Novo! Ribafish jede za vas!

Ribafish jede za vas!

Gastropirat na djelu!!!
Gastro nastro!
Izrigastro!

Poput najvećih heroja,

poput najvećih junaka, Gazda Chuck iz djetinjstva, iz dubina, dolazi vam najbolji gastro kritičar ove planete!

Gastrofish!!!

Nova rubrika na vašem omiljenom blogu! Sve na što ste ikad naletili na policama trgovina i na što vam se želudac suzio ko oko od jastoga, biti će iskušano na živoj osobi! Hašei, svinjske glave, turski gumeni bomboni, hrvatski kurtoni, tripice od tuljana, urumašice iz Nagorno Karabaha… Sve, ali baš sve samo na www.ribafish.com

Dan prvi:

Carnex Grah sa slaninom
(Gotovo jelo – 10 minuta!)

Proizvajalec: Carnex, Srbija

Cijena: 12,40 kn, Diona

Priprema: 10 minuta u vreloj vodi

Tijek pripreme:
Napunite rajnglu, naravno premalu.
Ispraznite i napunite veću.
S previše vode, naravno.
Al eto.
Kad uzavrije nježno spustite limenkastu kanticu s hermetički zatvorenom hranom.

Rekao sam polako.

Za petnaest minuta se sjetite da je trebalo dić iz vode na deset.
Stavit kruh u toster.
Da, lim peče.
Razmišljat jel se sve uspilo zgrijat iako je dio virio kao onaj led u Titaniku.

Izvadit s kliještima ili krpom?
Shvatit da se lim ne da otvorit na lijep način nego probit nožom.
Shvatit da ti curi na stolnjak.
Kasno shvatit da isplivava mast i po krpi.
Izvadit tost.
Oribat ono crno.
Shvatit da si nožom probio i dno pa da zato otiče.
S kliještima i nožom kirurškom preciznošću konačno raščerečiti deliciju do kraja, što baš i nije lako jer peče.
Staviti ubrus.
Jesti žlicom.

Okus:
Pasuljko je veličine hrčkovih testisa ali je okus dobar i čak podsjeća na Tetovac.
Špek je žali bože, gnjecavi metiljavi sapun koji se istopi u žlici prije nego ga dovučeš do ustiju.
Saft je upitan jer se tek nazire ispod ogromne količine ulja pretežno biljnog porijekla. Bučinog?

Opći dojam:
Bijedno, ali zadovoljava osnovne potrebe za dva sata.
Mislio sam da će bit ljuće.
Ono, Srbija…
Ukus slab, količina mizerna (pol se izlije pa je savjet rezat foliju nad tanjurom a ne jest iz iste ko u JNA)

Najbolje se sljubljuje sa:

Gemištom od kiseliša koji bi jedini mogao ubit masnoću.

Ocjena: 3/10

Uskoro:
Ribafish jede po kućama! Vi skuhate, ja ocjenjujem!

Broj 1 – Sarma a la carte!

Broj 2 – Krvavice sa zeljem!

Broj 3 – Špek fileki!

Prijave na mail!!!

Rukometne dileme

Duboko se divim uspješnim hrvatskim sportašima (jer onda mogu navijat, pivit, urlat i veselit se), pa tako i najboljim hrvatskim rukometašima.

Kako nenadmašnom kralju Ivanu – Užasna Frizura – Baliću, tako i Peri (koji je prema Ivanu kao Boban prema Prosinečkom iz najboljih godina) Metličiću, Džombi, Šoli i svim bivšima poput Puca, Tomljanovića, Obrvana, Čavara, Smajlagića, sadašnjima i budućima.

Duboko me pak nerviraju ljudi koji po mom skromnom mišljenju imaju sreće što su imali čast trenirati ili nadgledati takve veličine i onda umjesto da budu sretni što su imali čast biti s tim ljudima u svlačionici – sve zasluge pripisivali sebi.

Uz ne lijepe istupe Ćire, Novosela i Vrdoljaka, u stilu “država, sport i svijet – to sam ja, igrači su dobri jer sam ih ja na to natjerao, a novinari su lažljiva govna”, na prvom mjestu mi je već dosta dugo bio Lino Červar.

Jednostavno mi se ne sviđa kad sportaši i treneri sjede u saborima, primaju pet plaća i prodaju pamet tamo di to ne bi trebali radit.

Eto, samo iznosim mišljenje.

Jedno takvo mišljenje s foruma je skinuo frend i poslao mi ga na mail.

Kako ne vjerujem da će to vidjeti svjetlo dana dok je zna se ko na vlasti, objavljujem ga u cijelosti i živo me zanima što o tome mislite i ko bi mogao bit taj igrač.

