Uništavanje srednjeg sloja

Velmoža Bandit sa svojim je Zagreb Parking Holdingom inteligentno sredio da više ne mogu parkirat pred firmom.

Čovjek je morao do dvadesete pješke u školu, pa ako je on mogo, može i stoka purgerska.

To je u redu.

Osim kad idem s Rokom na bazen pa moram izgubiti dva sata života u prometu.

Ili na trening, što je samo sat i pol, al ih dijeli po pola s bazenima grada Zagreba koji nemaju termin za građanstvo između 8 i 9…

Ah, i to je Holding, sori…

Tako sad mogu pješke vodit dijete u vrtić i pješke ići na bazen uživajući u ljepoti novih parking satova i svježe asfaltiranih sablasno praznih parkinga.

Ali neki dan tako nosam Roka na glavsonu-ramenima (raste to bokte, nemrem ga više na izbačaj, samo na trzaj), potpuno pust parking u Brozovoj, a tip odjeven ko ja s curicom u istoj pozi prekapa po kontejnerima u potrazi za plastikom.

Ne klošar, ne Cigić, ne alkos, ne neka sirota bakica…

Tip normalan, tri banke, urban, u trapericama, majici, curica u normalnoj jakni.

Zgledaju ko neki bivši srednji sloj, ono kaj su bili moji starci, profaći, nema luksuza, nema viksi ni terenaca, samo neka lijepa, zlatna sredina.

I gladni su.

Uhodani.

Curica, tri godine, prstom pokazuje na bocu fante u kutu.

Krećem s nekom spikom o igračkama da skrenem Roka s neugodnog pitanja na koje bi teško dao odgovor…

—————————

Malo po malo, namet po namet, sto kuna po sto kuna ovaj grad stremi ka uništavanju nekih ljudi koji nemaju palače na obroncima Sljemena niti volje za krađom i naglim bogaćenjem.

Ne govorim o zlatnoj zagrebačkoj odvjetničko-medicinarskoj mladeži.

S njima se nikad nisam družio…

I nije da patim zbog toga.

————

Priča druga.

Frend s curom kupuje stan kod Sesveta, novogradnju.

Ercegovci građevinari, naravno, preko veze sfušaju stvar i sve kasni godinu dana.

Lova, je naravno, unaprijed uplaćena.

I dođu on i cura, onako, romantično u sumrak se drže za ruke, gledaju konačno svoj balkon na svojoj zgradi, kad odjednom, pred istu – dolazi čerga…

Stotinjak Roma bučno upada u zgradu i unosi sjedala od Stojadina, ovčje kožuhe, ponije, karoserije od FAP-a, djeca bacaju smeće, psi ruju po travnjaku…

Usnica mu se trese, pita zbunjeno otkud oni u toj zgradi.

Kaže mu jedan – došo gradonačelnik i potjero nas iz Kozari Boka jer će tamo nešto gradit pa nam dao tu stanove…

Frend nije ni fašist ni šovinist ni rasist, al da mu nije svejedno – nije.

—————————–

Ok, naš je šerif je rasturio izbore jer u Zagrebu ima više lopova, sirotinje, rođaka i birokracije od srednjeg sloja.

Dakle, uvijek će pobjeđivat.

Jer ima li još tog srednjeg sloja, novinari, profesori, umjetnici, ljudi iz kvarta, kajaznam, serem…

Pa sam malo Žosken Depre…

Ima li spasa i života u metropoli za tih par nas koji ne težimo zadnjim stranama Storija, Re(tar)d Carpetu, guzom Marka Grubnića, Sevkinom mlohavom dojkom, Cecom na razglasu bembure, skupom drogom i lakim droljama i lijepljenjem sto eura na čelo harmonikaša.

Nego samo da mirno živimo svoj život s nekim simpatičnim urbanim navikama, kino, kazalište, koncert, nogač, pivica, roštilj…

I uskoro ne počnemo kopati po kontejnerima?

——————————-

Parking vam na groblju naplaćivalo…

Smrt videoteke

Živio sam u centru Zagreba.
Između Kraša i Nade Dimić.

Kraš je danas Branimir centar, Nada Dimić je porušen plac, jednim dijelom poravnat, jednim parking, jednim FaKerumova nekažnjena ruševina.

