U raljama zdravstva

Baco ja tako Rokatanskog po bazenu kad mi rame reklo – krc.
Pa sam kao i svako hrabro muško čekao dva mjeseca da prođe samo od sebe.
Ali je sve gore.

Pa sam išo specijalistu.
Koji je reko – ode zglob (neki na 16 slova) i ligamenti, odmah na rendgen i ultrazvuk i 6 tjedana strogog mirovanja.
Rekoh da nisam hadezeovac da mogu mirovat godinama pa skrušeno otišao na rendgen i pitao za ultrazvuk.
Kažu, UZV vam radi samo Trauma.
Odem u Traumu i naruče me za 1.6. u 15.30.

Inače sam pretplatnik hrvatskog zdravstva na nekih 1000 kuna mjesečno, pa me zabolilo što moram još i 21 kunu dat jer nemam dopunsko, ali još me više zabolio taj prvi lipnja.

Pa dotle više nemam ruku bokte…

Paralelno, Ministar zdravstva useljava u dvorac vrijedan pet milijuna nečega.
Sad, jesam li ja naivan, ili mi je to nekako povezano?

Malo mi se to gadi, možete li mi to pojasniti?

Prva opera

“Roka, penji se u auto, idemo gledat operu!”
“A kaj je to opera?”
“Ma to ti ljudi pjevaju bajku, vidićeš, biće super.”
“Mogu dobit kikija?”
“Možeš.”

“Evo nas pred kinom, otkopčaj se.”
“Kaj nisi rekao opera?”
“Pa je, al ovo je direktni prijenos opere iz Rijeke koji se istovremeno pušta u Zagrebu u kinu.”
“Hoću dobit kokice?”
“Hoćeš. Di se sad naginješ?”
“Pa da uzmem kikije za put…”
“Mrmlj…”

Prvi i zadnji doticaj sa zagrebačkim muzičkim Bienaletom je bio kad sam sa zborom IGK pjevao neke pjesmice od današnjeg precjednika, tadašnjeg skladatelja.
Bilo je jezivo, i općenito se slabo pelcam na modernu klasičnu mjuzu, al eto, treba svako dete pogledat balet (mama), lutkarsku predstavu (mama) pa i operu – e ne bi li se vidjelo što mu se sviđa.

“Zakaj se oni deru?”
“To je takav način pjevanja. Nekad ti nije bilo Postolara Trippera ni Divljih Jagoda, samo se ovak pjevalo.”
“Meni je dosadno.”
“Ma nije brate, sad će bit super.”

“Guuud guuud cviiiil cviiiil, ooovo je pričaaaaaa”, bariton nit pjeva nit priča, muzika strašna, zaboravio sam jel glavnom liku ona teta kaj kuha mama ili žena, sori sine, pomiješale mi se bajke…
Glavni lik tri minute lupa tupom stranom sjekire u panj, Rok me zbunjeno gleda.

“Buraz, sad će bit zabavno, pazi, teta zmija.”
“Wooow! A di joj je sad rep?”
“Pa otpao joj je jer je ona u stvari zla vještica.”
“Nemaš pojma, ona ti je u stvari dobra.”

Zašto samo moje dijete mora bit tvrdoglavo, ufff.
Zmija se dernja, mama se dernja, čak se i sin koji je stariji od svih zajedno dernja.
Mislim, ono, kužim kad je nešto pjevno i lijepo, ali ovo je fakat Nives Celzijus s mumsom nakon poraza.

Jedina svijetla točka je bilo izlijetanje Domaćih, kojih se Rok u biti preplašio jer zgledaju kao miks spermića i feferona i blješte u mraku.
Oni čak i imaju simpatičnu dionicu.
Malik Tintilinić nema.

Vadim zadnje kikije jer kokica nije bilo, ali Rokatanski uspijeva preživjeti tiradu od 18-minutnog majčinog samrtnog sola koji je tako ubitačan da bi pola dvorane šaptom pozaspalo da nije bilo preglasno.

“Tata…”
“I meni je dosadno, al sad će kraj pa ćeš skužit sve.”

I bi tako, kao da je neko dojavio požar – ni gu ni be, samo se svi došli poklonit i to je to.

E sad, kako Rokivoje i na dobrim predstavam i filmovima pokazuje tendenciju migoljenja, a i kako je bio skroz dobre volje, mislim da sam ja malo prestrog i da je njemu bilo skroz ok.
Jer i Tuškanac skoro pun, i svi pljeskali, i to Biennalle ima fakat zgodnih predstava i ideja…

Svejedno, sad imamo novi skalp – operu, a možda i pelcanog novog Plavarotija.
Još i da zaigra u nogometnoj repki pa da tata malo odmori…

Ma samo nek je on sretan, ajd pivili!

Prvi let za pet!

Rokatanskog Prvog Stalnoplazećeg

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

sam za Novu godinu htio iznenaditi najbolje na svijetu, kako već dolikuje meni kreativnom te do ušiju zaljubljenom u ovog stasitog premilog petipolgodišnjaka.

Let avionom iznad Zagreba!

O, Ribo – Maradono, Kantono, Mesiju, a, ko je frajer, a!?

Pa sam ga pripremao, Roka, ne let, što se ispostavilo pogrešnim jer dvokrilci mnogo slabo lete na temperaturama ispod nule.

I tako smo čekali toplije vrijeme, a Rok bi me barem jednom tjedno podsjetio da na to ne zaboravim.

I onda je došao i taj dan, naš vikend, skupljanje kod mame, trpanje u Clia i vožnja na Pleso (prerano, pa smo uletili u sasvim fini parkić)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

po iznenađenje od pred 4 mjeseca.

Ja na iglama, Rok na 70 od 100%.

Pitam ga jel zna di smo, on kaže da je tu jedanput već čekao mamu da sleti avionom.

Ode mi faktor iznenađenja u bunar, ali znao sam da jednu stvar prije toga Rok sigurno nije napravio.

Nije letio!

Vratimo li se malo u prošlost, riječ je o bistrom i pametnom dječaku kojem loptanje baš i ne ide (nije ni da ima na koga), ali zato rastura engleski i escape games i frizbee, i od prvih dana želi postati – pilot!

Pa sam bridio iznutra i veselio se kao kad sam onomad zvao najbolju frendicu na svoj grah.

Doduše, Klara je tad grah odbila jer je alrgična na ričet, ali plan “Rok + Avion” – jednostavno nije mogao da omane!!!

Bar sam tako mislio.

Ušli smo na ulaz za posebne putnike i morali na rendgen.

Rok se oduševio i prošao tri puta gore dole.

Onda je došao specijalni bus samo po nas i iskrcao nas kraj Cesne,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Rok je odmah krenuo pipat avionka, a ja sam mu ponosno išo reć da je njegovo iznenađenje…

“Auuu!”
“Kajebilo!?”
“Opeko sam si ruku na rep, topli je…”

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

OK, sunce voli lim, nije bed, nema mrtvih, ugurah ga brže-bolje u aviončić, desnim guzom podrapavši oplatu (mnogo su male te cesnice), zavežem

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i krenem mu profesorski predano objašnjavat o čeme se tu radi uz svesrdnu pomoć izuzetno ljubaznog pilota Gorana.

Kako je u zadnja četiri mjeseca Rok ipak odlučio da će biti fotograf, tako mu je u rukama moj mali fotić, pa čovjek slika svoje noge, pojas, moj pojas i opće ne gleda van.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A onda smo zarulali i poletili.

I Rok je bio sretan.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I fotkao sve…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

…i svašta…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Lepi nam je taj naš Zagreb.

Uz sitne primjedbe…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I gledali smo dimnjak kraj njegove kuće, i našu kuću,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

i Savu, i crvene suncobrane na Dolcu, i derutni Maksimirski stadion, i vlakove i “Tata, pa ljudi su sitni kao mravi, a s autićima bi se mogli igrat kak su mali!”

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Meni se pririgalo al njemu nije, i slikao je 50 fotki…

I taman kad smo trebali sletit, ja sav hepi, a Rok me primi za ruku i kaže “Tata, jedva čekam da vidim svoj poklon!”

Spuštanje.

Plaćam nemalu cifru za sasvim fer odrađeni posao pilotu sa www.jungsky.hr (ipak je to pol sata letanja Pleso – Jarun – Maksimir – Pleso) i gledam u Roka koji se ispravlja – “Ma ja sam mislio da ćemo ić negdje na more s avionom, ali i ovo je OK. Idemo sad kod Jane i Julije na tulum i trampulin?”

“Idemo na tulum.”, rekoh, a Rokatanski u mislima već na tulumu…

Zadnja fotka i odlazak na kotlić, frizbanje i kotlić za tatu.

Divan dan.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

E jes ovaj život u biti jedan veliki tulum,

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

a ja tak volim tulume…

Ajd pivili!