“Ja se javljam prvi i vjerojatno zadnji put ovdje na forumu jer je to jedini nacin da iznesem u javnost pravu istinu a da mi karijera ne dođe u pitanje, inače ovo što ću napisati mi rukometaši svi znamo ali se nitko to ne usudi iznijeti u javnost, ali meni je već puna kapa svega.

Počet ću s prvim dolaskom Červara za trenera Zagreba 2000.g. Nakon par tjedana treniranja igrači su prokužili s kakvim smješnim tipom imaju posla, postao je predmet sprdnje svih igrača, mogla bi se knjiga napisati šta su mu sve radili, a u tome je prednjačio Kljaić. nije se usudio nikome ništa reći osim nekim mlađim igračima a stariji su radili šta su htjeli, ali su zato kad je trebalo, sami igrali, postavljali taktiku, mijenjali zone i igrače. Prvi puta kad je počeo raditi po svome kad je odveo momčad na pripreme pred završnicu kupa i počeo utakmicu bez nekih starijih igača Zagreb je izgubio u polufinalu od Metkovića. Poslije toga mu to više nije padalo na pamet.

Gobac je to sve znao ali mu odgovara takva marioneta da može s njim raditi što hoće. Nakon godine dana ga postavlja za izbornika i budući da zna kakva je neznalica postavlja mu Pipeta za pomoćnika i Baška da odrađuju glavni dio posla. Oni uz Danijela Jurišića (kond. trener) obavljaju najveći dio posla za SP u Portugalu, gubimo prvu utakmicu od Argentine i u drugoj utakmici gubimo 1. poluvrijeme od Arapa. Na pauzi čekamo u svlačionici a Lino vani plače da kako smo se osramotili i kako ćemo se vratiti u Hrvatsku. Gobac i Baško ga tjeraju u k…c i ulaze u svlačionicu i Pipe i Baško održe sastanak promijene zonu u 6-0 i mi izlazimo kao pobjednici nakon toga igramo sve bolje i osvajamo zlato.

Poslije Portugala je proradila Linina sujeta jer su novinari počeli dio zasluga prpisivati Pipetu i ostalima i počeo je biti alergičan na Pipeta. Pucanje tog odnosa se već vidio za vrijeme priprema za Atenu i na samoj olimpijadi. Nakon Atene je sve puklo, mi smo još uzeli srebro u Tunisu ali ponajviše zahvaljujući Ivanu i tome što je Gobac odradio posao sa sucima u nekim utakmicama koje smo igrali mi ali i neki naši konkurenti. I tako je Lino postao najtrofejniji trener u povijesti.

Prije toga je još bio donekle normalan, a sad više nitko osim njega nema pojma o rukometu i on priča ko da ga je on izmislio. Istina je sasvim drugačija i ima sreće što je naslijedio reprezentaciju koja je bila uigrana momčad Metkovića plus nekih još sa strane da su mu taktiku dok je još postojala vodili drugi i da ima Ivana koji igra sam i radi viškove i proigrava ostale. Zadnje SP u Njemačkoj nikad nismo bili igrački jači i rečeno mu je da izgubimo od Španjolaca da idemo u lakšu grupu da imamo tamo dogovorene ulaznice za naše navijače, suce i da se vidimo sa Nijemcima u finalu ali kad mu je Ivano rekao u poluvremenu da se ne sramotimo da možemo pobijediti sve nije mu se suprostavio nego je mislio da će ući u povijest kao trener koji nije izgubio utakmicu na SP.

Priprema za utkmicu sa francuzima je bila katastrofa i umjesto da gledamo snimku najbolje francuske utakmce mi gledamo tekmu gdje su popušili 10 razlike i gdje izgledaju smiješni. Francuzi nas razbijaju stalno s dvije iste akcije koje su nam prodali i u Švicarskoj i ostajemo bez medalje. Ova repka je osvojila puno ali mogla je još više da nas je vodio bolji stručnjak. Sve se svodi na individualne kvalitete Ivana i ostalih. Ivano na pripremama radi šta hoće ponaša se ko šerif određuje ko će biti u sastavu a ko neće tako da je najbitnija stvar igračima koji nisu sigurni uvući u š…k Ivanu. Goluža je trebao biti zamjena za Pipeta, jer Lini treba uvijek policajac koji će provoditi disciplinu a on izigrava dobrog tatu no Keta je bio predmet z…bancije stare generacije iz Atlante a naša generacija ga nije šljivila ni 5% jer čovjek je iako ima najviše medalja odigrao dvije odlične utakmice u životu a ostale je bio uglavnom vodonoša. Osim toga nema baš ni neke škole i ne zna sročit dvije suvisle rečenice, ali je zato ušao u HDZ kao i Jović i Lino i bio je cinker Gobcu sve ove godine i zato su ga držali toliko dugo kao igrača i u repki i u klubu. Tako da je izbor Goluže smiješan.

