Johannesburg…

Stajao sam ispred stadiona u jednom od glavnih gradova Južnoafričke republike.

Prekrasno zdanje izgledalo je još impozantnije kad se čuo zvuk urlanja stotinjak tisuća navijača koji su bili naprosto sretni što su na jednom tako velikom događaju kao što je finale Svjetskog prvenstva u nogometu.

Gledao sam gomilu crnčića i bjelčića i japanskih iritacija i odjednom shvatio da nešto nije u redu.
Znojio sam se više no obično, a noge kao da su bile olovne.
Ljudi su već poulazili, ja se nisam micao.

Na video Wallu sam vidio Bambića kako u svečanoj loži masira taban, a njegov čovjek sjedi kraj njega i prevodi ostalim uzvanicima na engleski kako je to zdravo.
Onda je Bambi počeo kopat nos (draj er in jor afrikas, ju no, draj er…), a plemenske se poglavice zgražale jel moguće da tako nešto postoji…

Čuo se prvi sučev zvižduk, a ja sam pogledao na svoju kartu za tekmu.
Na njoj je pisalo – Final : Serbia vs Slovenia

Odjednom je počeo potres…
“Tata, tata, daj ne hrči!!!”
Reče Rokinho i prestane mi drmat glavu.

Oće me to kad zakrmim na leđima…

Zdravlje je relativan pojam

Probudio sam se i dignuo na kant.

Malo me kolje dole u kičmi, čistio sam snijeg pred zgradom a i štedim na grijanju pa zgasim prek noći osim kad je Rokislav z menom.

Već par dana mi po noći utrne desna šaka i nemrem skupit prste, al to prođe za desetak minuta, taman kad prolijem kavu.

Došo i čiko herpes, dedlajn je, odvelo nam još jednog čovjeka iz redakcije, al fino ide uz onu alopeciju na bradi, uspomenu na ljeto.

Režem čaporke jer idem na bazen i pričam s gljivicom – ono, nemam kućne ljubimce, a otkako mi je pomrlo cvijeće (za dlaku sam zakasnio pred mrazom), ona mi je jedini drug.

Funghetta.

Radim četiri zgiba i čujem krckanje u desnom ramenu i lijevom zglobu, trebao bi prestat plivat s pedalsima, al kad sam inače spor.

Dok pikim, malo me buba onaj rez di mi je onaj čiko vadio mast iz trećeg testisa, dok kakim… nije dobro…

Bole i desni dok perem zube, lijevi ne bole jer ih nemam…

Pijem vitamine i omega kiseline za nešto unutra jer ni to nije najbolje.

I uglavnom dok se uz škljocanje koljena vučem niz stepenice prema Mladosti, kužim da nije lako bit u ovim godinama, ali da sam u biti sretan što sam zdrav.

Kužite paradoks – ja sam zdrav!?

Kucam u drvo…

——————————-

Smile je napisao najljepši post otkako je u blogosferi.
To naravno nitko nije shvatio.
A možda i bolje jer ima intime.

Pa bi se samo nadovezo na
http://svijetuboci.blog.hr/2009/12/1627123300/prica-o-balvanu-i-najgorem-speku-u-povijesti-tuluma.html

sa slikom s još jednog legendarnog, onog kod Fecesa.

Dudić pije Stolno bijelo vino koje se zove Bijelo, Smile i ja pijemo stolno crno vino koje se zove Crno.
Cijena je bila oko 15 kuna zajedno, ali mi smo okupirali kuhinju i život je imao smisla.

Istovremeno, u spavaćoj sobi Gagro pokušava fukat Snežanu, al se ona nemre jer ju iritira kaj se mi smijemo u kuhinji.
I onda Snežana kaže, “Joj, kako mi idu na ku**c…”
A Gagarin veli “Odi i ti meni!”

18 godina bez Dudića, 18 godina bez vođe škvadre, prokleti usnuli Iranac i njegov šleper pun kikirikija…

Image Hosted by ImageShack.us

Zdravlje, nezdravlje, pažnja, pijani vozač…
A i Iranac je imao tatu tajkuna hadezeovca.
Loš dan.

Dani bolesnih reklama

Reklame nikad gore.

