Zdravstvena birokracija VS Ribafish

Zdravstvena birokracija VS Ribafish

Dakle, fakat nije fer da ljudi koji studiraju 7 godina, stažiraju 2, specijaliziraju 5 i onda s 35 počinju tamo gdje sav ostali svijet kreće s 23 godine.
I onda rade za crkavicu od 6-7000 kuna.
Pa nije ni čudo što se poneka crna ovca odluči primati mito, kad već država to dopušta.
Uglavnom, ne želim dati mito, ali želim pomoć kad mi se nešto dogodi jer uredno plaćam zdravstveno svai mjesec.
Na telebankingu odma iza struje, telefona i vode.

Naraslo mi treće jaje, bezopasni edem koji može postati opasni edem ako se upali.
Ne mora se upalit, ali kad ti se testisi gombaju s malom jabukom, to ti ide na penis.
Preneseno.
Preneseno deset centimetara…

U Hrvatskoj, ako nemaš jako puno novca i svog osobnog liječnika, ostaje ti dug i težak put do tvojih prava.
Cijeli život mrzim čekaonice jer ne znam što se događa iza onih teških vrata da moram čekat satima iako sam sam ko prstić.
Ali čekam, jer nisam od onih koji će kucati tamo gdje piše da je kucanje zabranjeno.

Pa čekam.

Dan prvi.
Doktorica opće prakse – pa di si Ribice, nema te dvije godine
– A znate da ja dođem kad se skupi
– Pa šta je bilo…
I sad ja uz redovite ventoline, klaritine i pilule ine dođem i do tertio testisa i moja najdraža doktorica me uputi urologu.
Izgubljena dva sata.

Dan drugi
Kod čika ureta u Sestrama Milosrdnicama čekam pola sata, simpatičan mladić mi petlja oko piše ( o tempora o deflores), kaže da je s jajima i pišom sve ok i napiše da odem kod plastičnog kirurga.
S parkiranjem – 2 sata vremena.

Dan četvrti (doktorica radi drugu smjenu)
Kod doktorice naletim na praznu čekaonicu, čekam s duhovima pol sata i još pol sata mi o životu, i dobijem uputnicu za plastišu.
Pitam deset ljudi, svi kažu – KBC Dubrava.
Svega sat i pol vremena.

Dan peti
Zovem KBC Dubrava na tri telefona, na svakom su neugodni i tjeraju me na drugi.
Dođem do tog trećeg i gubim dva dana na zvanju istog, jer na stranici ne piše treba li se telefonski naručit na pregled ili doć osobno.
Okretanje tri broja oko 250 puta… Izračunajte sami…

Dan sedmi
Dolazim u 1 u KBC, čekam pola sata, dođem na red do sestre iza prozorčića i kažem da bi se prijavio na pregled.
U 3 moram bit po Roka u vrtić, reko, taman da vidim usput onaj tepih u tepihlandu, crveno-crni za 2600 kuna, mislim da sam se zaljubio!
Kaže sestra, evo sad će vas doktor pregledat, pričekajte.
Sat vremena kasnije žicam uputnicu nazad jer ako ne pokupim Juniora na vrijeme… Bolje da ni ne zamišljam…
Sestra mi ne daje uputnicu nego kaže da dođem sutra u 8.
Od centra do Dubrave… 4 sata vremena

Dan osmi
Dolazim u 7.45 u Dubravu.
Štreber.
Nadrkan doktor dolazi u 8.58.
Ne vjerujem ušima, ali prvi sam na redu.
Knedla u grlu ko glavić od Siffreddija.
Doktor nervozan, blajhan, isti Mić Bjukenon, Hercegovac.
– Šta je ovo, koji si ti?
– Dobar dan, ja sam bio jučer, ali sam morao po klinca u vrtić, sestra mi je rekla da dođem danas.
– Nemam ja ništa u kompjuteru, pojelo ti uputnicu, šta je bilo, skidaj da vidim
Skidam, lagano se nerviram jer sam i dalje nasmiješen i servilan jer me strah ko pseto…
– Šta je to? Ko je tebe vamo slao, to kirurg treba radit, odi kod jednog, on ti je dobar u Sestrama milosrdnicama…
– Ali poslali su me od tamo ovamo preko opće prakse
– I sad ćeš opet na opću praksu jer ti uputnica više ne vrijedi, i zašto bi ti to rezo?
– Pa smeta me, a frendovima se upalilo pa je i bolilo…
– Nisu sve upale iste i ne upali se svakome… Sljedeći…
Pola sata vožnje do centra, sve skupa 2 i pol sata.
U čekaonici je bilo 40-ak ljudi koji su svi čekali tih sat vremena dok nije bilo nikoga iako je trebalo bit nekoga, dakle država je oštećena za 40 radnih sati, odnosno jedna firma od osam ljudi cijeli tjedan.
Dobro, pretjerujem, al kaj ne bi bilo fino da ti kažu kad ćeš doć na red, bar okvirno…
I jako su im seksi sestre i doktorice na praksi.
Mislim da imam fetiš…
Doktorica opće prakse, pokupio sam bronhitis i kugu u čekaonici, čekam dva sata.
Al imam uputnicu.

