Oblačno, s čestim padom sustava


Domagoj Jakopović Ribafish je četiri banke star, vremenom pregaženi urednik, bloger i pivopija, koji se s nostalgijom i osmijehom sjeća klasičnih tostera i kazetofona (kojima si šrafcigerom micao glavu) te se nevoljko i s puno muke bori s modernim tehnološkim čudesima. I o tome voli pisat.

Spadam u onu skupinu ljudi koji ne znaju dić vindouze.

Da, takozvani IK iliti informatički kreten.

Zato me ovi s Usporedi.hr trpe na sajtu jer otvoreno priznam da sam tutlek, kao na primjer kad se na ekranu kompjutera umjesto slike pojavi ono crno i nešto zahtijeva.

Ef dvanaest, ef trinaest…

Pa nije ovo šah!

I onda mi se počne trest usnica od straha…

Ja bi htio vječni, nekvarivi komp.

Jednom sam živio s divnom ali mnogo teškom ženom.

I palo nam je napamet da naša dva loša kompjutera spojimo u jedan novi i to nadogradimo.

Od deset poznatih, nitko nam nije sa svim srcem preporučio svog kompjuteraša koji zna to kvalitetnoi delat, pa sam na kraju ipak poslušao Luku koji mi je preporučio nekog Iliju.

Ilija je došao, spalio jedan hard, dvije pržilice, ventilator, disk drajv i popio dvije pive, te još treći dan na odlasku za to tražio 300 kuna.

Nisam ga tuko, ali trebao sam.

Otad imam fobiju od gamadi nesposobne koja se pravi da nešto zna a ne zna (ako vam na vrata zakuca Ilija – sjetite se ovih redaka) i svaki mjesec trpam ono što mi je nakon Ilijade ostalo od dokumenata na vanjski hard.

Jer kompjuteri oće riknit.

A i moj junior, Rokatanski Prvi Dugoroneći već opako kopa po mojim folderima kad mu dosadi rasturat Escape games…

A nije da se nije našlo zgodnih stvari u ovo desetljeće kompjuterske pismenosti, slika, tekstova, igrica, uglavnom, nije da bih opet želio nekog Iliju da mi baci dio povijesti u smeće.

Uglavnom, kako je mrtvi hard bio od moje bivše, nikad mi to (ja sam doveo Iliju) oprostila nije…

Drugi primjer koji navodim na putu do biti teksta je onaj kad je jedna moja bivša provalila moju lozinku i čitala mi mejlove.

Na stranu sad što su mi i username i password bili ribafish i što sam se fakat dopisivao s drugim curama, ali brate – nije red.

Jednom me moj pokojni djed fino oprao kad sam mu otvorio neko pismo 1970 i neke.

„Mali, to je privatno. Tu piše moje ime. To se ne otvara. Jasno?“

I mislim da je imao potpuno pravo.

Iako opće nije skužio da sam mu s kuverte već otkinuo markicu, koje sam tih ljeta pasionirano kra… sakupljao do granica nepodnošljivosti.

CLOUD, OBLACI i COMPUTING

E sad, čemu ovolika mrcina od uvoda.

Dakle, najavilo se oblačno/maglovito račurarstvo iliti cloud computing.

Priča kreće s poslovnim korisnicima da bi se kasnije uvalilo svim drugima koji kuckaju umjesto da ševe.

Kako su mi objasnili moji gurui (nije Ilija, dabogda mu povrće na Farmvilu pocrkalo):

“Radi se o uštedi troškova na temelju outsorceinga. Maloj firmi je skupo imat cijelu infrastrukturu pa uzimaju to od većih pružatelja poput Amazona, Googlea i drugih koji već imaju svoje servere i infrastrukturu. Problem je sigurnost – recimo da radiš nešto što se CIA ne sviđa, sad radiš na njihovoj platform. Sve je u oblacima tj. magli. Na lokalnoj razini HT je ponudio Cloud uslugu.”

Odma mi na pamet padaju gorile u magli…

I prodavanje iste.

Ono, ne želim sejvat dobar sinopsis prije spanja i da to ujutro neki agent CIA-e prevede i dobije Pulitzera u Timesu.

Zato jer to može.

Kao onaj recepcioner koji nije poševio Mujinu ovcu, a mogao je.

Ne volim kad mi se viri iza leđa, gubim koncentraciju, ono, kad nekad stvaram dobar tekst, trebaju mi sati da se porodim, i onda sam osjetljiv ko Kosorka devojka na Milanovića.

Isto tako, zakaj bi stavljal slike sebe i juniora s bazena na neki svjetski server gdje se može ukopčat i neki pedofil i bljaaaak…

Neke stvari nisu za dijelit, privatnost je skupa i bitna stvar.

Zato bi da neke stvari ostanu samo kod mene i basta.

S druge strane, stotine Ilija hodaju svijetom, ali i tisuće kompjutera koje sastavljaju neki drugi preneseni Ilije krepaju nakon godine-dvije, pa svi pošteni i kvalitetni informatičari svijeta ne stignu i ne mogu fizički popraviti sve nedostatke i greške.

A i kad i nađeš dobrog, nemreš ga ulovit da se ubiješ – Matas, čitaš ti ovo, spremio sam ti paštašutu!

Nastavak i kraj na: http://www.usporedi.hr/aktualne-teme/cloud-computing-magla

Letenje je bolje od seksa?

Kaže, ajmooo!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Oba, oba su pala! Zvonilo mi je u ušima dok sam se strmoglavljivao sićušnim avionom okomito prema Kalelargi i tiho u sebi molio da se pilot dobro naspavao.

Svega par dana prije utrke Air Adria Race, bio sam svjedokom letova profesionalaca te nakon konzultacije sa svojom osobnom trenericom

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

sjeo s jednim od njih na probni let.

«Je li letenje bolje od seksa? Pa meni je u tom rangu. S tim da se lakše razumjeti s avionom nego sa ženom.» reče mi u početku leta pilot Tomo, tek trenutak prije nego što će me upozoriti da je ubrzao na 400 kilometara na sat i da se spremim na «Valjak» i silu od 3G.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Do tog trena sam se već fino preznojio, jer nije isto sjediti u Boeingu i pijuckati hladno pivce i biti u sjedalu širine vas samih i grčevito se držati za vlastita koljena.
Pokušavam se primiti za išta u kabini minijaturnog aviončića veličine i oblika dva i pol spojena skateboarda, 200 metara iznad zadarskog arhipelaga, ali kabinica nema nikakvog friendly utora.
Tomo prema najavi skreće nalijevo, a meni se od sila nečistih podbradak spaja s prsima i uz urlik užashićenja gledam kako se okrećemo na bok i onda na sam – krov aviona.
Mama, pa mi smo naopak!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Obrvama i znojnim nosićem dodirujem kupolu i sretan ali izgubljen po tko zna koji put ponavljam – konju, kaj ti je ovo trebalo…

Naravno, kao i desetak puta toga dana prije i poslije mene, vožnja s profesionalnim pilotima je prošla bez ikakvih problema – puno je veća vjerojatnost da će vas netko zgaziti na cesti dok idete u dućan po krafnu.
Ali, iskreno, malo te strah dok te prije leta instruiraju «Ovu ručicu potegneš kad me čuješ da ti kažem kako padamo, ovu drugu kad si katapultiran.».

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
(ko ninđa bubamara)

No, svejedno, već nekoliko puta sam u sitne noćne sate znao na televiziji pogledati inačicu Air Adria Racinga pod pokroviteljstvom Red Bulla, i pilote koji su tjerali sićušne dvokrilce po nebesima iznad većih europskih gradova.
I navijao za brkatog Mađara, kako god se on zvao. Pa sam tako bio neopisivo sretan i ponosan kad sam ispred Jutarnjeg lista dobio priliku da s visine vrha skalpa Kerumovog Isusa (Jahve-Rumke) preletim par puta iznad prelijepog Zadra

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i na vlastitoj koži isprobam te silne sile i G-ove.