Pogotovo one brze za u poluvrijeme gdje se svaki Rođo sjeti posnimit svoj pogon «iz ruke»…

Pa one neke Mudrinićeve vesele roza familije u kojima svi na silu plešu i pjevaju a baka se fuka sa susjedom (prije je mama imala ljubavnika, i tak…), nekakve noge s ružem i perikama i apriori simpa plišani debeli čupavac kojem je to supać (zašto bi njemu onakvom dvije cure slale slike svojih zašaranih tabana!?!?!?!), i još tri takve…

Image Hosted by ImageShack.us

I oglas za MaxTV koji zgleda ko da te neko oće upucat s kamerom…

Image Hosted by ImageShack.us

————————————-

Ili one bankarske di onaj tip koji ima ružan glas pa ga sinhroniziraju i još se koncipiraju na tome da on kaže da je on i dalje tu!?

Što je i dalje bolje od djeteta od Zabe koje ne zna samo prevrnut kornjaču, pa mu je prevrne tata, pa on kaže na silu «ngh» pa je valjda opet prevrne…

————————————-

I ona za pelene – «legalizirajte pedofiliju» gdje nečija ručetina posred ekrana besramno šlata golu dječju guzu!?

Sick..
————————————-

Ali Friskis…

Image Hosted by ImageShack.us

Dno dna.

Boleština na kvadrat.

«Pas koji stalno i samo jede Friskis živit će dvije godine duže od drugih pasa.»

Jel to oće reć da su oni neka dva psa iz istog legla desetak godina hranili drukčije i onda je jedan ćuko na jetricama i kostima krepao a drugi friskasti laje i dan danas i sad mi trebamo kupovat tu mljevenu naftu da bi kad kupimo pseto odmah u početku podebljali frajeru životni vijek?

Pa nisu živa bića Duraćel, bando debilnaaa!

Jel neko gleda to?

Za zatvor…

————————————-

Jutarnji – Nikolina Pišek: “Bog mi je dao ovo prekrasno tijelo”

Čovječe, znači da je Glumičić bog!!!

————————————-

Tužno.

Moram manje gledat telku…

————————————-

Od kuće do posla danas tri kontrole u tramvaju.

Izgleda da je Bambić potrošio svu lovu za kampanju po klizalištima svijeta, možda bi trebao i kanadske Hrvate i aboridžinške posjetit, ne vratio se…

Do kad nas misle must?

Iako bi kad propadne mogo igrat curling za Čunjaše, puzanje mu ide, oprema mu ne treba jer može bos, šteta da takve ne primamo u klub…

————————————-

Da se ne veselim sanjkanju u nedjelju, uf….

Automatik

Kratka i tužna je povijest mojih pokušaja vožnje…

Kad sam napunio 18, stari mi je dao jedan krug oko bare na Bradatu iznad Gradine, ali sam nas skoro ubio jer mi nije objasnio pojmove kočnica i kuplung pa smo odustali do daljnjega.

Kad sam se vrnul iz JNA, platio mi je vozački na nekoj sirotoj Skali koja nikad nije prek 70 išla, kad sam i shvatio da nisam neki talent – jedva sam položio iz druge i odlučio provesti starog đir po gradu.

Kad smo skoro pregazili murijaka, poljubili dvaput rinzol i za dlaku izbjegli potporanj u Miramarskoj (stari, oću desno ili lijevo?), tata je nakon duge i tihe minute izašao iz stare trošne Đete (zamijenila iskonsku folciku, tatin prvi auto), povratio boju u obraze i rekao – “Ok, više od mene nikad neš dobit auto, to nije igračka, zaradi si je pa se sam zaje…”

Iako sam se dugotrajno durio (najviše kad sam htio bivšu u dva ujutro odvest doma po magli a tata inzistirao da nas prebaci on – a imao sam 23 godine!?) taj auto više nije došao do mene.

Kad sam 2003. neslavno izvisio s Upitnika, svih 4000 eura zarađenih na vođenju sam uložio u predujam za Clia, za kojeg sam tad jedino imao para.

Uz pet godina kredita.

I uživao i uživam uz sitne nedostatke.

I sad bi ga mijenjo za veći i jači al za to treba biti u hadezeu ili bandićeu.

