Dnevnik navijača 23 (Glasnik HNS-a)

Pripreme za putovanje

Mrzim pauze… Znate ono usred seksa kad bi ona išla popiti vode, pa ti se ne da više kad se vrati. Ili kad ti tijekom hakla lopta ode na krov ili balkon, pa zasjedneš na topli beton i onda te više ni gole mažoretkinje ne mogu natjerati da trčiš…

Tako i ovo s nogometom. Ne pristajem na ucjenu da plaćam za gledanje domaćeg prvenstva, naši dečki koji igraju po Europi i nisu nešto zastupljeni, a šminkerstvo i sapuničarstvo Barcelone i Reala mi se već toliko penje na testise, da im polako bojkotiram prve utakmice. U uzvratima posustanem. Još uvijek između polufinala Lige prvaka i kvalitetnog seksa – biram joker pola pola…

Fali mi repka, putovanje, kašnjenje jednog kretena, vraćanje s granice po pasoš od drugog, gužvanje, pišanje kad se nikom ne piša, pogrešne pjesme, proliveno pivo u moje krilo. Kad svi u kombiju konačno zaspu, shvatim da se samo meni ne spava ili vozim, barem jednom odemo u krivi smjer, al osamdeset kilometara, pa neizbježne tri murije, dva gumidefekta, opet mi se piša, ima li netko kuna na mobitelu samo da se pola sata upucavam bivšoj jer sam se napio, meni je vruće – otvori, meni je hladno – zatvori, ako ne staneš, zapalit ću u autu, u kupeu do nas su tri Bugara, a znate što su nam Bugari napravili…

Da, dosta je teško biti razmaženi jedinac i preživjeti putovanje na gostovanje repke. Što je najbolje, tek je povratak s gostovanja onaj najnaporniji dio kad biste tako rado poželjeli biti makar negativac u Blakeovoj sedmorki ili nekoj drugoj SF seriji pa da se možete teleportirati na stadion udaljen 1832 i pol kilometra. Ali, čovjek je žilava biljka, i sve to preživi bez puno buke, glava te boli još dva dana, jetra tri, kičma sedam, ali fore i dogodovštine prepričavaš mjesecima i godinama.

Bliži se EURO, s njime i putovanje od skoro 24 sata do daleke Poljske. Još se nisam počeo pripremati, što se više spremam, to više stvari zaboravim. Slutim crni minimalizam, dva dresa, dvije majice, vesta i šuškavac, treba mjesta u torbi za prikupljene krigle, suvenire i pokoji tuđi dres kojem već skinemo skalp. Slijede dani kad ću probati dečkima s kojima idem objasniti da sam malo star i da ne pijem nikad dva dana zaredom jer obično onda nisam ni za seks, a kamoli navijanje i divljanje po gradu domaćinu, ali niti jedne godine mi to nije pošlo za rukom, pa neće ni ove. Uvalio sam sa Zaprešićanima, nabavio karte i smještaj, samo me viša sila može odvući od, a bit ću skroman, polufinala s Nizozemcima. Želim pošteno odraditi sve poslove i onda mjesec dana razmišljati samo, isključivo i jedino o nogometu i zajebanciji vezanoj uz isti. Formacije, treneri, dresovi, “ja bi stavio njega umjesto njega, jer je iz istog sela kao i ja, a Bilić mi nikad nije sjeo, mala, daj još rundu!”, glupe i isprazne muške spike koje nisu ništa gluplje ni ispraznije od ženskih spika o torbicama i maskarama. Dolazi tih preko dvadeset dana kad će mi mozak biti na uštedi energije, a želudac mi pljunuti u lice zbog tona kikirikija, čipsa, poljskih jezivih bureka i milijardi limenki za navijače specijalno razvodnjenog piva. Možda si dopustim čak i psovanje nekih ljudi na terenu, kao i onih u blizini, urlanje i ono debilno veselje kad zabijemo gol, ali eto… To su ti moji dani u godini kad pustim Quasimoda na ispašu, kažem zločestom sebi “Idi sinko, urlaj i skači, izmorit ćeš se za dva sata pa ćeš opet u ljušturu…”, dani kad se veselim nogometu, repki, atmosferi i tome što se još uvijek nečemu veselim. Juniora, šestipolgodišnjaka ipak i ovom prilikom ostavljam majci. Neka malo odraste, mislim da bi mu bilo napeto kao meni na bijenalu male ekspresivne keramike ranog baroka. Ima vremena za njega.

Nisam više neki komad, al kuham ko Gastronomad!

Nisam više neki komad, al kuham ko Gastronomad!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Strgan od posla neki dan sam skupio Roka u vrtiću, prošvrljo parkom, odveo ga na bazen, kupio kvasac i brašno te igrajuć se s njim po stanu (Rokom, ne kvascem) – zamijesio tijesto za pogače – naš novi hit broj jedan.

Kako sam stihijski seljo-beljo, ne razlikujem oštro od glatkog brašna, štedim na ulju i pregrijem često mlijeko za kvasac, pogače ponekad uspiju, ponekad ne, uglavnom, isto kao što nemrem ni dvaput iste palačinke pogodit.

I kad sam konačno ispržio pogače, Rok mi je potpuno iskreno i dječje ubojito, žvačuć rekao – sori, bakine su puno bolje.

Kaj je najgore, fakat su bile grozne, masne i tvrde, pa sam probdio noć i ujutro trznuo Šimu čiji sam mejl taman našao u inboksu.

U njemu je pisalo da “u klubu Gastronomada profesionalni kuhari i gastronomi imaju školu aktivnog učenja kuhanja uz predavanja i praktičnu nastavu u trajanju od pet tjedana (dvaput tjedno po tri sata).”

Kako sam po ideji svoje voljene šefice u Stilistu pred mjeseca dana počeo pisati kuharski dnevnik “Riba i Jaja kuhaju do kraja”, i kako od viška informacija ne boli glava, a pritom mi je i okce zapelo na dva naslova – temeljac i kruh, ja se prijavio!

Uvijek me iritiralo kad Kod Ane, dotična u ključnom trenutku jednostavnog ručka za 20 kuna iz fridža izvadi temeljac od testisa tasmanijske nemani, kao da to svima po difoltu raste u Gorenju…

A i stvarno bi htio znat mijesit ko Slavko Štimac u Varljivom Letu, a i ozbiljno, dok mi je temeljac crna mrlja.

Pa sam tako naletio u Jurišićevu, fulao dan kad se radi temeljac, pozdravio se s legendama Šimom, Grgurom i Robijem, zasukao rukave i počeo slušati predavanje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Grupa ima deset ljudi, ja sam jedanaesto prase, tu su brokeri, vlasnici restorana, majke, tete, bračni parovi, žene kojima se konačno ostvarila želja i općenito ljudi željni novih znanja…

Ukratko, šaroliko skroz!

Kao prvo, konačno sam vidio oštro i glatko brašno jedno kraj drugog i sad bi ih mogao skužit i u mraku.

Drugo, shvatio sam da doma radim juhu od kvasca i da nije ni čudo da mi se ne diže pizza jer siroče sagori.

Treće, pa tijesto treba premijesiti par puta!

Mrmh… Ko će prat sve od brašna, ufff… Al eto.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Šime je meštar od kruha, kad nas je istimario i upozorio na sve greške prilikom miješenja, stavio je svih naših 11 buhtlica u peć, a tada nas je preuzeo Robi – the paella man!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I upoznao s desetak vrsta riže te složio klasični milanez.

Malo sam se zbunio kad sam vidio da nema tjestenine, ali kaj sad.

Uglavnom, sve je u temeljcu, mrzim temeljac jer ga nisam naučio delat.

Dobro, skužio sam da je to klasična jaka juha koja krčka danima, ali mi je nekak žao ćubit šest sati uz špaher da bi to sve podlio već u sljedećem jelu.

Škrto govno, bodul, šta ćete…

Škrtost me primila za grlo i kad sam vidio kako Šime reže luk – pa čovjek hiti barem 15% glavice, skoro mi je srce stalo.

Al da je brz, je…

Pratim, pišem, gutam sitnice koje nikad nisam imao koga pitati, informiram se o noževima, oštrenju, čuvanju, začinima… Ono, jako dobro utrošeno vrijeme.

Na kraju prvog predavanja – uz čašicu vina jedemo sve što smo spremili

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i saznajemo da sljedeći put radimo – ribu!

Kanibalizam na djelu,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

fišokolja brancina, šarana, dagnji i kozica, učenje brzog čišćenja i filetiranja…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Šaran fakat ima vonj kao poljubac nikotinke,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

ali nakon odkoštavanja…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i tretmana bjelanjkom

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

dobije se korica koja upije mulj i onda iščupa. Ne, Grga mi je nije dao jest… Ali je dao pancetu!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sretan polaznik!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I daju ti da jedeš prstima!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Na kraju, svi se raskrave i počne se s vicevima, i općenito – jedva čekam sljedeći sat.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ako ste zagrizli, trznite na www.gastronomadi.hr, i prijavite se za novu školicu 07.05. jer je do tada sve popunjeno.

Uskoro – riblje ćufte i dodo na naglo!!!

Na kraju – brudet za desert!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A o blitvi na brzaka – drugi put. Kakva divna ideja, ma sjajno!