Gobac je nakon poraza od Francuske rekao na tribinama da mu je pun k…c Line i da će ga stjerati ali ga je već iste večeri nazvao jedan visoki dužnosnik HDZ-a i rekao da se ne zeza da ne dira Linu jer da ga trbaju sačuvati do izbora i drugi dan se Gobac stišao i izjavio da on nikad nije takvo što rekao. Također je navodno izjavio u jednom društvu ljetos u Zadru da bi Linu najradije nabio nogom u guzicu ali da je on jedini čovjek kome ništa ne može jer se previše uguzio Sanaderu i da mu trenutno ne može ništa. To je ukratko kronologija zbivanja uz repku, mogao bi još napisati cijelu knjigu o tome ali i ovo je previše. A sad malo o Zagrebu i onom što se zbivalo od prošle godine. Prošle godine počeli smo pripreme s Červarom, igrali smo katastrofa, s mukom smo dolazili i odrađivali treninge slušajući njegovu demagogiju i priče o tome kako smo mi gubitnici i da je on svjetski i olimpijski pobjednik da nas je on sve stvorio i da kako mi ne shvaćamo kako je on zamislio našu igru.

Međutim nikad nam nije to objasnio pokazao ili demonstrirao, malo je bio na treninzima pa ga malo nije bilo i ponašao se kao da je Bog. Na početku HRL-a jedva smo dobili Osijek doma i nakon toga je valjda zaključio da bi bilo dobro da se makne jer je procijenio da sa onom momčadi ne može ništa napraviti i da će se osramotiti u grupi koju je izvukao u LP. Tako da su on i Gobac postigli sporazum da se on makne dok Zagreb ne složi pravu momčad. U tom trenutku nije baš bio velik izbor slobodnih trenera. Bili su slobodni Kljaić stariji i Smajlagić. Pipe nije dolazio u obzir zbog Line i zbog toga što je zeznuo Gobca oko jednog ugovora, a stari Kljun je bio preopasan jer ako nešto napravi s tom momčadi teško će ga maknuti jer ipak ima karizmu i rezultate iza sebe.

Tako da su odlučili uzet Neneka koji je bio financijski neovisan o rukometu, znali su da kuži rukomet još iz igračkih dana i ako nešto napravi dobro a ako ne začepit će mu usta za sva vremena jer mu je jezik koji put prebrz, a u slučaju uspjeha puno lakše će njemu reći da se povuče opravdavajući to poslovnim obavezama. I tako nas je on preuzeo desetak dana pred prvu utakmicu s Flensburgom. Ja sam ga znao još iz igračkih dana kad smo bili i suigrači i protivnici na terenu i imao sam vrlo visoko mišljenje o njemu, nakon skoro godine dana imam takvo mišljenje i o njemu kao treneru, stručnjaku i čovjeku koji ima svoje JA.

Za kratko vrijeme je uspio posložiti obranu objasniti nam točno kako protiv koje momčadi moramo igrati u napadu, počeli smo s užitkom dolaziti na treninge. Na treninzima je bio strog i nije štedio nikoga ali kad završi trening bio je prvi za zaje…iju. Stvorio je od nas pravu momčad. Ponekad sam i ja znao popi..it na njega kad me je potjerao sa treninga ali kasnije kad sam razmislio da je i neke druge znao potjerati bez obzira na ime shvatio sam da je u pravu i da kod njega kad se radi onda se radi a kad se zaje..va onda se zaje..va i da ga zanima samo rezultat. Uprava je odlučila da ako ne možemo biti prvi u grupi da onda bolje da budemo treći i da idemo u KPK i dobro je procijenila jer smo mogli doći do finala da u Leonu Jović nije prerano gurnuo Jurcu u igru i zaradio dodatno isključenje u kojem Leon radi seriju od 3-0 u ključnim trenucima utakmice.

O našoj igri prošle sezone najbolje govori činjenica da smo sa slabijom momčadi primili od Leona i Čehovskih Medvjeda manje od 20 golova po utakmici da smo momčadi poput Constante, Krasnodara, Metalurga koje su na nivou ako ne i jače od ovogodišnjeg Leona, Schaffhauseena i Vardara pobijedili u obje utakmice i da naše pobjede u tim susretima nisu dolazile u pitanje. Da smo u domaćem prvenstvu sve gazili sa 20-tak golva razlike osim u tekmama koje su morale završiti drugačije, da su juniori dobili šansu koju su iskoristili. Propustili smo finale jer se Toskić dao isprovocirati i dobio crveni karton te nam se raspala obrana i zbog Jovićeve greške sa krivom izmjenom. vjerjem da bi finale dobili.

