Vuco, čovjek s tri dlana!

Večernji list, subota.

Sud izrekao presudu Siniši Vuci za premlaćivanje supruge.

Vuco je kažnjen s maksimalnom kaznom u iznosu od 10.000 kuna, zbog, citiram:

“Jedne pljuske u dvije strane lica.”

Mnogo brz taj Vuco.

Slika:
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Talični Tom je bio brži “Od sopstvene senke!”.

Dr. Žistis je urlikom Kiaiii mogao paralizirati protivnike.

Mandrak bi samo mahnuo hipnotički.

Ali ovo je fakat – spid.

Ili je možda Vucina supruga rođena bez nosa, pa je dlan samo skliznuo?

A možda Vuco ima na ruci onu lutku na navlačenje u obliku Kermita ili čega god u što se uvuku palac za donju vilicu usta i ostala četiri za glavu lutke?

Može li se lice rastvoriti poput knjige?

Puno pitanja, odgovora nema, jasno je samo jedno – nakon što je guranje prsta u anus drugoj osobi izjednačeno rukovanju, ovo je vjerojatno najgluplji ispad hrvatskog sudstva u zadnje vrijeme…

Sramote…

Skopje ima mikroklima… (Makedonija part 2)

Prvo nešto što nisam uspio shvatit.

Internet ping pong
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Koji penis?
Pogledaš mail i baciš vola oko stola?
Svašta…

6. Makedonija je puna Podravkinih i Kraševih proizvoda
A ovom bi prilikom prenio Vinkovo nezadovoljstvo direktorima Kraša
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

zbog tortice s okusom kokosa. Ali kako Vinko ne jede luk uz ćevape…

Ja isto nađem ljude.
Kao da sam našao klokana na mjesecu.
Makedonac koji ne jede luk.
Ajde, morao sam mu nać manu, iako sam si sam kriv za zarađene kile.
Ali, kako majstor bira najbolja mjesta za žderilo, treba ga klonirat, ljubi ga barba Riba…

Ali, mislim da neko odgora vidi sve, jer da sam uz sve ono predivno mesinje još i luka ždrao (u većim količinama, bilo ga je malo, onda bi morao više pit, a kad više pijem jetra pruži pandže i sve ode u …).
A kako u Makedoniji niko ne jede kajmak uz ćevape!!!???
Dođavola.

Dužan sam sliku od doručka – špek fileka s nikad probanim bonusom u vidu mješavine octa, češnjaka i peršina.
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Uz dodatak susamki koje tako slasno hrskaju dok ih mlatiš…
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

I peršin im je bolji od našeg. Miriši po prirodi. Još kad ga po džigerici razbacaju…

Ipak, uz ćevape koji su bili tako dobri da sam im davao imena (kao kad je Muf nakon Klik patrole u Crikvenici tepao lovačkoj juhi kod Karlovca), srce mi je osvojila i ova kutijica.
Zapečeni patlidžan punjen kačkavaljem i zaliven s malo octa i češnjaka.
(slika slijedi uskoro, al jebeš sliku kad me čaka jedna u fridžu, heheheheh)

Idealan antimamurluk.
A i prija u 4 ujutro bolje od seksa!

Jesam li primjetio kako su kolači savršeni
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

a boza ne?
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

7. Disko klubovi u Skopju su neizmjerno bolji od Zagrebačkih.
Pao sam na dupe.
Plazme, ekrani, stil ljudi kojima ne možeš odrediti voze li mercedes ili kožicu kao kod nas, laseri, žene, minice, žene,
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish
(komadi, obožavam vas, hvala za genijalnu večer!!!) minice, žene…
Sve su im žene u klubovima nekako jednobrazne.
Prekrasne.
Barbie look.

I svugdje praši elektronika, Massive Attack i ta spika.
Pitao sam Anče (zgodnu prijateljicu od zgodne Frosine, prijateljice od Vinka koja me tjerala da plešem, a kad ja plešem niko drugi ne pleše jer čekaju ili da padnem ili da skupim to što ispada da mi je ispalo) da jel ima narodnjaka.
I ona me pogledala kao da sam tražio baletnu školu. „Nema ti tu cajki. Nije ti ovo Srbija…“.
I da, jezik im je tako seksi.
Čim pričaju o hrani sve je u deminutivima, rečenice završavaju tako da naglašavaju kraj rečenice i općenito bi ih sve štipao za obraze od gušta.