Ili dić novi kredit, a rađe bi pokazao otestisje na hateveju nego opet išo u banku i kod onih jezivih jadnih bilježnika…

Pa i dalje vozim Klitu i ugodno ostanem iznenađen kad me nepoznati dobri ljudi pitaju jel bi ja testiro njihov auto.

Pa mi dalo Seat Bocanegru.

Dvaput.

Prvi put bi osto u njihovom dvorištu da mi neki čiko nije reko da je to automatik i da mjenjač mora bit u P, a noga na kočnici da bi se tek onda ključom upalilo.

Kam z levom nogom, isusati, kam zdesnom rukom koja slalno dirka palicuuu!?

Vozim u krug po gorici i znojim se.

A onda dolazim na ravno.

Ijao…

180 konja plus jedan za volanom.

Noga na gasu, micek sam reagira, brzine se mijenjaju ko da prelaziš stepenice.
Autići s desne strane kao da stoje, zvuk zločest i prokleto rajcav.

Pa ja letim!

Kroz mozak mi ide slika, neiživljeni detalj iz rokerskih dana kad smo pijuckali bambus u parku i gledali kako tipovi s brzim autima staju pred bestovima, a blajhate koke ulaze unutra i bivaju vraćene za cca pol sata-sat…

Pa da i ja jednom parkiram pred tamo nekim pašom ili bludnicom, otvorim prozor, priđem prvoj plavuši i pozovem je na vožnju, lajnu i kompliranih prvih 12 albuma Mitra Mirića i veliko finale.
Ali kako bi dobijam instant ječmenac od cajki, drogu ne konzumiram a od plavuša zazirem, tako sam proveo divnih pet dana s Bocanegrom u društvu s “Onim koji se zaljubio u našeg novog Crvenka”

“Kak se otvara?”

Image Hosted by ImageShack.us

“Skužio sam!”

Image Hosted by ImageShack.us

Kako mi ne pada ni na kraj pameti da jurcam s 18 kila jedine djetetine na stražnjem sjedalu, tako smo uživali samo na brzinama do stotke, ali je mališi i to bilo divno (da samo mališi… pih), pa je stalno urlao – “Tata, pa idemo kao raketa!!!”

Image Hosted by ImageShack.us

Kužiš buraz!

Image Hosted by ImageShack.us

Hvala Ani na držaču pojasa s Jankom Strižićem!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Zgodno je voziti te jurilice.

Curke su se stvarno okretale, al zanimljivo je da se za Crvenkom popalilo barem desetak tipova, čije sam pakosne poglede šapom i kakom skupljao na svakom semaforu.

A baš je nekak cukreni, ufff…

Image Hosted by ImageShack.us

Da si budem još više hoch, nabavio sam i Garmin Nuvi pa mi je simpatična iako neodgojena teta nevidjelica (ja je nešto pitam, a ona ništa) savjetovala di da idem.

Koji zakon.

Image Hosted by ImageShack.us

Otkako smo bili prisiljeni s Čunjašem tražit hotel po Pragu u jedan ujutro, i otkad je Sin samo ukuco riječi hotel i Prag u Garmina, stvarčica mi je prirasla srcu.

Još kad bi smio priznat kako i nisam neki bog orijentacije…

Iako smo išli na orijentacijsku trku u organizaciji Vihora i bili sjajni…

Image Hosted by ImageShack.us

Dobro, stigli smo na cilj.

Divna stvarčica.

Najbolje mi je kad namjerno fulaš cestu i onda teta-glasić bez imalo ljutnje kaže “Preusmjeravam”.

Ko neka draga domaćica, kul…

Pa si razmišljam to o automaticima i ovim našim europljanima klasičnim s brzinama.
Ima to i prednosti i mana.

Mislio sam da su automatici auti za žene a onda me DMJ ispravio da su za Amere.

I sve mi se čini da bi mogao bit Amer, jer mi se sviđa automatizam, barem dok idem nekam van grada, ono, opustiš se nekak.

