Curling – Brod – Oroz – početak nove sezone!

Curling klub Čudnovati Čunjaš – HPB

Image Hosted by ImageShack.us

ostvario je prvu petoljetku.

I nakon jednog drugog i dva treća mjesta u državi – ne misli stat!

Jok!

Jer smo na dva koraka od europskog prvenstva u Škockoj i onda još dva od Limpijade u Vankuveru.

A kako su koraci da se rade, krećemo ovaj vikend s prvim ovogodišnjim turnirom.

Na klizalištu u Klasijama u Brodu

Image Hosted by ImageShack.us

ovu nedjelju u deset ujutro kucnut ćemo kamičke (od 20 kila) i naoštrit metle protiv nedodirljivih prvaka Hrvatske CK Zagreb, i najugodnijeg iznenađenja prošlog prvenstva – Legije iz Broda.

Image Hosted by ImageShack.us

Curling Klub Vis, naši najžešći i najdraži (Albi, samo se ti ceri, vidimo se u Budimpešti!)

Image Hosted by ImageShack.us

je na turniru u Pragu, CK Silent na svjetskom prvenstvu, CK Croling i CK Zapruđe negdje drugdje – al se množimo, ko mamuti, a!?

Pa sad ako vam se ne da na misu, ili vam se da nakon iste, svratite u nedjelju iza desetke na otvoreno klizalište 31.01.2009. i navijajte za kremu hrvatskog curlinga.

I donesite neki sendvič s kulenom (blažim) za mene i Pufa (jačim),

Image Hosted by ImageShack.us

jer bu hladno.

Pritom ćemo održat još jednu audiciju za mažoretlidersice Čunjaša – Curling Darling.

Slutim procvat curlinga u regiji…

Image Hosted by ImageShack.us

E sad, kako sam veliki obožavatelj Animatora, jel krčma kod Oroza (jedino saznanje) još dela i jel pametno i kad tamo otić popit gemišt u slavu pokojnog Kreše?

Falaaa!

Mi Čunjaši, nekad…

Image Hosted by ImageShack.us

…i nekad.

Image Hosted by ImageShack.us

Slijede novi uspjesi, za sve potencijalne sponzore (fala HPB, fala Carlsberg, fala Beershop.hr) uvijek ima mjesta na našim trenirkama!

Bez pehara se ne vraćamo!

Pivili!!!

PS – Kako se zove dućan za zločestu djecu?
Tur boli much!!!

Nametanje vjere?

Pokojni dida je bio dobričina.
I vjerovao je u komunizam.
Sve dok nije shvatio da on stvarno vjeruje u komunizam, a većina ostalih ga koristi za krađu.
Pa se uvukao u sebe, sve manje pričao i prebrzo se ugasio.

On je bio ono što nigdje drugdje nisam vidio – vjernik komunizma.

Starci su bili nekakvi polurealisti.
I oni su cijenili svaku religiju, boju kože, odabir, ideologiju, samo dok im se ne bi nametala.
Nije se išlo u crkvu, slavila bi se Nova godina s borom i poklonima.

Ja sam nedjeljom išao u kino na matineje, iako me malo rajcalo što Robi, Siniša i Boris idu na Vjeronauk gdje bi im davalo bombone a mogli su igrat i pingić i košaricu.
Čovječe, koji grubnićasti nazivi – pingić i šica, al fakat se tak govorilo…

Kad sam imao petnaestak, mama mi je rekla – sine, evo ti malo literature o religijama svijeta. Pročitaj, pogledaj, razmisli…
Pročito ja, pogledo, razmislio…
I još razmišljam.

I uvijek ću razmišljati, ali sad kad sam malo stariji, sve sam bliže stajalištu da je stvarno divno poštovati sve ljude svih boja kože, religija i uvjerenja koji ti ne nameću svoju vjeru ni svoje uvjete i činiti im dobro te se veseliti u svakom trenutku.
Isto tako se ne mogu zamisliti da idem u neki hram i tamo glumim licemjera.
Sori, torbal sam prije braka, volim popit pivicu, jest meso kad mi se jede meso, ne ić negdje kad mi se ne ide negdje, družit se s ljudima koji mi pašu.