8. Skopje ima mikro klima, reče Stefanovski.
Mikro klimu ima fakat.
I to zato jer su nakon jezivog potresa koji je sravnio grad sa zemljom 1963. nažicali japanskog dizajnera Tangu da im sagradi dio grada koji je stradao.
Ali je žuti arhitekt projektirao bedem koji ne dozvoljava protok zraka, tako da je sad u ljeto pakleno vruće a u zimi pakleno hladno.
Što objašnjava tekst “Izgor leto, Kočan zima”, koji sam godinama pjevušio bez da se zapitam kaj to znači…
Što tek Lačni Franz misli u svojim pjesmama koje isto tako pjevušim…

Jesen je pakleno kišna, Vardar brz i bučan, ne baš sjajne boje.
Mrzim kad potrefim neki grad i onda kiša ne stane dok ne odem…

Grad baš i nije uredan, ali je gradonačelnica počela uređivati centar.
Promenada uz Vardar je, kažu, puno ljepša ljeti, kad i ima desetak puta više ljudi u šetnji.
Najogovaranija zgrada u gradu je opera koju je projektirao Slovenac a za koju Vinko kaže da je jebenu skijačku skakaonicu trebao graditi na Planici a ne kod njih.
Ostao sam oduševljen čaršijom,
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

(zvaću decu, decooo, buši, hahahah, buši!!)

malom ali s toliko puno boja i mirisa iz ćevapdžinica i burekdžinica koje nisam mogao a ne probat!
Ne mirise…
A tek zelena tržnica…
Onih sitnih pizdarija za zobanje, kupusa ko u zečjem raju te brda gigantskog poriluka od metra!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

9. Navijači Vardara – Komiti
Hrvate su ovom prilikom zvali Ustaški Pički.
OK, pička jesam ponekad, ali zašto Ustaši?
Mrzim kad me neko svrstava u Ustaše, Komunjare ili Karmelićanke.
Ja sam intelektualac, svjetski putnik i agnostik, nemojte me svrstavat…

Sad ćemo mi njima na Maksimiru vikat Bugarske vulve ili Grčki smrčki i tako u krug…
Ma sram vas bilo!

Ustaški Pički…
Nije neka inteligentna usporedba, niti uvreda, ali bar nisu bacali bengalke na travu ko naši.
Recimo travu.
Rižište.

Nevjerojatno, ali ti isti ljudi su nas grlili i pjevali s nama i prije i poslije tekme.
Ah mi navijači…

A cijela je Makedonija pjevala navijačku himnu Toše Proeskog.
Prije i poslije tekme.
I u poluvremenu.
I jebenih svakih pola sata u svakom klubu i disku.
Da se nismo plasirali na EURO, žgaravicu bi dobio, ovako je bilo baš veselo…

Tri dana poslije sam pjevao pod tušom i inače „Makedonija, sakamo pobeda, peat milioni….“
Ali kako je rekao Vjevo, pola sata tugovanja nakon poraza je sasvim dovoljno.
Treba se okrenuti sljedećoj tekmi. Sretno na Wembleyu, neki ostaju delat.
(Ovo je pisano prije engleza, hnji,hnji…)

10. Toše Proeski
A sad ozbiljno.
I dok se po Hrvatskoj šire klasični vicevi (Ko je najbolji pjevač u zemlji) i tračevi (navodno je dečko bio homić), taj je mladić toliko u srcima idušama svih Makedonaca da je to nešto zadivljujuće.
Na svakom koraku njegove slike, cd-i, sa svih strana njegove pjesme.
Osim u Olimpiku gdje piče po prokletoj hrvatskoj estradi.
Na stadionu ljudi hodaju s njegovim ogromnim posterom, a na svaki spomen njegovog imena – svi pogledaju u pod i shvatiš da im je svevišnji stvarno odnio nešto što im je stvarno puno značilo.
Stvarno je bio faca.