Dan deveti
Pičim u Milosrdnice, srce im milosrdno bilo…

Balada o jajetu – Jaje i ja

Usro sam se
A znam šta je
Odo rezat
Treće jaje.

Osjećam se
Tužno jadno
Sve je došlo
Iznenadno.

Stanje mi je
Čak i gadno,
Nije jaje
Čokoladno.

Zasro sam se
Kao vepar
Oću jaja,
Neću nepar.

Sad bi legla
Tiha misa
Još bi djece
Od testisa.

Rasplakat se
Niko neće
Što odlazi
Jaje treće.

Treće jaje
Nikad više
Ode Riba
Kod Plastiše.

Preznojih se
Svakim dijelom,
Pičim čiči
Sa skalpelom,

Svom u bijelom,
Nije čudo
Da odstrani
Viška mudo.

Kolko trebam
Imat jaja
Znade čak i
Čika Baja.

Moja jaja
Čvrsti greben,
Oprašta se
Mali edem.

Ode edem,
Neće sranje,
Gazda sluti
Teže klanje.

Prestati će
Edem rasti
Kad izvade
Kilu masti.

Prelila se
Puna čaša,
Ode jaje
Harambaša.
Zato ljudi,
Dršte fige,
Odoh trgnut
Jedan dige.

Stiv
Napisano 43 minute prije odlaska u KBC Dubrava. Mama….

Mala enciklopedija hrvatskih bombona 1975-1990.

Bonkasi – sjeti se kako se cuclalo nekad…

Volim kupovati.

Kad odem u šoping, obavezno obiđem sve police.

Imam sistem da se držim desne strane.

Onda obiđem cijeli dućan po vanjskim rubovima, i kad sam odradio taj kockasti „U“, onda lijevo-desno dok ne obiđem sve.

Pa ne ostavim manje od 500 kuna jer pijem najskuplje mlijeko i najcrveniji špek i uvijek moram kupit neku sitnu glupost tipa balona za Minimoja i neku veliku glupost za velikog Minimoja – sebe.

Tako imam staklenik/rasadnik za zimski vrt sa začinskim biljem i policu iz Lidlota.

Od kojih bi možda mogao sastavit maketu bruklinškog mosta ili malog Godzillu, ali staklenik i policu – ne.

Nisam tip od slatkog.

Oću pojest slaju, kolač ako je već na stolu, čokoladu ako mi je gurnu pod nos.

Ali nije da imam potrebu.

Ubijem dvije vrećice smeđeg uz kavicu, muesli i to je to.

Neki dan sam tako bauljao s kolicima kad se zaustavih pred policom s bombonima.

A tamo – Šumi bomboni.

Ali Šumi od mandarine.

Ako izuzmemo PEZ za Juniora, nisam bombone kupio valjda 20 godina.

Dolazim doma, raspoređujem stvari, ostaje mi vrećica s bombonima koju stavljam među tjesteninu i umjetne juhe.

Uzimam jedan bonkas, odmatam papirić, zavalim se i zatvaram oči…

—————————————–

Prvih se bombona sjećam negdje oko 1975. kad sam imao 5.

Pa ako sam negdje pogriješio, slobodno ispravite, i ako sam štogod zaboravio – dodajte!

Cedevita

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Oštri bridovi, kockast, lakše bi felgu od Wartburga pregrizo.

I nekako mrvu masni ali rastresiti kad je trebalo.

A uvijek ih je bilo u apotekama, kad bi te starci vraćali od doktora i išli uzet sirup za kašalj pa se smilovali kad bi ih pogledao onim staklenim bubanim okama.

Bilo je tu i Vitergina, ali on nije bio za klince.

