati doma…

Do čitanja…

Pivo kuham ruke mi hmeljave – američki pivar u Samoboru!

Pivo kuham ruke mi hmeljave – američki pivar u Samoboru!

“Prvo ćemo piti Grand Cru, belgijski stil, 9,8% alkohola. Od milja ga zovem ‘Hoegaarden na steroidima’ jer sam mu za bazu koristio iste sastojke kao i za ovog poznatog belgijskog celeba. Samo što sam ubacio duplu dozu! A i hitio unutra med od kadulje, korijander, kamilicu, đumbir, koricu od limuna i naranče… Nego, da ne drobim, kako ti se sviđa miris?”

Pogledao sam u oči simpatičnog Amera kojeg sam nedavno upoznao na tulumu pivskih kuhara u Remetincu, gdje me je i pozvao da dođem probati njegove bebice. Primakao sam čašu s plemenitom, duplo jače žutom tekućinom od originala nosu, udahnuo, zažmirio, osjetio mediteransko cvjetno polje i polako nagnuo. Ostao sam paf… Bokte, pa upravo sam probao najbolju pivu u životu!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Prošlo je više od 25 godina otkako sam popio prvu pivicu. Nikšićko svijetlo, krišom iz babine špajze na krajnjem rtu Korčule. Bila mi je gorka i bljutava, ali uskoro postala neprikosnoveni broj jedan. U devetnaestoj sam počeo skupljati pivske etikete na maturalcu u Kijevu, te pijuckati ječmene alkoholne napitke s aromom hmelja po svim kontinentima. Uz 98% smeća, bilo je tu i divnih primjeraka. Od svih Trapista, čeških milih tamnica, preko Jacobsena u Kopenhagenu, čak i jednog Westvleterena pa do domaćimh mudrolija raznih kućnih pivskih kuhara iz okolice… Ali ovo, ovo me izbacilo iz cipela.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Inače, Matt Hollingsworth je Amerikanac iz Kalifornije, ima 43 godine i u Hrvatsku je doselio sasvim sučajno, na poziv prijatelja i kolege strip crtača Esada Ribiča. Matt je naime kolorist, pa kad mu iz njegovog matičnog Marvell Comicsa pošalju crno-bijele skice, on ih ofarba na bilo kojem dijelu kugle zemaljske (na kojem postoji internet), tako da mu nije bio nikakav problem okućit se na samoborskim bregima. Pogotovo kad se zaljubio i oženio…

U kuhanje piva se zaljubio kao mladić kad je doselio u Portland, koji je po njegovom uvjerenju grad s najviše pivovara po glavi stanovnika. U ruke mu je tada došla knjiga Charlieja Papaziana “The home brewers companion”, koju je progutao, odmah nabavio oruđe za rad i već za godinu dana počeo osvajati nagrade na prestižnim pivskim sajmovima.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ljubav je ostala i nakon selidbe u Samobor, nabavio je i dotjerao svoje instrumente za kuhanje, ali najveći su mu problem bile sirovine. Tako je jednom preko interneta upoznao Australca sa sirovinom, pa je po sastojke za prva piva išao u Slovenj Gradec. Koja globalizacija!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Danas je puno lakše otkako ima slada, kvasca i hmelja u Beershopu, a i internet kupnja sve više zadovoljava njegove potrebe. Matt kuha piva skoro svaki drugi tjedan već petnaestak godina, i mora mu se priznati – u tome je pravi majstor. A večer je tek počela!

Dovršavam Grand Cru i osjećam se moćno i ispunjeno kao super pčela koja se poševila nakon doze čarobnog napitka, pun meda i mirisa livade. Domaćin toči Belgian Dark Strong Ale, a u sobu upada nasmijana supruga i otvara si pivkana iz konzerve. Da, sve savršene su već poudane…

Njegove bočice nemaju etikete (“To je čista šminka, napišem redni broj na čep i to je to!”), odležavaju jako dugo, pa Matt po broju na čepu (113) zaključuje da pijemo pivo staro godinu i pol! Kad nema konzervansa ni inih čuda, pivo može biti poput vina…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Meka i gusta tekućina u kojoj opet ima meda (ali od lipe) daje specifičnu voćnost uz nevjerojatnih 11.1% volumnog udjela alkohola. Prekrasno, kao mlado od plavog Chimaya. Nastavljamo s Caligula Imperial Stoutom, lagano hmeljenim crnim zloćkom (iako “lagano” i “hmelj” kod Matta u istoj rečenici, odnosno pivu, baš i nemaju pretjeranog smisla), koji je ime dobio na dan smrti ovog rimskog cara.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Predzadnje je pivo Barleywine, star preko dvije godine, jak 11,3%, možda i najslabija karika večeri, barem meni koji ne volim agresivna piva. Da bi pravi šećer na kraju bio redni broj 123, Jack (Imperial Stout), masivno crno ubojito pivo pomiješano s viskijem. Komadići bačve od hrastovine u kojima se čuvao Jack Daniel’s preliveni Jackiejem osobno i umočeni u skuhano pivo, daju kombinaciju koju je jako teško prenijeti. Osim što se nadam da će se Mattu jako svidjeti ovaj tekst pa da ćemo se opet negdje sresti. Gledajući u strop i guštajući u okusu, naš poznati strip-crtač Štef Bartolić (Dick Long!!!), koji nam se pridružio na drugom pivu jer živi na susjednom brdu, onako za sebe kaže – “Crno kao đavolja duša…”. Savršenstvo!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

