Crv u guzi…

…odveo me još dalje.

Tako su šaptom pale Gruzija, Azerbajdžan i Armenija.

Ne nužno tim redom, ali s puno putešestvija, novih okusa, mirisa, ljudi i priča.

Uploaded with ImageShack.us

Ostadoše još Malta i Moldavija, pa odmor a onda novi zalet.

Ne znam kako vama, ali kad Rok i ja legnemo u krevet nakon jedne epizode Spužva Boba (dobro, dvije), rješavki i Taličnog Toma, te ugasimo svjetlo, rečenica “Tata, ajd mi pričaj gdje si putovao!” mi zvuči bolje od ičega na svijetu.

Pa putujem i dalje i uživam u jedinom životu.

I, da, Rokač, uskoro te vodim sa sobom.
Doduše, već imaš Bosnu, Sloveniju i Austriju, a bogami i štorija – onu nenadanu trčkalicu u IKEI s tobom u marami teško da ću zaboravit…

Soon, son!

__________________________________________________

Fejsbuk vs Riba – 2:0

Išo sam nešto prčkat bez da sam mudrije pročito, i od Ribe čoveka, postao Ribafish objekt.
Pisao sam stričekima u fejs, na fejsu, prijateljima od njih, svima do kojih se moglo doć, ali za sada sam ignorirat.
Nema više prijatelja, chata, poruka, ničega.
Možda je to samo nekakav znak da sam tamo gubio preveć vremena?

Vidićemo.

Aj živili i minvajl navratite na armenski konjak!

Doručak pobjednika!

Eto.
Bolje umret u šezdesetoj od kolesterola i jetre nego od posljedica Jaca i njenih nakaza iz vlade u šezdesetoj!

Na meniju:

Konjska salama od konja, fala Martina
Pašteta od čvaraka od čačinačkih primjeraka i previše mog senfa, hvala Bobika, Ribo, konju
Tostirani kruh od kruha
Mondrijan stoljnjak od Name, zarezat, ne probušit


Uploaded with ImageShack.us

Ko to more platit, serem vam na farmaceutsku industriju, aha!

Ribafish – jede po kućama

Ribafish – jede po kućama

On jede što nitko drugi neće
On jede što ni pas s majkom ne bi
On je trešlija, svežder, gurgantua, sve što je u jelu nastrano, njemu nije strano
On je gastro reporter i sve što je jestivo, njemu je premostivo

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Možda ga i vi možete nečim iznenaditi?

Bljak Festival – Omišalj 2011.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Probudio sam se jer mi je želudac proizvodio zvukove slične onima kad tražite radio stanicu na udaljenom otoku. Bio sam tako gladan da bi pojeo sebe na lešo, kako to i obično biva nakon što zaspiš punog želuca – legneš sit, budiš se gladan. Prošetao sam do kuhinjskog stola s kojeg mi se smješkao pileći vrat s roštilja, slan, mastan, sočan i tako divno zahtjevan.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Naime, za glodanje ta, u konačnici, jedva tri-četiri bijedna zalogaja – potroši se barem deset minuta obrade, glockanja, vrćenja koščate Rubikove kocke ne baš fine vanjštine i općenito totalno neprilagođene fensi lokalima… Uglavnom, iako sam svega par sati prije toga pojeo čudesa od mesa, iznutrice i izvanjštice domaćih i stranih životinja – u mene je ušlo još tih delicija, što je stvarno sjajan povod da i sami dogodine posjetite “Bljak festival” u Omišlju na Krku.

U prošlu je subotu centralni trg ovog prekrasnog gradića

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

na suncem okupanom brdašcu bio domaćin festivalu hrane koja se baš i ne sviđa svakom oku, a kamoli onom drugom osjetu. Miris mora i Primorja tako je upotpunjavao onaj mesni, toliko intenzivan da sam trenutno zaboravio još neprobavljeni čips s benzinske i stao u red za bijele bubrege. Ovaj pitureskni te ublaženi damski naziv za sasvim obične bikove testise divan je način kako započeti dan u kojem treba probati desetak nesvakidašnjih delicija. Dakle, po riječima maskiranog kuhara (svi su domaćini bili maskirani jer trenutno traju dani karnevala u Omišlju), “bubrezi” se narežu i stave u ulje te bace na naglo.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Red se brzo smanjivao i konačno sam se uvjerio da se radi o albino jetricama, nježnijim i prozračnijim. Šteta da nije bilo malo umaka od ulja, peršina i češnjaka, ali i ovako smo bili prezadovoljni. Trebalo je pojesti nešto jušno, pa je odabir pao na lignje i fažol.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ova nevjerojatna kombinacija je već isprobana na festivalu maneštri u Gračišću, i unatoč potpuno novoj kombinaciji ukusa, nikako se ne uspijevam oteti dojmu da su se umjesto tog čušpajza – mogla skuhati dva odvojena jela. Razmažen ili ne, iz žlice s grahom mi je prirodno vidjeti da viri narezana kobasica, ubijte me… Inače, apsolutno jestivo, ali moralo se ostaviti prostora i za teleći jezik u umaku od senfa.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Mrvicu premekano, ali za onu sortu muškaraca koja naprosto obožava sve žilavo i na razvlačenje – sasvim slastan zalogaj.

Kako me otac razmacio pečenim batcima i pohanim krilcima, pileći vrat sam smatrao samo dosadnim stvarateljem juhe. Ali roštilj ploča mi je otvorila nova saznanja. Toliko dobar, pečen i jak okus da sam na kraju fešte uzeo jedan komad i za doma. Na štandu hladetine (klasika, tri ž – žilavo, žlundrasto, žestoko), smjestile su se i sitno narezane tetive.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Hladetina light, prolazna ocjena. Fiš paprikaš i plućica na kiselo

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

me nisu pretjerano oduševile jer ih konzumiram i doma, pa bi se tu dalo dosta diskutirati, ali bilo je vrijeme za specijalne goste festivala, udrugu “Triperi” iz Rijeke i njihove tripe dana.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Kao i uvijek, fileke kupujuju neočišćene i neprerađene i peru ih u moru. Kasnije u kotao dodaju i litru brendija, nešto vina (i u sebe, naturlich) i još desetak tajnih sastojaka zbog kojih su članovi udruge uvijek spremni izazvati na borbu druge ljubitelje ovog ženama najčešće tako neshvatljivog jela. I bile su dobre. Pohana kokošja noga – nije, ne pitajte zašto…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I tako sam za par sati druženja s volonterima iz udruga “ŠRD Zubatac”, “Babani”, “Omišjanski Banbani”, “Kataroška” i drugih totalno prejeo te s tugom odbio prženu agavu

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

jer nakon crne palačinke od sipinog crnila

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

nadjevene špinatom – stvarno više ništa nije stalo. Sad barem imam razlog za navratiti i dogodine. I pokušati odgonetnuti natpis na plakatu koji vidjeh kad je bilo prekasno – “BOLJE DA PUKNE PANCA, NEGO DA JIDO ZVANCA”. U slast, čitamo se uskoro!

(Objavljeno u Nedjeljnom Jutarnjem 28.02.)