I tako sam sjedio u uzanoj tubi za cigare

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i slušao urlike predanog i uživljenog Tomislava s prednjeg sjedala i polako umjesto golog straha sve više uživao u ludim vratolomijama. I htio ga strzat da sto posto ne može postići 4 G, ali sam ipak odustao.
Razmišljam da li da se prestanem baviti curlingom i bowlingom i počnem rezati nebo i plašiti galebove odozgora?
Jer ipak sam sad tek kopilot, i na pločici kraj mog sjedala piše znakovito «Keep your mouth shout!».

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Tomislav me prene iz misli i kaže «Još jedan looping i slijećemo».
Škola letenja?
Zvuči zanimljivo…

I tako, nakon lako preživljenog prvog životnog druženja s 3G (malo sam bucmast za Formulu 1) izlazim iz aviona Long Ez (vlasništvo Ivana Jaklenca) kojih ima samo 700 na svijetu.
Od 166 svjetskih akrobatskih rekorda, on drži nevjerojatna 164. I dalje ne vjerujem kako se nešto toliko malo uopće moglo dići sa zemlje, i da je sve ovo bio kratki lijepi sanak, ljubim majčicu istu i odlazim popiti radlerčić da se vratim u (ovo)zemaljski život.

Kvragu, zaboravio sam pitati pilota zašto su kamikaze nosile kacige, to mi je bila životna želja.
Ali Tomo već vozi zrakom drugog adrenalindžiju i radi bočni okret negdje oko Bibinja.
Pa stignemo složit i motofontažicu!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Iako vam neće biti kao meni, a napunio sam se adrenalina kao dijete energijom od lizalice, apsolutno dođite uživati u akrobacijama u srijedu na zadarsku rivu.
Dobit ćete volju za letenjem, garantiram.

Top 5 situacija kada biste htjeli vani, na zemlju, kući, mami…

Uzlijetanje. Long Ez je veličine dječjeg groba, sve čekate da vas netko potapša i kaže da ste na skrivenoj kameri. Ali on stvarno leti!!!
“Valjak”. Okret za 360 stupnjeva. Osjećate se kao neparna čarapica usred centrifuge.

Pila naopako. Pilot vozi tako da je gore dolje a dolje gore, a vi se samo tiho molite i obećajete sami sebi da ćete, ako ikad sletite biti puno bolji čovjek.

G sila. Tomo je došao do tri, na natjecanju će natjecatelji biti izloženi i onoj do 9 G, odnosno pritisku koji je devet puta pomnožen s masom vašeg tijela. Grdo…

Slijetanje. Ona milisekunda kad konačno više diram to tlo uvijek mi napne knedlu u grlu.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Stvari koje se NE rade pri sili od 3G

Slaganje pasijansa
Brijanje s izbrijavanjem
Sviranje okarine
Pisanje sms-a
Ikakve primisli o seksu
Dizanje ikakvih predmeta koji postaju desetorostruko teži
Otvaranje konzerve piva
Ruganje naglas pilotu (To su original Ray Banke? Moš mislit…)
Kopanje nosa
Stavljanje leća
Čitanje Krležinih “Zastava”
Mijenjanje žarulje
Dizanje od stola

I još poslije svega na plaži vidiš Višnju Pevec u ultramodernom badiću… Kakav dan!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Uglavnom, obavio Riba i to, sad kad se sleglo, filing je ko da tip u spuštenoj hondi proveze plavušu preko zelenog vala, do sljedeće perverzije, najluđe što ću napravit je stavit puža na udicu. Rokanjeeee!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Adria Air Race, odnosno međunarodne utrke akrobatskih zrakoplova održat će se na području zadarskog poluotoka 20. srpnja ove godine.
Sudionici će se natjecati u dvije discipline, akrobatskoj utrci između zračnih jastuka i freestyleu.

Hvala puno Marinu Gospiću na fotkama!