Točno se sjećam kad mi je Kljun još u proljeće rekao da misli da će vratiti Linu, pitao sam ga zašto to misli a on je rekao da mu Gobac više ne može pogledati u oči i da kuži neke stvari. Mislio sam da je malo u paranoji i da nema šanse da vrate tog čovječuljka. Pokazalo se da je bio u pravu. Sjećam se da je Lino tada počeo obilaziti igrače i da im je pričao kako će se on brzo vratiti. Počela je nova sezona okupili smo se u Zagrebu obavili testiranja i krenuli na Pag na prvi dio priprema. Tamo smo trenirali dva puta dnevno i to je bilo sve samo ne rekreacija atmosfera je bila odlična i treniralo se super, nakon toga su uslijedile Delnice, tamo su bile udarne pripreme gdje se treniralo tri put dnevno, sa loptom smo radili jako malo jer smo za to imali dovoljno vremena do početka LP tako da se radilo isklučivo na snazi i kondiciji.

U Delnicama smo pobijedili Gold club i otišli u Velenje na turnir gdje pobjeđujemo Pick Szeged (prvak Mađarske) i Kopar u finalu gubimo od Velenja gdje su nas suci tako pokrali da je bilo ružno za gledati. Vraćamo se u Delnice gdje još odrađujemo jedan mini ciklus i odlazimo na turnir u Francusku na najjači turnir praktično bez puno pravih rukometnih treninga. Cijeli dan putujemo i prakticno iz autobusa izlazimo na prijateljsku utakmicu sa prvoligašem Selestatom koju gubimo. To nismo smjeli izgubiti malo smo ih podcijenili i kad smo počeli igrati bilo je kasno. Drugi dan je počeo turnir gdje prvu utakmicu gubimo od Ciudad Reala 10 razlike jer su nas poveli 6-0 a kasnije ih bilo teško stizati, ostale utakmice smo bili tu negdje gol za gol i Kljaić je davao šansu svim igračima da vidi tko šta može i sa kojim igračima može računati na kojim pozicijama u obrani. na sastancima je rekao da mu rezultat ovdje nije bitan i da ćemo doći u formu kad bude trebalo. Poludio je jedino na sastanku zbog toga jer je pitao da tko to prenosi krive informacije i prenosi lažnu sliku o situaciji u momčadi, rekao je još tada da će ga kad se vratimo smjeniti jer da samo traže razlog kako bi to opravdali.

Mi igrači smo se nakon toga sastali i zaključili da nitko od nas nije ništa rekao i da je to sigurno Jović što se kasnije pokazalo točnim. Čovjek je imao otvorenu vezu sa Gobcem gdje je srao po nama igračima po Kljunu da je ovdje totalno rasulo da su svi pijani da Kljun misli samo na pič.. , i tko zna što još nije sve izmislio a istina je bila samo to da nam je trebalo malo odmora i rukometnih treninga i sve bi došlo na svoje a to se vidjelo samo dva dana nakon što su smjenili Kljuna kad smo u Mađrskoj osvojili turnir jer smo se malo odmorili. Kljun je nakon što je smijenjen došao u svlačionicu prije treninga i održao govor, meni je za vrijeme govora bila knedla u grlu a vidio sam da i ostalima nije svejedno nakon govora svi smo se ustali i ispratili ga pljeskom, to je bio strašan šok za sve nas i svima je bilo žao jer su ga zeznuli osim možda Šole jer se Kljun nije dao zajeb…ti od nikoga pa ni od njega i na sastanku u Delnicama mu je rekao da je predebeli i da takav nije trebao doći na pripreme.

Sve ovo mi se zgadilo jer smo saznali pravu istinu a to je da je HDZ vršio pritisak na Gobca da vrati Linu za trenera da počinje predizborna kampanja i da je dobro da se Červar što više eksponira u protivnom da neće biti love od sponzora CO i INE i da neće biti rukometnog doma. Dio uprave nije htio čut za Linu, zato je tu bila bitna Jovićeva uloga da ocrni Kljuna i da prikaže situaciju u ekipi kao totalno rasulo što mu je uspjelo i kad se dogodila smjena Gobcu je bilo lako postaviti Linu jer nitko drugi nije bio slobodan. Zato Kljuna nisu smjenili na kraju prošle sezone jer bi tada ostatak uprave inzistirao na Zovku. Njega je prvo pospremio u Podravku a povod za Kljunovu smjenu je lako bilo naći da nije bilo tih poraza onda bi mu natovarili njegov privatni život, jer on je pravi mangup u pozitivnom smislu i puno igrača u njemu vide svog idola zbog komada koje ima, kakve aute vozi da ga se ljudi pomalo i boje, a ima ih puno koji su mu zbog toga i zavidni.

