TOP 13 najmržih kućanskih poslova

Nedjelja ujutro, Rok s mamom kod dede na rođendanu, idealno vrijeme za pospremit stan!

Suočen s hrpom ljudi koji su u imeniku pod “Adaptacija” i dolaze obić moj ćumez te se onda više ne jave, shvatio sam i da bi isti trebalo malo uredit prije nego sunce grane.

Po zadnji put u ovom obliku.

I onda sunce prerano grane i skužim fleke na prozorima, paučinu na plafonu, nešto donedavno živo iza kompa te okrenem par frendova i frendica koji si iznajmljuju čistačice:

“Čuj, ova moje je dobra, ali ti popije litru loze i pred kraj malo trga stvari po stanu. Ne, neće brlju. Samo lozu. Šibensku.”
“A gle, sad smo je promijenili jer nam je ona stara krala čarape.”
“Pa ja bi ti je preporučila, al ima ti neki tik, djeca je se boje…”

Dobro, palim komp, stavljam Flogging Molly (nema bolje mjuze za čišćenje od Iraca), sučem rukave i krećem!

13. Sitni kućanski popravci
To čak i volim.
Jes da sad na toster mogu ulovit Radio Mariju, a voda u lavabou štrca bočno po pločicama, ali je uvijek gušt obrisat zasrane ruke u (tek stavljenu na svjetlo dana, dakle – čistu) krpu, mudro klimat glavom i gledat ponosno kak si nešto obavio.
Ajde, dvaput godišnje…
U to spada i gledanje mrtve plinske peći u kuhinji – plinar na crno naplati 100 kuna za sat vremena, a tolko se razlaje da ostane sat i pol, pa naplati dva, a mene je samog strah prtljat vatrom po plinu, pa bi ga ubio i rađe se smrzavam. Uostalom, došlo proljeće!

12. Pranje balkona
Metla, mišćafl (tvrdo ili meko č!? Hilfe!), kanta vode, gurkanje metlom kroz rupicu uz obavezno ispričavanje prolaznicima ili kukavički bijeg (češće).
Gle, umrlo mi cveće na balkonu!
Pa kak, damn…

11. Peglanje
Ne peglam od dana kad sam u JNA morao speglat šulju da bi izašo van, pa je progorio, pa poludio, pa se potuko…
Umjesto toga, puno više truda ulažem u:

10. Sušenje veša
Majice se stave mokre na vješalicu, hlače tresu do ludila ili dok se s rajsferšlusom ne pogodiš u oko, pa na kvačice, a čarape i gaće objese ko kulenčići i to je to.
Košulja za sprovode, vjenčanja i TV-gostovanja se protrese, zakopča i stavi na vješalicu te potpomogne kvačicama.

9. Pranje veša
Čas poslića.
F za tamni veš, 30 stupnjeva, B za bijeli (još da je za tamni T, eheheee…) i 80 stupnjeva.
Na 90 sve pocrveni ili poplavi, zavisno od crvene ili plave plahte.
Tako da se spektar boje rublja bliži ljubičastoj, ali kako nikad ne stavljam obje plahte zajedno…
Mislim, imam ja i drugih plahata, al su ove frotirne, meke i podatne poput netom punoljetnog mulatnog flafi mufića…
Problem nastupi kad shvatiš da nisi izvadio isti na vrijeme, a voziš iznajmljenu škodu karavan na sjever od Rejkjavika pa propustiš platit tunelarinu…

8. Pranje suđa
Nikad mi nije bio problem, ali ni suđe nikad nije oprano savršeno precizno.
Glupo mi je dirat sokovnik deterdžentom kad ću ionako sutra opet pit sok, neću ni oslića ni mesni doručak cjedit, halo!?
Zato i nije baš maksimalno blistavo…
Taj deterdžent mi je nekako bljak, gorkast, peče kad uđe u oko i tak, al da pere – pere.
I učtiv sam tak da gomila nikad ne takne pipu!

7. odleđivanje frizera
Naravno da se kupovao jeftiniji fridž te 1989., pa sad mladić toči ko da smo u Jajcu četrestreće.
I nekaj smrdi od 1990.
I ne odlazi van.
Ne volim ga odmrzavat jer mu uvijek treba duže neg kaj imam vremena, pa požurujem, pa pušem fenom, pa curi di ne treba…
Trebam li spomenuti da uvijek odleđujem frizer NAKON što sam oprao podove…
Al uvijek naiđem na neku zaboravljenu hranu poput bebe ugora ili graška iz 1997. (za vatrene pratitelje bloga – još su tamo!).

