Surduk 2 + Meneghetti + Istria Gourmet

Surduk (nastavak)

Dva dana su premalo za razgledati Baranju, sva ta živopisna mjesta s ogromnim crkvama, tablama na Mađarskome (Karanac se piše Kø), još jednom divan fiš, idealno za obilaženje biciklom, mjesta za kupanje kao u priči, topli i veseli ljudi, multikulturalnost,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

bogata tradicija, harmoničan život u skladu s prirodom,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

usporenost, te stejdž u Zmijancu ispred kojeg je – drvo…

Dovoljno razloga da navratimo i dogodine, Baranjo, Fish You Were Here…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Na kraju smo prošli i kroz Kutjevo, jer je Gurwoman nazvala podrum Mihalj i sredila degustaciju.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Alal vera, čuvajte se Merlota iz 2009.,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

kako mi Moca rekla – Gromko!

i, može mi iko ovo objasnit, falaaa!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Vinistra + Meneghetti

Još nisam hodao s Istrijankom.

A mislim da bi bilo vrijeme da se neka bogata jedinica, kontesa od Žminja ili Grofica od Livada konačno zaljubi u mene i usvoji me i da onda ja dole jedem i ločem…

Tako sam bio naletio i na Vinistru i usvinjio se Bibinim jabučnim uljima (ko ne proba, nije probo http://sibiba.com – odma!!!), ukuskusnim kus-kusom, fužima i cirka stotinjak vina.

Veliki pozdrav Trapanu i Tolju, dubok naklon Radovanu i Kozloviću i još jedno tužno shvaćanje da imam ženski želudac i da padam na muškate…

A ujutro – iznenađenje.

Moji me gastroblogeri Manjada, Ivanhoe, Lada i Gurwoman ugurali u posjetu Stanciji Meneghetti (do sad sam je stalno zvao Meneghini, valjda sam dobro napisao).

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Neki čiko kupio milijun hektara, doveo Francuza da mu kuha, Talijana da mu posadi sve najbolje od loze, i sad u miru hacijende s prekrasnom ženom gleda kako sve to raste i nutka svojim plodovima zemlje.

Ono, da sam se rodio bogat, mislim da bi tako skončao.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Zavidan kolko to mogu bit.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Enivej, nešto prekrasno.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Isprika svima koji su čekali da si sam narežem pršut – inače ne režem tako debelo.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I za sam kraj ove enogastro putešestvije, jedna najavica.

Jučer sam bio na presici Istria Gourmet Festivala koji će se održati kad i teniski turnir, dakle od 25-31.7. ove godine.

Pojeo sam šest sedviča od boškarina i puno više tosteva s tartufom i jednim uhom čuo da će svega toga samo puno više biti i za mjesec dana po cijeloj Istri, ali i Sloveniji i Zagrebu.

A onda sam vidio pršut u bojama svim i satro se uz Kozlovićev muškat.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dakle, svi marš u Istru, a ti Istrijanko nepoznata – ženi me!

Aj živili uz prigodnu!


Nek ti je i kosa tanka,
Oženi me, Istrijanka.
Daj mi svježu tartufatu,
Voljet ću ti mamu, tatu.
Rodit ću ti dva tri sina,
Za pršut od boškarina.
Još ako si kozlovićka...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

3. Surduk Festival Baranja 2011. (prvi dio)

3. Surduk Festival Baranja 2011. (prvi dio)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

U općini Kneževi Vinogradi od 2009. se godine održava prvi festival vina i umjetnosti u Hrvatskoj – Surduk Festival Baranja. U kratkoj je povijesti uspio postati jednim od najposjećenijih domaćih vinskih događaja – samo prošle je godine okupio oko 10.000 posjetitelja. Ovogodišnji trodnevni baranjski doživljaj pružio je brojne sadržaje, od međunarodnog ocjenjivanja vina, sajma vina (vinari iz Mađarske, Srbije i Italije), Dana otvorenih podruma, koncerata etno, jazz i rock glazbenika, folklornog programa, predstava, radionica…