U familiji Hollingsworth, 14-mjesečni Liam vodi glavnu riječ (svi smo tihi tijekom degustacije), dok pokraj nas supruga Branka djeluje kao inspiracija, a ne onako kako zlobni muški um zamišlja ženu čovjeka koji svaka dva tjedna cijeli dan u garaži osam sati kuha juhu od ječmenog slada. Svugdje je aparatura, boce, točionici, ali to nikoga ne smeta.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Matt ne želi u profesionalce, kaže da uživa kuhati za sebe i prijatelje, kao i točiti na prvomajskim i inim okupljanjima dobre ekipe. Tako da, na najveću moguću žalost, Mattov nektar nije na prodaju, niti će ikada biti. Dakle, probajte se sprijateljiti s čovjekom, pohađati s njime veselice ekipe pivskih kuhara sa sajta pivarstvo.info, ili, naravno – počnite spremati svoje pivo. Matt je uvijek tu da vam da koristan savjet.

Pivili!

Kako smo u Poljskoj pokazali zube Ircima, Talijanima i Španjolcima

Kako smo u Poljskoj pokazali zube Ircima, Talijanima i Španjolcima

Varšava

Iz hobija sam navijač već nekih desetak godina.
Nemam dossier, nisam nikog tukao, ne unosim baklje i ne hučem nikome zato jer je druge boje kože.
A i banane još uvijek rađe jedem nego hićem okolo.

Ono, klasična stara kibicerska garda, izurlam se, kažem stvari koje ne bi reko doma, popijem koju pivicu i sanjam da ću jednog dana ići s mališom potpuno bezbrižno na tekme i da ćemo na tribinama uz koštice i kikiriki komentirati poput pravih profesionalaca.
Samo mi tranzistor na vuhu fali…

Ryba

Iako, s obzirom kakvi će nam ljudi uskoro voditi nogomet, mislim da ćemo ipak i dalje nastaviti odlaziti s druge strane maksimirske ceste.
Svejedno, virus pokupljen 2001. u Bruxellesu, kad sam na prvom gostovanju upoznao divne i potpuno nevjerojatne navijačke spodobe u obliku Borisa i Vjeve, te kasnije u Latviji i Bilića, odveli su me i do Japana, Portugala, Njemačke, i općenito skoro svugdje gdje je gostovala repka.

Pa sam se tako obreo i u Poljskoj u kojoj sam bio sastavni dio Patrole do gola, slobodno pogledate video gdje me legenda Tomislav dira po Butini…

Butina

Uglavnom, okupila se tako šačica navijača koje zanima nogomet i tulum, dakle sorta u izumiranju, i koja je provela sjajnih par dana u čudnoj zemlji groznih prometnica i sisat… prekrasnih žena.
I osim što smo se divili prelijepoj arhitekturi gradskih trgova Varšave

Varšava

i Poznanja, koje kao da je oslikao neki renesansni genij, onako pastelne i nježne, družili smo se svakoga dana i sa hrpom istomišljenika.

Poznanj

Da, navijači svih zemalja ujedinili su se tih dana lipnja u lokalima i na trgovima većih poljskih gradova, a mi smo imali sreće nabasati uglavnom na one s kojima su igrali Vatreni.
Talijani su čudna raja, malo ih je, čuvaju se za drugi krug, nisu za druženje, blago su histerični i tijekom tekme rade samo dvije stvari od kojih niti jedna nije – gledanje tekme.
Naime, ovi gelirani stanovnici zemaljske kugle ili se snimaju na mobitel (mama, dušo, ja sam na stadionu, vidi me kako sam lijep!), ili gledaju na vrh stadiona u ekran i mole boga da ih snimi kamera pa da ih i opet vide doma.

Španjolci su blaža, ali isto urlajuća nacija.
Skloniji su bubnjanju, stalno imaju neke instrumente uza se, i općenito su nam bliži od Digića.

Španjolac

Ali su šupci jer moraju plaćat suce…

Poljaci, kao domaćini, imaju jednu jedinu navijačku pjesmu, koju uostalom imaju i svi ostali navijači eura (osim valjda Engleza i Iraca), onu himničnu od Pet Shop Boysa, a njihov tekst ide otprilike: “Polskaaaa, bjalo červenjiiii…”
Pa smo je popevali. Puno…
Poljakinje sam šarmirao svojim predivnim zubima i tubom Plidente, šteta što se nismo sreli u finalu…

Poljakinje

Nisu naporni osim kad pocugaju previše, ali nismo ni mi bili nešto bolji pa smo se uglavnom kužili.