Dječji parkić je zadnjih 30 godina ružan i nepromijenjen, park zasran, a jedino svemu odolijeva ružičnjak koji je i dalje ima oblik – 88 TITO.

Da, te davne subote 1980., sve nas koji smo natjeravali loptu i igrali pipca na igralištu pozvali su ljudi iz Mjesne zajednice da pomognemo u radnoj akciji posadimo 88 ruža za druga Tileta.

Komad trave 30 puta 5 metara izdignut pola metra iznad tla bio je loš da išta osim pikulanja.
Ono, lopta ode na cestu dok si reko Jadro ili Moto.

Pa smo svi to popodne kao po komandi ostavili loptu i prihvatili se krampova, lopata, friške zemlje, manje sadnica i onog čega se najbolje sjećam – besplatnog pepsija i nare.

Onda se doma pila boca kole tjedno, a Dona od naranče pomno dozirala.

Tada sam, naime, bio play of the day jer su se svi divili kak dete od deset let može tak glasno podrignut.
Nažalost, tim darom nisam uspio zbarit Ninu Badrić koja je isto kopala, ali je par sati proteklo u smijanju, šljaci, znoju i veselju.

I sutrašnjem muskulfiberu.

Pekare u kvartu nije bilo, strop nam je bila Diona.
Do kina smo morali do trga, Cvijetnog ili Kvatrića, oblačilo se u Nami kad prerasteš traperice ili ti se raspadnu tenisice, tehnička roba se kupovala svake dekade, a i to je stari išo sam da ga ne bi izludili prilikom izbora.
A izbora…

Imali smo i jedan Ferimport s čavlima, savez izviđača, Kulušić koji je tek kasnije došao na red, lunapark s fliperima i cigićima koji su žicali, pušili, krali i tukli, Gimku iliti školsko igralište i – pun kufer videoteka…
Ono što su danas banke i osiguravajuća društva, deemovi i mjenjačnice, sportske kladionice i odvjetnički uredi, tih davnih osamdesetih su bile videoteke.
Deseci…

Par godina kasnije, suočen s prvim nenadanim dizanjima nekih dijelova tijela za koje sam smatrao da služe samo za istovar viška tekućine, shvatio sam da postoje i neki filmitji o čijem se sadržaju baš i ne priča s roditeljima.

A kako razmaženom jedincu roditelji vrlo lako saznaju što mu je snimljeno na obje kazete, rješenje je bilo zbrisat po pornjavu kad skužim da nikog nema ili neće biti doma.

O kakve su to jurnjave bile…

Točno sam znao kolko treba dok se stari ne vrne s placa, kolko mama iz knjižnice, trčao bi ko irski pseter do videoteke, posudio prvo nešto s golim tetama i sprintao doma, psovao majku onom ko nije premotao i probao odradit svoje u dnevnom boravku pred videom dok ne bi čuo zlokobni ključ…

U kvartu je bilo barem deset videoteka, od doma JNA pa sve do cvjećarnice kod murije.
Do svake sam bar jednom trčo kad sam nanjušio svojih pet minuta stanske praznoće.

Kasnije su videi pojeftinili, dobio sam svoju sobu, video zamijenio dvd, prestalo proizvodit kazete, a mene dvd počeo iritirat zbog premotavanja…
I počeli se skidat filmovi s neta.

Devedesetih su cvale pržene kazete, na crno, jezivo loše kopije.
Nisam to trpio.
Preveliki sam hedonist.

Film se u kinu gleda pet do deset redova prije kraja.
Inače je prekrupno pa se unervozim.
Isto je i s telkom.
Oriđiđi, mir, tišina, kokise, šveps.

Neki dan sam pogledo s neta netom skinut Mamurluk.
Snimljen s ramena u nekom bankoškom kinu.
Mutan.

Srećom pa niko nije išo pišat.

Probao sam ga pogledat na kućnom kinu – nema titla.
Na recorderu – ne čita format jer nije .avi nego .drk, a ne .mpg koji mrzi .srt pa sam išo .srat..

Na kraju sam ga gledo izduženog potrbuške na monitoru i ukočio vrat.