Kasnije mi se zgadio jer bi se prebrzo topio u ustima.

Kao i ona srpska Dekstroza, koja je bila daleko prezasitna i gnjecava.

Cedevitin brat identičnog oblika bio je Pepermint.

On mi je došao kasnije, kad si skužio da je jednostavnije pocuclat jedan bombon nego oprat zube.

I opet ti oštri bridovi i masnjikavost.

Danas je redizajniran i smekšan.

Čak je i geometrije pošemerena.

Tu su bile i granulice u maloj kutiji – Mini-cedevita i Mini-pepermint.

(A Pepermint je bio sjajan. Ko mini stol za pingić s onim utorom u sredini…)

Idealno za ubit vrijeme kad ti stariji tipovi u parku dignu špekule.
I dosta rastresitiji ukus, finiji…

Klasici su tih dana bili:

Bronhi – herbalna karamela na bazi koromača koja je imala najbolju sezonu u povijesti 1978/79 kad su bili nit pretvrdi nit premekani

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Kiki – voćna karamela na bazi nečeg finog kiselog i “even more plomba friendly” od bronhija

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Pepermint s čokoladom – jeziva kombinacija zlo bijele vanjštine i crne punjevine

C-vitamin – cedevitin samozatajni brat. Loše

Herbal – nešto nedorečeno, preslatko, prozirno

Mentol – heksagonalni preslatki i pretvrdi komad plastike

505 s crtom – tvrdo čudo bez punjenja od pet okusa. Samo je onaj od naranče bio fini. Za sve ostale su se kasnije na vrećici počeli pisati oni silni e-ovi

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Visoki C – slovenski sjajni voćni bomboni, idealni za ciclanje, ali bogami i za brzinsku grižnju, lom petica i šestica te povremeno gutanje istih a sve u svrhu cuclanja slasne iznutrice

Slatka tajna (nešto kasnije) – odurno slatka i nedefinirana loša kopija Visokog cea. Jako loša

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Gumi – slovenski gumeni bomboni koji su nestali osamdesetih, a meni su i dan-danas pojam za savršenstvo. Pisalo je da su od eukaliptusa, kasnije ih se kopiralo, ali nikad nisu ni dotaknuti

Šumi Jabolko – novitet među bombonima jednak izumu daljinskog samoupravljača. Prekretnica. Umjesto deset minuta sisanja za dolazak do srži – tu su bile zbušene dvije rupice iz kojih bi nakon par sekundi izšištao kiseli jabučni sadržaj i drkuljio nepce dok bi ti zatvarao oči od sreće.

Vau vau – Prva kućica nakon mini-cedevite a prije tic-taca. Okus žalostan, ko iz šinteraja

Kavabon – kao čovjek koji se do triesttreće gnušao kave jer ga je podsjećala na naviku od staraca da uz kavu popuše 40 cigareta – probao sam ga dvaput i oba puta ispljunuo. Nisam mu dao priliku…

Fru-Fru – loš, pretvrdi slovenski odgovor na Kiki, ali upečatljiva reklama čiji je poprilično reterdirat refren išao «Frufrufrufrufrufrufrufrufrufrufrufru, dobar dan, dobar dan frufru.»

Draže jaja – slovenska šećerna jaja koja sam vidio jednom u životu u
Korčuli i proplako od smijeha kao kad smo u Pragu vidjeli «Veprovu Kitu»

Meli – loša karamela

Prsne karamele – slatki tvrdi izbljuvak

Tofifi – jel to bombon, ili…

Kola – gumeno smeće. Čista nafta

PEZ – kiselkasto veselje u debilno malim pakiranjima. Al se dalo navuć. Sjajna propagandna mašinerija s plastičnim igračkama…

Helf – herbalno tvrdo, više tvrdo nego herbalno, iz nekog malog mjesta na nekom otoku a nije Nedelišće iako se tamo radila neka žvaka. Spašavala ga je lagana kiselkastost iako je ubijao od šećera

Rondoment – preslatki pepermint glupog oblika

Rondo C – plastični okus naranče. Debilna reklama s Monikom Exkravić
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Grejp – Galenika, totalni laboratorijski izdrk ali s genijalnom aromom moje najdraže voćke. Nestao s Hrvatskom…

Negro – Odžačar grla, legenda ali meni nikad dokazana. Uvijek bi gubio bitku pred Bronhijem, osim kad bi me dočekali sljedećeg ljeta na moru u istoj košarici…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Supermint – sjajan pepermint, Rondoment s rupom, mrvu nježniji izdanak klasičnog peperminta. Kasnije dolazio i u jako dobrom voćnom izdanju.