I uvijek su nam rekli da navijaju za nas i da su im dani s Hrvatima i Ircima najbolji u povijesti Poznanja.

Da, Irci.
Priznajemo poraz.
Oni su potpuno ludi.
Došlo ih je 50.000, pola ih uopće ne ide s trga, ni u hotel, ni na tekmu, njima je u biti sama atmosfera oko repke ono što im predstavlja životni maksimum zabave.
Ne sumnjam ni da im je ni doma loše, ali koliko ti ljudi mogu tulumariti i ne stati, čak im se i mi moramo pokloniti!

Seanu sam pokazao svoje (navijačke) zube i poklonio mu tubu Plidente da može dalje pokazivati svoje Englezima.
Irac

Uglavnom, svima sam im pokazao zube, policajkama sam čak i poklonio jednu tubu Plidente jer im sjajno ide uz fluorescentni prsluk,

Policajke

i u biti smo se sjajno zabavili i svi dogovorili tulum u Sao Paulu za dvije godine.

A to što smo ispali, izvjetri za tri dana.
Uskoro u nove pobjede, idemo obilazit kvalifikacije, u Škotsku na viski, Makedoniju na ćevape, zapamtiite, život je prekratak da se ne bi dobro tulumarilo i putovalo!

Ajd pivili!

(Autor: Promo – ali vjerujte mi na riječ da neću ne reć ako mi nešto neće valjat)

Spužva Rok Skockani

Spužva Rok Skockani

Divno je putovati i čmrljiti po Japanima, Poljskama, Tunguzijama, češkati škembu, gutati pivkane i općenito – uživati.

Dobro, isplatim ja sve to svojim pisanjem, ali postoji jedna sitnica koja me krene bockati već nakon par dana izbivanja iz Zagreba.

Da, lako je bilo pjevati sa zborovima po Americi, landrat Australijom trošeć stari godišnji, surfat po Biaritzu po nalogu poslodavca…

A onda se pojavio Rokatanski.

Rokatanski

Prve tri se godine baš i nismo nešto kužili, ipak su dečkići mamina čeda u prvo vrijeme…

Ok, neki to ostaju stalno, ali nećemo sad o tome.
Uostalom, ja se s mamom čujem dvaput tjedno, a-ha!

Prednost rastavljenih očeva je da se do termina u kojem imaju svog klinca mogu naći s frendovima, popiti koju, poseksati se i još puno toga bez čega su ostali stupanjem u brak.

Nedostatak je to što ti ništa od toga ne predstavlja takvu sreću kao minuta ostanka duže s malim krezubim dosadnjakovićem koji bi radio sve ono što nije po normama.

Tako bi stalno visio na balkonu i bacao dole nešto iole letivo ili barem vrtivo.

A i lud je za Dexterom, pa pliz javite di se može nabavit ganc novi Elektro Pionir, navodno ga još ima negdje u zabitima Slovenije…

Elektro Pionir

Na bazenu bi on učio trenera što se treba raditi, od karatea je odustao, a ja i dalje muku mučim kako ga odviknuti od tih groznih riječi “ne” i “neću”…

Ali, eto, svi smo od krvi i mesa, nekad nam je divno, nekad smo u kazni, nekad ja opsujem kad mi padne karfiol na palac ili me neki ****** krene obilazit bez žmigice.

Pa mi gospodin Rok opali poštenu čvrgu.

Što jes, jes…

Rokatanski pliva

Ipak, jedna od stvari koja je uglavnom ostala ista već par godina je crtić prije spavanja.

Bilo je tu Telegamadi, Tomice groznog i prijatelja, Carsa, a u zadnje vrijeme prije čitanja, bajki i rješavki – gledamo jednu epizodu Spužva Boba (kad krene u školu, Rok, a ne Bob – nema više spavanja s tatom. Seli u svoju sobu!).

I sve je bilo OK dok mi monitor nije počeo namigivati, kao što oni to vole nakon pet godina, pa sam pozvao upomoć starog informatičara i za dva sata (posao 15 minuta, ostatak pivkan) – narihtao Amis DLNA.

Evo kako to izgleda!

DLNA
DLNA
DLNA
DLNA

Ne, ne pitajte me što to znači, znate da sam informatički debil, ja sam jedan od onih što ne zna spojit TV i komp.

Ali sad imam direktno učitavanje s kompjutera na TV, pa smo zagrljeni na trosjedu pred plazmom u podnožju klime krenuli na ponavljanje gradiva.

Divan crtić i fantastična sinkronizacija – za razliku od tigra u Madagaskaru 3…

Čovječe, još tri mjeseca i počinjem učit vjeronauk.

Kak to vreme leti…