Albanijo, evo me!

Nakon što odradim težak i zahtijevan poso u žiriju za izbor Miss Dubrovačke Županije (hvala Kult Magazinu – Toniju do groba), odo ja po svoj jubilarni 46. pečat u pasošu.

Albanija, zemlja bunkera, sladoleda, šampita, bureka i Skenderbeja – finog konjačića.

I navodno najljepših žena na svijetu prema tvrdnjama zstarog znalca – DMJ-a.

I to rutom koju mi je mudro reko debeli albino gumiflex Francuz imenom Via-Michelin – preko Trebinja, Nikšića, Skadra do Tirane.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Tamo prećorim i drugi dan radim fotoreportažu o albanskim mikropivovarama.

Dobro, osim što sam retard jer volim istraživačko novinarstvo i što je Dvina Celer goli penis za mene, jel neko bio dole, čega da se bojim osim za ogrebotina na rent-a-caru, nestanka rent-a-cara, nestanka bubrega, loja, kaj pogledat, na kaj pazit, di da spavam i kaj da jedem jer volim da jedem…

Ima neko rođu ili frenda u Tirani za vodiča?

A sada riješite jedan test.

Ali iskreno!

Dakle, kasnite na posao i krenete prečicom kroz park da uštedite minutu.

Nasred parka naletite na curicu koja se sva zaprljala sladoledom.

Što ćete napraviti:

A) Ono, kasnim i nemam se vremena zamarat sitnicama

B) Kupit ćeš joj preko volje novi sladoled da ne cendra

C) Stat ćeš, ponudit se da je počistiš i kupit joj novog slaju

E
sad,
kad
si
iskreno
odgovorio,
pogledaj
sliku
i
promijeni
mišljenje!

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

3. Prvenstvo Hrvatske u Curlingu

Poredak 3. Prvenstva Hrvatske:

Muški
CC Zagreb 15 bodova (7-1-1)
CK Vis 11 bodova (5-1-3)
CK HPB Čudnovati Čunjaš 8 bodova (4-0-5)
CC Legija 2 boda (1-0-8)

Žene
CK Zapruđe 9 bodova (4-1)
CK Croling 1 bod (1-4)

Prvaci Hrvatske u curlingu, CC Zagreb u muškoj i CK Zapruđe u ženskoj konkurenciji, predstavljat će reprezentaciju Hrvatske u curlingu na predstojećem prvenstvu Europe u Örnsköldsviku u Švedskoj.

U biti, bilo je sjajno.

Igrali smo s tri skipa (kapetan, onaj koji zadnji igra. Ali i ne mora. Uf…) i sva tri su dobila tekmu!

Pobijedili smo Legiju pred dva tjedna – tulum!

Stokući (ovaj simpatični koji čuči kraj debelog ćelavog)

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

se ovaj i prošli vikend ženila sestra pa nije mogao doć (a kad ne igra Stokuća to je ko ćevap bez luka i prdac koji se ne čuje ni ne smrdi), i onda je moj egotrip rekao da će Ribafish biti skip.

A kako su šanse bile jedan prema milijardu i pol da se približimo Visu (koji je prokleto ozbiljno shvatio bavljenje curlingom – svaka im čast), ušli smo u tekmu s njima dosta opušteno i odlučili pokazati zube.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

I dobili ih.

U biti, sami su sebe dobili, jer su imali zadnji stone i sve u svojim rukama.

Ali kako i ćorava koka ubode zrno.

Isuse, koja sreća, koje veselje i koja uljuljanost da na osnovu te sreće možemo i opet imat sreće…

Pa sam si ja umislio da znam igrat.

Pa sam se vidio kako mi u susret leti prekrasna mulatkinja enormnog dojka koja me grli i uručuje olimpijsko zlato dodirujući me stalaktitnim bradavicama, sve dok me Sin nije pogodio čarapom u glavu i reko – Riba, hrčeš.

Pa smo se naslavili i napivili i vrlo lako pobijedili Legiju (nisu došli) te pružili više nego solidan otpor Zagrebašima koji su ipak miljama daleko od nas, a još su bili i nadrkani jer ih je dobio onaj isti Vis koji smo mi netom odrali.