Ali kako je Matko stručniji od mene, evo i njegove vizije…

“U usporedbi s drugim nabrijanim sportskim autima te klase (renault clio sport itd.) Seat Bocanegra s početnom cijenom od 19,000 eura čini se kao najpristupačniji
Ono što ga izdvaja od konkurencije je DSG poluautomatski (7 stupnjeva) mjenjač, koji u sportskom modu reagira iznimno dobro, te čak 180 KS na autu “teškom” nešto više od 1100 kg.

Ljudi na ulici se za Bocanegrom pri našoj vožniji nisu previše okretali. Dok god ne bi iz treće brzine (u sportskom načinu vožnje) stisnuli minus na stražnjem dijelu volana, i tako ubacili u drugu brzinu, okinuli gas, čime bi se čuo nevjerojatan međugas, a zatim još brutalnije režanje motora uz škripu guma.

Na Sljemenu, driftanje u 180 stupanjskim zavojima ide bez ikakvih problema, jer je Bocangra lagana i kratka.

Bocanegra nije za svaki dan. Bocanegra čeka onaj dan kad je cesta prazna.”

Ponovilo se…

Za nagradu, čekala nas je teta Zdenkina torta od naranče.

Image Hosted by ImageShack.us

Koji hepiend!!!

Nego, će neko kupit Klia iz 2003.

Ko nov, dolazi u paketu s mrvicama od slanca…

I naravno, svi na kiosk po novi Playboy u kojem ima moj intervju s najbržim jezikom Hrvatske!!! Danči rules!

Image Hosted by ImageShack.us

Čačinci ’09, iliti, kako je kulen sreo seku…

Pokaži miiii, gdje kulen ljubi sekuuu…

Image Hosted by ImageShack.us

——————–

Nego, jel ima neko da bi sad u petak oko 5-6 išao za Split na koncert Živog blata pa da se uvalim, pa da negdje smjestim kosti ili pičimo odma nazad?

Častim ćevapima na Bačama!

Nemrem si oprostit što ne vidjeh riječki koncerttt…

—————————–

Dakle, eto barba Ribe i na drugom kolinju u životu.

Zakasnio sam na samu egzekuciju jer sam tog jutra trebao s Udrugom Ljubitelja Tripica (živijo Jereee!) ići na prijem kod Predsjednika, al nas je predsjednik Rvacke otkanto pa sam polako po kišurini došo u Čačince u podne.

A tamo, raj, stara ekipa na licu mjesta – proširena obitelj Knežević sa komšijama, mesa ko na Galipolju, atmosfera bogom dana.

Rakijica, uštipak, gemišt i onda – kaca s mesom drito pred mene, kaže Bobika – «Ovo je tvoj prvi kulen, stavi si soli, papra i paprike kolko misliš da je najbolje.»

Lako je reć.

Sipam ja to, reko, valjda je ok, kad kaže Bobika «Ajd probaj!»

«Šta da probam?»
«Pa smjesu!»
«Pa još je živa!!!»

Upucan s desetak pogleda koji mi odlučuju o sudbini jesam li čovjek ili ne,

Image Hosted by ImageShack.us
(joj ti finoguzi Purgeri…)

te brzinom i odlučnošću kako kod prvog korištenja Factu masti, stavljam prst u netom priklano zgnječito meso i lickam drhtavi prstić.

Ko tatarski, al življe, kažem da je taman i stavljam u red za punjenje u crevca, dok mi želudac kaže «O, ne…» dok Bobika senior kuša prstom smjesu za krvavice.

Image Hosted by ImageShack.us

Gemišt, pa gemišt, pa gemišt, pa…

Fino, ukusno vino, bogato, osjetiš još puno voća, kao da grizeš bobu koja je stvarno s grozda došla, a ne iz podzemnog bazena u Singapuru.

Noja, sorta domaća čačinačka, idealna za bambus, kasnije provjereno.

I krene to tak, reko, sad ću se najest masnoće za tri tjedna, mogu pijuckat bez ručne.

Pa pakiranje MPK (moj prvi kulen)

Image Hosted by ImageShack.us
,

divljenje brašnaricama (zaboravih šta su, al ko da nisu odavde…)

Image Hosted by ImageShack.us

i vješanje kobasa, one s bijelim vezicama su moje, uskoro stiže dostava!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Slijedi ručak, tri sarme, kobasa, krmića dva i barem pet krvavica.