Naravno da ekipa Dobre hrane nije na sjeveroistok Hrvatske išla zbog, poput starog vina nježnog koncerta Gabi Novak i Matije Dedić Trija (nakon par butelja izgledala je kao Ksenija Urličić),

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

na koju su se i najokorjeliji uspjeli otkačiti,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Cinkuša (sjajni!)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

ili Hladnog Piva koje se za ovu priliku predstavilo kao Hladno vino, ali su dotični sjajno sjeli uz brojna kušanja i degustacije. Od hrane svakako izdvajamo perkelt od svinjskih nogica koji smo zatekli u Zmajevcu (kuglof sa jednog štanda (!?) nismo htjeli probati), vrhunsku kobasu iz vinarije Đule Špigela

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

te apsolutno fantastičan fiš paprikaš s domaćom tjesteninom (pred nama ručno rađenom i rezanom)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

na osamljenom i predivnom Salašu Ipša, nedaleko Čeminca. Tamo smo i spavali – nevjerojatan osjećaj spokoja, obavezno posjetiti. Lokalci su nam savjetovali da svakako probamo fiš

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i u Piroš Čizmi u mjestu Suza, ali suza nije dočekala oko, jer osjećam svako vlakno onog macho šarana u svome sretnom trbuhu… Al drugi put obavezno! Vinska karta Baranje oslanja se na par klasičnih (Kalazić, Josić) i desetak vrhunskih vinskih pastuha u naletu (Gerštmajer, Kolar…), koje smo s guštom obilazili i redom bili fino ugošćeni.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nikako se ne smije zaboraviti spomenuti i domaću višnjevaču, šljivovicu, domaće sokove od bazge i višnje, sve na salašu Ipša. Povratak prirodi…

Surduk je naziv za strm, duboko usječen put u Baranjskoj planini, nastao proširivanjem vododerina. Specifičnost ovog festivala je upravo u zanimljivom okruženju koje je omogućila majka priroda i ljudima koji su najvišu točku surduka iskoristili za stejdž s glazbenicima, a bočne strane za gastro

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

(perkelt) i vinsku ponudu.

Program pod radnim nazivom “red razgledavanja, red jela, red pića” se odvijao još i u Karancu, Kamencu, Kotlini, Batini i Zlatnoj gredi i Kneževim Vinogradima, a nismo propustili niti posjetiti Kopački rit.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Slaba berba, nizak vodostaj, ali ni k od komarca. Bit će da su svi preselili u Zagreb, ili su ih dokrajčile muhe ubojice kojih se prokleto teško riješiti…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Baku sam zavolio… + skidanje Jumfa!!!

Kao prvo, pozivate se na Jumf festival u Zadru sljedeći vikend 23-25.6., i ja bi rado išo, pa ako neko ide prema dole nek me ubaci, sredim kartu!!!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Kawasaki, Tripperi, Let 3, nemre bit loše!

A sad, putešestvije…

Tri dana Azerbajdžana – nastavak…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Klopa i cuga
Baku teži zadovoljenju dobrostojećih turista, kojima je izbor restorana i delikatesa stvarno interesantan. Nama se najviše svidjela atmosfera u restoranu Pencere, gdje smo uz obilje domaće glazbe i plesanje sa seksi Azerkama, s dva Riječana, Čapljincem i Brođanom na moje gnušanje morali popiti sedam boca ruske votke (punjena u Bakuu!) i upoznati se s janjećim, rastresitim, kao duša mekim „ćevapom“, višemesnim šašlikom te za desert – pečenim prepelicama. Velik sam protivnik ubijanja tih milih sirotica veličine kanarinca, ali votka + znatiželja… Uglavnom, fino pilence, kao da žvačem onog prokletog žutog Tvitija. Drugi dan smo uživali u pilećim iznutricama ispod peke (sadj)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

u Jeniseju i specijalitetu godine – na luku dinstanom šipku. Odmah smo ga prozvali „Šipče na tavče“.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nemojte se čuditi light kebabu – turaju i pomfrit unutra! Sapperlot! Susreli smo se i s finim Cabernet Sauvignonom od Argentinskih vinara iz okolice grada Gandže. Azeri su loši s pivama. Kad ih pitate zašto imaju samo tri brenda, kažu da ionako stalno piju votku. Između Bizima (voda od kiselih krastavaca – ne piti), 33 Exporta (jak miris ječma, masnjikava i isprazna, dobra samo za uz dobru tekmu da ne primjetiš što piješ) i Xirdalana – odabrali smo ovaj zadnji jer ostavlja kakav-takav aftertaste uz zanimljive arome banane i jabuka.