Jedva sam dočekao sljedeću slobodnu večer, iskopao iskaznicu i otišao u kvartovsku videoteku.
Ali kvartovske videoteke nije bilo.

Zbunjen i popišan krenuo sam po starim punktovima gdje sam pred 20 godina ulijetao starijim tetama i stričekima i posuđivao Kose, Top Secrete, MASHove, Njojsemiliusvilove i druge divote i lutao kvartom kao izgubljeno majmunče.

Nema više videoteka…
Kaj ću u Avenue mall ili Shopping centar West ić po pornj… filmove?

Koji penis?
Kaj sam tak star?
Bljak.

Moram si kupit taj neki kućni paket jer mrzim skidat s neta, jer ili skinem krivo il nema titla, pa dajte ideju.

MAX TV me mam asocira na hadeze i lopovluk i Mudrinićića pa nemrem.
Iskon – odma čitam onaj Dritokonjev tekst s foruma pa isto imam neki odbijenac.
Optime nema nigdje.
Bnet ima dobru reklamu al ih nema u mom kvartu.

Ili znate neku dobru videoteku u centru?
Za staru školu…

Ron Jeremy vs Ribafish!

Htio sam pisat kako mi nije jasno zašto kad operem i osušim čarape, na njima ima barem jedna duga dlaka koja nije moja.
Mislim, ono, nijedna duga dlaka više nije moja, al ono, zakaj…

——————————————————————-

Onda sam htio pisat kako me nervira ZG Bandit jer mi je prvo počeo naplaćivat parking pred firmom, a onda kad sam krenuo pješke na poso i ukrao mi zebru.
Da onu između Cibone i Koturaške.
Samo je nestala prek noći.
Sad trčkaram svako jutro ko u Froggeru jer se više nemrem parkirat pred firmom.
Valjda si je i nju odnio tam dole gdje su poskoci domaće životinje…

Image Hosted by ImageShack.us

———————————————————-

Pa sam htio pohvalit Faruka Milijunaša što je imao muda pljunuti u facu ovom odvratnom sistemu i HTV-u, birokraciji i gamadi na vlasti.
A onda se siroče ponizno ispričalo i vratilo tamo di je i bilo.
Kotačić sistema…

———————————————————-

A htio sam i pohvalit Tarika i Reneja za ono kaj rade na Volim nogomet.
U biti, samo Renejevu periku kad glumi komentatora jer su im skečovi dosadnjikavi iako daleko bolji od svega na HTV.

———————————————————-

I zahvalit Kon Tiki muzeju iz Osla koji mi je prodo apšisalu majicu za Rokov rođendan, pa mi poslao novu, doduše broj veću.
Bi kod nas to prošlo?

Image Hosted by ImageShack.us

———————————————————-

Pa sam htio pisat i kako sam proveo predivan dan na europskom prvenstvu u Australskom nogometu u Samoboru i kak sam potrošio grlo navijajuć, i kak su naši bili sjajni treći i kako je Kolja genije kak je sve to uspio organizirat…

Image Hosted by ImageShack.us

———————————————————-

I kak sam davao krv u Mensinoj akciji „Pametni znaju čemu služi igla“ iako me strah iste ko Grubnića sise.
I da su ovaj put bili jako pristojni i kulturni i fini i nasmijani i da im opraštam onu nadrkanost od zadnjeg puta.
Fino je radit dobra djela, nekak si si lepši…

Image Hosted by ImageShack.us

———————————————————-

I da sam osvojio treće mjesto na izboru najboljih novinarskih nogu Hrvatske,

Image Hosted by ImageShack.us

ter dobijo litru Balića i plavi kilt!
I pritom se klasično zblamirao rekavši Anji da pozdravi onu zgodnu crvenu s MTV-ja kad je vidi, a zgodna crvena stajala kraj nje. Kreten…

Image Hosted by ImageShack.us

———————————————————-

I kako se Mislav oporavio i ponovo praši svoj bas, usudio bi se reć, čak i bolje nego prije.
Pa sam uživao u Spunku u The Backstreet Brats.
Obavezno ih počujte kad ste u prilici…

Image Hosted by ImageShack.us

———————————————————-

I tako sam mislio pisat o puno toga, a onda mi je Mario iz Milana poslao ovo…

Image Hosted by ImageShack.us

I imamo play of the week!