Znam da postoji neka sila koja drži ovaj besmisleni komad mokrog kamena u zraku i s njenim serviserom razgovaram uz pivicu kad sjednem na obalu mora.
I to mi pravo niko neće oduzet.
Pa se lagano smirim nakon što me lagano iznerviraju mejlovi tipa „pročitaj proročanstvo vidjelice iz Španjolske“ uz koje idu riječi – i ja sam živio kao ti – ovo me promijenilo…
I ni ne predstavi se, nego forsira li forsira.
A kako me mama učila da ne primam bombone od nepoznatih stričeka…
Mislim da bi se svevišnji u kojeg vjerujete stidio što spamate u njegovo ime.

Pitanje za raspravu.
Pred 20 dana sam čekao zoru u Turskoj Republici Sjeverni Cipar.
Išao sam na aerodrom, bilo je pet ujutro, uživao sam u tišini, mirisima i obrisima nove destinacije, iako mi je nakon dva dana sve već bilo blisko kao da sam, kajaznam, u Draškovićevoj ili Sopotu…
I onda je kroz eter krenuo Hodža.

Muslimanski svijet – svako malo krene tenor na pretežno lošem razglasu i zove ljude da je vrijeme za molitvu.

Katolički svijet je malo manje agresivan što se tiče pozivanja na molitvu.
Kod nas se to rješava zvonjavom na van, pa onda govorom unutra.
Što je skroz OK, osim ako ne ljetuješ na kilometar od neke crkve, npr. u Kukljici, a Fratar ne mrzi furešte pa ne kolje zvono ko da puni top na Bountyju već od šest ujutro.

I onda nešto novo.
Sinestezija, ili nešto slično duže od devet slova.
Rok i ja na sanjkanju na Sljemenu, Činovnička livada.
Hrvati, naravno, pomodni kao i uvijek, kako skijanje više nije in nego rukomet, zaboravili na zimske radosti i kupuju djeci indoors tenisice.

Pa na brdu – mir, tišina, gušt…
Kad ono, neki čudan zvuk.
Idealno sanjkalište doduše i inače zamišljam okruženo nekim zvučnicima i laganom veselom glazbom, ali tamo…

Netko se mudar na kapelicu stotinjak metara iznad Činovničke sjetio s vanjske strane staviti razglas.
I onda se ti spuštaš i šopaš i kotrljaš po nevinom snijegu uz škripave sablasne zvukove iz duboke šume – majkobožjamilostipunamolizanasgriješnike…

Užasno me iritira kad u Kicbilu zadnji skok ima ime Redbul skok, pa ga još Brunek onako iskrklja kroz napaćeno grlo kao Kalember nakon bronhitisa…
Tako bi Činovnička mogla uskoro postat Vatikanska livada, ili Spust Svetog Petra…

Meni je to silovanje i forsiranje, kao i oni retardi koji odvrnu narodnjake u mercedesima i bemburama (ko je ono reko da je veličina i jačina auta obrnuto proporcionalna kvocijentu inteligencije? Presterica?) ili mene iberseljačine kad odvrnem In the pink od Young Knivesa, opet sam se navuko…

Ne znam, nisam pametan, Činovnička je pojam sanjkanja, blizu je parking, u šumi si, snijega ko kenje, moš i čaj i vince kupit, al drugi put ipak idem na Hunjku.
Ne volim ići ni u birtije di mi ne paše mjuza, e pa neću ni u prirodu gdje je neko svojata.
Uf, očekujem napade.
Ajmo Kaćunko, brate po znaštidobročemu, zaradi tu masnu plaću!