Taj njegov privatni život nije nikad utjecao na naše treninge i utakmice čak nam je to bilo i simpatično jer kad smo i mi htjeli nekog pošev..i on bi nam to tolerirao ali bi onda drugi dan morali biti prvi na treningu. Sad su Gobac, Goluža i Jović proširili priču gradom da je Kljunu pič.. pomutila pamet i da su se zbog toga igrači pobunili i da je to razlog smjene, pritom Jović zaboravlja da je on svojeg komada vodio isto po putovanjima i da mu nije pala vlas sa glave pitam se zašto? Odgovor je HDZ jer on je svoj zadatak ispunio. Mogu samo još jednom reći da je meni kao i mojim suigračima strašno žao što je Kljun smijenjen. A sad malo o trenutnoj situaciji, Lino malo dolazi na treninge pa ga malo nema pa jedno vodi Magi pa malo Baško ima svoje ideje, pa dođe Gobac pa on ima svoje viđenje i tako mi lutamo, ništa ne igramo taktička priprema za utakmice je katastrofa. Lino nema pojma, igrači ga ne mogu smislit očima kao ni Jovića koji se uporno hoće prikazati u dobrom svjetlu.

Linina retorika je jedino ajmo sad za narod, morate se boriti, ne smijete iznevjeriti navijače, idemo do gola, stisni obranu, strpljivo nema žurbe ali da objasni kako da igramo, promijeni zonu i nešto konkretno toga nema. Mi u klubu nemamo jednog Ivana koji će sam uzeti loptu i sam odigrati kad treba imamo iskusnih igrača ali koji ne nose igru. Najbolji primjer njegovog neznanja je protiv Vardara gdje se mučimo cijelu utakmicu igrajući 3-2-1 a njihov najviši igrač ima 190cm umjesto da odigramo 6-0 i dobivamo sigurno 10 razlike. On se sad izvlači da močad nije spremna da nemamo snage da ima premalo vremena, pa on je već preko mjesec dana s nama pa da je momčad preuzeo od nule već bi to bilo dovoljno. Ali to je poznato kod njega kad se pobjeđuje onda je on zaslužan a kad se gubi onda je uvijek kriv netko drugi.

Umorio sam se pisajući, nadam se samo da ćemo ipak nekako proći grupu da dočekamo proljeće u evropi i da na izborima on popuši da ga onda konačno maknu zauvijek i da nam dođe opet netko normalan za trenera a da u međuvremenu nas još više ne pokažnjavaju i da se momčad ne raspadne.”

Tjedan za pamćenje

Tjedan za pamćenje

Ko mladac sam se znao zbudit, pogledat kroz prozor i na ogromnom ciglenom desetmetarskom zidu Nade Dimić (fala Kerum, sad vidim i komšiluk kroz onu rupicu) skužit kišu ili susnježicu kako nošena vjetrom pada gotovo vodoravno.

Zaključio bi da je to prenezdravo za moj organizam, okrenuo se na drugu stranu i za taj dan odjebo školu ili faks.

Dobro, ne prečesto, ali dvaput godišnje…

Naravno da je bilo i takvih dana kad bi se popiknuo na nešto na podu, zapišao dasku, porezao na nož radeć sendvu ili se zalio đusom, pa bi logikom „po putru se dan poznaje“ i opet otišao nazad u krevet i čekao da dan prođe uz neku dobru knjigu ili stripove kojih je uvijek bilo.

Ta se finta zvala – kad skužiš da ti je dan krenuo po zlu, ne izazivaj sudbinu nego se pokrij po glavi.
A onda starci se razbole, odu u penziju, ne daju mi više da dajem plazmu za 100 kuna tjedno, na student servisu primaju samo Hercegovce i one sa žnorom, nekako diplomiram i počnem delat.

I nema više, stari moj, vatanja krivine i izbjegavanja odlaska na šljaku, makar te po kijametu ispred zgrade čekali Gatuso, Stam, Banković, Mladenović, Gašpar i onaj mali iz Barcelone koji je radio klizeće s jednom nogom u koljeno a drugom u bubrege klizajuć na grbi jer vrata nije imao… Hilfe. Mislim da se Victor zvao…

Od ponedjeljka do danas sam izgubio maestro karticu, 200 kuna, okladu i bugarski šal (u kinu Europa, molim poštenog nalaznika da mi ga vrati uz vrijednu nagradu).