Sve me to podsjetilo na Draženovu smrt.
I on je ćorio na suvozačkom, vozila ga je (i zajebala) osoba u koju je imao bezgranično povjerenje, imao je para ne da se vozi avionom nego da ima tri svoja aviona i poginuo je prokleto mlad, nedorečen, neostvarnih djela s još toliko puno, puno toga pred njim…
Draženova bivša koja ga je ubila tako da se u kamion namjerno zaletila s njegovom stranom auta plakala je mjesec dana i udala se za tipa s još više love, Tošetov vozač koji je zaspao za volanom dobit će dvije godine, otplakat svoje i život ide dalje.

Možda je fakat Mattyja Nykannena trebo satrt kombi negdje kod Kuopia dok je mrtav pijan spavao u grmu onkraj skakaonice…

Makedonija, tamo gdje vječno sunce sja.
Stvarno, uz vulkane na Islandu – otkriće godine…

Makedonija u deset skica (Part one)

Prvo tri pitanja:

Kako skinuti četiri kile bazirane na mesu i pivi?
Kako skinuti masnu fleku od bureka s traperica?
Kako skinuti osmijeh s lica?

Dakle, Makedonija u tri dana. Tako kratka tri dana…
Zadnji put sam vo Skopje bio 1990. rezat kurje oko u Vojnu Bolnicu iz obližnjeg Uroševca po snijegu i ledu, tako da ga i nisam uspio bolje vidit.

Ali kad imaš pravog vodiča, ehehe…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ovo je snimljeno za vrijeme tekme dok me taj građanin Makedonije (prije i poslije tekme frend do pakla i nazad, ali za vrijeme tekme – ne!) uredno podjebavao zbog igre mojih nogometaša.
A bio sam tako optimističan na početku…

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Na kraju je ispalo da je moja sretna kapica više trebala njima na terenu…

Oink…

Fakat, kako opisati igru naše repke u jednoj riječi:

Al sjebat će oni Engleze.
Osim ako ne poplavljuju teren već tri dana.
Podaviše sve krtice…

So:

1. Makedonke su najljepše žene na svijetu.
Zanemarimo li Brazil u koji ću tek otić i Hrvatice kao danak odanosti lokalpatriotizmu, ono što sam u ova tri dana doživio u Skopju, ne da se riječima opisat.
Sve sređene, sve elegantne, sve fine, ružne valjda bacaju u dubok bunar kad se rode, debele ne puštaju van a najbitnije od svega – komunikativne, duhovite i neprestano nasmijane, uvijek spremne na zajebanciju.

Ne preseratorski nakešene nego brate od uha do uha.
Te se valjda smiju i za vrijeme seksa!
Kakav narod!
Neviđeno ikad igdje.

2. Makedonci su vjerojatno najsretniji narod na svijetu pošto imaju takve žene, nogometaši im se trude i po jezivim uvjetima (Vinko mi nije dao da na presici pitam Katanca oće li na Vardarovom terenu nakon onog rvanja posadit možda rižu), a konobari su simpatični i susretljivi.
Iako sreću baziram i na tome što ih na svakom uglu čeka takva klopa da bi štednjak poklonio prvom prosjakom koji bi mi pozvonio na vrata.
A i nisu srali na izljeve patriotizma u disku pred 3000 ljudi!

3. Makedonija ima najbolji roštilj u Univerzumu.
To nije meso, to je blagodat.
Ražnjići meki ko guza od meduza, jetrica (džigerica)

rezana tanje od kurtona s litrom divnog ulja i domaćim peršinom, carsko meso, ražnjići, bureci, sirnice…
A uz sve se služi Šopska salata sa slasnim krastavcima, u prethodnom postu opisanim paradajzom s dušom (kažu ljudi da su bolji u ljeto. Bolji od čega!?!?!) i sitno naribanim kačkavaljem, preko čega treba sitno preliti zejtin (neko fino ulje) i onda se nakrkat.
Skrećem pažnju na mrsni burek u albanskom dijelu grada preko Vardara, koji jest tanak, ali priča sedam jezika (cijena 3 kune!) i baklavu koja se topi na nepcu.
Smisao postojanja ipak sam pronašao u uvjerljivo najboljem ćevapu svog dugog i smiješnog života (pošto slutim da ću umrijeti od kratke i teške bolesti), koji se nalazi na meniju pečenjare Olimp nekih 500-tinjak metara od centra Skopja.