Kinez osuđen na smrtnu kaznu – uvjetno!?

Gradonačelnica Dubrovnika platila novcem poreznih obveznika intervju sa samom sobom.
U njem piše – „Dubravka Šumica je divna osoba, jaka žena, karakter i dobar frend…“
Pritom ne želi priznat ko ju je intervjuiro, dakle, to je ona sama sebe.
I to metne usred novina – bljuć.

Onda sam ja narcisoidan, stoka sluzna hadezeovska, fujjji…

————————————————————–

Jučer u Jutarnjem da je par Kineza osuđeno jer su otrovali mlijeko za bebe.
Dvojica su osuđena na smrtnu kaznu, jedan na smrtnu kaznu – uvjetno.
Uvjetno na smrtnu kaznu!?

Kaj to znači?

„Dobar dan.“
„Dobar dan prometni policajče, što sam napravio?“
„Nisi se vezo, baaam!“

Kad bi se u Slijepoj Snašoj tak postupalo sa svim lopovima, bilo bi nas manje od Slovenaca.

——————————————————-

Inače, Gloopan je džentlmenski prepustio karte Cici koja će doć po njih danas na moje radno mjesto ili ih neće vidit, a mene strašno zanima kako će izgledati utakmica Makedonija-Srbija.

Bilo bi baš lijepo kad bi naši kulturno navijali za Makedoniju koja je fakat ugodno iznenađenje ko mi onomad u Engleskoj.

A i Kire je skoro pa naš…

Čovječe, pola svjetske mafije ima hrvatske putovnice, svaki drugi crnac u Dinamu, a oni nisu u stanju žicnut najefikasnijeg rukometaša svijeta koji igra u Zagrebu…

Pa, Makedonija, sakame pobeda, ili kako je Vinko napiso na fejsu – Makedonija do Oslo!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Ko ima Herbija da sprži, slutim ovisnost, Mare, fala za čimpanze!!!

Pripetavanje za nagradnjaču!!! Plus nova kolumna na Usporedi.hr

Kolumna: Techno(Riba)Fish – Mali Tehničar

Ja sam Ribafish, pivopija, curlingaš, bloger, globtroter, hedonist, ex-plivač, urednik u Playboyu i rastavljeni tata.

I mislim da se navlačim na Wii.

Jednom davno, dok se još za Slovence u skijanju navijalo – bio sam ovisnik o igricama.

U biti, onda to još i nisu bile igrice u današnjem smislu, nego hrpa točkica i rupa za točkice, pa je Samantha Fox Strip poker izgledao kao podloga za goblen.

Ali sam ga svejedno igrao.

I pobijedio.

I morao škiljit s vrata sobe da na prastaroj televiziji vidim sjenoliku toplessnu sliku sisate pjevačice prema čijim je glasovnim sposobnostima Maja Šuput – Carreras.

Televizija je bila veličine gumba za pojačavanje tona moje današnje Panaslonik plazme, a uz Spektrum smiješne memorije je bio smješten i kazić koji je za učitavanje tulio neki cvilež pet do deset minuta i vrlo često u osmoj minuti na ekranu napisao „Load eror“.

Iako sam tada mogao onom tko mi je uvalio lošu OR WO kazetu izvući testise kroz nos, iz ove perspektive, bilo je to jedno divno, nevino doba.

Ali kad sam treći srednje proveo grbeć se uz Match Day, Match Point i Hat Trick, dok su drugi mahom proševili, shvatio sam da možda i nisam na pravom putu.

Pa sam nakon služenja JNA s gnušanjem odbijao turnire na Amigi te njezino veličanstvo PlayStation.

S obrazloženjem da je to vjerojatno isto kao i kokain – možda i je super, ali nit imam para nit želim bit ovisnik.

Nije da me nije rajcalo, ali sam se uspio izvući.

I onda dugo dugo ništa, poneki fliper ili Arkanoid na kompu, pa dobijem sina, raspekmezim se i povučem ručnu.