Obilazak, taksiji i murija
U zidinama zaštićenom starom gradu se nalaze znamenite građevine poput Palače Širvanšahova iz 15. i Toranj djeva iz 12. stoljeća. A kad jednom po noći vidite Dom Praviteljstva – morate zastati… Savršenstvo. Azeri nisu štedjeli novac za osvjetljenje građevina. Evidentan je višak radne snage, tako na jednog gosta u kafiću dolaze po tri sudarajuća konobara, a taksija ima kao crnih mrava. Da, jeftiniji su nego zagrebački, zar ste sumnjali? Razlog je cijena benzina od tri i pol kune, ali i to je previše za zemlju koja pliva na nafti. Ako igrom slučaja i nema taksija, prevest će vas – policija. U korumpiranom sustavu imaju užasno niske plaće, pa će vas taksirat do hotela za smiješno malu lovu. Iskreno, u 56 dosad obiđenih država, ovo mi je prvi takav slučaj…

Kaspij i okolica
Kao bivši plivač maratonac koji se kupao u sva tri oceana, od Kaspijskog sam jezera očekivao više topline. Ali, ožujak je ovdje mjesec kiša, a svi ostali mjeseci – vjetroviti, po čemu je od starih Perzijanaca Baku i dobio ime (Vjetrovit grad). Pa sam se zadovoljio močenjem nogu i sakupljanjem bezličnih školjaka koje služe kao građevinski materijal. Kaspij je smeđe-siv s laganim naftnim preljevima jer svo bogatstvo zemlje leži na plitkim kopovima ovog goriva koje neminovno mora tu i tamo curnuti u najveće jezero svijeta. Burki nema jer se 99-postotno muslimansko stanovništvo odjeva po zadnjim zapadnjačkim trendovima. Pa i pijucka. Našeg preljubaznog taksista i vodiča Agu, ispitali smo na ručnom ruskom o sportu te saznali da je Gari Kasparov rođeni Bakuanac, a ulaže se i u žensku odbojku – doveli su hrpu Hrvatica, Srpkinja i Amerikanki. Tu su još i boks, dizanje utega i nogomet – repku im vodi slavni Berti Vogts, do sada imaju skalpove Čeha, Srba i Turaka. Puno su jači u dvoranskoj verziji s pet Brazilaca, pa su na zadnjem EP bili četvrti. Nedavno je Azerima

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

dodijeljena organizacija svjetskog juniorskog nogometnog prvenstva za djevojke do 17 godina, našto nam Aga kaže – ali mi još uopće nemamo reprezentaciju!!! Kada smo već kod djevojaka, ljepše su od Erevanki, a dominiraju crne uske hlače i tamna šminka. Nepristupačne, nema ih iza 22 sata ni za lijek.
Posjetili smo sat i pol udaljeno arheološko nalazište Gobustan,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

gdje po razbacanom kamenju ima crteža koji datiraju iz 12 st. Pr. N. E., te puno više oznaka da se pazite zmija.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Nakon toga smo otišli diviti se blatnim izvorima na obližnji vulkan off roadom u Ladi sport iz 1984.,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

te otišli na zasluženog pivkana s lokalcima. Kako je Baku na nadmorskoj nizini od -27 metara, zaključili smo da domaći vole pocugati jer su stalno u depresiji. Ali mi smo bili još gori. Tako smo konačno doživjeli večeru s ruskim zdravicama te zaključili da je mamurluk od votke nježniji od onog od viskija, ali da zajednički – definitivno treba izbjegavati. I da, žestice se naručuju u gramima!

Zaključak
Izbjegnite vožnju maketom od aviona ATR-74, jer smo bili stisnuti kao tetrisići, i još su nas glomazne stjuardese stalno gazile po stršećim dijelovima tijela. Azeri su dragi ljudi, loših građevinskih navika. Sve što podignu, naprave krivo, pa sve razruše i rade ispočetka (mramorni pothodnik od par milijuna eura su svečano drugi dan razrušili jer su zaboravili staviti struju), ali s tolikim zalihama novca da od Bakua grade Euroazijski Dubai.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sličan onome u Turkmenistanu do kojeg čak i vozi trajekt. Ipak, osim ogromnog nesrazmjera bogatstva među rajom i vladajućom manjinom, postoji puno veći problem – Nagorno Karabah. Jedan mi je prijatelj to slikovito opisao – «Zamisli da Srbi danas drže Vukovar, a mi šutimo i godinama jako puno para ulažemo u oružje…». No, možda smo samo slučajno naletjeli na ratobornog lokalca u gradu u kojem smo se po noći osjećali puno sigurnije nego u Zagrebu, tako da se ipak nadamo mirnom rješenju i skoroj novoj posjeti.
Po mogućnosti poslovnog karaktera, jer tu novac (a ime mu je manat) leži na dohvat ruke i samo ga treba ubrati…
A i makar zbog onog divnog janjećeg ćevapa…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Test usisavača

Test usisavača

Rokatanski i ja se ponekad učvaljimo ćevapima, a za te posebne prilike napravimo piknik na garnituri, što završi izmrvito i svugdje…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Pa treba posisat.

A nemam para za tetu koja dođe čistit, pa se snalazim i sjećam svoje davne mladosti…

Nisam napunio ni deset, majka mi je tutnula metalnu cjevčugu u ruke i rekla – “Svaku nedjelju imaš zadatak usisati stan. To je tvoj doprinos kućanstvu…”

Nije pomagalo ni kad je Tile umro, ni kad sam prehladit ležo u boravku, jednostavno – to je bio moj poso i amen.

Kad sam prešišo majku za 26 centimetara i ćaću za dva, te se nakon JNA fino razvio u predjelu ramena i bicepasa, stvar se stubokom promijenila – mama je kupila novi usisivač.

Glomaznog, sveokosebesrušnog Hoovera je zamijenilo Gorenje, i sad je to već bio gušt.

I tak se to nekak ustalilo, ono, nije mi bo problem posisat, pogotovo jer me zbog alergije, a i vizualno – mnogo nerviraju pahulje i plahtice po podu.

Dapače, do tolike mjere da su me oba cimerstva u životu poprilično iziritirala jer sam skužio da je u kućanstvu prag moje tolerancije najniži, i da čistim – samo ja.

Pa tako danas živim solo s ugodnim gostovanjima jedinog mi i najdražeg Juniora Ronislava Hrkačevića Prvog.

Koji je još premali za usisavanje…

S druge strane, tu je i moj tužni suživot s kućnim ljubimcima.

Kad sam imao 6, baba je dala Vučka šinterima jer joj je trgal cveće u vrtu.

Papige i kanarinci su rikavali sporadično od kubika i kubika odvratnog duhanskog dima kojima su ih izlagali moji starci.

Neke ribice nisu dugo jer ih je trebalo manje hranit ili više čistit.

Kornjača je dobila ječmenac.

Nisam mrav & žohar friendly pa ih koljem.

I tako je neki dan kod nas došla dječja raja u vidu Dorijana i Vite, koja je otvoreno rekla da mi je pizza tvrda (nije odstajalo tijesto, damn), te upitala onako dječje “A jel ima Rok kućnih ljubimaca?”

Rok je onako frajerski, hvalisavski htio nešto reć, ali nije imao što reć, pa sam ja skrenuo na šegu i rekao “Imamo mrave!”

Svi su se grohotom nasmijali, a i nije bilo daleko od istine, oće tu i tam neko malo mućko đubre ušetat, kraljice mu se naj…

Ali Rok me i dalje gledao, onako kako samo jedinci gledaju očeve koji će ih razočarati, pa sam izvukao – džoker usisavač.