To je bajka. Mirisan, rastresit, slankasto ljutkast a ni preljut ni preslan.
Osjeti se miris ugljena, osjeti se da ga je neko s dušom trljo i mljeo i bacao po roštilju.
Morao sam se ispričat obojici koji su ostali na pladnju (žurili smo na tekmu, a u mene više stvarno ne bi stao ni prdac od kolibrija) i reći im da danas za njih nema mjesta u ćevapskom raju (moj želudac, nekad mi žao što nisam krava) i da ću sigurno doći sutra usrećiti njihove prijatelje i braću.
I bi tako!

Inače, cijena jednog ćevapa je 90 lipa.
Pive 6 kuna.
Lepinju sam trpao u džepove od straha da takvo blago ne propadne.

4. Makedonija nije zemlja sjajne pive,
Zlaten Dab je solidan, Skopsko mrvicu prekiselo za moj ukus iako pitko, ali su im zato vina sjajna a rakija do jaja. Obratite pažnju na rakiju imenom Žuta (izgovara se nešto kao ž’ta) koja se tako zove zato jer je smeđe-zelena.

Ribafish je u pravoj domaćoj slastičarnici uz savršenu šampitu i nešto bolju baklavu prvi put u životu pio Bozu, tradicionalni turski napitak od kvasca, šećera, još kvasca i još puno šećera.
Dok gutaš, imaš filing kao da piješ tijesto za pizzu s okusom kruške koje te pecka kad prođe u žekija.
Ribafish je tako popio i svoju zadnju bozu, ali sigurno ne i posljednju pravu tursku kavu koja se služi pretežno u restoranima zalogajničkog tipa i dobiva zašećerena “odokativnom” metodom, bez žlice i šećera (ako naglasite da hoćete “blagu” dobit ćete slađu od meda) i u ogromnim količinama.
S tim da kad mislite da ste došli na pola, čeka vas talog debljine ćevapa.
Dakle, pogolemot!

5. Makedonija je u pjesmi zemlja u kojoj sunce vječno sja.
U studenom to baš i nije tako.
Ali zato postoje klubovi

i restorani!

Pečenje

Mesinje
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish
(Vid mi osmijeha, ko Tuđman kad je osvojio izbore)

Geografsko-makedonska pitalica:
Kako se na irskom kaže stijena?

Odgovor:
O’hrid

Nastavak uskoro!!!

Uzivo iz Makedonije!!!

Isuse kako se ovdje jede…

A kako je fino sve…

Za sada vode pecena dzigerica i retro paradajz, to jest paradajz s okusom babinog vrta, a ne ova svedsko-spanjolska crvenolika govna koja nam nude na placu.

Vinko sad vodi na tipicni makedonski dorucak – corbu od skembica.

A ako neki narod ima klasicni pocetak dana sa spek filekima, onda mi se taj narodjako svidja!

Jebate, da ostanem ovdje zivit mjesec dana, Zak bi mi bio ruksak…

Inace, Zlaten Dab je bolji od Skopskog (to je ko da u Splitu kazete da vam je bolji Ivica Percl od Olivera), ljudi su sjajni a zene prekrasne. Ne nuzno tim redoslijedom…

Ajmo nasi, ajmo i Makedonci, potpisujem 2:2 kao i pola birca sinoc!

Savršen seks

Svidjela vam se na prvi pogled.
Te ste večeri dugo razgovarali i smijali se.
Nešto kasnije nije ju bilo sram zapjevati, činila je to ugodno i decentno.

