Kodene vozice

I dok mi je may personal garden queen Keti sredila začinski vrt

Uploaded with ImageShack.us

(ljubi Riba!), bliži se doba kad bu Rokatanski iz ladnog Zagreba

Uploaded with ImageShack.us

uskoro spičil na morje

Uploaded with ImageShack.us

kod maminih.
Na dva i pol mjeseca.
I kad mi se srce steže ko blenda od kenona…

Pa bi ja to nekak supermenovski nadoknadio al nemrem.
Svejedno, što vrijeme odmiče, to je naš rastaviti odnos sve kvalitetniji, sad se fino ispriča kad me odvali u kičmu i kaže molim te kad si sam uzme sladoled prije juhe.
Pa onda krene fiš inkvizišn al se nađemo na pola i super nam je još ga uvijek pobijedim u jastučenju i bowlingu!

Trenutno smo ukaranterizirani glede vodenih kozica, malih bijelih govana koja bujaju i zavlače se ko pet kuna ispod pulta u trgovini.
Pa se mažemo i hipermanganično kupamo (pljuni to, reko sam ti da ne špricaš…), pazimo da ne češemo i tražimo zanimacije po gajbi.

Kad smo kod kupanja,

Uploaded with ImageShack.us

imal neka pjena za kupanje koja se jako pjeni a nije testirana na zerdavima i nije prenezdrava?

Uploaded with ImageShack.us

U zadnje vrijeme idemo po lunaparkovima

Uploaded with ImageShack.us

(ne ić na veliki vlak prek puta bundeka, i meni je pozlilo – ovo je slika prije polaska), a bogami i sviramo.

Ja ne znam svirat džitru, on tuniški tam-tam, pa to zvuči jezivo al se bar nasmijemo.

Dobije i komp na sat vremena dnevno s online igricama, a tu ima čudesa od lijepljenja žvakom oposumčića koji eksplodiraju do gađanja samostrelom obješenih pa stalno bivam blizu da govorim – bljaaaak, daj nekaj drugo…

U puzzlima me već odavno zadivljuje, čovječe ne ljuti se izbjegavam jer se čovječuljak ljuti i gađa pijunima ak zgubi, legići su zanimljivi samo prvi i drugi put kad se slože.
A onda ih zapamti i to je to.

Ajd neko s mozgom u familiji, kad sam ja već predodređen na ukus u odijevanju – ps kako skužit da su ti samterice za hitit – kad kroz njih vidiš susjedov prozor…

Uploaded with ImageShack.us

Kuhanje je Rokijani zanimljivo samo dok se može prljati i bacati brašno, usisavanje nije uopće, ali bi za Doru dao desnu ruku.

Voli i Spužva boba ali ga ne kuži.

Zato je meni divan, hvala Fikete na pržolici, ljubi te Riba!

Krenuli smo is a stripovima, skidam ga s Pajom Patkom s groznog Toma i Jerryja dok ne nabavim Umpah Paha, zna li itko di ga ima?

Ipak, broj jedan je u zadnje vrijeme Nintendo Wii.

Uploaded with ImageShack.us

Nabavili smo Disney Think Fast preko Svijeta Medija
http://www.svijet-medija.hr/igra_disney_th_nk_fast__wii,21944,154.aspx

Uploaded with ImageShack.us

i sad gledamo onog Aladinovog duha kako glumi Tarika i postavlja pitanja iz slavnih crtića.

Većina će roditelja potvrditi da se djeca ulove na jedan crtić, pa i nemaju širok dijapazon znanja, ali skupine pitanja i vrste igara su dosta široke pa ima svega.

Šteta što nemam drugi đojstik za više ekipe, ali stavio sam to na spisak za kad dođu pare od prvog novog fuša.

Bolje od kviza je – Sports Island 2.
http://www.svijet-medija.hr/igra_sports_island_2__wii,23498,154.aspx

Uploaded with ImageShack.us

Nakon mjesec dana igranja ovog, moram nabavit i prvi dio.
Motori su zgodni iako nema previše micanja tijela ni skakanja (zbog čega je Wii miljama ispred plejke), ali zato je hit boćanje, a turbo hit-sinkronizirato plivanje.

Kako to dete hopše kad treba figure delat, vrti onaj đojstik ko Stevo KitaNokat grah šalatu, skače, pleše, piruetizira na suhom…

Zakon!