Ponovilo se…

Veliki test bureka 7

Veliki test bureka 7

19. Pekarna Svetice, Svetice 25
Vlasnik: Selman promet d.o.o.

Uploaded with ImageShack.us

Cijena:11 kuna
Vrsta: Trokut
Veličina: Masivan
Tijesto: Sirovo, ručno rađeno, neslano
Meso: Dinstano, teško, za bolonjez

Opći dojam: Jednom sam kasneć na obližnju utakmicu reprezentacije brzinski ubo jedan primjerak u ovoj pekarnici. Tako me dojmio da sam pojeo jednog i u povratku. Bit će da je utakmica bila izuzetna, jer sam ovu nedjelju ipak ostao ravnodušan. Usluga, Veronikin jogurt, veličina, sve kako bog zapoveda… Osim okusa. Oporo, jako začinjeno i solidno meso zapakirano je u suhu, nedovoljno sočnu ljušturu. Nedorečen, žilav i vjerojatno puno bolji kad je svjež. I ne volim kad mi teta kaže da nemaju burek, ali da će se ispeći za 15 minuta. Gladan sam sad, ne za 15 minuta!

Jogurt: Veronika, 3.00 kn
Vrećica: Da
Salveta: Da

Ocjena 6/10

—————————-

20. Pekarna Klara, Trakošćanska 28
Vlasnik: /

Uploaded with ImageShack.us

Cijena:12.90 kuna
Vrsta: Rolani
Veličina: Malen
Tijesto: Suho, debelo, nemasno
Meso: Iz automata

Opći dojam: Vidi pod Konzum i Prehrana
Jogurt: Dukat, 2.80 kn
Vrećica: Da
Salveta: Da

Ocjena 4,5/10

——————-

21. Pekarnica Croatia, Trakošćanska 4
Vlasnik: Ćenaj d.o.o.

Uploaded with ImageShack.us

Cijena: 11 kn
Vrsta: Rolani
Veličina: Nadprosječna
Tijesto: Tužno, staro, oronulo
Meso: Za musaku, fino, sa šmekom

Opći dojam: Dobio sam hladan burek. Dapače, bio je na sobnoj temperaturi ali u sobi koja se baš i ne grije. Odmah sam se i sam ohladio. Trebalo bi stvarno kupcu reći neke stvari prije nego da svoj novac. Kad je burek napravljen i želimo li ga takvoga. Dodatno je naljutila besramno visoka cijena jogurta (“Nestalo nam je onih malih”), pa sam zagrizao prvi komad ljut kao Bear Gryls kad naleti na neopranu sirovu nogu od muflona. Nije me dojmilo. Burek, ne muflon. Tanan, mastan, s premalo tijesta. Spašava ga zanimljivo meso, ali opet sve zove na musaku od jučer. Ako znate da je burek stajao 12 sati, barem se potrudite ponuditi da ga zagrijete. Ufff… (Inače, isti vlasnik drži i ex Romaju, ali tamo sam testirao trokut a ovdje rolani)

Jogurt: Bioaktiv, 8.50 kn
Vrećica: Da
Salveta: Da

Ocjena 2/10

Next for test:
Arena Špansko
Domjanićeva
Baš burek Dubrava plac

Dvije nove pive…

Dvije nove pive…

Čisto da ne zaboravim, naletio sam na dvije pivice koje su mi uljepšale dan.

Dobro, dane.

Prvo smo u budipeštanskom opskurnom Beer shopu (Sörspecialista.hu) probali njemačkog pšenislava imenom Camba Bavaria Conatus Weisse iz jamačno pitoresknog Truchtlachtnga između Salzburga i Minkena.

Uploaded with ImageShack.us

Hvala Ogivladi na ideji i čašćenju, ostala tri vajcena su bila tak-tak, ali ovaj mi dere sve dosad probane.

Sve je sjelo.

I lijepa boja stare naranče, i dovoljno čvrsta pjena, bogatstvo gorčine, taman dovoljno hmelja, miris bazge i slastan afterpodrig, vrlo će me lako natjerat u posjet dotičnoj pivovari u neka bolja vremena.

Svaka čast.

Uploaded with ImageShack.us

Ako ste u prilici, nemojte propustiti, iako je, nažalost, zasad kod nas još nema u prodaji…

—————

No, i mi pivkana za trku imamo!

Jučer je na sastanku hrvatskog Društva prijatelja piva došao i rado viđen gost, Tomislav Horvat iz Daruvarske pivovare.

Uploaded with ImageShack.us

Pred dva tjedna je bila i još draža gošća iz istog preduzeća, Lucija, koja nas je pritom počastila gajbom novog Staročeškog piva.

Uploaded with ImageShack.us

Koje nam je mirisom malo vuklo na sumpor, ali bilo sasvim korektno, pa smo strusili sve.