Dvije slike vrijede više od dvije tisuće riječi!

Image Hosted by ImageShack.us

Čovječe, da nas dvojica seksamo u talu, imali bi prosjek prek 22!!!

Đe (remi) bi mi bio kraj!!!
Legenda, imam autograaaam!

———————————————————-

Zašto ljudi nisu inače izravniji?

Image Hosted by ImageShack.us

Tulum vs Dječji rođendan

Tulum je više spontan, rođo više planiran, ali na kraju češće jedan liči na drugog i obratno.

Ni na jedan ni na drugi ne dođu oni koje ste planirali, ali je na tulumu neusporedivo više padobranaca.

Na tulum se lakše švercati bez ičega, na rođi te čeka Rok na prstićima od uzbuđenja na vratima.

Na rođi se više i puno finije pojede,

Image Hosted by ImageShack.us

na tulumu se pol prospe, ali i popije sve, pa i Hardy, Pitralon, Tajni agent (neprežaljen), Mr. Black…

Nakon tuluma u tepihu ostaje čips, nakon rođe torta.

Nakon rođe imaš kaj za jest tjedan dana, nakon tuluma imaš za prat cijeli mjesec.

Na rođi se slike ispucavaju do prve polovice partija, na tulumu tek pred fajront.

Na rođama su pokušaji brijanja i zavlačenja pod krevet

Image Hosted by ImageShack.us

svima simpatični, a na tulumima su dragi samo akterima istih (dok im ljubomorna bagra psuje sve po spisku i priča trostruko glasnije ne bi li ih prisnošajno omela).

Na rođi ti se svi nude prat suđe, na tulumu samo Klara i to kad je dobre volje.

Nakon tuluma ispod jastuka nađeš kondom ili praznu limenku, nakon rođe autić ili oštru lego kockicu. Više lego kockica.

Nakon tuluma nemreš nać izvor muzike, obično neki radio ili telka, nakon rođe nemreš otkrit di zuji neki autić ili igračka-gitara.

Na tulumima se raja najbolje zabavlje kad neko zaspi, na rođi pred sam počinak (Sonic!)

Image Hosted by ImageShack.us

Na tulumu je buka poželjna i diže atmosferu, na rođi… Uf…

Image Hosted by ImageShack.us

Na tulumu ti razbiju najdražu čašu, na rođi zalijepe 74 naljepnice spajdermena na staklena vrata šanka KOJA SE NE DIRAJU. (Rok: “Pa nisam dirao, samo sam lijepio…”)

Image Hosted by ImageShack.us

Na tulumu se samo jedan ne napije, na rođi se samo jedan zapije i to je baš simpa.

Lakše je prat podove nakon rođe. Jer nisi mamuran.

Nakon rođe se probudiš s nasmijanim djetetom koje te trese i urla „Hoću pizzu od jučer!!!“, nakon tuluma te grli frend koji sanja da si mu i više od frenda.

Jutro nakon tuluma najveća je greška nastaviti s pivom. Jutro nakon rođe najveća je greška složiti novu rođendansku Hot Wheel praonicu u dnevnom boravku na stoliću iznad tepiha. Da, curi.

Image Hosted by ImageShack.us

Nakon tuluma te niko ni ne pozdravi i još ti Feko mazne litru viskija i zadnje tri pive. Nakon rođe, s najvećim osmijehom i najmirniji na svijetu, zagrljen s Minimojem po 137 put gledaš nekog glupog Pocoya…

Life is so beautiful…
Još da je bilo karata za cirkus, grrr…

Image Hosted by ImageShack.us

Eto, Rok dostojanstveno proslavio četvrti, zaspao sretan, cijelu nedjelju sastavljasmo igračke, napucavasmo loptu,

Image Hosted by ImageShack.us

vozali disko daljinac… jedva ga na Bundek izvukoh, još ogrebotina od noktića po vratima ima…

Puno, puno hvala svim gostima na društvu, poklonima, tortama, salatama, kiflicama i pranju suđa.

Isprike kaj je nestalo kole, serem vam na kolu – zdravo živit!!!

Ponovilo se…