Samo ste se dodirnuli, dugo pogledali i dogovorili otići na večeru, jesti ono što vam oboma paše.
Izveli ste ju u elegantan i ne preskup restoran.
Uskoro vam se razvezao jezik, vino je učinilo svoje, gutali ste sve što vam kaže, upijali svaku tvrdnju, šalu ili priču s putovanja i zaključili da je divna.

Došli ste u vaš stan, pustili glazbu koja ju je toliko oduševila i ponijela da vam je prišla s leđa dok ste kopali po winampu, okrenula prema sebi i poljubila.

Svlačite jedno drugo, smijete se, ljubite, dirate.
Snažno a nježno je podižete, ona vas obmota nogama i diše vrat, nosite je do fotelje, sjedate i postajete jedno.

Pa postanete drugo na krevetu, treće na podu, četvrto na radnom stolu…
Liježete umorni par sati kasnije, sretni i zagrljeni i tonete u san držeći čvrsto jednom rukom ono što vam fizički najviše paše na njoj.

Dobro, ja sam sisni a ne guzni tip, pa ne znam kako je ostalima…

Jednom kad sam naglas (nablog) razmišljao o budućnosti svog jedinca, javio se Nemetz i rekao kako je za njega idealan posao biti vrhunski kuhar.
Mataković je davno rekao da je to Čuvar državnog pečata, Von Smile pak – Javni bilježnik…

DMJ bi vjerojatno bio najsretniji da bude lugar u šumi s dva muzeja oldtimera, a ja osobno da pišem romane s neke barke na Mediteranu.

Sinoć sam opet doživio ONO što mi opet budi zavist do granica nespavanja.

Tri tipa od pedesetak godina, škembica, pivica, osmijeh od uha do uha.
Gitara, Bas, Bubanj.
Ponekad samo bas i bubanj, ponekad samo dvije gitare i bubanj.
I tri sjajna glasa koji su uvijek bolji na koncertu nego na cd-u.

Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Trojica čiča koji pol godine putuju po svijetu i dan za danom obilaze klubove (dobro, i festivale, ali oni su stvoreni za klubove) u kojima daju sat i pol sebe.
Ali sve od sebe.

Čovjek bi pomislio – kaj je to sat i pol delat dnevno, to bi mogao i ja, ali kad im vidiš taj žar u očima, znoj koji kaplje po bubnju i čuješ kakva čuda izvlače iz instrumenata, dođe ti da zatvoriš ta usta koja ti se otvore već nakon prvih taktova.
I kad se gitarist bez gitare uživi u “Big Dick”…

NoMeansNo su glazbeni sinonim za savršeni seks.

Natjerali su me da se sinoć osjećam sretan.

Njih trojica žive svoj san, i to iz dana u dan.
Njih trojica zvuče tako savršeno koordinirano, uklopljeno, jedinstveno…

Kao kad padne taj seks s osobom koju voliš i koja voli tebe.
Kad se onako stisnete ko dvije kifle i da nema mjesta za provuć špenadlu između vaših tijela.

Ne znam jel se čiče fukaju međusobno, s instrumentima, fanovima, ne znam ni što ih zanima u životu, za koga će glasat, jel recikliraju otpad ili imaju ljubimce…

Svjestan sam samo jedne stvari, a ta je da bi htio da Rok jednog dana kad odraste bude sretan kao neki od te trojice članova NoMeansNoa.

Da bude sretan, zadovoljan svojim poslom, da se smije i uživa za vrijeme posla, da ispunjava sebe i pritom usrećuje druge.
Ti luđaci to mogu…

Kakva rasturačina sinoć u KSET-u…
Isuse, kakav koncert.
Isprali su onaj minus iz Preluka.

Isprike na poganju po ljudima u prvom redu na Let’s get started”.
Sori pipl, to je moja pjesma…

A kakva će tek biti u subotu kad opet sviraju.
Ali tamo neće, neće biti mene.

U jednu ruku mi žao (u drugu ti se poserem), al ode Riba u Makedoniju i Albaniju, vodi me Vinko po izložbama, bijenalima i muzejima.
Naravno da ću se vratit.
Slutim sjajnu reportažu!

Aj živili!