Jadranski klitoris i druge delicije

Jadranski klitoris i druge delicije
Dnevnik Crobinzona – što se sve može živo jesti iz mora (2)

Okus suživota s morem i dokaz da smo nekad izgmizali iz istoga najvidljiviji je u poljupcima zvanim – školjkaši. Iako volka i raka samca još nisam degustirao, niti neću, neki mi ipak nisu mimoišli nepce.
Nikada neću zaboraviti ushićenje koje me obuzelo kad sam u desetoj prvi put sam svojim (izgrebanim) rukama izronio perisku (losturu),

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i trenutno otrčao – baki na hvalisanje.
Baka me zagrlila, čak i malo sretnije nego što sam očekivao, utjerala me u kuću pogledavši okolo da netko ne vidi što ima u rukama, i s nekim čudno sjajnim pogledom dohvatila nož.
Prerezala je perisku ko kamenicu, izvadila komad mesa i u sekundi ga slasno prožvakala.

Kad mi je vidjela najtužnije lice na svijetu (uništila mi je trofej), ponudila mi je ostatak mesa periskinog riječima “Ovi ti je dil najlipji”.
Pojedoh ga sumnjičavo, zamišljajući kakvi su tek drugi, a onda je u losturi baka ugledala raka.
Do sad se bio skrivao iza periskinog mišića, a tada pojurio negdje daleko, što dalje od giganata koji su ga iščupali s morskog dna. Baki je opet nešto zasjalo u očima, ulovila ga je, i da, što da vam pričam…

No, to nije sve!
Zbog bake sam, nakon što sam vidio kako je ona jede, pojeo i živu kozicu.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Biće nevjerojatne snage, pružanja otpora, sirove snage peemesične Serene Williams i iritantnih duguljastih ticala koje nikako nemoš progutat.
Bolja je frigana.
Puno.

Jednom sam ulovio i morskog konjica.
Nakon par minuta razmišljanja i pogleda na terasu koju je baka upravo pometala – vratio sam siroče u more… Gigantskog gavuna lutalicu,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

koji mi je sam od sebe ušao u onu dječju mrežicu sam pojeo samo do pola.
Možda bi, da sam mu prije skinuo krljušt (lustru), okus bio bolji, ali sad je kasno…

Baka me naučila i da vadim i jedem kamenice,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

ali to je tako passe i to ste svi probali pa vam ne moram objašnjavati.
Iako mi je slinica zavidnica upravo kapnula na tastaturu.
Od kamenice nema bolje stvari za sirovo iz mora. Osim možda sirenine dojke, ali mi to ionako ne biste povjerovali.
Jedan sasvim simpatičan školjkaš koji je jestiv je i dagnja (pizdica),

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

kojeg preporučam stisnutog na suncu i po mogućnosti posoljenog.
Jer se stvrdne.
Ima okus morske grožđice i vuče na puno bevande.
Idealno dok tromo kružite trabakulom u potrazi za naivnim lakopokupnim Čehinjama.
Još jedan unikat je i morsko jaje,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

čudesan podmorski grmić koji meni ipak malo previše vuče na jod.
Kao da se žvalite s galebom.
Ne, nisam.

Moja je uvala pješčana u sredini i stjenovita na rubovima.
Tako da je bezveze za kupanje.
A ima i puno trpova (pinsteja),

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

nesretnih stvorenja stvorenih da ih pubertetlije trpaju vršnjakinjama u badiće ili ih barem špricaju s distance.
Ali netko je provalio da je to fantastična ješka za zubace.
Pa je majstor izlovio pedesetak trpova, rasporio ih i unutarnjim im organima naješkao parangal.
Pritom je kraj mola prošao Barba Zdravko, najbolji uvalni ribar, zagonetno se nasmiješio i primijetio da su Japanci ludi za trpovima, kako im je to omiljeni specijalitet i da bi se od toga dao napraviti dobar biznis.

Meni je to zasmrdilo isto kao i ona urbana legenda o rakiji od divljih kestena, pa sam prije isplovljavanja, naoružan samo ješkom, gricnuo komadić bijele unutrašnjosti u nadi da će biti fino kao ono tvrdo bijelo žilavo od janjeta ili teleta.
Pečenog, naravno.

Ali nije bilo. Kao žvaka koja je dugo boravila s donje strane školske klupe.
Ulov je, nakon uloženih 2 sata skupljanja i 6 sati navlačenja i rezanja, pretpostavljate, bio mizeran.
U biti – nije ga bilo.
Mislim da mi se barba Zdravko i dan danas smije…

Umjesto zaključka, riskirajući da me sve zelene djevojke svijeta zamrze, geolozi razapnu a policija privede, moram spomenuti i dan kad sam pojeo svoj drugi prstac.
Prvi, na buzari, pojeo sam dok još nisam kužio koje zlo činim prirodi kad smažem tu medenoslasnu morsku mirišljavu datuljicu, jadranski klitoris, savršenstvo nad savršenstvima…
Ono što svaki zagrebački i ini snob danas ždere po jadranskim restoranima tako da naruči ćevape i namigne – ugušili se dabogda i vi i dobavljači.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ovoga sam puta lunjao onako bez veze s maskom i perajama i otplivao puno dalje nego inače, tamo gdje je pred 25 godina roneć poginuo najveći Rok Petrović.
I ronuckam ja tako, kad pred nosom u pličini vidim ostatke nekih ljuštura, kao dagnje ali smeđe, puno stijenja i sitne ribice koje čupajući kraduckaju meso.

Priđem bliže i skužim da je netko tu maloprije tuckao stijenu u potrazi za prstacima, i da je izgleda morao brzo bježat. Mrzim kad mi betoniraju i privatiziraju obalu, a pogotovo kad je devastiraju, ali tad mi oko zapne za njega – jedan je prstac iz razbijenog kamena na dnu plićaka gledao drito u mene.
Prišao sam, pogledao ga i shvatio da je napuknut.

“Ribo, prijatelju, ovaj će siroti prstac umrijeti ovako ili onako, jednostavno – nije mu suđeno. Oprosti brate, možda smo i vršnjaci, dobar mi tek.”
I posisah ga.
More, čisto more…
Savršeno.

I tako, dok ne probam morsku travu, onu odvratnu crnu duguljastu (vaga), Spužvu Boba, Patrika Zvijezdu, Raka Jacquesa i Moruzgvu Micu – neću napisati knjigu o sirovim jadranskim strastima.
Ali možda već najesen…

Čuvajte nam Jadran i fino papajte.
Ljubi vas barba Riba!

Dnevnik Crobinzona – što se sve može živo jesti iz mora

Dnevnik Crobinzona – što se sve može živo jesti iz mora

Ljeto ’92, tata otišao u rat, mene mama poslala na Korčulu da brinem o didi i babi.
Svaki dan bi tako jutrom sjeo u prastaru barku i veslao po uvalama tražeći nešto da se prehranimo, s obzirom da nismo imali ni kinte.
I tako je mali Purger bodulsko-prigorskih korijena izvodio svoj privatni Sirovi Survivor.
Eh da mi je današnja pamet i tadašnji mišići, pluća i jetra, sad bi se knjige pisale, ali, što je tu je, ako ste željni izazova spremite maske i peraje i naoštrite noževe – piknik počinje!

Kao posljedica ribarsko-težačkog braka, moja je najdraža Baka Katica znala za brojne prehrambene trikove kojima obiluje priobalje oko Vele Luke, jer po dobrom starom običaju – i nije nešto voljela pentranje po barkama u zvizdan.
Tako me od malih nogu (a svako sam ljeto tamo bio najmanje dva mjeseca) naučila kako su Priljepci (Lumpari) fantastičan izvor energije, samo ako savladate gađenje od jedenja tog snažnog mišića okruženog sedefom koji izgleda kao oko Jelene Veljače.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Za skidanje okruglog gospodina poželjan je tupi nož za palačinke (oštar će bolje prodrijeti između kamena i oklopa, ali i razmrviti isti – nije preporučljivo za zube), ali može poslužiti i oveći kamen.
Da, pazite prste.
Jestivi dio se skida drugim priljepkom ili nožem pa čak i palcem, ali i sad pripazite da se ne porežete.
Da se najedete, treba vam aproksimativno 80 komada, pa se nećete najesti, ali imaju neku divnu, iskonsku divlju svježinu.
Kao glas Miše Kovača.
U biti ih je bolje skuhati u malo mora, ali ni ovo nije loše.
Ne zaboravite odstraniti stražnji dio – utrobu.

Kakica se mora odstraniti i kod priobalnog mu susjeda Ogrca (morski puž), čudnog amorfnog mišićavog stvora koji nastanjuje puževu kućicu i sporo migolji po stijenama i većem kamenju Jadrana i šire.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Za razliku od priljepaka kojih sam se fakat u životu najeo, puževe sam žive jeo svega dvaput.
Jednom dok sam pecao s barke i koristio ih za mamac, pa ništa nije grizlo satima, pa sam morao napraviti nešto glupo da se po nečemu sjećam toga dana, i drugi puta, pet minuta kasnije, da se uvjerim da je to stvarno toliko bljutavo.
Dakle, lošije izdanje priljepka, gorče i gromkije, kao da nakon utrinskog Športa odete na ćevape u Rubelj.

Početkom osamdesetih, dok se još cijenilo Splitski Festival, a Mucalo bio simpatičan, ostao sam jedno ljeto jako dugo na moru.
Počeo je rujan, a time i sezona lignji. Bio sam sretan kao dijete, što sam i bio, i s luđačkim sam nestrpljenjem satima izbezumljeno vukao peškafondo gore-dolje poput Quasimoda.
Barba Pere, drugi barba Pere, obojica pokojni, moja Baba i ja promijenili smo to popodne pet “pošti”, ali ni “l” od lignje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Svatko je tupo zurio u more ispod svoje strane broda i tu i tamo tužno podviknuo “Johi meni, nin ga ništa.”
Nakon par sati, barba Pere je krenuo zadnji put dizat sidro, zastao i uvrijeđeno zaurlao na moju Babu “Kate, varaš, imaš črnilo oko čunke!” Kata je samo skrušeno rekla “A kad je bila mala…”
Zgrožen ovim kalamarizmom, par godina kasnije iskoristio sam lignjolov na Rabu i zagrizao prvog živog glavonošca u životu – ljigavo, migoljivo, neukusno i prokleto žilavo.
Bolji je u rižotu. Na istome sam mjestu za okladu progutao i mini-muzgavca, ali kako ga nisam žvakao – to se ne pika.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

O nakon toga nadolazećim snovima u kojima mi iz utrobe izlijeće Alien, nekom drugom prilikom.

Prve sam djevojke u svojoj ljetnoj karijeri šarmirao piknikom s potpuno nevjerojatnom namirnicom – morskim ježincem.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ispričavam se, morskom ježicom, odnosno, na Korčuli od milja zvanom “ježinom”.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Mužjak je crn, oštrijih bodlji, manji, dok je ženka tuplja, crvenkasto smeđa, krupnija, a po sebi na vrhu ima šeširić od otpadaka s dna mora – školjkica, kamenčića i trava.
Lokalci hoće reći da se to ženke – kite.
Vađenje je pipavo, s jačim i dužim nožem odispod. Kad ih se nakupi pedesetak, vrijeme je za gozbu, veliki i teški nož je idealan za bočno razbijanje ljušture tako da ostanu dva identična okrugla komada koji se pažljivo isperu bez diranja prstima, a onda se zvjezdasto raspoređene crvenkaste nakupine jedu uz kruh, malo limuna i puno bevande.

Kakva jesetra, kakvi lososi, božanstveno…
Obavezno se jede u kupaćim kostimima jer je prljanje neizbježno, a najveći su problem ose koje dolaze kao da imaju Google Earth u zadku.
Jadranski kavijar ima okus klasičnog, ali slanijeg i sočnijeg, s time da je atmosfera na barki stoput bolja od one u kuhinji Paris Hilton ili Alexis iz Dinastije.

The okus, živi seks!

(uskoro i nastavak)