Krepalo mi je svjetlo u kupaonskom ormariću, peć u kuhinji, zvučnici na kompjuteru, a TV 1000 se sve slabije i slabije vidi…

S dva fuša tako kasnim da mislim da će mi gladne specijalce poslat na vrata (sori Tonko), desetak odrađenih fuševa mi i dalje ne plaćaju, pin od mastercarda sam davno zaboravio pa sam i bez para i sinoć su mi se još raskuhale gris knedle u tirolskoj.

Suđe se ne pere samo.

Rupa na linoleumu ne zarasta.

Puko mi rajsferšlus na ruksaku, onaj mali, bitan, a i cd u autu mi je počeo opako preskakat – s Divljih jagoda na Živo blato…

S D na Ž, tri sata trasha preskočita…

Strašno…

Kakvo je to buđenje bez jutarnje doze Autostopa, Marije, Kerbera ili Estrade…

U srijedu sam gledao film Matti o Nykanenu i totalno se deprimirao.

Što mi od idola djetinjstva napraviše…

Najgore od svega, Junioru je u utorak trebalo tri minute da mi dođe dat pusu „ide tata pa-pa“.

Ko da mi srce bagerom vade.

I još su ga odveli u Petrinju…

Mislim, super mu je tamo, baka, dida, dvorište, pješčanik i to, al prokleto se tužno sam igrat s njegovim autićima i loptama-bam.

Bljak…

Bem ti radni vikend.

Srećom, tu su neke slike s Islanda koje me vrate u život.

A i danas drito s posla na Cinkuše pa će bit veselja!

Gej – zirci, ma ne, nismo…
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Nepoznata islandska partijanerica koja se slika (samo slika, c, c, c…) sa svakim strancem u Reykjaviku ko ona teta iz teško gledljive serije nedjeljom iza dnevnika „Narode, ide vojska“! Kak se to zvalo?
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Savršeno otkriće DMJ-a: Na Islandu nema nepismenih – valjda zbog ovakvih učitelja!!!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ovo vam je Reykjavik po danu. Al fale udari vjetra i kiša po faci… Divno
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Prezvuršt. Najbolje za klopu uz vrhnje Skyr. 5 eura ovaj komadić, mamuim odvratnu skupu…
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Pita gavran na drvetu čvorka,
Šta to znači velika četvorka?
Poker blogera podno vulkana Snaefellsjokul!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Ova mi je najdraža. To je kod vulkana. Mokro, gipko, ko živo!!!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Vjetrometina. Doslovno!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Dakle, jeli smo lešinu morskog psa koji je talog amonijaka. I nakon toga sav pod dojmom (kad podrigneš misliš da si se žvalio s baba serom) naletim na…
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Jesam obećo da ću upecat bakalara!!!!
Image Hosted by ImageShack.us
By ribafish

Bit će još!

Slike s Iličkog maratona, film o Mattiju Nykanenu i koncert Cinkuša!

Drmeš, forte ma non troppo:

Mene moja naučila mati
Od skakača najbolji je Matti!

Nabrekla mi čeona je vena
Kad ja vidim barbu Nykanena!

Dobro paše čaša rujnog vinca
Kad se sjetim letećega Finca…

Kakav Kogler, Bulau i Weissflog?
Matti osto zauvijek je jump-Bog!

Image Hosted by ImageShack.us

Film o letećem Fincu Mattiju Nykanenu, apsolutno najboljem skijašu skakaču svih vremena i uz Bubku jednom od najdominantnijih sportaša u povijesti (koji je u međuvremenu postao najveći alkoholičar među umirovljenim sportašima i blago rečeno – povod ne za knjigu nego za dva toma enciklopedije),

Image Hosted by ImageShack.us

prikazat će se u srijedu u 19.00 u kinu Europa.

Nedo vam Bog da vas dođe puno pa da nemam mjesta za sjest!

Puno hvala Šarliju Euklidu http://euklid.blog.hr/ na informaciji, inače, legendo Planice, pozdravlja te s oduševljenjem tvoj bivši student Marko St. ali nemre doć u kino jer mu je žena slomila ruku izvijajući ogledalo da bi on u njemu vidio kako mu pristaje novi sako jer nije uspio napravit rupu borerom da bi ga učvrstio na zid pa se sad liječe i paze al su inače super.

Film je navodno tužna, loše režirana i dosadna drama, ali kako će par nepristojnih tipova pljeskat, dobacivat i urlat svaki put kad vide svog posrnulog idola te zviždat omalenom brki Jensu Weissflogu – slutim dobru zabavu.