Ali, Tomo je sinoć osim benda i poete, donio i dvije bačve novog Staročeškog, i to je bio pun pogodak.

Nepasterizirano, tek od bačvine sise odbijeno, Staročeško definitivno vuče na Vukovarsko u najboljim, dakle – prvim danima.

Kako Tomo kaže, teško se nositi s ultrajakom konkurencijom pa su se odlučili na riskantan, i skoro pa sulud potez – odrekli su se zamjenske sirovine, kukuruzne krupice, i povećali udio ječmenog slada.

„Staročeško pivo, kao jedan od najstarijih hrvatskih pivskih brendova kreće u borbu na tržište tako da ponudi bolji, kvalitetniji proizvod. Ovakvi kao vi ćete nam reći jesmo li u tome uspjeli.”

Točeno Staročeško, ovom prolikom glavom, podbratkom i pivskom trbušinom potpisujem, kao i većina DPP-ovaca, sad čekamo odgovor ostalih domaćih pivara.

Prvo Jubilarna Žuja, sad ovo.

Nije loše, nikako nije loše!

Ajd pivili!

Uploaded with ImageShack.us

Kupi me, kupi

Kupi me, kupi

Ne znam vozit bicikl.

To jako dobro zna i majka mog djeteta, pa moj šestogodišnjak danas fantastično svladava oba kotača (bez pomoćnih) i svaki put kad izmigoljimo na zrak me uvjerava “Ma nije ti to teško, ja ću te naučit…”

Kako mi se nikako ne trčkara za obviously bržim stvorenjem, tako ga u svrhu aktivnosti, kad već nije talentiran za fudbal ko ni ćaća, gonjam po Sljemenima, bazenima, toplicama.

Sve dok mu moji starci nisu odlučili poslati ganc novi, neraspakirani, po metalu i vedečetrdeseteu mirisan – romobil.

Suze radosnice, padanje na koljena od sreće, topli zagrljaj i slične stvari kad je Rok vidio poklon – možete naći u nekoj srceparajućoj američkoj ljigi, ali mališa se stvarno razveselio negdje 6,5 od 10.

Pri čemu je ljestvica rangiranja otprilike:

Čokolada – 1/10
Bomboni – 2/10
Autić – 3/10
Kinder jaje – 4/10
Bomboni (ako su puni e-ova, azbesta i testirani na ugroženim albino brgljezima) – 6/10
Uskršnji čokoladni zečevi i božićni djedamrazovi – 0/10 (jel netko to otkupljuje?)
Legići – 8/10
Legići preko 300 kuna – 9/10
Wii igrica – 9/10
Mega legići i Wii igrica na legiće – zagrljaj iz američkih filmova (i otimanje CD-a/kutije iz ruke)

Otišli smo do igrališta i nakon što sam ja probno opal, a on par krugova nije, odjednom je počela padati neka kilava kišica.

Rok na romobilu

Mi smo zato završili na ćevapima, a rombač, poput proklete većine igračaka – završio na podu balkona, te kasnijom sistematizacijom i na vrhu stalaže.

Odatle je prokletom gravitacijom zviznuo ravno na pod, pritom nevjerojatnom snalažljivošću pogodivši otvoren prozor.

Naravno da se to desilo taman kad sam junioru obećao da ćemo se obavezno ići vozikati kad se tata vrati s puta.

U totalnom cajtnotu sam se sjeo na www.ekupi.hr, ukucao romobil, pogledao sva tri dijela mini-vozila koje sam potrgane pokupio u dvorištu i naručio najsličnijeg, te na samom sajtu, malo ispod, zaokružio dan kad se vraćam.

U ponedjeljak me, još džetlegiratog i predanog slaganju legića, nazvao zbunjeni čiko i rekao da mi ima dostavu, a ja sam ga dočekao raširenih ruku.

Zlagao sam se junioru da čistim balkon dok sam sastavljao mehanizam koji se bogami dosta razlikuje od onog Ikejinog…

Nakon dobrih deset minuta, izletio sam pred mališu koji je dovršavao avion, i sav ponosan zaurlao – “Ajmo se vozikat!”

Našto je on kulerski rekao – “Ma počela je kiša…”

Pa smo u miru slagali dalje i pekli palačinke, ali zato sutra radimo osmice, vježbamo kočenje i dišemo svjež zrak!

Fino ovo život…

Eto, mene je www.ekupi.hr fino izvukao iz gabulice, bacite i vi oko, pogotovo ako vam se ne da lunjat shopping centrima i volite kad vam se donese nešto na kućna vrata.

Još da dilaju ćevape…

(Autor: Promo – ali vjerujte mi na riječ da neću ne reć ako mi nešto neće valjat)