6. Usisavanje
Nekih 30 godina se nismo riješili Hoovera koji je izgledao, ponašao se i smrdio kao da je auspuh od Wartburga.
Od prve plaće kopio sam malog Đubrivoja za 600 kuna i za sad fercera.
Kupio sam i lavandu u tuljcu i sad znam to prosut na pod pa usisat, pa dalje usisavat pa mi stan smrdi ko kad u Kliu otvorim borić do pol.
Frend kupio usisavač na vodu za 13.000 kuna.
Drugi frend na vodu, filter za grinje, turbo pročiščivač ozona i mini bojler za 15.000.
“Gle buraz, treba ti par sati da očistiš stan, al kad vidiš tu vodu, ono zrigaš se i sretan si kaj to ide u zahod.”
Dobro, to stoji.
Ali otkud mi 15.000 kuna, otkud mi par sati TJEDNO i čemu pobogu sve to kad živim u centru grada di će uvijek bit i prašine i dima i ispuha i svega.
Da su bar po 5.000, već bi popušio…
Dakle, volim saugat, lupat po ormarima i kaučima i urlat uz mjuzu.
Manje se čuje falšanje…
I uvijek bi najrađe čeprko po onoj vreći kad se napuni jer znam da je nekaj važno zauvijek otišlo iz moje sobe…

5. Pranje podova
Slijedi neumitno nakon usisavanja i prokleto nervira jer:
– ona krpa za brisanje je smeđa od prošli put
– nikad se ne da navuć na ono plastično koje je zasrano od golubova jer ga držiš na balkonu
– treba sprat onaj površinski sloj skorenog, ne ko one kuje razasute plave kose u Viledi koje peru pod onak vilinski ko da nokte od laka suše ili tjeraju prdac
– uvijek nakon usisavanja ostane neki kamičak, nakupina muca ili skamenjeni pauk koje onda trtljam ispred sebe i nikak ih nemrem skupit na krpu
– obavezno ugazim tamo di se nije osušilo pa ostane trag

4. Ribanje
Nakon pranja suđa, obavezno prsne neki masni drek na pločice.
Pa ko Gusztav krenem fleku po fleku, prvo krpicom, pa spužvicom i onda sa žicom dok ne dođem do špahera.
Dođavola…
Polijevanje, molitva, struganje.
Špaher gotov, sad pločice oko špahera.
Mrzim strugat one koje ne idu od prve pa se sav nanerviram.
Fuck.
Isuse, kolko ih je na putu do fridža…
Obavezno odustajem i trljam samo one fleke vidljive s metra.
Još malo i mogu igrat šah ko u šahovskom komentaru

3. Sanitarije
Otkako živim sam, pazim kak piškim i kak očetkam za sobom.
Tata bi plakao od sreće da to vidi.
Tolike godine truda da majmuna uvjeri kako je to fuj – i eto rezultata u trideset i osmoj!
Dobra stara solna kiselina radi čuda, kakvi cilit gang-bangovi, kakvi veniši.
Uvijek me veselilo pustit iz stare vešmašine vodu iz one donje rupe.
Uz brdo dlaka, uvijek bi bila i neka izgubljena igračka, gumb, pikula…
I onda pederi izmisle kinder-jaje…

2. Brisanje prašine
Ne bi bio toliki problem da nisam alergičan na istu i da mi se nikad ne da vadit Alanfordove, medalje, albume, knjige, ploče, cdove i sve što tako lijepo stoji na svom mjestu.
A ako kreneš pomaknut jednu stvar – past će ih deset drugih.
Jednom godišnje ipak poludim i sve prevrnem.
Osim zadnjih desetak godina…
Pao mi onaj retardirani pjumini kroz prozor, a moram 200 metara hodat oko svih zgrada do njega.
Primam donacije.
Može i rabljeni.