Još da oće neko o Sotomayoru nešto snimit…

Tu je i par slika s Iličkog maratona, ponovio se.
Al za godinu dana…
Sinoć sam slučajno naletio na Tuborg Green i ovaj samo kliznuo u mene.
U pol minute.
Dva gutljaja!

Da je bar s plivanjem ili fukanjem tak…

Jemput se prefukaš, cca dva sata i onda sam ide…
Daklem:

Team Čupavi, sjajni protivnici, pristaše fer i sportske igre.
Image Hosted by ImageShack.us

Brzo su krenuli, al smo ih (Team Veterani) kod Zagrebačke Pivovare stigli pa onda skupa natenane, dok se Team Pristojni vratio pit tri birtije nazad uz upucavanje zgodnoj konobarici iz Dubrovnika…

Dwarf Molester – o tome više u zadnjem postu.

Image Hosted by ImageShack.us

Gospa Bodyguard – i o tome. Pa aj ti ne pobijedi kad imaš takav support!

Image Hosted by ImageShack.us
TAG this image

Ja se osobno danas stidim,
Image Hosted by ImageShack.us
TAG this image

ali garantiram da tip koji je devastirao prometni znak na križanju sa Savskom nisam bio ja!

Slike su mrknute s www.ilickimaraton.com, a još jednom sve pohvale sucima na izdržljivosti i poludnevnom suživotu s pijanim debilima.
Navodno nisam pobijedio, ali tvrdnje da DJ Venom i DJ Yash otišli dvije birtije dalje od Smokvice još nisu potvrđene jer su suci u međuvremenu odustali…

Predlažem Ilički maraton after party
Image Hosted by ImageShack.us

na ne baš idealnom mjestu za džep, ali svakako za dušu jer nastupaju genijalci!
Image Hosted by ImageShack.us

Ja više ne pijem, ali svakako će biti zanimljivo složiti jednu kompletnu priču od više njih, kao i napraviti burzu izgubljenih i nađenih predmeta s maratona.
Kolko smo opće prošli birtija?
33?
Koji moroni…
Oni Lovranski, kraljevski…

Tuluuum!

Posljedice Iličkog maratona

Ilički maraton je natjecanje u kojem treba proći Ilicom od broja 530 do broja 1, s tim da se u svakoj birtiji s lijeve strane pije 0.3 žestice po izboru (sve jače od pelina), a u desnoj po tri deci pive.

Kako su se organizatori (skidam kapu!) prepali moguće intervencije murije, tako su u dogovoru s natjecateljima odgodili natjecanje na tjedan dana unaprijed, to jest ovu subotu koja je iza nas.

Ja sam uletio u igru jer je Meki (stari frend, jedan od stupova Škvadre) u suradnji s Ninom i smislio Ilički maraton davne 1989., s tim da je njegova ideja bila da se ide u štafetama sve do Kvatrića što se nikad nije i ostvarilo.
I to pod šifrom Dr. Vet. Odnosno Drčni Veteran, jer su se prijavili sve neki mladci – niko nije ni suzu pustio kad je Tito umro a većina još ni u planu nije bila.

Došao sam se u subotu samo javit jer sam trebao bit na poslu oko desetke, nemrem više lokat ko nekad (i nikad ne pijem žesticu), jetra mi je jačine međice u meduze i kvalitete ćevapa u Rubelju, a i niko od moje ekipe se nije prijavio.

I tako sam se probudio u 6.10 ujutro, navukao zimsku jaknu i bez doručka sjeo na vlak za Vrapče s nadom da ću se brzo pozdravit s ekipom, pederski odustat i uz masni burek polako otkoturat do firme.

Ali nakon dvije – tri runde.

Za staru slavu.

U vlaku sam prisluškivao dva tipa koji su brbljali o skrečanju i govorili da koji su oni idioti kad idu vlakom prije zore u Vrapče pit, nasmijao se, kasnije na stanici se pozdravio s tipom koji mi je prišao i predstavio se kao Vatro, i s još desetak njih veselih došao do knjižnice Vladimir Nazor na Iličnom broju 530, ispozdravljao, navukao majicu, brbljavio i krenuo s masom prema prvoj birtiji.

Na lijevoj strani, dođavola…

Bilo je 07.40

00.40 – odnosno nekih 14 sati kasnije, budim se u svom krevetu, u ustima Takla Makan, glava ko govno od mamuta, sjedam na WC dasku, piškim i dozivam memoriju. Slijedi Memento

21.30 – palim i gasim televiziju jer u finalu svjetskog prvenstva u ragbiju Južnoafrička Republika gazi Engleze, ali u ekipi nema nijednog crnca nego samo jedan mulat. Di je tu gušt?