Prvi put u povijesti Čunjaša, ekipu je skiperiso Sin, a igrali su i Puf i Ogi jer je ovaj

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

u nedjelju nesto netragom po budipeštanskim birtijama….

Pa smo išli papat i pit i pit i papat i razmišljat kako sutra pobjedom nad Visom možemo biti i srebrni.

I onda je Sin ostavio prozor otvoren i ja se prehladio i odigrao najgoru partiju u životu.

Eh da je ušao onaj stone na 2:4…

To ti je taj egotrip.

Umjesto da sam pustio Sinu da bude skip, ne, majmun mora srat i inzistirat da on vodi.

Idijot, al evo, zaklinjem se da više nikad neću skipirat i da ću dat sve od sebe za boljitak Čunjaša s pozicije seconda ili thirda, ne zvao se ja Velimir…

Onda je Sin preuzeo ulogu skipa i sjajno nas odveo u četvrtu pobjedu na prvenstvu protiv Legije koja je ipak uspila okupit ekipu (Soja je još imao žig od diska iz kojeg je drito krenuo na put), i koja nas je pakleno namučila tako da je opet zadnji kamen odlučivao pobjednika.

Iako su Legijonari

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

igrali kao da su u akvariju (first ko drhtulja s genima bambija, second se izvalio jednom ko zvjezdača) skip im bogami igra ko iglica – ima dečko bolju tehniku od svih 6 čunjaša zajedno, pa smo, ako nastave takvim tempom – sljedeće godine nastradali.

Ali smo zato dogovorili prijateljski susret na njihovom otvorenom terenu u Brodu kad zalede košarkaško igralište koje im je teren.

Sva sreća pa će netko uskoro početi graditi terene za curling po Hrvatskoj – barem smo tako načuli iz gradskog ureda za nešto.

I tako.

CK Zagreb je prvi, ali ne više tako nedodirljiv kao prve dvije godine (samo im je Riba iščupo jedan bod lani, i to na sreću), jer ih je Vis dobio prvi put u povijesti curlinga u Hrvata u domaćem prvenstvu i onda im uzeo još jedan bod u zadnjem srazu.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Vis je sve bolji, Albi ima taktiku ko Ivić u najboljim danima, Ogi nas više ne nervira toliko, Boki je izrasto u pravu vedetu a ostali su zakon raja i imaju zgodne cure!

Legija je divno iznenađenje, veseljaci koji vole popit i igrat, ono što je Čunjaš bio pred tri godine.

A i dali su nam priliku da se izživimo, ko da sisu nismo dvije godine primili, hvala im do neba.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

CK Čudnovati Čunjaš – HPB ima pred sobom jedan dugi sastanak na kojem ćemo ispraviti probleme i nesuglasice iz svlačionice i napraviti pravilnik o ponašanju.

I dogovorit da drugi put nosimo tri gajbe tamnih nauštrb jedne gajbe svijetlih Krušovica te obavezno odojka.

Po glavi!

Cure bez većih pomaka, Zapruđe je i dalje ženski Zagreb, Crolingašice kao i Čunjaši moraju još puno papati, pa smo to i napravili na povratku u Siofoku.

Ali su osvojile svoj prvi bod!!!

Budimpešta je sve skuplja, porcije u restoranima su im duplo manje nego lani, kefir u dućanu je deset kuna.

Ja sam ostario i u Tescu umjesto piva kupio piđamu, komplet lopatica i kantica, rukavice za Jurića, balone za vodu, balone za bam i čoksu za Juniora…

Vremena se mijenjaju…

Prijateljica dana definitivno više nema, džaba smo kao slučajno triput prošli…

Bronca je oko vrata, pehar u vitrini, dva naporna vikenda iza nas, Stokuća dogovara turnire u Pragu i Kitzbuhelu pred kraj godine a mi još jednom zahvaljujemo sponzorima HPB-u i Beershopu na čelu s jednim od naših najboljih pojedinaca na prvenstvu – Pufom.

Hvala svima koji su navijali!

Postoji neki čiko u Rusiji koji se zove Oleg Deripaska.

Bogat je cca 27 milijardi dolara.

E pa sad, njemu je 100.000 eura ko meni onih 7 lipa koje oprostim teti u Dioni, pa ću mu stoga napisati pjesmu, e ne bi li čovjek uložio u dionice Čudnovatog Čunjaša!

Ko djetetu malom pričala mi raska,
Diži ruku Ribo, kao Deripaska!

Uspio je čovjek, para kao snijega,
Džaba stara govorila, drž se ti Olega

Ostarit ćeš i ti momak, jer godine bježe,
Pošalji nam barel koji, starino Oleže.

Sad su drugi dani, Olegu bi lasko,
Kupi ti Čunjaša, druže Deripasko!

Čunjašice jedre mlade slat će ti sto pusa,
Sto pedeset milijuna, nas i braće Rusa.

Mi imamo Krapinca a Francuzi Lascaux,
To je bilo sam zbog rime, frende Deripasko.

Šalji lovu za Čunjaša, simpatičnog stvora,
Mi želimo Deripasku za svog direktora!

Ma šalim se naravno. Žiro-račun CK Čudnovatog Čunjaša je 2360000-1101879360!

Slike uskoro!!!

Ekskluzivno: Prve slike sa snimanja novog filma!!!

Slina:

U Zagrebu je jučer pala prva klapa novog filmskog hita!

Riječ je o ekranizaciji popularnog crtanog filma

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

koji zabavlja djecu i odrasle dugi niz godina od ranih sedamdesetih pa sve do današnjih dana.

U teškoj i iscrpnoj audiciji radnog imena “Mušice mu tuste”, na površinu su konačno isplivale dvije sjajne zvijezde hrvatskog estradnog neba.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Premijera filma “Pončo i Toro” očekuje se krajem studenog…

Puna ćuna računa…

Računi, računi moji…

Mrzim plaćat išta.

Govno škrto, priznajem, ali pošteno zaradim svaku lipu pa se imam pravo malo i ispucat, iako je to naravno samo jedan Ribafishev klasični njurgavi prdac u vjetar.

Dakle, do tridesete sam molio boga da starci prodaju stan i da imam svoju gajbu

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

jer je naš veliki stan uvijek bio napučen njima kojima se i nije nešto izlazilo iz istog pa je bilo problema prilikom discipline "Kutak za spolni trenutak".

Onda sam se nadurio i s prvom pravom plaćom (ne s parama od čišćenja podruma, snijega, nošenja brašna ni žardinjera…) - otišao u podstanare.

Živio sam tako u svakakvim čudesima od podruma do garaža, družio se s kišnim glistama, žoharima veličine bajadere (ne i okusa), mravima ubojicama i nadrkanim gazdama kojima je ono što sam plaćao bilo premalo a meni (pola nastavničke plaće) daleko previše.

Pa sam dekintirao kad sam dao sve pare za Japan, Koreju i Kinu i vulvasto se vratio starcima u krilo.

Pa uskoro povaginio, jer koliko god da ih obožavam i cijenim (to sam skužio u 28-oj) – teški smo i ja i oni.

Onda sam se uvalio Mihaeli, a kad smo zatrudnili – starci su mi zaozbač zgibali na more pazit na moju najdražu babu Katu Barčot, udanu Prižmić, nadimka Kapno za koji niko nikad nije saznao otkud vuče porijeklo.

Godinu dana je gajba od 95 kvadrata stajala prazna jer je vlasnica, moja mama, rekla da je neće prodavati ni iznajmljivati za neki ured (pokrast će te), nego da eventualno mogu iznajmiti jednu sobu poštenom studentu da se time otplaćuju režije.

E sad, kako sam i sam bio podstanar, došlo je do neslaganja, jer znam kako podstanari održavaju stanove (stidim se), pa bi ja to išao svaka dva tjedna vjetrit i organizirat koji tulumčić te pritom uredno plaćao konjske režije.

Iako je danas situacija skoro pa skroz OK, Miha i ja smo se jednog dana pred godinu i pol jako grdo poklali,

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

ona mi je rekla da pokupim prnje, pa sam prnjavast uselio u rezidenciju u centru staru 55 godina s prokleto niskim stropovima, vonjem nikotina i patine u svakoj pori i infrastrukturom poput Sandre Dabo.

Našao sam se, u jednu ruku, sjajnoj situaciji jer sam konačno imao (skoro pa svoj) stan, a u drugu ruku ti se poserem – nije moj, ogroman je, star je, derutan, neuređen, zreo za temeljitu popravku, i – ne mogu ništa s njim jer sam bezlovan a treba barem 20.000 eura da to počne ličit na nekaj…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ali Otom potom Župančić.

Obećo sam se osvrnut na račune, ono o čemu nisam razmišljao dok sam trošio pare i živce od staraca ostavljajući radijator upaljen cijele noći, često i uz otvoren prozor, tuširanjem od sat vremena uz ono što ide uz tuširanje te općenito nikakvim odnosom prema štednji i racionalizaciji…

Plaća mi sjedne desetog-dvanaestog, a onda do petnaestog slijedi:

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Kredit za stan – 415 kuna mjesečno. Nije puno. S druge strane - još 18 godina. Je puno.

Struja – 83 kune. Nije strašno, ali ne znam di tolko nakupim? Toster ima tulume po noći? Znao sam da se ona lampica u frižideru ne gasi kad zatvorim vrata, mamujoj…

Plin – 130 kuna. Iako se grijem na bezbojnog gospodina a bogami i kuham (hebeš palačinke sa struje) na dva ringa, malo mnogo puno.

Voda – 46 kuna. Pa čak i nije strašno, a i dalje pijem iz pipe bez nekih većih posljedica. Ionako su prištevi sasvim normalna stvar za jednog 37-godišnjaka…

Čistoća – 107 kuna. E tu se ne slažem. Zbog tri vrećice mjesečno da moram pljunut toliko love. Kao – računa se po kvadratu. Pa kaj nije logičnije da će peteročlana obitelj u pedeset kvadrata napravit više smeća od mene jednog samog urednog? Al zna se kome idu te pare, serem ti u ruku kojom jedeš…

Gradski ured za izgradnju – 98 kuna. 98 kuna svaki mjesec da bi Bandi mogao gradit crkve u svom rodnom selu, asfaltirat put do svoje kuće, nagrađivati debele Austrijanke Sljemenuše i davati poslove svojim rođacima koji će ih sfušati, grad se urušavati, pa će onda meni i opet podić mjesečnicu. Inače, račun koji najviše i najbesmislenije skače – godišnje po dvadeset kuna. Najava? Ma dajte… Kome smeta – nek odseli iz grada u kojem je rođen. Bravo…

RTV pretplata – 73 kune. U biti, porez na mogućnost imanja radio i TV prijemnika u svojoj kući koje si platio svojim novcem da bi ti majka država dozvolila da legalno gledaš sestre Ćurlić i ostale divote… Sramota. I trebalo bi ih sve na kolac nabit nasred Jelačić placa što nikad ne najave a kamoli obrazlože poskupljenje.

Satelitska – 57 kuna. Selec. Nisam zadovoljan. Za Hustler TV traže + 30 kuna mjesečno. Gamad. A legendarni teve tussen (TV 1000) imaju u soft verziji pa mogu u ponoć gledat Taru Patrick kako se ljubi u obraz, igra Uno i pleše u dolčeviti. Ma nabijem vas…

Telefon – 150 kuna. Imam ADSL za 60 kuna i pretplatu na 90. Tu se još doda i 40 ili 60 kuna za internet, ovisno kad ima koji novi album za skinut s Demonoida. 200 kuna za sat vremena interneta dnevno i kaj zvrcnem staru ponedjeljkom. Lopovluk. Još kad tome dodam onih 200 kuna za VIP… Uf…

Pričuva za zgradu – 147 kuna. Ja mislim da tu mene neko krade, ali plaćam… Seljačina kukavična beskičmena ramenosliježna purgerska nikakva… Nekad sam si baš luzer.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Stubište: čišćenje + struja – 37 kuna. E da su svi čisti i uredni kao ja, al uvijek se nađe debil koji mi baci čik pred vrata, penis mu meduze kracima najdužima milovale…

Tu su još i članarine:
Mensa – 120 kn godišnje, al mislim da sam pametan!
Čudnovati Čunjaš – 50 kuna mjesečno, al za pravu stvar!
Hrvatsko Novinarsko Društvo – 370 kuna godišnje, al eto…

I još kredit za Klitu, registracija za Klitu, porez na Klitu, Roku u Pčelicu…

Znam da sam u boljoj situaciji od 80% ljudi, ali kad bar od nikog ne kradem i ne otimam.

I kad se volim žalit.

Eto, kome smeta, nek se ispuca u komentarima, danas odgovaram na provokacije…

Osim smartblond jer je ona pametna pa ne plaća režije a mi smo svi glupi...

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ne shvaćajte ozbiljno ovaj post, samo je granulo sunce i korijeni me počeli drkuljit iznutra pa bi tako prokleto htio kupit staru barku i otić na Jadran pisat bestselere i žderat musaku od šparova, bukvi i ušata…

I pišat u more....

A večeras Carlsberg party… Ajoj…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ne ovak, naravno!

Navodno imaju flašu s kojom se može otvoriti druga piva!

Da vidim i to čudo.

A ne da se ljudi zalijevaju kad im se otvori kriva dok odpiru čep na čep, jel tako Igore!

Piviliiii!

Povratio sam (se) na bazen!

Rijetko tako debel, nikad masniji i izbočeniji u predjelu pupota, točka tromosti na maksimumu.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Za bolje poznavatelje zagrebačke prošlosti, zgledam ko ona dva cigića s plakata za Božesačuvaj.

Kaj je najgore, moje treće jaje, ničim izazvana gostujuća masna naslaga na desnoj preponi (za koju je hrvatsko zdravstvo reklo da ono to neće rezat jer nije maligno i da odem plastičaru!?) uopće ne pluta, pa dok plivam imam filing da furam vreću krumpira na kičmi…

Utrina je i dalje pakao.

U doba kad uspijem zbrisat s posla, pol 6-6, za građanstvo je ostavljena jedna i pol staza, ispunjena tuljanima moje kategorije, ali i neuništivom bazenskom florom u vidu dedeka i bakica koje misle da su na sindikalnom izletu u Opatiju.

Ta veća staza je po nepisanom pravilu namijenjena za poluplivače i rekreativce, a jedna traka je baš za one koji se ne odmaraju, ne ljube, ne gledaju okolo i ne laju.

Ali nismo ni u Antwerpenu ni u Zurichu nego u Zagrebu…

Pa se ti dedeki i bakice razmile u dvojkama (poprečno, jedna kraj druge) s onim plastičnim kurtončićima za tuširanje ko orhidejama u kutijama na glavi i krenu polako prsno uz tematiku „kak je Milanović lepi al ima glupi pogled“, do „ne sad hortentije rezat jer bu u svibnju hladni val s Islanda“.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish
Pa ti deri svoja tri kilometra – ko da plešeš kazačok u minskom polju…
Ko kuglica u fliperu kad naleti na one gljive gore pa sama leta a ti ne moraš niš.

Pa ovom prilikom, kad već nemrem na more

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

s nadom da će neko sagraditi još koji bazen u metropoli, po mogućnosti u gradu a ne na njegovim rubovima, parafraziram jednu poznatu pjesmu artista known as WellWho IsTheLittleLion:

Baaaaaaaaaaaaaaako, bako stara,
slušaj vapaj Ribe tog.
bako,’ko te pusti,
u moju stazu plivačku?

Snage, sape nemam, da te stoput obiđem,
Makni se, bako makni se, danas jetra umire.

Uska je bako, puna je,
Moja staza plivačka.
Odi iz nje, odi iz nje.

Bako, iz staze miči se,
Riba hripi, uzdiše.
Ko slaju mi papaš živce,
Idi među rekreativce.

Ja bi plivo pravocrtno,
Ti imaš radijus moruzgve,
I kako da je sad završim pjesmu,
Kad se s nečim što simbiozno jede govna raka samca ništa ne rimuje…

Za sve koji brinu i prate, eto još par crtica iz seksualnog života tridesetsedmogodišnjaka!



Još malo i odo ja u pedere…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

PS. Fala ti Isuše, izbacilo onu ražu s mrenom s Farme…

Da bar oće neko i ovu desno iz Žlijezde pjevaju…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish