First date – iskopano sa starog harda…

First date

Upoznali su se u subotu navečer u mračnom kutku diska i izmjenili malo sline i brojeve telefona. U ponedjeljak je on nazvao i neformalno ju pozvao na kavicu u utorak. Spuštaju slušalicu…

Ona

28 i pol sati prije dejta

Zvao ju je, Isuse, zvao ju je!!! Zove najbolju frendicu i melju četiri i pol sata o tome treba li ići na frizuru, kod pedikera, fakira i na barem tri plastične operacije

Urla konstantno na telefon dok je otac koji ne uspijeva zaspati ne krene klat, pokazujući pritom na balkonu cijelom susjedstvu kakve su se piđame nosile pedesetih

Priča s mamom kojoj se otvori ladica i srce i pričaju do tri ujutro o tome kako je tata dok joj je pjevao serenadu pokisnuo i dobio šarlah i još x vrckavih obiteljskih tračeva.

Noć provodi besano, hipnotizirajućim pogledom gledajuć u ormar ne bi li joj se ukazala dobitna garderobna kombinacija – minica ili hlače, uska/ kratka/ v-izrez/ hr-izrez majica?! Push-up ili gel-bra grudnjak, tangice/ slip/ čipkaste/ svilene/ šarene/ jednobojne gaćice?! Štikle ili mokasine? Samostojeće/hula-hop čarape!

Jutro «dana D» – odlazi u grad i kupuje novi komplet jer je zaspala u hulahopkama koje su se tako rastegnule da je deda od njih kasnije napravio napravio sedam seka

10 sati prije dejta

Šizi zbog podočnjaka (pobogu, otkud sad oni, a tako se zdravo hranim…), provjerava što joj od šminke u asortimanu fali. Srećom, još uvijek stigne do obližnjeg DM-a po olovku za oči koja će joj pasati s torbicom

Olovka je 3 cm veća od torbice pa je sakati tatinim kombinirkama i zasere si krem hlače koje su joj do te sekunde bile savršene. Ide po nove hlače

Na putu doma u tramvaju shvati da su joj ispucali vrhovi – plaća frizerki duplo da ju primi bez prethodne narudžbe, a kad je već upala, stavlja i farbu koja joj se ne sviđa, te na nju pramenove

Kupuje usput i novi parfem iako mu tete u dućanu još nisu ni cijenu napisale

5 sati prije dejta

Počinje s donjim rubljem. Izazovno – ne. Otkačeno – ni govora… Postupak se ponavlja slično kao kod pasijansa, kad otvorite sve karte pa idete probat ponovo

grudnjak koji je odabrala ne paše s bluzom. Plače i zasere si hlače. Poluluda uzima mamine

3 sata

Pere se, depilira, voskira, šmirgla zube, u kadi je 30 centimetara debeli sloj raznih soli, kiselina, ljekovitog šljunka i izumrlih školjkaša. čupa dlake, vadi obrve, puši kutiju, pola s krive strane, kasni, psuje, pizdi, grize na bilo koji pokušaj ulaska u kupaonu. Tata od muke piša u kriglu

1 sat

Dobija mengu nervozušu i zasere si hlače. Skviči, frkče, rađa i skida s mame zadnje hlače u stanu. Svi joj se miču s puta, jer sije smrt gore od kužnog sifilitičara-triperaša s hunjavicom

10 minuta prije

Polijeva se pomadama, miomirisima, trlja borić u autu ispod pazuha i skuži da se zaflekala s parfemom po hlačama. Lupa glavom o volan i pokupi tramvaj

15 minuta poslije predviđenog vremena

Dolazi potrgana do mjesta nalaska. Ugleda ga. Pomisli – O Bože… kako je lijep!!!

On

3 sata prije dejta

Gleda telku i kopa nos ali uopće nije koncentriran. Razmišlja kako da se sjeti što je ugovorio za večeras.

Usred misaonih napora, nježno se čohajuć po testisima, shvaća da nije bacio majmuna već dva dana jer se u subotu tako zapio da je tek jučer donekle došao sebi

Nakon drkice se napokon sjeti da ga večeras očekuje kavica s nekom od dvije ženske od subote, kojima se ne može sjetiti ni face a kamoli imena, ali je u nedjelju našao neki broj nažvrljan na podlaktici

2 sata prije dejta

odlazi gladan u kuhinju češkajući se po testisima, kad tamo na stolu čvarci, špek i luk. Razmišlja dobre tri sekunde ima li se smisla žrtvovati, a onda fino posoli glavicu

obilatu večeru zalijeva s dvije pivice i podriguje snagom tustog nilskog konja, sve dok bijesna mama ne uleti u kuhinju.

Žica mamu 50 kuna

Mama ni ne pomišlja

Objašnjava mami da ima novu curu i da bi joj kupio neki cvjetak i poklončić

Mama ganuta vadi 64 kune i kartu za tramvaj i počne pričati kako je tata njoj ’56-e donio na sastanak pet ukradenih crvenih ruža, pa ju je htio poljubit, al je došao vlasnik vrta s grabljama, pa su morali bježat, pa od onda ima kurje oko kod malog prsta

Ne dočekavši kraj dobro poznate sage, bježi netragom iz kuhinje do dućana. Kupuje pljuge i dvije pivice od mamine love te u birtiji gleda kraj tekme.

pola sata prije dejta

Dolazi doma i suočava se s vječnom dilemom. Da li da se tušira ili da ipak samo podapere jaja i gospodina.

Gleda sažetak treće finsko-derviške lige zapad u hokeju na pijesku za invalide i zaključuje kako ionako sutra ima nogač, pa će se iznojit te da se nema smisla cijeli močit

nevoljko ide proprat pišu

Dok desnom rukom perucka onu stvar, lijevom slučajno ruši sve četkice za zube u lavabo, što očigledno užasne mamu koja je upravo došla izvaditi veš iz mašine i zbunjeno zuri u prizor pred nosom

15 minuta prije

Miriši čarape koje još uvijek mogu poslužiti…

…dok gaće ipak ne mogu. Mogu jedino nekoj gatari

Kreće, ali mu se prisralo. A to se ne propušta. Grabi Sportske i meditira.

15 minuta nakon dogovorenog termina

Lagano došetava na mjesto sastanka igrajući džepni bilijar. Ugleda ju i pomisli – Dođavola. To je ona s manjim sisama…

—————————-

Napisano od strane mene za Klik pred dobrih osam godina… Eh mladosti…

Smrznuti u potrazi za blagom

Inače sam novinar, pa često odem na presice, prezentacije, predstavljanja.
Pa se tamo nažderem i naločem i još mi daju neki poklončić za doma.
Problem nastaje kad ja onda napišem di sam bio i što vidio, a onda moj marketing kaže da nema mjesta, pa se organizatori s pravom dure na mene.
Ali to je tak i kaj se tu more, i kuhari sebi uzmu vrhunski gablec, jel tak, sve se zaboravi, ide se na nove preze, nekad objavi, nekad ne, čudan je spoj klijenta, advertizinga, novinara i krajnje informacije…
Nije da me to ispunjava, ali smatram da ako ne uljepšavam i ne izmišljam da nisam nikog povrijedio.

A jednog dana kad se besramno obogatim i pokrenem svoje novine Hedonist, svi će mi novinari za ogromne honorare pisat samo o lijepim, veselim i finim stvarima i svi ćemo živjeti kao u bajci.
Do tad, i dalje idem s guštom po presicama s nadom da neću nikog povrijedit, i čekam da me netko iznenadi nečim novim.

E pa to je jučer pošlo za rukom Nokiji.
Kako sam prirodno retardiran za mobitele, bitno mi je da je što jednostavniji za upotrebu i da se lako pišu esemesovi, a nije naodmet da se i spojim na Fejs tu i tamo.
Zato sam se s guštom odazvao na skup novinara i blogera, redom bucmastih simpatičnih likova koji se okreću za zgodnim ženama i imaju blago perverzne komentare, kako bismo isprobali najnoviji model 700 sa NFC tehnologijom.

Uploaded with ImageShack.us

Ne, ne znam što je to, zbog jednog tipa koji je kasnio pa je predavanje bilo skraćeno.
Trebalo je inače počet u tri, ali je jedan kreten došao pola sata kasnije jer ga je direktor zvao u pol tri, pa se zapričasmo, pa sam zaluto u magli i Zagreb Tower zamijenio sa Zagreb Tovarom (neboder Splitske banke) i još parkiro kod Lidla.
Onda nas je zbrifiralo nekim engleskim izrazima, androidima, simbijanima i još nekim ratnicima, ja sam mudro šutio i klimao, a onda su rekli da se po tom NFC-u možemo svugdje gdje vidimo njegov znak spojit.

I tako naručit taksi, a to je tek početak, i da će se ukoro s mobitelom moći plaćati i cuga i klopa i računi i sve.
Dovoljno je prislonit Nokiju na znakić i ona se spoji i primi sve što se da primit.
A može se i prebacit sadržaj s jedne na drugu tako da se kucnu.
Pa smo si prebacivali fotke i nivoe Angry Birdsa.

Uploaded with ImageShack.us

A onda je počela “Trka” iliti lov na nagradu – dotičnu Nokiju.
Morali smo se spojiti, pročitati mejl koji nam je stigao, i onda otić tamo di nam je reklo.
Svi su izašli u aute i pojurili na tu točku, restoran Balon, osim mene koji sam moro do Lidla.
I tamo ić kupit neki penis da me puste van s parkinga jer im se svaki kreten tamo parkira.
A redaaaa….
Pa sam upo u kolonu za Hajnclovu i opet kasnio 15 minuta pa su me gledali.
Pa smo se obždrali i pričali o Nokijama i životu, e da bi se onda opet konektirali i otišli na novu točku – World Class Wellness.

Pred dvije godine to je bilo skroz in – platiš 5.000 kuna i treniraš kad oćeš.
Super fora za ljude koji imaju 5.000 kuna odmah za takvo što, pa sam dvije godine samo slušao da je to ono, buraz, kuiš, wow, mislim, ono i općenito smatrao to težim snobizmom, iako bi se jako volio rasteretit nakon šljake uz vježbanje i brčkanje.
I tako je nas osam tuljanoidnih novinara-blogera zauzelo aluminijski bazenčić i mlaku saunu i neuživalo u pogledu na stotinjak nabildanih frajera u potrazi za mufetinom, koje baš i nije bilo u većem broju.

Nakon sat vremena opuštanja i definitivnog ne WCW-u ikad, čekalo nas je iznenađenje – sms koji nam je poslan kad smo se konektirali, rekao je – trč do arene di se vrzma čiko s logom NFC na torbaku, ko ga prvi takne dobije 700-tku.
Pa smo trčali i motali se 45 minuta oko Arene u magli ko gorile u magli, i općenito smrznuli, da bi ja stigo drugi od 8 iza ovog sretnog na slici s Veselih hakera i dobio utješne karte za Lennyja.

Uploaded with ImageShack.us

Ali i morao vratiti Nokiju model 700 skupa sa svim slikama iznutra koje sam okinijo tijekom prezentacije-potrage-vrzmanja.
E je vam fora…

Inače, Nokija je tanka, ladna, plemenita, ali meni presitna jer još imam N900.
Ili mi je malo preženskasta ili ja kaskam za trendovima.
A taman smo se zbližili, skoro sam i fejsbuk pronašo…

Uglavnom, hvala Nokiji na druženju i razbijanju predrasuda, upoznavanju novih i tračanju sa starim pisačima, a više tehničkih detalja kao i oriđiđi slike na Bugovom sajtu i Vrdeljinom tekstu.

I naletite u subotu pol 3 u Prečko na football!

11. Smotra istarskih rakija – Hum 2011.

11. Smotra istarskih rakija – Hum 2011.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nepune tri minute prije zaključivanja prijava, upadam sav zadihan u Polaču (općinu) u Humu.
U desnici mi domaća rakija od dunje i meda zakamuflirana u boci pelina, koja je po njenom osnivaču, proizvođaču, utjelovljivaču te autoru, mom dobrom frendu Dejanu – prozvana “Meduloza – Dekica”.

Spremna je za prijavu, nadam se i pobjedu!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Slatka plavuša na šalteru prijava prihvaća bocu i akontaciju od deset kuna, diže se i stavlja rakiju među stotinjak njoj sličnih na podni stalak u uglu prostorije.
Naša je Dekica tako u grupi na kojoj piše “ŠP”, pod rednim brojem 49.

Gledam ju tako s nekom majčinskom ljubavlju, mislim da sam se blago pripio na putu – što ti je dobra ekipa, a tada organizatorice pogledom, kao i moju ikonu Gurwoman (sa susjedovom rakijom u ruci) – lagano tjeraju vani.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A onda se odlučim na blef.

“Oprostite, znate, ja sam novinar Dobre Hrane Jutarnjeg Lista, mogu li nekom igrom slučaja biti članom žirija?”
Druga slatka plavuša, očigledno glavna organizatorica me pogleda u oči, primi se onako razmišljajući za bradu i promrmlja na tečnom buzetskom: “Ma ti si Purger, nećemo te stavit na jake rakije, krepaćeš nan, sjedaj tu među voćne!”

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Iako s ekipom već pet godina gotovo redovno dolazim uživati u tim peckavim plodovima istarskih kazančića, dosad sam bio samo u ulozi promatrača – stojite na humskom glavnom trgu i čekate da iz Polače donesu rakije koje nisu zadovoljile žiri i onda ih degustirate iz brendirane čašice s logom koju platite 25 kuna.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A sada, iako me proglasiše plačimačkom, sada su mi se otvorila vrata raja.
Rekoh organizatorici, nema problema, iako mi biske bude strasti niske!
Pripremih fotoaparat, pročistih grlo ponuđenom jabukom (!?), ostavim ekipu na cjedilu da sami piknikuju

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i tada je sve krenulo…

U svrhu populariziranja istarskih rakija, i ove je godine u najmanjem gradu na svijetu, Humu (kad prođete Učku pa desno, pa naglo lijevo, pa pitate seljaka kojeg ne razumijete ništa, pa zalutate, pa nakon pola sata uglavnom nekako nabodete prekrasno zdanje na brdu) organizirana 11. SMOTRA DOMAĆIH RAKIJ i održana u nedjelju, 30. 10. 2011.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Po propozicijama se moglo prijaviti najviše sedam rakija (minimalno 0.75l), od svake vrste po jedna, i to u sljedećim skupinama:

biska,
domaća obična,
rakija s rudom,
medenica,
šljivovica – krekovica,
brinjevača – smrička,
rakije s travama, voćem ili šumskim plodovima, te voća u rakiji (grojze u rakiji, čerišnje u rakiji, višnje u rakiji, žižule u rakiji, smokve u rakiji, oskoruše u rakiji…)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Na zidu sam pročitao transparent sa sloganom “DOMAĆA RAKIJA JE NAŠA MEDIŽIJA”, i uvjeren u probavna, afrodizijačka te ostala ljekovita svojstva istarskih rakija, krenuo na upoznavanje s kolegama u žiriju (Rovinj, Buzet, Buzet) te prvom od tridesetak rakija koje su poput šumskih vila dolazile i odlazile s našega stola za kušanje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Imao sam malu tremu jer mi je nepce ipak kalibrirano na testiranje piva i dobre hrane, ali kakav bi istraživački novinar odbio ovakvu priliku.
Toče mi 0,3 cl rakije u čašicu, vrtim je u krug, gledam prozirnost i boju, mirišem i tek onda prinosim ustima.
Ova se četiri faktora zapisuju i daju konačnu ocjenu koja onda gura par najboljih u pripetavanje.
Pijem zlatnu tekućinu, žmirim i osjećam se kao Crvenkapica usred guste šume, kao da grlim i ljubim moćnu smreku i pijem njenu smolu.
Ajme, ako je prva ovakva…

Nakon petnaestak degustiranih ljepotica, moje kolege iz žirija kreću na puš pauzu,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

a ja staklenih nogu i još gorih očiju tražim vrlo slatku organizatoricu da mi kaže par osnovnih podataka.

Gospođica Dores Blagonić mi priča sljedeće:
“Smotra se već jedanaesti put odvija zadnje nedjelje u listopadu u organizaciji Turističke Zajednice grada Buzeta i Udruge Hum. Za jedanaestu se Smotru sveukupno prijavilo 52 izlagača-proizvođača sa 125 uzoraka iz Istarske, Primorsko-goranske, njih par iz Zagrebačke županije i Slovenije, te jedna iz – Srbije, 14 više nego prošle godine. Rekordni broj je inače zabilježen na devetoj smotri (oko 100 proizvođača i dvjestotinjak uzoraka), a ove godine je rekordan bio – broj posjetitelja. Njih preko tri i pol tisuće, što je za naš mali Hum gornja granica! U regiji ima još sličnih manifestacija, vinske fešte, fešte od prušuta, maneštre, tartufa itd… s jednim ciljem – promocijom domaćih proizvoda. Zakonsko limitiranje proizvodnje alkoholnih pića ostavlja tragajer se mali proizvođači boje da će im inspekcija banuti na vrata, a dobro je poznato da upravo takvi proizvođači imaju i najbolje rakije jer ih rade za sebe i prijatelje…”

Pozdravljam se s ekipom

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i vraćam unutra, slijedi druga ruka, odnosno drugo grlo, a kako u našoj kategoriji (svaka ima po tri-četiri člana žirija) ima preko pedeset prijavljenih boca, testiranje se nastavlja još dugo u dan.
Papir na kojem upisujem ocjene postaje sve mutniji,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

plavuše sve simpatičnije i zgodnije, rakije sve bolje, gutljaji sve duži, a tada Ervino Radovan, najutjecajniji kolega iz žirija, uz našu saglasnost proglašava najbolju u kategoriji i nosi predsjedniku komisije.
Toliko me već fino zelo da odlučujem da ću imena pobjednika provjeriti u novinama, vještom manirom Šeksa u mladim danima sabora kradem jednu otvorenu bocu i nosim pjevajući svojoj ekipi na stepenicama prekrasnog kozje strmog Huma.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Gomila je sretna, svi se naslikavamo, sretna lica posvuda, nemirima ni traga, bend svira sve od Elija Piska do Batifjake, predsjednik žirija uz gromoglasni pljesak proglašava pobjednike…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Slikam se sa sad već savršenim plavušama,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

smijem i veselim, i s prvim mrakom sjedamo u automobile i prepuštamo se u ruke vozačica koje nas razvoze po okolnim oštarijama gdje još dugo uživamo u fužima, tartufima i svemu u čemu je već Istra predivna.
Šteta što sam ove godine to prespavao, ali eto, bio sam u žiriju!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dogodine ipak moram vratiti bocu…

Do sljedeće, 12. Smotre rakija u Humu, pobjedničkom će se lentom za najbolju rakiju moći hvaliti Kristijan Jermaniš, Kjeka (Buzet), te po kategorijama za:
Domaću običnu – obitelj Zidarić, Lindar;
Rudu – OPG Madalen, Umag;
Medenicu – Anđelo Brčić, Nova vas (Poreč);
Šljivovicu – Krekovicu Igor Božić, Tušikovac;
Brinjevaču – Smričku Luciano Jerončić, Pazinski novaki;
Bisku – Obitelj Perčić, Marči brig;
Rakiju s travama, voćem i šumskim plodinama – OPG Draga Prodan, Buzet;
Voće u rakiji – PTO Loris, Sv.Lovreč te
Najbolju ambalažu – Miljenko Brigljevac, Velika Gorica.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Za kraj još samo pozdravne riječi gospođice Blagonić:
“Bitno je samo da se izlagači i gosti u Humu osjećaju sretnima, opuštenima i da u svemu tome uživaju te da nas posjete i sljedeće godine. Domaća rakija mora biti domaća, nema veze odakle dolazi, i svi su rakijari dobrodošli. Jer se zna što je prava domaća rakija – “Domaća rakija je naša medižija”, odnosno lijek! Dođite nam i dogodine, obećavamo da će biti sjajno!”

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I tak… Prelijepo. Vraćamo se 2012. s Dekicom 2, ali ne idemo nazad bez medalje.

Kapa dolje Humljani i Humljanke, vidimo se uskoro!

PS. Ona prva je i pobijedila, ona od žižula, štogod one bile. Drugarice od šparoga, maslina i drača, nisu bile te sreće. Dogodine…

Krckanje kostiju, kobase, pivkan… (Football blog part 2)

Pravila igre

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Football je timski sport u punom smislu te riječi. Ovdje ljudi ginu jedan za drugoga više nego u bilo kom drugom, jer ovdje niti jedan kotačić nema pravo na pogrešku. Dapače, ako netko nešto sfuša već na treningu, coach se dere upravo na njega sa zapovijedi da baš taj griješnik stoji sam kao Pale i urla drugima koliko sklekova, trbušnjaka i ostalih vježbi treba raditi. Nije baš ugodno dok vas gleda šezdesetak tipova koje ste upravo zajebali, zar ne? Početno je zagrijavanje zajedničko, a onda se dijele gospoda i radnici. Naime, obrana i napad su dvije potpuno zasebne cjeline i čak ni ne dijele svlačionicu. Napad je onako, više fin, elegantniji (iako se i tu, vjerujte mi, itekako gine kako bi se sačuvao onaj lepi beli), a u obrani se piša krv. Američki veteran u funkciji trenera obrane, kamenih podlaktica i izbrazdanih listova nadgleda kratke ali oštre bitke kršnih macana koji gutaju prašinu i frcaju znoj dok pokušavaju s probojima i rušenjima proći drito kroz meso svojih suigrača. Udarac kacige u štitnik trupa igrača zvuči kao kad tenk prelazi preko Fićeka pa nesvjesno okrećem glavu i krivim usnice, dok bačeni igrač umjesto da uzme višemjesečno bolovanje, ustaje poput vižljastog djeteta, trči po loptu i traži još. Zadere se pritom na juniore da trče po led, i juniori stvarno trče po led. Rijetko viđen elan, nevjerojatna nabrijanost i želja za uspjehom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Divim se trenerima i sada mudro i ponizno štujem njihov savjet da sačuvam ove svoje stare koske. Polako shvaćam zašto je football toliko popularan – ljudi, pa tu svi ginu. I onaj sićušni tanani žilavi trkač od 60 kila, i ona mrcina od 120 koja životom štiti svog zlata vrijednog quarterbacka, svoj mozak ekipe… Ne može se u footballu dopustiti da golman kopa nos ili fantasista bere djetelinu oko centra, razumijete, svatko ima zadatak koji neobavljen razara tim. I svatko je bitan i nitko ne smije stati niti treptaj oka. Jednostavno – ne želiš pogriješiti i imati 60 kivnih pogleda u svom zatiljku. Tijekom treninga se urla, bodri, lupa po kacigi ako si dobro odradio zadatak, dere, baca, pada i diže. Ali ako zasereš, brate, dužan si 1200 sklekova…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Zašto će ga Hrvati popušiti
Hrvatski sport broj jedan, nogomet, danas nažalost kilavo tone u ispodprosječnost. Repka nam gubi od nekih liliputanaca, liga nam djeluje kao El Shat, dio igrača je preplaćen, dio na rubu gladi. Tijesnom porazu od Reala se veselimo kao Srbi bitki na Kosovu… Sumnje o korupciji, mitu i namještaljkama toliko su izgrizle ovaj divan sport da se više rijetko tko uputi na stadion. Publika sve više hita na hokej gdje se pjeva i kad se gubi jer ljudi ostavljaju srce na ledu. E pa football je poput Medveščaka, ali na livadi. Jer dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, football ima upravo ono što je odumrlo u domaćem nogometu – snagu, ljepotu, energiju i iskrenu sportsku borbu na život i smrt.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nema tu previjanja, rasprave sa sucima, oka sokolovog, simulacija i odugovlačenja. Sve ima svoj tajming, sa sucima nema razgovora, a iako smijete na puno načina srušiti protivnika (meni osobno najdraži dio) – sve je strogo propisano u pravilima i svaki se neposluh najstrožije kažnjava. U Raidersima trenira 68 ljudi, u ligi ih može igrati 36, na teren će istrčati 11 najboljih. I svatko od njih to dobro zna i zato umire na treningu kao što će ginuti i za koji dan kad istrči na neku novu utakmicu prvenstva Hrvatske, u sportu koji definitivno ima budućnost na ovim prostorima. Jer nudi ono što raja obožava – gladijatore željne krvi.

Trening je gotov, držim u ruci dres na kojem piše Vida. Rastrgan, izgreban, učinilo mi se i da sam tragove zuba vidio. Par puta je prešiven, a materijal je tvrđi i jači od hokejaških dresova. Pokušavam malo počupati tkaninu, kao majka kojoj se dijete vratilo s livade, a tada mi prilazi nešto veliko, zaklanja svjetlo i kaže “Jebote, jes to ti Ribafish” i diže mojih 98,5 kila skupa s kacigom kao da stavlja knjigu Lane Biondić na policu. Dobrih 50 centimetara od zemlje promrmljam nešto u stilu kao da sam mu ja bratić, jer ne znam što slijedi, a i nije da mi je ugodno. “Ma to si ti, bio si mi idol u djetinjstvu.” Reče mrcina i spusti me usrana ko najdraže janje u tor, pada slikanje, a ja žalim što nemam 20 godina manje i posvetim par godina ovom suludom, krvavom, bolnom, ali prokleto nabrijanom sportu. I čvrsto obećavam da ću se i dalje pojavljivati na svakoj tekmi na prvenstvu. Mene su kupili, red je na vas, football je zakon! Sve informacije o odigravanju i terminima utakmica Zagreb Raidersa i kompletnog prvenstva možete pronaći na:

www.zagreb-raiders.com i www.facebook.com/zagreb.raiders

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

——————————————–

Mini intervju – Head Coach Damir Župan (37)

Kakav je osjećaj nadgledati 68 grla?
Nije nimalo jednostavno nadzirati cijeli tim, i čak bih rekao da je skoro pa i nemoguće odraditi kvalitetan posao kad nemate dovoljno trenerskog kadra. Naime, uvijek se netko uspije kretati “ispod radara“, tako da razvoj ekipe automatski traje duže. Upravo zbog toga moram naglasiti da sam prezadovoljan što smo uspjeli dovesti Johna „Terminatora“ Andersona koji je preuzeo brigu o našoj obrani.

Kako ste uopće ušli u football?
Počeo sam se baviti ovim sportom u sedamnaestoj godini i otad me ta „droga“ više nikada nije pustila. Igrao sam u Njemačkoj za Munich Cowboyse, München Rangerse i Burghausen Crusaderse, a nakon što sam 1997. godine napustio hrvatsku vojsku, igrao sam jednu sezonu i za austrijskog drugoligaša Linz Steelers. S vremenom, vratio sam se u Hrvatsku kako bih pokušao prenositi sve što su naučili mene svih ovih godina.

Čemu ih prvo naučite kad uđu u svlačionicu?
Vrlo je jednostavno – utakmica počinje u trenutku ulaska u svlačionicu! Pošto mentalno stanje igra veliku ulogu, želim i tražim od svih igrača da budu spremni upravo od tog trenutka. Vrlo se lako dogodi da se prva četvrtina jednostavno prespava, a onda se vrlo teško vratiti u igru protiv momčad koja je uigrana i rijetko radi pogreške.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Zašto se Američki nogomet smatra jednim od najzahtjevnijih sportova na svijetu?
U američkom nogometu do izražaja dolaze svi aspekti ostalih sportova. Snaga, trčanje, brzina, inteligencija, a to sve u određenim trenucima mora isplivati na površinu. Amerikanci za to imaju idealan naziv – controled violence!

Gdje ste do sada radili kao trener i po čemu biste izdvojili Hrvatske igrače?
Kao trener sam bio zaposlen u njemačkom prvoligašu Munich Cowboysima. Kada sam ih preuzeo, bili su drugoligaši, ali smo se iste sezone vratili u najviši rang natjecanja, gdje se oni i danas nalaze. Nakon toga sam imao čast raditi kao position coach pod kvalitetnim trenerima iz NFL-europea. Hrvate bih izdvojio po volji i borbenosti. Imaju veliko srce i ne žele se predati u niti jednom trenutku.

Koliko treba vremena da se odgoje pravi footballeri?
Uz pravu je edukaciju za pet godina moguće napraviti ne samo igrača, nego i pravog ratnika na terenu!

Imamo li i mi šanse jednoga dana na međunarodnoj sceni?

Naravno da imamo, ali nažalost tek onda kada potencijalni sponzori prepoznaju mogućnost popularizacije ovog sporta.

———————————————

Defensive Coach John Anderson

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

John „The Terminator“ Anderson (57) u Raiderse donosi preko 35 godina iskustva u Američkom nogometu, kako igračkog tako i trenerskog. Igračku je karijeru započeo u ekipi US ARMY, kao cornerback, nakon čega je igrao za Cameron Aggies College i Tulsa College. Po završetku školovanja igra za Tulsa Police Team, gdje 1987. godine završava igračku i započinje trenersku karijeru kao deffensive coordinator, a kasnije i kao Head Coach Tulsa Police Teama. 2008. godine preuzima Fort Worth Colts, gdje radi s mlađim naraštajima, učeći ih filozofiju, tehniku i taktiku američkog nogometa. Član je North Texas Pop Warner Official Coaches Association-a, certificirani je trener američkog nogometa, te diplomirani profesionalni trener (Cooper Institute Dallas,TX). Na svom prvom treningu sa Raidersima, 20. Kolovoza 2011., “The Terminator” je pokazao svoje znanje, želju za uspjehom i maksimalnim učinkom svih svojih igrača. Naglasio je kako mu je izuzetno drago raditi s mladim i obećavajućim timom kao što su Zagreb Raidersi, ali i da u njegovoj obrani neće biti lako dobiti mjesto startera. Cilj trenera Andersona, kao novog Defensive Coordinatora, kako sam naglašava, je implementirati obrambenu filozofiju razumijevanja footballa i zaustavljanja protivničkog napada.

Pravila

Američki nogomet je timski sport koji se u SAD-u krajem 19. stoljeća razvio od ragbija. Igra se sastoji od dvije ekipe po jedanaest igrača na svakoj strani. Cilj igre je prenijeti loptu u završnu zonu (endzone) protivničkog tima i tako osvajati bodove. Ekipa koja ima loptu u posjedu predstavlja napad i njihov je cilj da trčanjem ili dodavanjem unesu loptu u završnu zonu ili da šutiraju loptu između dviju vratnica, tj. da zabiju gol. Napad ima četiri pokušaja da osvoji deset jardi (1 yard = 91.44cm). Ako uspiju osvojiti deset ili više jardi dobivaju nova četiri pokušaja, a ako ne uspiju – gube posjed lopte. Cilj obrane je zaustaviti osvajanje prostora napadačke ekipe i što prije preuzeti posjed lopte. Ako ekipa uđe u završnu zonu s loptom osvaja šest bodova i ima pravo na dodatni udarac s linije od dva jarda kojim osvaja još jedan bod. Šutiranjem lopte između dviju vratnica osvajaju se tri boda. Pobjednik je ekipa koja ima više bodova na kraju utakmice. Utakmica je podijeljena na četiri perioda u trajanju od petnaest minuta. Ako se utakmica u regularnom vremenu završi neriješeno, igra se produžetak od petnaest minuta u kojem vrijedi pravilo zlatnog gola, tj. utakmica se završava u trenutku kada jedna ekipa postigne pogodak.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Osnovni izrazi (službeni jezik na treninzima je engleski)

1. Quarterback (QB) – igrač napada koji prima loptu od centra na početku svake akcije. Loptu može predati probijaču (running back, halfback), dodati je hvataču (wide receiver) ili sam trčati s njom.
2. Line of scrimmage (LOS) – zamišljena crta koja se proteže cijelom širinom terena i odvaja dvije ekipe prije početka napada.
3. Pigskin – naziv za loptu kojom se igra američki nogomet.
4. Blindside – suprotna strana od one prema kojoj je okrenut igrač.
5. Huddle – skup igrača na terenu u kojem se dogovaraju akcije.
6. Audible – akcija koju zove dodavač (quarterback) kada želi promijeniti akciju koja je dogovorena u skupu igrača (huddle).
7. Ballcarrier – bilo koji igrač koji pokušava osvojiti teren trčeći s loptom u rukama.
8. Blitz – obrambeni pokret u kojem jedan ili više igrača iz obrane pokušavaju što prije doći do dodavača (quarterbacka).
9. Blocking – kada igrač svojim tijelom onemogućava prolaz drugog igrača.
10. Cornerback – obrambeni igrač koji bi trebao spriječiti hvatača (wide receivera) u hvatanju lopte.
11. Cut, cutback – oštra promjena smjera igrača koji trči s loptom.
12. Dead ball – lopta koja više nije u igri.
13. Delay of game – kazna od pet jardi koja se događa kada napad ne krene u akciju u zadanom vremenu.
14. Encroachment – nedopuštena akcija u kojoj igrač, prije snapa, prijeđe line of scrimmage i ostvari kontakt sa suparnikom.
15. Snap – dodavanje lopte od strane centra prema QB s line of scrimmage, kojim počinje akcija.
16. Facemask – zaštita koja se nalazi na prednjem dijelu kacige.
17. Field goal – pogodak koji se izvodi udarcem nogom između dviju vratnica. Pogodak vrijedi tri boda.
18. Fumble – kada igrač napada izgubi posjed lopte prije kraja akcije. Lopta se smatra „živom“ i bilo koji igrač ju može uzeti i nastaviti igru.
19. Gridiron – naziv za teren na kojem se igra američki nogomet.
20. Incomplete pass – dodavanje prema naprijed koje nije uhvaćeno.
21. Interception – kada obrambeni igrač uhvati (presiječe) loptu koju je napadač bacio prema naprijed.
22. Kickoff – udarac s linije od 35 jardi kojim počinje prva i treća četvrtina. Kickoff se izvodi i nakon svakog polaganja (touchdowna) i udarca između vratnica (field goal).
23. Motion – dogovorene kretnje hvatača prije snapa.
24. PAT – bod nakon polaganja (point after touchdown).
25. Pass interference – kada igrač nedopušteno ometa igrača koji želi uhvatiti loptu koja je bačena prema naprijed.
26. Punt – udarac nogom koji se izvodi ispuštanjem lopte iz ruku i udarcem prije nego lopta padne na tlo.
27. Safety – način postizanja dva boda rušenjem igrača s loptom u njegovoj vlastitoj završnoj zoni (end zone).
28. Spike – akcija u kojoj dodavač baca loptu na tlo odmah nakon snapa. Cilj akcije je zaustaviti vrijeme.
29. Strong side – strana terena, lijevo ili desno, na kojoj se nalazi više igrača.
30. Tackle – rušenje igrača s loptom na tlo.
31. Touchdown – ulazak u završnu zonu (end zone) trčanjem ili dodavanjem. Vrijedi šest bodova.
32. Automatic – promjena plana igre na LOS zvanjem prethodno utvrđenih signala (kad se QB-u ne sviđa postava koju vidi s druge strane – prilagodba igre)
33. Birdcage – facemask koji nosi lineman (ima više vertikalnih i horizontalnih prečki nego standardan)
34. Bump and run – cornerback-ovi često koriste ovu tehniku kako bi usporili reveiver-a na izlasku sa LOS-a i poremetili taktiku napada
35. Chain Gang – pomagači sudaca čiji je posao označiti mjesto početka napada i svakog od 4 pokušaja osvajanja 10 yardi i broj pokušaja (chain gang broji 3 člana)
36. Faking a Roughing – nedozvoljen čin QB-a, kicker-a ili punter-a kojim se pokušava navesti suca da dosudi penalty protivničkom timu glumeći da je udaren nakon bacanja ili kick-a
37. Freeze – pokušaj zadržavanja posjeda lopte dulje vremena bez pokušaja postizanja zgoditka (obično ekipa koja vodi ne želi prepustiti loptu, obično na kraju tekme)
38. Hail Mary (Zdravo Marijo) – posljednji (obično očajnički pokušaj gubitničke ekipe) pokušaj napada na način da QB-u baci loptu i nada se da će je netko iz njegovog tima uhvatiti (nije upućena nikome određenom)
39. Line to Gain – termin koji označava udaljenost potrebnu za first-down (uspješan završetak napada i početak novog)
40. Rookie – igrač u prvoj sezoni karijere
41. Sack – svako obaranje QB-a iza LOS-a
42. Third-and-Long – svaka akcija u kojoj tim u napadu zbog svoje greške ili penalty-a izgubi yard-e te se tako dovede do situacije da u 3.napadu mora osvajati više od 10 početnih yard-i
43. Penalty – kazna za bilo koje kršenje pravila
44. Butterfingers – slang za WR, ako je WR nespretna osoba sklona ispuštanju stvari odnosno lopte
45. Can’t catch a fucking cold – komentar WR-u koji ne može uhvatiti loptu
46. Alligator arms – označava igrača kratkih ruku
47. Bring the wood – stil igre ili obaranje s dodatnom snagom (jače, jače, najjače)
48. Ride the Bench – igrač koji je vječno na klupi i ne ulazi previše, odnosno skoro nikako, u igru
49. Trash Talk – verbalno ometanje suparničkog tima
50. Zebra – nadimak za suce

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Hvala Štajdi i Nane za fotke, toliko od mene, vidimo se u subotu.

Američki nogomet u Hrvata – na treningu sa Zagreb Raidersima (1. dio)

U trci za kolumbovim jajem

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Pedesetak mrcina u prevelikim bijelim dresovima poput gigantskih su samohodajućih Lego kockica te večeri okupirali birtiju Zags na Knežiji. Iako sam sasvim solidno građen, pokraj ovih sam se gromada osjećao neugodno poput prdca u liftu, ali sam hrabro zakoračio u gomilu. Glasnogovornik Zagreb Raidersa me pogledao i zaurlao: Raidersi, ovo je Ribafish, novinar, doći će nam na trening u subotu. Nasmiješio sam se poput studenta koji bi na kraju usmenog ipak htio dvojku te zaradio tridesetak tapšanja koja bi ubila osrednjeg bivola. Sjeo sam u raju, a Footbaleri Raidersa su te večeri tijekom svog klasičnog zajedničkog okupljanja okupirali birtiju i mnogobrojne zgodne curke koje su morale zastati na takav prizor, bacali loptu-tvrdo kožno jaje preko dvorišta i pola Knežije, naguravali se i općenito se sjajno zabavljali. A ja sam s glavešinama tima uz pokojeg pivkana polako upijao i ponavljao gradivo iz jednog od tri najpopularnija sporta na svijetu, koji polako ali sigurno pušta korijenje i u Lijepoj našoj. Pred mjesec je dana počelo drugo prvenstvo Hrvatske, a Zagreb Raidersi na svojim utakmicama dokazano garantiraju krv, znoj i borbu do zadnjeg daha. A neslužbeno i lov na samu titulu prvaka države…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Povijest Američkog nogometa
Amerikanci ovaj naš europsko-južnoamerički nogomet nazivaju soccerom, dok je njima njihov football daleko ispred ove simpatične igrice s malo faulova, previjanjima na terenu, svađanjima sa sucima i prosječno tek dva-tri gola po utakmici. Štoviše, prema nekim procjenama, Američki je nogomet uz Formulu 1 i badminton (!?) najpopularniji i najrašireniji sport našeg planeta. Zbog čega!? Idemo malo u povijest. Sport imenom Football nastaje na sjevernoameričkom kontinentu krajem devetnaestog stoljeća, a prva je službena utakmica odigrana 1895. godine. Naziv je dobio po duljini karakteristične špičaste lopte od svinjske kože (“Pigskin”) koja iznosi jednu stopu, odnosno one foot – dakle “foot ball”. Iako je puno bliži ragbiju, netko ga je u Europi pogrešno preveo kao Nogomet, što se nažalost i ukorijenilo do dana današnjeg. Iz SAD-a i Kanade Football se neumitno širi na sve kontinente i šezdesetih godina prošloga stoljeća po gledanosti prestiže drugu američku ikonu – baseball. Danas se ovaj sport igra na svim kontinentima, a na nedavno održanom četvrtom svjetskom prvenstvu u Austriji, titulom su se okitili Amerikanci ispred Kanađana, Japanaca i Meksikanaca. Najuspješniji Europljani su Nijemci, koji imaju i najorganiziraniju ligu na kontinentu. U Hrvatskoj korijeni Footballa sežu u 2005. godinu kad se formira prvi klub Zagreb Thunder. Nakon prvih dječjih bolesti, nastaju još i klubovi i u Bjelovaru, Splitu, Ogulinu, Velikoj Gorici, Zaprešiću i Slavonskom Brodu, ali oni vremenom skreću na bavljenje nježnijom inačicom – Flag Footballom, u kojem gotovo da nema kontakt igre (nema rušenja ni kontakta nego se za bodove čupaju zastavice s pojasa igrača).

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nakon punih pet godina od osnutka prvog kluba, konačno dolazi i do prvog prvenstva republike Hrvatske na kojem uz Thundere sudjeluju i ekipe Zagreb Raiders, Teutoburgium Pitbulls iz Dalja te Osijek Cannons. U 2010. je osnovan i klub Zagreb Patriots koji tada ne sudjeluje na prvenstvu države ali figurira u trećoj austrijskoj ligi, dok ostali naši klubovi od osnutka često igraju prijateljske utakmice i turnire po Italiji, Sloveniji i Mađarskoj. Nakon dominacije Zagreb Thundera u prvom dijelu prvenstva RH, na rubu regularnosti i na opće iznenađenje u zagrebačkoj kaljuži, prošle godine pobjedom od 6:0 prvim prvacima države postaju – daljski Pitbullsi. Kako u Hrvatskoj nikada nije lako sa, u našim mjerilima “malim“ sportovima, zbog financijske konstrukcije i još nekih sitnica, Pitbullsi neće braniti osvojeni naslov iz 2010., već će se za pehar boriti Raidersi, Patriotsi i Cannonsi. Prvenstvo je počelo 24. rujna na stadionu u zagrebačkom kvartu Prečko, a hrvatski je natjecateljski Football prvijenac za ovu sezonu došlo pogledati preko 600 navijača. Kobase, pivo, krckanje kostiju i urlanje je pratilo utakmicu zagrebačkih klubova od prve do posljednje sekunde, nažalost nije bilo pokazivanja sise Janet Jackson, ali zabava je bila na najvišem nivou!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Jedan dan na treningu
Istraživačko je novinarstvo vašeg autora već dovelo u par bezizglednih i po život opasnih situacija (jača dijeta, depilacija leđa, još skupljam hrabrost za tekst “Jedan mjesec s trakavicom”…), pa sam predložio vodstvu Zagreb Raidersa da provedem mjesec dana u njihovom pogonu. Ono, ako sam preživio olimpijski atletski desetoboj i Faros plivački maraton, po čemu bi ovo bilo drugačije. Sjedivši i dalje za istim šankom ali ne i s istim pivom, na iznošenje te ingeniozne ideje susreo sam se s par izbjegavajućih pogleda. Kao da sam ih tražio da mi budu jamci… Onda me njihov glasnogovornik Beeg Al zagrlio, i mudrim riječima Broja 1 iz Alana Forda objasnio mi par činjenica. “Sinko, prosjek momčadi je 22 godine. Dečki su nakupina sirove mišićne mase s kratkim fitiljem od vijetnamskog čilija, u naponu snage, rasta i adrenalina, ludi za dokazivanjem i spremni ostaviti tvoje kosti i svoje srce na terenu. Misliš li da možeš izdržati makar dva sata takvog drila triput tjedno? Za lomove ti ne mogu odgovarati, jer treneri nemaju milosti ni prema kome.”

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Gledam Davora Sajka, urednika na Sportnetu koji gleda u pod i skrušeno miče glavom lijevo-desno. On je to probao pred dva mjeseca. Ovih dana mu se već povratio osjet u desnoj šaci. Gutam knedlu veličine lopte i na trenutak se u mislima brzinski vraćam na svo svoje znanje o Footballu, onaj stari film s Burtom Raynoldsom kad pogodi zločestog čuvara loptom u testise, pa The Lost Boy Scout kad onaj striček što brusi vilice pleše jig na vrhu stadiona, pa Bijeg u pobjedu… Ne, to je već naš nogomet, iako brani Stallone. Boli…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Istina, prva je asocijacija na taj sport neki hitri tamnoputi čovječuljak s kacigom i mišićima poput Atom Mrava s dvije kištre piva na ramenima kako sveudilj trčeć po travi iscrtanoj bijelim gradelama lovi neko šiljato jaje koje mu baca slatki bijelac, a veliki tusti crnci ga pritom urlajući pokušavaju polomiti. Naravno da sam u svojim sportskim snovima mislio da ću baš ja biti onaj lepi beli, a ne slomljeni crni… Pa sam dodavši tom logaritmu mojih 41 godinu, strgano rame, nevičnost kontaktnim sportovima osim šankiranja i spremu saborskog zastupnika iz Slavonije – došao do zaključka: “A možete vi malo nježnije par treninga sa mnom bacit, trebaju mi još ove ruke i tijelo, a bogami i glava?”

Pa smo se našli.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Kako novca za profesionalne uvjete klasično nema, trenira se na pomoćnom igralištu NK Vrapče. Svlačionice su na pet minuta od terena, a tamo posla za oblačenje kao u priči. Podgaće i gaće s ublaživačima za najbolnije točke, majica ispod koje ide plastični štitnik (nemoguće ga je navući bez pomoći suigrača), obavezni štitnik za zube i tvrda prianjajuća kaciga. Samo listovi i bicepsi nezaštićeni, ostatak plastificiran kao Nikolina Morić. Izlazim na zelenu travu dok se reflektori pale, osjećam se moćno i nekako više i jače nego inače, kao nakon seksa sa zgodnom curom. Komadi preko puta livade se smijulje i pilje u moje dupe, što je povijesni uspjeh s obzirom na ravnoću moje LCD guze, ali onda skužim da sam u bijelim tajicama i s Konanovskim ramenima, dok mi se umjesto ćele vide samo izbečene oči i sjajni zubići. Sad shvaćam zašto ženska populacija diljem planeta toliko prati ovu igru i da footballeri ševe više i od Dinamovaca. I raznovrsnije…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I tada urlik trenera – sve kreće. Ako neko kasni na amenovani termin treninga u 20.00, zbog njega se rade dodatne vježbe, i to jako naporne, pa svatko normalan to izbjegava. Rastrčavanje je završeno, skidaju se kacige i stavljaju na travu u savršen raspored, kao križevi u Kosi kad pogine Berger. Urlanje, stega, disciplina, svi kao jedan… Malo me stislo…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nastavak uskoro, sljedeća utakmica – Prečko, 19.11. u 15.00!
Pivimo se…

——————————–

Mini intervju – Quarterback Raidersa Dario Zajec

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tim Raidersa broji sveukupno 68 igrača, a vi ste broj jedan, glavni, bog… Kakav je osjećaj biti najvažniji kotačić tako velikog stroja?
Ne osjećam se kao najvažnija karika ovog teama, nego samo kao jedan dijelić velike slagalice, što je neopisiv osjećaj. A kada se i počnem osjećati kao svevišnji, naš defense je jako brzo tu da me spusti nazad iz oblaka.

Što je najbitnije da se postane QB?
Precizna i jaka ruka i hladna glava u “vrućim” situacijama. I morate biti spremni stalno učiti i raditi na sebi.

Na koje vas načine najviše provociraju protivnici?
Nisam još naišao na nekoga dovoljno maštovitog da me isprovocira, ali liga tek stiže, možda su išli na govorne vježbe tijekom offseasona?

Jel QB najviše seksa u ekipi, znate, pratimo američke filmove…
U SAD-u definitivno, ovdje kod nas još radimo na popularizaciji (smijeh).

Kako vam je u svlačionici kad ste imali loš dan na terenu?
S ekipom u svlačionici nikad nema problema, svi znaju kad nešto pogriješim pa su tu uglavnom kao podrška. Sam sam si najveći kritičar, ali zato su tu uvijek drugi dani, treninzi, utakmice – da se iskupim za greške.

Kako se nositi s tolikom odgovornošću?
Pokušavam ne misliti na taj način, izađem na teren, odradim svoj zadatak najbolje što mogu i ono najvažnije – uživam u igri.

Zašto volite football?
Zato što je najljepša, najdinamičnija, najorginalnija taktički potkovana igra na svijetu, a igra ju isključivo određeni karakter ljudi u čijem društvu samo možete poželjeti biti.

————–

Free Image Hosting at www.ImageShack.us