18.10 – kroz maglu u glavi vozim se tramvajem preko Trga s dvojicom natjecatelja i nešto mrmoljimo i dogovaramo da bumo dogodine došli do cilja. Mislim da su u boljem stanju od mene

18.00 – ne znam kako, ali bježim. Zamolio bih dobre ljude da mi pojasne odlazak i zašto mi fali 200 kuna

17.30 – zadnja birtija koje se sjećam, negdje oko broja 140 ali mislim prije Trga francuske revolucije. Kradem čašu, što je očigledan znak da je bilo dosta

17.00 – hoću doma al mi ne daju

16.30 – vidno pijan davim ljude s pričom da su žene uglavnom govna, i nailazim na plodno tlo kod svih natjecatelja osim kod Vatre, koji kaže da je našao sebe al sa sisama i da je zbog toga najsretniji na svijetu

15.30 – sjedimo ispred Zagrebačke Pivovare u kojoj po propozicijama trebamo piti – lozu, pa pijemo lozu. Vjetar piči i paše, misli negdje daleko, shvaćam da sam u debelom kurcu i lagano ulazim u područje rupa

14.30 – neko iz ekipe čupavih (čupavi, pristojni i veterani) je iz nečijeg dvorišta maznuo kipić Gospe i vrtnog patuljka i onda s ta dva kičasta komada gline radio perverzni igrokaz kojeg se ne bi postidilo ni kazalište lutaka i zbog kojih će vjerojatno gorjeti u paklu. Dvaput…

13.00 – prva odustajanja, više se riga nego piša, mislim da sam i ja usput istovario onaj čobanac

12.30 – zovem na posao i predstavljam situaciju. Sutra sam najebo, al idemo dalje pit!

12.00 – pola ekipe mi je trešteno, padaju nam stolice po podovima birtija na Črnomercu, ja i dalje forsiram polakoću, vodu uz žestu i općenito sam gadno pijan. Vatro kupuje unučiće pelinkovce u kiosku. Ja mu ih plijenim. Ah, rođeni vođa

11.30 – DJ Yash više ne šlata samo konobarice već i djevojke na cesti. Baš je simpatičan!

11.00 – na broju 290 netom prije okretišta nalijećemo na netom skuhan čobanac, ubijamo se masovno, a Vatro i DJ Venom u maniri rasnih Slavonaca piju 4 šljivovice jer ko je vidio čobanac bez rakije pit. Žicaju suce da im se to prizna u slijedećim lijevim birtijama. Ja samo liznuo. Peče

10.45 – javljam na poso da ću zakasnit

10.30 – skidamo veste i eksamo žestu jer smo taman veseli i mislimo da možemo sve i baš je fino

9.15 – prvo riganje – Perić u pepeljaru nakon 6 birtija

8.07 – kad sam odlučio da neću mješat žestu, konobarica u Artu nam kaže da su joj tipovi prije nas popili zadnju flašu pelinkovca. PRIJE NAS!? Loza. DJ Venom pije rum. Isuse…

8.00 – napuštamo prvi birc na maratonu Ippon nakon pelina i krećemo lijevom stranom prema istoku

7.45 – kupujem frtalj kruha i 15 deka španjolskog mesnog doručka u stiku i to začinjam salatnom majonezom u maloj vrećici. Slutim da neće dugo. Dobro slutim

7.40 – organizatori drže pozdravni govor

Dakle, nameće se par pitanja i zaključaka:

  • Vatro je Bog. Taj se ne bi zaustavio do Donje Dubrave. Nema jetru nego pljosku
  • DJ Venom i DJ Yesh su potpuni luđaci! Venome, vesta ti je kod mene u ruksaku
  • Marko, za kojeg sam mislio da će odustat do Ludnice je izdržo i dulje od mene! Majstore!
  • Svim sudionicima kapa dolje i hvala za pomoć pri prelasku cesata
  • Ja bi vratio čašu, samo ne znam di i kom
  • Ko hoće tri Vatrina pelinkovca?
  • Čija je zarigana potkošulja u mom ruksaku?
  • Ispričavam se svima koje sam davio
  • Opraštam svima koji su me davili
  • U biti, ne zna se ko je koliko izdržao i čekaju se službeni rezultati, što će možda stvarati probleme, jer su suci počeli pit s nama negdje oko 11…
  • Recite Vatri da stane!

Uglavnom, ovih dana će sve biti objavljeno na www.ilickimaraton.com pa navratite!

Ponovilo se!