Smanjim izlaske, izbacim treninge, koncentriram putovanja, gledam i uživam kako Žmrmbljo raste i raste.

I počinjem se nervirat kad mi zasjedne za kompjuter, odma mi ikona naopako metne i hiti Logiteča na pod, a Logiteč se ne sljubljuje s podom, a kad im u Logiteču objasniš oni slegnu ramenima, a meni baš mio Logiteč.

A još mu i najbolji frend (Roku, ne mišu) već čeprka po Nindžama i Kornjačama, i guta starog dok s ekipom trtlja noćima po nogaču…

Pa si mislim.

Ono, mom sinu će sigurno bit malo neugodno kad mu frendovi skuže da mu tata ne zna vozit bicikl.

To kužim i žao mi, ono seksat sam jedva nekak naučio, ali vozit…

Ali kad saznaju da doma nema nijednu konzolu – pa mogli bi ga izopćit!

I pitao ja Beru, našeg čovjeka za džidže u Playboyu, da šta ima od tih konzolizirajućih noviteta da je interaktivno, a ne da mi malac ima ravno debelo dupe od nekretanja i čmrljenja ko saborski zastupnik.

I reče Bero Wii, i kupi Riba od prvog fuša Wii, i dobri mu ljudi to spoje (hvala Kojotka!), i dovedem ja mališu kod sebe doma jedan od tri dana kad mi pripada ter mu pustim Wii Sports podskup golf.

I oće to!!!

Boks mu nije lego, bowling i baseball ne kužim ni ja, tenis pak meni nikako nije sjeo jer mi svaka druga ide u aut.

A Minimoj hoće golf pa golf.

I dalje mi nije jasno kak treba pravo puknut, zašto mi onaj pimpek na skali kad pređe na crveno počne zavijat lijevo ili desno i koja je razlika između ljubičastog i crvenog vjetra, ali kad dijete veseli…

Samo, nastaje sićušan problem da Junior u tim godinama (3,4) baš i ne voli slušati objašnjenja o brzini vjetra, kutu udaranja i nagibu padine (iako je upravo on slučajno stisnuo gumb na kojem se pojave izohipse!), pa se sve više igranje svodi na to da ja učitam nas dvojicu i igram za nas dvojicu a Rok mi naređuje s kauča.

Bravo tata, bravo Roook!

Image Hosted by ImageShack.us

Pa se ja igram i vježbam izbačaj (s jednom rukom, doduše, jesam, varalica sam), ali na svakih mojih desetak udaraca bogami, digne se i klinac i odvali neku piruetu s naglaskom da mu je apsolutno najdraže kad okine u vodu.

A kad Lima zakrmi, tata umjesto da fuša – odvrne Wii sport-boks i budi mišiće za koje nije ni znao da postoje, one sa strane, preko rebara.

Jako dobar osjećaj, skoro ko seks.

Kad ga nema.

Tu nastaje problem jer ne znam kako se pravilno trebaju držat đojstici i jel se treba stiskat pucanje ili ne, i zašto su pauze među rundama tako kratke, i zašto me ne sluša i ne štiti kad krepan držim gard i mičem lijevo-desno…

Al i dalje gradim svog boksača, iako sad kad sam na 600 bodova za pobjedu izgubim tri boda, pa mi i tu lepršaju upitničići.

S druge strane, kad razmislim da mi je najveća aktivnost okretanje palačinki i nošenje mineralne na prvi kat – Wii je zakon, iako me sve strah da ću okinut šakom po plazmi ako joj se nastavim približavati pred kraj treće runde.

Zašto ne volim instruktoricu na Wii Fitu te kraj kolumne pročitajte odma na [LINK=http://www.usporedi.hr/vijesti/pogled/2375/]USPOREDI.HR[/LINK]

—————————————————————-

Bombonjeru Leta 3 osvojio je…

Gloopan, jeee, javi se na mail za primopredaju!

Bedwilka je za dlačurinu druga pa joj pripada utješna nagrada da joj na uho otpjevam “Ekvator i Paralele” kad popijem koju, dakle na Planici.

Čestitke, i hvala Dallas Recordsu na DVD-u.

——————————————————————————

Za Young Knives se konkurencija pooštrila, pa dajem priliku svima koji su se potrudili u prvom krugu (Smile i još troje) da to poboljšaju u drugom.

Nagradno pitanje je:

Smislite gluplju reklamu od one za ENC s Vorijem i Duvnjakom, jadni dečki na šta moraju pristat zbog sponzora repke…

Al ga rasturiše sinoć, alal vera!

Još da je neko pogodio ono smeće Barufeta ičim u otestisje za ono što je Džombi onomad napravio u Barci, djeca mu za Baskiju igrala…

Nagradnjača za Young Knives!

Dijeli se Bombonijera i DVD Leta 3.
I to nekom od ovih deset.
Pa vi glasajte ko vam je najbolji:

1. Jelena Vukosav – P* je ziva zato sto jos nije umrla od pustog krvarenja

2. Braintumor – P* nije živa jer:
3.14*ka(Ca)+č=Hg
3.14*40.1+č=200.6
125.9+č=200.6
ali
Pi*Ca=Živa(hg)-č
tvrdoča =74.7č-a
ispada da je živa p* arsen – otrujmo se!

3. Socijalnacenzura – jer da je mrtva, više bi smrdila!!!

4. Nemetz – Živa je jer ispunjava biološku definiciju života:
– ima metaboličke procese
– sposobna je rasti i razvijati se
– odgovara na podražaje iz okoline

5. Francesko – zato što p* nije sapun da će se potrošiti!!!

6. Ivana – jer nekad ima otrovna isparenja

7. Neverin – jer je p* kao i more izvor života

8. Gloopan – Jer je p* pa se boji umrit!

9. Rin – P* je živa da bi aleksandar stanković mogao trčati za njom sa sakoom…

10. Bedwilka – P* je živa jer nije K* da uvene

DVD Leta 3 svojom izjavom zaslužuje:
1.Jelena Vukosav
2.Braintumor
3.Socijalnacenzura
4.Nemetz
5.Francesko
6.Ivana
7.Neverin
8.Gloopan
9.Rin
10.Bedwilka
  
Free polls from Pollhost.com

Ali to nije sve!
Dijele se i karte za koncerat mladih oštrih Brita “Young Knives” u Pauku u subotu!!!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Tko prvi odgovori na pitanje čemu služi unutarnja traka na kružnom toku ili rezervno:
“Čija majka crnu vunu prede?” – piči na koncerat, karata komada dva!
Vrijeme sad i pravac na pop – punk – rock – indie provod!

Za kraj jedna forvarduša današnjeg četnika koji je nekad bio pjesnik (a Johnny mi prevodi Ilijadu na Svahili – kud mi odose uzori…), a danas je jadan, ali ga svejedno još uvijek zna ubost!

Bora Čorba Obami:

PREDSEDNIČE OBAMA,
OKRENI SE KA NAMA.

POGLEDAJ NAS GARAVI,
MI SMO DOBRE NARAVI.

NAS SU SRBE JE*ALI
I KAD NISU TREBALI.

MI SMO SE KURAŽILI,
SAMI KURA* TRAŽILI.

MOLIMO TE, LEBA TI,
NEMOJ NAS I TI JE*ATI.

VI STE, CRNCI, KURATI,
NEĆEMO IZDURATI!

Da, znam, ne volim ni ja zvjezdice, al podržite me u nastojanju da više ne psujem na blogu. Grozno mi je kad nekaj opandrljim pred Rokom…

I kaj stvarno nema nikog u Kelnu?
Najbližu sam ponudu dobio iz Muenstera…
Ajmo, hilfeee!