Preteča TicTaca u kartonskoj kutiji – mali mentoli debilnog, nedopečenog oblika. Sjeća li se neko imena?

Bomboni iz posudice – iz Trsta i Švabije, tvrdi, loši i zubotrgljivi

A tu su i ovi moderniji, nakon kojih gubim kontakt s realnošću na petnaestak godina dok ne dobih nasljednika koji voli sve što vole klinci oko njega, pa se i ja moram prilagođavat!

Tic-Tac – toliko reklame zapenis… Masnjikavi, tanki, jadni… S glupom i besmislenom koricom

Haribo – rijetki pederi čiji su roditelji išli u Graceve i Trstove donosili su ta čuda. Ne znam je li to bio više inat kapitalističkom govnetu ili pak čista zavist, ali koeficijent žvačljivosti mi je uvijek bio prenaporan pa se nikad nisu pelcali. A i onaj iritentni Švabo koji ih reklamira na RTL-u i PRO’ me uvijek samo odbijao…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Golia – tvrdi plombomrzni užas iz Trsta

m&m – uvijek sam miješao one čokoladne (pregorki, razmazila me Kraševa Toblerona) i voćni za koje sam mislio da su čokoladni pa ih probao prvi put pred tri godine…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Švapski paketi zamotanih nebrendiranih bombona na kile – od rođaka s arbajta za Božić. I opet su ih dobivali drugi, ali osim količine – ništa pametno

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Fišermens frend – nove generacije, simpatičan mentolčić osim onog s disolvo efektom. Preskupo

Mentos – i opet iz neke nove generacije. Previše boje, premalo karaktera
Orbit dražeje – umjesto da ulažu u okus, ulažu u loše reklamiranje. Osim one di kolibri vadi govedinu iz međuzublja! Zakon!

——————————————

Sad mi se čini da sam ih bar deset preskočil…

Aj, cuclali!

Slovenski brancin za englesku kraljicu

Slovenski brancin za englesku kraljicu

Sjetim se s ovim naslovom iz Jutarnjeg onog starog – kako počinje recept za cigansku tortu:
Ukradeš tri jajeta…

Gle, ima veze sa zadnjim postom!

Dakle, idem rezat, al ne znam dobrog plastičara.
Ima neko neko ugodno iskustvo s čika Plastišom?
Vjekoslava, Sunčica, Severina, Josipa i Nina, molim vas da se ne javljate, fala…

Dakle, ugostiše (U Gostiše, Same) Slovenčad, pokvareni (S)Vinjetoidi (ne svi, naravno, samo ovi koji su smislili taj pederluk, Bosanci im djecu radili… Ah, pa već jesu…) englesku Kraljicu te majku.
I počastiše je tradicionalnim slovenskim jelom – pečenim brancinom

I odma mi padnu napamet one Pervanove i ine fore, poput:

Kako se zove slovenski brancin?
Siroče!

A onda pročitam da je iz uzgoja.

Damn…

Za sve koji su propustili štalu u KSETu i Palachu:
Hockey song

Pa podijelite veselje s ukućanima!

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ko ide u IKEU, halooo, treba mi policaaaa!

Jel se neko razočarao u LG ili Philips plazmi?
Ili LCD-u?

Zašto Surinam ne igra prvenstvo Južne Amerike?

Čemu stremim?

Loš dan…

Al zna se ko će ga spasit!!!

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Odo ja.
K.

Deux ex splachina – kako ću rezati treće jaje…

Deux ex splachina, iliti – kako ću rezati treće jaje…

O svojem trećem jajetu, tertio testisu ili trećem kamenčiću od kur*a, već sam pisao i prije – Raspad 37-godišnjaka 2.
Udomaćilo se, na toplom je i mehkom…
Ali raste.

Neki dan sam s Karlitom nakon više mjeseci posjetio bazen.
Izgledamo ko morž i mlado, al se ne damo.
Pa smo već bili i još jednom.
Na Mladosti je tuš glupo leden, na Utrini je gužva ko u guzi Modnog Hračka.
Al nema predaje, jednom tjedno – mus!

I sretnem Šuška, potpunog plivačkog luđaka koji dere dnevno petnaestak kilometara, a pritom je i doktor pa ga uvijek trznem za neku plivanjem izazvanu bol.
Ovaj put ga nisam ni stigo niš pitat.

“Dobro jesi ti normalan? Gubi se rezat taj edem dok je još veličine jabuke…”
“Ali doktore, strah me je. A i boli samo kad ga preveć trljam…”
“Mali ne seri, idi kod urologa da te uputi kod plastičara i reži to!”

Treći testis, u daljem tekstu TT je dobio ime jer je odma do desnog jajeta.
Malo niže.

I smeta kad hodam duže ili plivam duže ili seksam duže pa dobijem u nj slučajno laktom pri oralki.
Uglavnom, nije da užasno smeta i fakat ga rijetko osjetim, ali ako sam već mogao staviti zavjese u dnevnu sobu, zidni cd plejer i ogledalo u zahod (Sine, hvala do groba) te ine vaginarijice po stanu – red je da i sebe malo dotjeram.

Koristim priliku da žicam prvog ko ide u Ikeju da mi donese ovo:

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Trop Shop! Zahodski držač za novine “Spontan”, spontan poput abortusa uljepšat će i vaše jutarnje klonjiranje uz najdraže vam štivo!

Plaćam deset eura u eurima i kavu!
Aferim!

Dakle, bio sam kod svoje općepraksne doktorice, istračao cijeli kvart i dobio novu pumpicu (ne tu pumpicu, pervertitititi) te uputnicu za urologa.
Rekoh, bolje urolog no neurolog (to je urolog koji daje negativne dijagnoze?) te se zaputih u ambulantu.

Uđoh, ispričah, legoh i onda to…
Skini gaće…

Ne znam kako vi, ali meni je uvijek bilo jezivo neugodno pred doktoricama pokazivat ono čime nismo zadovoljni mi koji imamo ispod 20 centi, a to se ne stidimo priznat ko u onom glupom kvizu…

Inače, u Playboyu od studenog možete pročitati sjajan članak Chipa Rowea “Seksualni mužjak V” u kojem donosi nove činjenice kako je prosječna duljina penisa na svijetu 12,7 cm, pa sam s još par frendova prigodno proslavio ulazak u itekako nadprosječne!

Uglavnom su mojim visuljkom tijekom sistematskih titrale starije doktorice koje ti prime Nestaška Načića poput kokošjeg bubrega pri trančiranju iste, povuku jajca i nešto zapišu u karton, dok se ti crveniš ko polje ubermenstrualnog turbokrvavog bladimeri maka s ciklamama, dok u pozadini Idoli pjevaju “Plamene zore”…

Ali i pokoji doktor.
Pa je neugoda 103 puta veća.

Dakle, ne znam jel to normalno, ali nije mi baš nešto dobro kad mi neki striček kopka po genitalijama.
Kao ni mom najdražem Pishi Trovaču, koji se pritom, već u čekaonici zavuče kao parking ili kartica za cestarinu ispod sjedala ili bilo gdje nedostupno…
Iako je to puno bolja reakcija nego da se uspravi, al svejedno…

Anyway, doktor mi je rekao da to nije ništa strašno i da trebam nać plastičara koji će to i brže i bolje (a ne brže-bolje) zrezat od ljudi iz hitne jer su to ipak ljudi iz hitne.

Rezat.
Koja gruba riječ.
Rezat na centimetar od jajašaca.
Tri centa od Kobasička.
Oštrim komadom zlog tananog ter ledenog metala.
Fak…

Odma se sjetim neke onomatomišopeje iz Alan Forda ili scene pred pingalicom u Smislu života Montija Pajtona…
A kako dobro kaže Aparatczyk
– neću moć ni snimit film jer više neću bit mutant. Ispadam iz konkurencije za pornić “XXX men”.

A, ako, recimo, legnem…
Daju mi anestezijicu i probudi me teta sestra i kaže “Gospođice Jakopović, operacija je uspjela…”
“Ali ja sam gospodin!”
“Više niste, oslobodili smo te viška, sad si samo jedna od nas, buahahahaha…”

Prokleta mogućnost izbora…

Dal da kukavički ko slučajno zaboravim zvat doktoricu i pitat za plastišu te čekam da jabuka otpadne sama od sebe?
Ili da stisnem zube i zvrcnem i podam se do zuba naoružanim ljudima pod zelenom krinkom u gumenim rukavicama…

S pumpom za bicikl ne ide, pitao sam…

Hilfe!