I izazvao opće oduševljenje i opet bio The Tata!

Pitate se kako?

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Naime, zahvaljujući sajtu Usporedi.hr, dobio sam na testiranje Roomba iRobot, tanjurasti samohodni usisavalec koji se prek noći puni na stalku, a po danu ga sam stisneš i on piči okolo.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Klinci su ga pratili punih par minuta uz velike oči i tek pokoji samoglasnik divljenja, ooo, uuuu, i aaa!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ali to nije bilo sve, jer sam od Philipsa dobio na testiranje njihov dva u jedan bežični usisavač, takozvani klokanica i mladunče model DailyDuo FC6161.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Pa sam se dal na testiranje.

Par dana kasnije podovi fino blistaju, a štokovi su netaknuti.

S dosadnom žicom koja je uvijek bila prekratka i imala tenziju zapet pod vrata ili nekaj srušit – također preporod.

Moš do susjede na kat otić s Philipsom, ovaj i dalje dela!

A i oba sam parkiral u dnevni boravak, nije trebalo stalno hopsat na daleki balkon.

No, ima tu i nedostataka.

Naime, i jedan i drugi su light.

Nemre to ljudski povuć nego onak fensi, više kao šminka.

Ono, oću usisavač koji će požderat prašinu, isisat mozak svakoj tustoj grinji, uništit svaku mrvicu svijeta…

Ali mućak.

Nastavak na www.usporedi.hr

Tri dana Azerbajdžana

Tri dana Azerbajdžana

Baku – Naftograd na Kaspijskom jezeru

Putopis iz najveće i najmnogoljudnije zemlje Zakavkazja, muslimanima okruženim katolicim i pravoslavcima, ljubiteljima votke i šaha koji jedu prepelice i šipče na tavče – objavljeno u Horizontima Jutarnjeg Lista

«Zašto ste bili u Armeniji?», ozbiljnim, gotovo prijetećim me glasom pitao brkati graničar, očigledno šef smjene, na samom ulazu u Azerbajdžan.
«Ono, turistički», odgovorio sam blago se preznojavajući.
Naime, kako je čovjeku u opisu posla da mi ne vjeruje, tako mi ni nije vjerovao, pa sam se osjećao neugodno kao komad janjetine u saborskom restoranu.
«Gazda, meni se ulazi,pusti me, brkova ti!», pomislih u sebi dok sam gledao kako graničar poput profesora Baltazara hoda gore-dolje.
Niti deset minuta prije toga, zgodna službenica je, vidjevši armensku pokraj azerske vize, otrčala tome brkatome šefu, i tada su se obistinile riječi našeg frenda koji nas je upozorio da se takve stvari u ovom dijelu svijeta zbog loših odnosa jednostavno – ne rade.
«U kojem ćete hotelu odsjesti?»
«Pa, privatno, kod prijatelja…»
«Zovite ga! Odmah!», zaurlao je zapjenjeni brko. Ideš, ne bu dobro…
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Igre na granici
Nije lako ući u Azerbajdžan, najveću i najmnogoljudniju državu Zakavkazja.
Za vizu treba dobiti pozivno pismo te ga poslati u ambasadu – najbliža je u Beču.
Kada vam se konačno javi osoblje, sa 35 eura i dvije slike krenite na razgovor, te u banku po uplatnicu.
Ne smetnite pritom s uma da se Azerbajdžanci i Armenci ne podnose.
Posljedice najsvježijeg rata oko više obostranih enklava koji tinja zadnjih petnaestak godina, ne samo da nisu isparile, nego su si komšije međusobno pozatvarale i sve granice, i još se ponekad prepucavaju.
Doslovno.
Ja sam, naravno, dva frenda želio posjetiti sve tri zakavkaske države («ako sad ne odemo u sve tri, tko zna kad ćemo se opet vratiti»), pa smo na ulasku u Azerbajdžan iz Gruzije, u putovnicama već imali i armenske pečate.
Par neugodno dugih trenutaka gledao se tako hrvatski trojac s carinikom.

Ljubitelji Seinfelda bi se složili da je čovjek bio isti “Soup Nazi”, a tada je Igor upotrijebio joker «nogomet».
Kad je «Custom Nazi» čuo da idemo gledati tekmu s Gruzijom, oči su mu se otvorile, ali policajac u njemu nije mu dao mira. I dalje uvjeren da smo špijuni koji žele srušiti poredak, vladu, ustroj i ustav azerski, kroz zube je protisnuo “Who plays in your group?”.
I tu smo ga kupili. Još nas je sprdao kako smo na EURU popušili od Turaka, a mi smo uz smješak broj 32 i izgubljenu litru živaca konačno prešli granicu.
A što sad, ipak mu je to posao, iako, mogli bi fakat biti malo mekši prema strancima.
Tek dan kasnije, Igor se usred večere lupio po čelu i rekao – «Zaboravili smo mu nabrojat Latviju…».
Ali tada smo se već s guštom divili Bakuu.

Baku
Šećemo uz sam Kaspij po prostranim, teško prelazivim bulevarima bježeći od nemilosrdnih vozača.
Neftcillar prospekti, beskonačna riva-šetnica od skupog bijelog kamena uljepšana je čudesno šišanim drvećem i kaktusima, te načičkan luksuznim hotelima i trgovačkim centrima.
Blještave nove zgradurine uglavnom zjape prazne – iako je kvadratni metar poslovnih prostora svima preskup, svejedno se stalno grade nove i nove.
Poznato?
Što se tiče voznog parka, na deset Lada dolazi jedan prototip Lexusa, Porschea ili nešto iz ultraskupog ranga. Sredine nema.
Gradski prijevoz izbjegavajte, nije moderan a ni siguran.
Kao u Dresdenu 1948. Iako u ovoj, ljudima i površinom gotovo dvostruko većoj zemlji od Hrvatske, glavni grad ima dva milijuna stanovnika, na crno ih ima puno više – svi žele u obećani, velebni Baku.
A kako smo došli tijekom proslave Novruz Bayrama, praznika proljeća, sve je bilo krcato.
No, pošte nisu radile taj tjedan, pa smo razgle slali iz Zagreba.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Vjerojatno najbolji vodič za turiste (uz knjige Roberta Pauletića i Borisa Veličana) Lonely Planet, smjestio je Baku u Top 10 svjetskih destinacija za noćni provod.
Noćnih klubova ima na pretek, možete birati od žive glazbe od jazza, popa (Finnegan) do rocka (Otto), a zbog vjetrovitih noći, i prijateljice istih vrijeme ubijaju po klubovima.
Ali, srećom, ne prilaze.
Najveći problem tulumarenju predstavlja paklena skupoća.
Sve je u Bakuu trostruko skuplje od susjednih Erevana i Tbilisija.
Kada su Azeri strancima dopustili bušenje nafte u Kaspiju, bogati su Britanci u nekoliko godina podigli cijene svemu.
Prema Bloombergu, Baku je uz Berlin i Beč 2009. bio najskuplji grad na svijetu.
Vrhuška se na crnom zlatu obogatila, a narod se nekako snalazi, iako je uglavnom gladan.
I sve to pod krinkom velebnih hotela, zgrada i – zidova.
Naime, od aerodroma do grada, i diljem cijele zemlje proteže se trometarski zid od cigle presvučen skupim mramorom i osvijetljen lampicama.
Kako smo saznali za šankom City Puba od konobarice Natalyje, to je tradicionalni muslimanski običaj zaštite privatnosti, ali i način da se prikriju siromašni slamovi – Baku je trenutno najveća građevna površina u Euroaziji, i ogromne količine novca se troše na nebodere okružene blatnjavim cestama i siromašnom rajom.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Upravo sam čekao pol sata da imageshack smanji slike, ali me ignorira, pa fotke pogledajte na fejsu na mom profilu. Ima neko neki bolji sajt za prebacivanbje fotaka?

Nastavak za koji dan