2. Pranje prozora
Rijetko.
Fakat rijetko se udostojim, jer polupicajzla u meni ne dozvoljava tragove i polovične uradke pa to traje i traje.
I prvo idem obrisat s krpom, pa ostanu muce, pa uzmem novine, pa zamrvim sve (nakon usisavanja), pa su mi nokti crni tjedan dana (gore od šipka).
Pa se maknem i spremim sve, a onda dođe sunce i otkrije 32 mrlje pa ispočetkaaa…

1.Posteljina
Valjda zaostatak iz JNA gdje smo morali na štopericu uvlačit sve oko onih groznih kocki za izdrkavanje desetara.
Ne volim to delat i bok.
Blažene plahte na gumicu, blaženo ljeto kad nema šlifera…

Šest sati posla, alergija od prašine, crni nokti, muskulfiber, pjumini u dvorištu, nešto sam strgo na zvučniku pa krči, zamrzio sam Flogging Molly…

Ima neko neku tetu čistačicu za posudit?
Pliiiiiiz!!!!!!!

Dora, noćna Dora

Strgat od posla, grijem juhu i liježem.

Ovo ne propuštam. Parada pijanstva i kiča…

Kao neko ko javno priznaje da je u šest mjeseci javnog pojavljivanja na hateveu bio grozan i netelevizičan, mislim da imam pravo nabacit pokoju simpatičnu kritiku bez da se iko uvrijedi. Hvala.

——————————————————————————————————

Dado Topić u čizmama od pol metra a kraj njega ona prekrasna sirota nesretnica bosa da bi bili znivelirani. Dobro je, sad je samo za glavu viša.

Spontane sestre Valiant s jezivim šiškama. Konačno simpatične face. Dobro, ona s gorim glasom je lepša. To ide tak…

Nikolina Pišek kao sporedni lik iz pušione Denisa Lalića s očima na pol koplja

——————————————————————————————————

Dye and the colors – Zažmirim

Ne čuje se niti razumije kaj pjevaju, srećom pa se backvokalici fino vidio venerin brijeg kroz hulahopke boje vulve.

——————————————————————————————————

Hari Rončević – Ležim na suncu

Pjeva on tako i sjedi dok oko njega skakuću dvije dobre u zlatu i kožnim bisagama. Bekvokal ima dobar pušap. Šteta što je mama s njom. Da se pjesma zove sjedim na suncu, valjda bi ležo…

——————————————————————————————————

Emilija Kokić – Anđeo

I tada umre kamera… Teta fakat lepo zgleda za svoje godine. Šteta što je ona iz Vjerujem u ljubav već bila bosa prije nje. Opa! Pantomimičar! Ne, duh! Pekar? Je, hiće brašno! Ljepše je slušat veš mašinu od pjesme. Praznu…

——————————————————————————————————

Prva liga i druge – Vila

Opa, crkava matrica! Mini Jelenković u majici zvjezdanih staza (pljunuti kapetan!) i tri samostanke. Nikad nisam zavolio samostanska peciva. Pjesmu valjda neće pjevati ni rođaci izvođača na svadbi u Sijeriću. Jako zgodna teta, teta s divnom kosom, stričeki manji od teta…

——————————————————————————————————

Simpatične tete nisu duhovite u snimljenim prilozima, puno bolje zvuče uživo. Tamara i Zlata…

——————————————————————————————————

Tamara Obrovac – Amor

Džaba divnog glasa… Kako da naši ne skuže da na evroviziji svake godine mora pobijedit nešto drukčije od onog prošle godine. Nakon ne pretjerano ženstvene prošlogodišnje pobjednice (navodno je izbjegla vojsku) ne prolazi opet ista takva. Seksi buci bekvokali.

——————————————————————————————————

Duško smršavio!!!!!! Pa kog ću sad…

——————————————————————————————————

Pero Galić – Otvori mi oči

Tip koji mi je zbog kose i mogućnosti puštanja glasa poluidol – ode u komercijalu. Ko Karan nakon “Priznaj mi”. I Đibo nakon “Ne varaj me prebiću te…” Prvi simpatičan refren od početka. Fino. Dva ćelava bekvokala i majica “Vitezovi okruglog stola” – minus…

——————————————————————————————————

Antonija Šola – Gdje je srce, tu je dom

Otkad smo 1997. Antonija i ja radili kao manekeni u agenciji koja je propala brzinom naših karijera – ona je sve zgodnija. I pozdravimo se kad se vidimo. I uvijek će mi biti draga. Ali dvije drvene tete s lijericama ili čime već oko nje? Tonkaaa!!!

——————————————————————————————————

Razlika između Fodora i Duška je da je nekad Mirko i bio duhovit. Danas to nije niti jedan, ali Duško konačno ne forsira. Fodora skidam s liste simpatičnih komentatora. Lano, oddrveni se, zgodna siii!