Sve sam ih nadždro, mislim da su još dva pajceka sredili dok sam ja jeo i jeo i jeo…

Najbolja krvavica u životu, stavljaju valjda jedno zrno ječma po kili krvi – braćo vampiri, serem vam na poso, ovo je zakon!

Lagano načeti pičimo u Slatinu na košarkašku utakmicu Mladisti iz Čačinaca i Vinkovaca.

Mladost nemre igrat u svojoj dvorani jer je školska i9 mala i stara i tricu pucaš s jedne noge, okomito na os i da se odbije od krova.

Pa sam prvi put bio u Slatini.

Desetak navijača, čačinačkih Alkosa, desetak boca noje koje se polušvercano nose u dvoranu (a još desetak ostavlja na ulazu kao maskiranje), još desetak ljudi u publici i onda dernek.

Image Hosted by ImageShack.us

Navijanje, urlanje, skakanje, galama.

Na poluvremenu svi na cugicu pred dvoranu, i trener i igrači, smijanje, podsjećanje na prošle godine, kašnjenje na nastavak i rasturačina Mladosti i sretni Alkosi.

Povratak u Čačince i lagani blackout u kojem oduševljavam Bobikinu punicu, ometamo probu najjačih čačinaških pankera Podrumove družine

Image Hosted by ImageShack.us

(dalo mi da pjevam Porno star od Đubriva, fala im!),

ločemo satima u bircu kojem zaboravih ime, upoznajem playmakera i njegove obje cure, drkuljim po džuboksu, ne plaćam rundu (plaćam dvije drugi put, stidim se), davim zgodne žene za drugim stolom, prolijevam noju po Olympus mjuiju i onda to ližem jer se hvalim da je nepoderiv, dolaze tamburaši, pjevam Tonija Kokainskog (nikad naću sprat ljagu), i urlam s Bobikom, Kecom,

Image Hosted by ImageShack.us

Lujzom, Zokijem i rajom do dugo u noć…

I vraćamo se nekako i kaže Bobika Zokiju «Oćemo mu sad pokazat?»

«Nemoj Bobika, mrak je, neće se vidit.»

Uglavnom, odveli oni mene negdje u blato, iza glavne ceste, reko, sad će i mene klat, tako mi treba kad serem za probavanje svježog kulena, kad tamo, neki hangar, ogroman, u gradnji, sve žice i cigle okolo…

«Vidi, uspjeli smo…» kaže Bobika a ja gledam u tih pedeset sa četrdeset metara sablasne mračne građevine.

«Dobili smo dvoranu. Još malo pa je gotova…»

Slijede postalkoholne sarme i kokakolica prije spavanja i svijest da je običan čovjek iz naroda zahvaljujući svojoj upornosti uspio pokrenuti gradnju sportske dvorane u svom mjestu.

Dopisi, molbe, priča, pisma i Alkosi uspjeli.

Da nisam bio pijan, rasplako bi se…

Spakiralo mi plodove tora, pozdravismo se, a ja i mamurluk preko Papuka u Krauthakera.

Moja divna vodičićica/domaćica Ana sredila degustiranje uz obilazak podruma, ali – ne ide vinčeko u ribu pa mijenjam boje.

Kaže gazda, «Jeste vi to sinoć bili malo zločesti?»

«Jesam, nanojio sam se noje…»

«Noja? Pa šta nije ona zabranjena? Mislim da se ona više ne smije proizvodit, kao ni izabela ni direktor zbog metanola?»

Pa sam shvatio zakaj sam bio kilav do četvrtka i ne uživao u Velikoj i njenim ljepotama.

I naravno da me je Ana odvela na jedinu planinu u okolici, koja je divna za čovjeka, ali visoka za mamurluk.

Image Hosted by ImageShack.us

Prekrasan taj Jankovac kojeg sam stalno zvao Jelenovac, ako vas put nanese…

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Uglavnom, vikend i pol.

———————————————————-

A sad najavica Superhiksa u srijedu u KSET-u, em što su najpopularniji makedonski ska-punk bend, em što je pjevač zgodan (reklo mi) em što se zovu po Ezekijelu Bluffu!!!
Srijeda, 21.00, vidimo se!