A još pikado nismo skužili…

Bili smo i na izložbi maketa

Uploaded with ImageShack.us

kad je Rokabilislav kraljevski užico arhivskog Minimorisa od stričeka Dina, al se samo nadam da se ipak neće navuć na keljenje brodića i aviona pa da ne završi ko Adrian Mole kad je morao na odstranjivanje Kalipsa s nosa…

I tak, pusa od dva karantenca, odo stavit ručak, nešto se budi iza mene…

Uploaded with ImageShack.us

Tuluuuuum!!!

Pivske reklame 2

I tako smo došli do mjeseca svibnja, kada se masovno kreće u televizijsko ljetno osvajanje pivski naklonjenog tržišta.
Zanemarimo sad premium segment, razne Stelle, Becksove, Tuborg Greenove, Heinekene, obratimo mi pažnju na tri vodeća lagera.
Jer Zlatoroga više nema, a tko otvori pogon u Splitu ili Zadru i zbari lokalce – taj je ne na konju nego na križancu Bukefala, Džoli Džampera i Zimzelena.
“Mala, ala dvi Ajdučke…”
Kad Ribu niko ne sluša…

Dakle, ne želim da mislite da serem samo zato jer imam PMS ili su mi smanjili plaću, a barem jedno od toga je istina, sva ta piva ću i dalje rado piti i hvaliti kad im bude dobra berba, i znam kako je teško napraviti dobar scenarij, kako dobro posnimiti i kako to spojiti, ali evo par sitnih zamjerki za ovu sezonu.
Uvijek može gore, ali i ono drugo.

Ajmo otvorit s Karlovcem.

Uploaded with ImageShack.us

Genijalni serijal s tri zapuštena luzera naglo mijenja priča u nastavcima o, također, kvartovskim poluluzerima koji se klade da jedan od njih može izdržat tri mjeseca bez Karlovačkog.
Moj divni cinični frend je odmah pljunuo na dotičnu reklamu i rekao – pa kaj, sad bu pil Žuju…
Time sam koncept gubi svaki smisao jer likovi ni izdaleka nisu simpatični kao osovina Lučev-Navojec (Karloooo-vačko! Sa slamčicama u kosi) -Mikić.
Sam Karlo je nekako dežmekast, nekarizmatičan, onaj sa cvikama ima majicu Žuje (ili joj barem presličnu), a onaj treći se oblizuje kao da mu je ostalo nutele od palačinke na usni.
I prebrzo je, nedefinirano, fali duha, nekog oslonca, potke…
No, to je tek početak, razmazilo nas, kaj ćete, tko zna kako će biti dalje, ali ni Karlova grupa na fejsu ne prši nešto od duha…

Pan

Uploaded with ImageShack.us
Previše likova, premalo isticanja seksi Đurđe, čudan interijer neke drvene kolibe koju bi čovjek smjestio na istok Delawarea a ne u domaju…
I tip koji drži luster dok drugi jedu?
Satima?
To ni Veliki Blek ne bi mogo!
Dobro, gušt je gledat kako mu drhturi salo na tricepsima, ali fakat nema smisla.
Svaka čast na uvođenju onog lika iz reklame za BeNet, dečec je fakat zarazan i divno asocira na cijeli jedan hrvatski stalež u dijapazonu od Hamdije do Šeksa.
Svejedno, i dalje se ne nalazim u ciljnoj skupini koju osvaja Pan, i jako mi je žao što ne naprave kvalitetnu reklamu koja bi nekako mogla pokazati da ti ljudi stvarno naporno rade na poboljšanju okusa i kvalitete i u tom segmentu pokazuju najveći napredak na tržištu…

Ožujsko

Uploaded with ImageShack.us

Blago Žuji, imaju sponzorski ugovor s repkom i njihov je najveći dio kolača, i to onaj sa šlagom i višnjama.
Ali treba Vatrene okupit, a nije da oni pršte od veselja što treba odradit snimanje umjesto da hopšu po Fontanama…
A za to advertisingaši dobiju valjda negdje dva sata i onda treba od Luke izvuć dvije različite face, nasnimit kišu nakon Čarlija i ispasti simpatičan u završnom kadru s Bilićem…
A to je teško.
I produkcija je slaba, loše i brzopleto snimljeno, nerealno (ko da Bastilju ruše kad piče po Kalelargi), pjesmu ko da pjeva ukrajinska klapa, tekst nikako upamtit…
Ne, nikako mi nije sjela ta pjesma ni sinkronizacija, a bogami ni identifikacija Dreleta s navijačima i mene s Dreletom koji se lupa šakom u srce i pokazuje dva prsta…
Tek sada se vidi koliko je sjajna bila “Srce moje kuca za nju” unatoč nekom štreberku kraj gepeka Mečke koji kao čuje himnu dok jutarnje đogira po Maksimiru…
A i razlohane Mladenove razbacane sise u tri kadra nisu nešto pregenijalno da bismo upravo po tome uspjeli zapamtiti o kojoj je pivi riječ…
O kontre, ma šer – stavite legendi šuškavac ako boga znate!

Nastavak i kraj na
GAJBAPIVE.HR

Kovina face

Čudni su putevi svevišnji.
Čudni su općenito.

Jučer sam se probudio, obrisao junioru nos, nahranio nas, odveo u igraonicu, bio gladni krokodil kojeg je pola sata uz Roka nakantavalo još sedam gladnih klinaca i jedna mala koja me iscipelarila u pleksus, uždro se mlinaca kod kume i onda crtkarali slikovnice…

Oko četiri me Rokova mama obavijestila da će ipak doći večeras do Zagreba preuzeti mališu te da samim time mogu na koncert, jer unatoč svoj ljubavi svijeta prema Junioru i mom skrivenom paklenom planu da odemo zajedno skakat, na ovaj kijamet ne bi ni iguanu izveo.

Jedanaest godina ranije, dok su se još godine pisale s jedinicom naprijed, imao sam kosu do grudnjaka, mogo sam popit duplo više a da se sjećam i ne rigam i volio sam ići na koncerte.

Družio sam se s drugim, također sjajnim ljudima i tako proveo jedan nevjerojatan ponedjeljak za Bežigradom.

Kasnili smo na predgrupe, ali stigosmo.

Dani i Andi (naprijed), Gagro, Sablja i ja (iza) dođosmo nekako veseli do Ljubljane i nakon par pivkana oskrvnavismo stadionsku travu ljubljanske Olimpije, koju će i pola desetljeća kasnije zajedno s njihovim snovima alpskim Janezima uništiti i plemeniti Dado Von Pršo.


Uploaded with ImageShack.us

Metallica me tada razočarala, jer je bila na 138-om koncertu u nizu i isti su odradili kao da rađaju osamnaesto dijete – ovlaš.

Bacili su par palica i trzalica u raju, ja sam na podu našao od sijena prljavu majicu na neke bijele tetovaže koja mi je postala najdraža do 2006., pa nas je u povratku zaustavila murija i 40% posade strpala u bajbok, pa se vucarasmo do kolodvora sa 170 tolara u džepovima, pa se švercali u vlaku i ja još u zoru trčao na radno mjesto neopran…

I takve stvari se ne zaboravljaju.

I čekaju neki svoj rivajvl, štogod…

I stvori se tako bivša u 7, i ode sretni Rokinjo nakon tjedan dana muškog druženja, i ja izvučem kabanicu islanđanku, nemile čarape i ružne zimske čizme, pokupim Stokuću u Importanetu i krenemo preko par piva do hipodroma.

Pritom popijemo crnogorsku travaricu Travku iz plastičnog čokanjčeta i podijelimo pivu dućandžiju s nekim sremskomitrovičanima nenaviklim da u Hrvatskoj uokrug koncerata nažalost nema tetaka onkraj bačava s ledom punih piva.

Podignem tada i odvedem 90 kila nekog polumrtvog padajućeg bajkera do autobusne stanice i tako vratim karmu onom tipu što me doveo do blizu stejdža u Izoli na Parplima 1997.

I uđemo s 30.000 mokrih i sretnih ljudi u kaljužu.


Uploaded with ImageShack.us

Bokte mili.

Osjećo sam se ko onaj stolni nogometaš na feder.

Di se ustobočiš, tu si, nedo bog da te neko potegne jer padaš a cipele i noge ostaju.

Kad se mičeš, vučeš si nogu s dvije ruke, gliste ovuliraje od sreće i uzbuđenja…

I razblatismo se ko sretna prasad, nebesa mi sipe u Žuju, urlam refrene, Stokuća cijele tekstove, kucamo se i slavimo neke lijepe dane svoje mladosti, i ono bitnije – prvu međunarodnu pobjedu Čunjaša!

Naime, na turniru u Pragu naše su mlade snage dobile neke Čehe i sad jedva čekamo da se vrate i da popričamo uz gajbu-tri…

Gacamo ko čaplje u meksičkom zaljevu, prolazimo rječicu Nuždicu kod zahoda, skidamo kapuljače da bolje čujemo kidanje žica i onaj divni Ulrichov tvrdi a laki zvuk bubnjeva.


Uploaded with ImageShack.us

Ja tužan što nije bilo ništa od Misfitsa ni s Garaže općenito, ali zadovoljan odnosom starih (mašala) i novih (smeće) albuma, mokri i smrznuti ko članovi ŠD Šoderica-istok na natjecanju na lijevoj pritoci Irkutska lagano napuštamo poprište na kojem će sutra mnogi konj istegnuti ligamente.


Uploaded with ImageShack.us

Sibirski Woodstock je gotov, roba se suši, cipele


Uploaded with ImageShack.us

izribate, srce puno, glava čista.

Ponovilo se!

Da, “kovina face” je indirekt od “metal lica”, koji sam frajer, a!

Velška mućkalica

Moj najdraži Prkni Pitončić opet promalja svoju glavu i sredinom lipnja me vodi na veliki CAMRA festival

Uploaded with ImageShack.us

u glavnom gradu Walesa – Cardiffu.

Uploaded with ImageShack.us

Stidim se što ne znam previše o tom dijelu Velike Britanije.

Osim lika i djela Ryana Giggsa.

Sjećam se tog prijenosa finala britanskog kupa davne osamdeset i neke, jel Sušec ili Nikitović, svejedno, netko od komentatora je rekao – a sada u igru ulazi najveća nada velškog nogometa nakon Iana Rusha – Ryan Giggs.

Imao je 17 godina.
I onda je zabio golčinu i nekako velikim dijelom bio uzrok što i danas volim Manchester United.

Dobro, tu je i već navedeni brko, pa i Tom Jones, stara galebina – britanski Mišo Kovač…

Uploaded with ImageShack.us

Isti barba Riba!

I Liz Taylor s njenim ljučibastim očima, i Catherine Tara Jones, Pijani Tito Burton, pa ta opjevana zelena trava, ovce, dvorci, planinčuge, rudnici, ragbijaši, arhaičan jezik i tradicionalni Pub kvizovi koje jednostavno moram posjetit, makar se samo tupavo smješkao i od neznanja trusio aleove i stoutove sa šanka.

Detaljnije na www.gajbapive.com

Javite ako imate kakvih želja, još bitnije – ikakvih iskustava i savjeta kaj za vidit, a još nije kasno ni da se pridružite.

Za sad idemo Tomo Andorac i ja, Wizzair ima karte do Londona za cca 1100 kuna s taksama, taksijima, pićem zlodošlice, porezom na vulkansku prašinu i stjuardesinu maskaru…

I dajte vi kaj ste u Londonu, smislite neki izlazak u nedjelju navecer, jasno!

Uploaded with ImageShack.us

Piviliiii!

Priča o jednom zrelcu…

Kako je muškarcima umjesto solaže ipak više stalo da budemo s nekim, jer je i najgori seks bolji od prosječne drkice, slijedi par iskrenih savjeta za što kvalitetniji udomljavanje oslobođenog zrelca (hrv. zrelac, iako se rimuje s krelac, označava muškarca srednjih godina s ikakvom odgovornošću – dakle, barem kavu zna platit).

Ribini gastro savjeti za pripremu i upotrebu hrvatskog zrelca:

Najlakše ih usporedimo s kruhom.
Zaljubljen mužjak srednjih godina koji je iznenadno ostavljen, trenutno je jedna kilava bezoblična masa poput vlažnog nadjeva za puricu, faširance ili zemlbabu.

Onaj mužjak koji je svojevoljno i namjerno prekinuo vezu s prezaljubljenom tetom, sada je rastresit, veseo i šaren poput prpošnog kićanog kruha sa sjemenkama.

Švalerski tip poznat pod kodom “Ševim po kućama i nestajem nakon tri mjeseca” je poput sočnog, toplog, divno mehkog polubijelog sendviča – znaš da je dobar i slastan, ali nažalost i da uzrokuje smetnje u želucu i garantirano debljanje. I da je vrlo brzo za hitit.

Frajer koji je shvatio da je godinama služio kao domaćica, kuharica i davatelj kartice (dok se ona prašila po teambuildinzima i konobarima) te biva napucan od iste ambiciozne aždaje – postaje zadnja na polici vrpoljasta hrustava žemlja s kojom treba oprezno baratat da od ishitrenosti ne strada nepce.

Na kraju, onaj yuppie tip u elegantnom odijelu koji se non-stop ubijao od posla koliko i ona pa se nisu stigli ni vidjet ni čut tjednima i prekinuli su mejlom – sad je kao tost: spreman za (termičku) obradu, ali prije iste – hladan i neupotrebljiv.

Postoji i crni kruh ali taj ne prepoučamo jer nakon njega niti jedan sljedeći neće biti isti…

Nastavak i puno više u novom broju Cosmopolitana!