——————————————————————————————————

Gianni Gamulin – Sanjam

Svake godine dođe pet takvih pjesmi, pretežno iz neke opskure tipa Malte ili Estonije. Sva sreća da iza njega neke četiri seksi tete navode avione…Kenjam…

——————————————————————————————————

Alen Islamović – Mirno spava kosa plava

Rajko se smije ko budala na brašno. Alen pjeva “Moja Milena 2”. Dva asa, jedna fudbalerka. Stopostotni hit Navodnog radija. Više bi uspio da je pjevao –“Mirno spava moja fudba, al ne spava OZNA, UDBA…”

——————————————————————————————————

Nikolina pršti energijom ko komad sapuna na Antarktiku. Ko da gledaš pornić sinhroniziran na Poljski koji čita jedan narator. A tak lepa… Koja šteta.

——————————————————————————————————

Maja Blagdan – Zvala sam ga Anđele

Inka Praznik ne odustaje grozomornim pjesmama mučit sve žive. Interesantan tekst: “Zvala sam ga anđele moj anđele, a zvao me je anđele moj anđele…” Bekvokal je ona dobra s pušapom, ali ima pretamne noge u odnosu na dekolte.

——————————————————————————————————

Giuliano – Plava vještica

Kako mi je rođo njegov frend, ne smijem puno pljuvat, ali ovo je fakat loše. “Anđeli sa neba upomoć” Pa sad je Maja to pjevala. Refren nema veze s ostatkom pjesme…

——————————————————————————————————

Maja Šuput – Lako zaljubljiva

Silikonska ljubičica i četiri debele sobarice. Osim jedne. Slatka reklama za jeftin Moldavski pornić. Pjesma prozračna poput haljinice. Jedna sobarica ima veće cice od ostalih. Sva sreća da snimam…

——————————————————————————————————

Kraljevi ulice – Romanca

Onaj s glasom Kermita ne odustaje. Čista kopija onog Tanga Passionata ili kako god, apriori simpa dida, zgodna balerina i distancirana žena lijepog glasa uz dva tipa u najružnijim košuljama epohe, da bi na kraju sve završilo kao Balašević na derneku u Dragačevu, treći dan. Ovi ko da su od Malnara pobegli… Ali svi penzići Hrvatske glasaju za njih! Pobjeđuju.

——————————————————————————————————

Bonaca i Nera – Tvoje oko ko more duboko

Zašto mješat kruške i jabuke ako im možeš dodat i rabarbaru. Klapa koja pjeva uz instrumente i još doda opernu pjevačicu s tremom. Za terasu Hotela Jadran uz neki one man band tipa Ivo Solo i zvuke pada metalne pepeljare na metalni stol…

——————————————————————————————————

Ivana Banfić – Mir

The Body hrvatske estrade i dalje ponosno nosi svoje silikone i ne zna pjevat. Četiri časne za bekvokalima valjda služe da još jače istaknu njeno fakat dobro tijelo. Pjesma? Kakva pjesma?

——————————————————————————————————

Kolko god Šerifovićka pjevala za radikale, ona njena Molitva od prošle godine je fakat bila pjesma i pol… Ćelavi tipovi i žene sa šiškama su in. Loša glazba je in. Ja sam out.

——————————————————————————————————

Apdejtam nakon Malnara!

PS:
Đoni Logan ko Stivn Sigal u negativu!!!!!!!!!!!!!

Prvi znaci krize?

Jučer me šef ponudi čokoladom.

Inače nisam neki ljubitelj.

Čokolade.

Dapače.

Mogao bi se slobodno do kraja života odreć te zubno i nepčano ljepljive smjese ulja i šećera.

Al sam jučer izždro cijeli red.

—————————————————————————

Jutros kad sam se zbudio, sjednem na školjku i pišnem.

Da, otkako sam stariji i teže mi se zbudit a kamoli dić.

Pa kako još usto i prekrasno stalagmitno erektiram, prvo jutarnje pišanje – prosjedim, držeći rukom Neodoljivog pritiščući ga prema dolje.

Bem ti erekciju od 80 stupnjeva, oću 75!!!

Pogledam se u ogledalo.

Umoran, zgužvan, podočnjakast, obrastao na krivoj strani glave, crte od jastuka ko škrge u ajkule…

Što bi reko DMJ, ne bi sam sebi dao kad se vidim takvog…

Šišam se brijačem, dok mi tužni paperjasti izdanci padaju u kadu.

Zakleo bih se da ih je nekad bilo više.

Ni za šaku…

Brijem se, trljam zube, delam sklekove i smješkam u špigl radeć labuda od bicepsa i budalu od sebe.

Ajde de…

—————————————————————————

Sve češće planem bez razloga.

Ono, kad me neko nešto pita, prvo reagiram negacijom ili napadom, onda razmislim i tek onda skužim da koji mi je penis.

To me nerviralo kod mog starog, a eto, geni proradili.

—————————————————————————

Prekjučer sam pojeo žlicu Rokovog griza sa svježe naribanom kruškom.

Tri sata poslije, opet sam imao svoj grkljan, a ne osinjak napučen nadrkanim Zulu-stršljenovima koji žele proslavit tijesnu pobjedu u finalu protiv hruštova.

Zašto me nakon triespete uz već postojeću alergiju na lješnjake i jabuke ulovi i ova na kruške?

—————————————————————————

Sve više ljudi s kojima pričam mi nametne ili glupe teme (vrijeme, pritisak, parking) ili odma krenu sa žalopojkama, pa im se pridružim.

Mrzim jadanje, mrzim tračeve.

Ja bi nešto veselo, zeku, pod*ebavanje pa makar i sebe…

Di su takvi ljudi?

Damn, upravo se jadam i tračam.

—————————————————————————

Ljudi moji, pa je li to moguće – pa ja postajem žena!!!

Ili ulazim u krizu srednjih godina?

—————————————————————————

Prije ono drugo.

Jer još uvijek ne želim davati tisuće kuna da bi lice namazao bijelom gnjecavom kremom koja će me navodno pomladiti, niti za kupnju neudobnih odjevnih predmeta koje ne uzimam radi sebe nego da bi druge žene bile ljubomorne kako te štikle meni lijepo stoje pa da će si sad one iziritirane morati kupiti još skuplje a možda se i frajeri na to pale.

E pa ne pale.

—————————————————————————

Jutarnji, danas, zadnja stranica:

«Engleski profesor matematike i tjelesnog Tom Wates izmislio je stolicu na kojoj se ne može ljuljati, jer godišnje u Velikoj Britaniji u bolnici zbog pada sa stolice završi 7000 učenika.»

a) Matematike i tjelesnog? Halo!?
b) Tom Waits?
c) 7000 motoričkih debila, ili imaju beton umjesto parketa?

—————————————————————————

Jutarnji, danas, zadnja stranica 2:

«Australac slika portrete penisom… Sam sebe naziva Prickasso!«

Ajde, konačno jedno muško koje sigurno pospremi alat nakon posla.

Ali i nosi posao doma…

—————————————————————————

A sad tri vica od kojih je samo jedan loš i moj!

Na koju bi adresu Krleža smjestio Obamu?
Baraka 5b

Kako se na ruskom kaže vazelin?
Karamazov

Napušen ko zvjer, James Bond bari plavušu za šankom…
“Hi. I’m Bond, James Dean.”

—————————————————————————

Idem danas skakat za Rokom po gradu, yesss!

Čovjek obožava uzbrdice, pokretna vrata te lopsice-hopsice.

Ali ne bilo kakve.

Gdje mogu kupit lopsicu-hopsicu na ljudsko oko koja svijetli plavo kad ju hitiš jako u pod ili tatinu tintaru?

Fala!

Kosovo vs Mekdonalds

Dok iščekujem da Bobika pošalje grupne slike pobjede iz Orahovice s gostovanja Čačinaca te pripadajućih im Alkosa, lagano upadam u dedlajn i depru kaj je vani tak šljiva.

A pred tri godine u ovo doba sam se pentro po Egiptu…

Vid me, isti Laro Kroft.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Tamo sam uz predivne krajolike i hramove doživio i nevjerojatno drukčiju kuhinju (batak od goluba je najbolji, a i on je ko cica one kaj vodi Exspluziv – taj Ivanišević fakat ne zna birat) na koju se nikako nisam pelcao.

Pa sam u Kairu zbriso u Mekdonalds.

I nakrko se ko kralj onih bijednih, gejšino-stopalo-s-paltfusom mizernih mini hamburgerčića bez okusa boje i mirisa i onda tri dana kakao crno i tvrdo.

Što je svejedno bilo bolje od onog začina (mislim da se zove Khamun) kojeg Egiptosi posipaju po svemu, od riže do šnenokli, pa je osjećaj ko da ženu ljubiš u usta nakon što si joj oblizo parfem s vrata…

—————————————————————————

U rujnu 1989. Godine krenuo sam kao i hrpa svježe ošišanih i od oproštaljki mamurnih srednjoškolaca na dug put ka jugu Srbije.

Na pola puta čekali su me frendovi s mora Gile i Goran i odveli u beogradski Mekdonalds, što sam ja dočekao s istim žarom i divljenjem kao kad sam 1983. bio odveden prvi put preko granice, a mama mi u Trstu kupila limenku Fante.

Koju sam pio tri dana i još godinama koristio kao posudu za olovke.

Kako je i tamo to bilo friško, gužva je bila neopisiva.

Mislim da je Gile rekao – «vidi bre, Gazimestan», ja sam izbjegavajući laktove i masu izlazio van, zaključio da ima više plastike nego mesa, bio općenito razočaran te pitao Gileta da što mu je to Gazimestan.

Šest mjeseci kasnije, vjerojatno na današnji dan ili bar blizu, moja je kasarna pod uzbunom odmarširala do granice Kosova i Albanije (Vakula je u drugom kamionu bio veza, ja dizo i ukopavo topove veličine mamutove punice, sunce mu sretno…), pritom prošla preko dotičnog Gazimestana.

I kroz ružni sam zimski dan držeći ručno zastavicu na vrhu kamiona na -10 gledao sav jad i bijedu prirodnog siromaštva te tadašnje pokrajine, a od nedavno i države, svu međusobnu mržnju lokalnog stanovništva, bosonogu prljavu dječurliju i napaćene djedove s dijelovima kućanstva koje su u bescjenje prodavali izlažući ga na prljavim plahtama pred vlastitim kućama.

Srbi iz jedinice (baterije) su mi pričali kako sve Šiptare treba pobit ili bacit nazad u Albaniju jer je Kosovo uvijek bilo Srpsko, Šiptari mi se povjeravali da će Kosovo kad-tad biti samostalno i da im Srbi rade odvratne stvari dugi niz godina…

Ja sam bio mali debeli razmaženi purgerčić-pankerčić i nisam imao blage veze o čemu oni pričaju.

I htio doma gledat tekme i čitat krimiće i stripove.

—————————————————————————-

Bio sam nekih petnaestak dana na planini iznad Uroševca, držo neku polustražu s puškom bez metaka po noći na -20.

Ukralo mi prvi dan pastu za zube.

Drugi dan četkicu.

Kupanja nije bilo 18 dana.

Htio sam mami, mame mi.

Bio sam u totalnom bedu, dvadesetak kila lakši od zadnje poštene klope – onog Meka u Begešu.

————————————————————————-

Kako to i obično biva, pamtim dvije anegdote iz tog tako dugog razdoblja.

Onu s masturbiranjem na požarstvu, kad sam dežurao vani u voznom parku među kamionima, pa iz očaja što nije prošlo ni pola vremena, a ja se smrzo ko zeko, išao bacit očajnički drk.

Pa taman pred kraj (jedva ga našo kroz trosloj bokserica od doma, dugih SMB gaća i nedjeljnog izdanja Borbe – sjajan izolator) neko naišo, a ja hop na drugu stranu i pljuc na gumu od FAP-a.

To bilo u 1 ujutro, ja došo na smjenu u 6, a tamo na gumi – siga!!!

———————————————–

Druga anegdota i nije anegdota nego više scena iz Tarantina.

Sjedim ko Mirko u žičanoj graničnoj ogradi visokoj tri-četiri metra.

Žica sa sjevera i juga.

Snijeg pola metra, četiri i pol ujutro i opet minus dvadesetak.

Testisi pod pazuhom, vadim bajunet, sklapam bajunet i brojim sekunde do povratka u iskopanu rupu u zemlji i pokrivenu šatorskim krilom u kojoj se već gužvaju šestorica tipova a ima mjesta za četiri.

Čujem škripanje snijega, podignem pogled, a tamo sitni tip grubih crta lica u nekakvom ovčjem kožuhu i polovicom janjeta na glavi.

Userem se ko kolibri i pokušavam dić bajunet al nemrem od straha.

Frajer stane na metar od mene i pogleda me u oči.

Zastane kao dijete koje se pokušava sjetiti recitacije i kaže: «Srbin, je*em ti majku!»

Ja se, zmoto, uštipnem bajunetom i izbezumljen kažem. «A!?»

Tip ponovi, ogledavajući se lijevo i desno: «Srbin, je*em ti majku!»

Gledam ga i ne vjerujem, srce pucketa ko kokice…

«Ali, ali, pa ja nisam Srbin, ja sam Hrvat!»

Ritmom pokvarene ploče, zaključujete da od tipa koji ne zna ni srpski ni hrvatski osim tih pet nabiflanih riječi – dobivam sljedeći odgovor: «Srbin, je*em ti majku!»

Spuštam svoju jadnu Papovku zahrđale cijevi, čistim snijeg sa šljema, dižem se s kamena i da ću mu na engleskom objasnit kako je moja jedina majka jedna divna osoba i da se možemo nas dva pomlatit al da prestane srat i da je više ne spominje, kad me čovjek pogleda, oči mu narastu ko mjesec, zaurla i počne trčat paralelno uz žicu.

Ne kontajuć što ga na meni osim podočnjaka i zadaha može prepast, gledam u čuđenju i nevjerici za njim, a onda mi na metar od nosa projuri – vuk.

Vjerojatno gladan.

Definitivno gladan.

I tako gledam uživo scenu iz “Nu zajec, pagadi” i sjednem nazad na kamen ni ne sluteć da zarađujem pritom svoj prvi hemeroid.

Da sam Dilan, bio bi bi i usnu zasviro da mi se par dana prije od hladnoće nije sljepila za istu …

————————————————————————————

Jučer Srbi u prosvjedima da ima da im se vrati Kosovo – razbili beogradski Mekdonalds…

Kao da se naljutiš na Meksikance pa razbiješ kineski restoran…

Neko je mudro napisao da ga je strah od sukoba, nemirenja, osveta, buktinja, svega…

Neko je još mudrije napisao da je svaka samostalnost krvavo plaćena i da je najbitnije da se oprosti onima koji su ti nanosili zločine i počne prijateljska politika.

Nije li to uvijek tako kad imaš prevelike apetite?

I želiš osvojiti Karlobag da bi mogao u njemu ljetovati…

Kosovarima želim da žive u sreći, bogatstvu i blagostanju, fer i pošteno tretiraju manjine (jer su i oni do jučer bili manjina), da ih ne raseljavaju i da što prije nađu naftu jer bu im tako najlakše da se izvuku.

—————————————————————————————-

A uskoro slijedi i reklama za moju prvu krnju knjigu!!!

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

http://www.planetopija.hr/

Dvije molbe!

Prva:

Uređujem podlistak “Svijet Piva” koji izlazi u Jutarnjem.

Tamo sam pokrenuo rubriku – Najbolje Pivnice u Hrvata.

Pa sam malo stao jer dugo nisam obilazio Lijepu našu.

Daklem, ako znate neko lijepo mjesto u vašoj zgradi, kvartu ili gradu, eto Ribe s fotićem pa pijuckamo!

Druga:

“Kult Magazin”, ponos Dubrovnika i okolice slavi drugi rođendan.

Pa me Toni, Glavni i odgovorni pozvao u goste na tuluuuuuuum!.

A kako imam slobodan dan, tako sam odlučio otić busom do Albanije.

I nazad.

U jednom danu.

Da, znam…

Pregledom neta ustanovio sam da na istom jako teško možeš nać baš ono što ti paše, pa vas ovom prilikom žicam da podijelite iskustvo samnom ili mi date broj od zaove u Ulcinju ili Skadru.

Dakle, da li od Dubrovnika ić u Podgoricu ili Ulcinj i kako dalje?

Gdje uopće ima raspored buseva DU-CG?

Gdje da nađem crnogorski raspored buseva?

Kako od tamo dalje?

Gdje dalje? U Skadar, ili?

Pošto je viza?

Imate kakvih želja osim Skenderbeja starog 140 godina i da se vratim s oba bubrega?

Falaaa!

———————————————————————————-

PS: Džaba ljudi pljuvali po Cebepuhu kad maca ovak zgleda.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Bokte… Da se smrzneš…

A ak se volite smrzavat i pit ledenu finu pivu u igluu odite u Heineken Ice Bar na glavni kolodvor!

Nažalost, nema Eskimki… Samo moj najdraži Šule

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

i pokoja zvijezda iz firme s prvog kata!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish