Dnevnik 33 – !ziritiran svim i svačim, tražim nekog da se kačim

Kako se kaže blog na irskom?

O’blog!!!

Čitam u Gloriji (nije moja, ostalo Mihi kraj zahoda pa ono…) kako ona iritantna te afektirana iz reklame za HT daje intervju u kojem kaže sljedeće:

«Svi me doživljavaju kao seksi debeljucu… čak su me neki dan slikali za Playboy u minici i štiklama.»
Seksi debeljucu? Toliko je izazovna da izaziva na povraćanje… Čiji Playboy? Etiopski?

«Ja jednostavno samo plešem na dobru muziku.»O, da… Na onu matricu otvarajuć usta kao puni frižider… Moš mislit…

«Uvijek sam bila nemirno dijete, uzimala žvake s poda… i ljubila s dečkima.»
Da ti ih razžvaću!? Isuse, fuuuuj….

«Moja profesorica pjevanja mi je rekla da ne zna što bi s mojim vikalom jer je predobar, tako dobar da mi ne može naplaćivati satove»
Debelsa, skromnost ti je fakat vrlina. Kad bi svi bili kao ti, ljudi se ne bi nikad ni sretali ni upoznavali koliko bi im nosine bile u zraku…
Dobro ljudi, jel netko zna tko gura tu grešku kroz naše medije? Tko joj je tata? Gradonačelnik, doktor, precjednik stranke, vlasnik rive, Mario fakin Sad Muck?!?!?!? Ko!?

Dakle, nemam ništa protiv debelih ljudi (i sam sam takav), ali meni se ona osobno ne dopada jer se svugdje gura ko ona zgubljena teta Jadranka na plakatima hadezeja, a k tome se pravi da uživa i pršti od sreće jer se ne može prštat od sreće na onoj namještenoj reklami di čaga kraj bona ili nečeg za telefoniranje. Dobro, bolja je od onog pederastog, ali sve što ima veze s gadovima koji su mi do dolaska novog operatera naplaćivali minutu duplo skuplje, odmah mi je odvratno na entu. Zamišljam kako bi bilo da se jednog dana zapijem s nekim nepoznatim društvom i odjednom neki ćelavi u odijelu mrtav pijan mi kaže, stari, ja sam ti iz hatea ili vipa, i imam tri kuće s bazenima na račun tebe i još 4 milje glupih Hrvata koji mi moraju jest govno iz ruke, a ja ih još jebem svaki dan s 200 reklama ked im jajca najviše titraju… Pa što bi mu čovjek rekao? Anyway, reklame ću i dalje gledat, one će me nervirat, mobitel ću morat držat upaljen, račune plaćat, te se standardno nervirat gledajuć takve tipove u odijelima koji mi sišu krv kroz novčanik…

Druga stvar koja me iziritirala poput mog stalnog pratitelja Heme Roida III, je posjet Getrou, koji je osim standardno sporih teta na blagajnama koje redovito trče po šifru nekog kulena, serijski broj kišobrana ili tek zamijenit novčanice ipak odabir broj jedan kad se tog dana u mjesecu moram zaletit u spizu. Naime, od prošlog su tjedna počeli puštat božićne pjesme, e ne bi li raja još više potrošila kad im se to zareže u primozak. Pederski, podlo, ali ionako žive od toga. Ne one sirotice na blagajnama koje iskorištavaju za 2000 kuna mjesečno, nego oni u odijelima iz gornjeg odlomka, ali whatewer…

Ne volim taj jedan cd s božićnim ljigama koji vrte u krug zadnjih mjesec dana svake godine na svim javnim mjestima. Užasno me to iritira, Ako nekog volim i cijenim, kupit ću mu nešto kad ga se sjetim, zaželim, vidim. Ne treba me netko prisiljavat na to! A ako i postoji neko zakonom određeno vrijeme darivanja ne želim imat funkciju posranog pokusnog bijelog miša koji će reagirat na deset gnjecavih pjesmuljaka u zaključku istoimenog ruskog naučnika svakog prosinca u godini. Strašno. Red Maraje, red Binga, red Brata, Red onog idiota koji drka dok gleda murjaka za pisoarom i smješi mu se u facu, red obrada njihovih obrada, zvončića, Božić Bata, sobova, snobova…

Roku ne bum niš kupil jer još niš ni ne konta (možda je zato namrgođen),
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
tradicionalno ću se Božićno zapit sa DMJ-om i Von Smiletom a muči me kaj da kupim Mihi? Pomagajte!

Rok je inače totalni medenjak dok ćori,
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

ali se s kapicom već nazire da će biti pravi pravcati fićfirić na starog!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Iako sliči na onog lovca iz Duška Dugouška! Kako li mu bješe ime? Elmor???

Evo još jedna obiteljska za kraj,
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
a ako postoji još istomišljenika za društvo iznerviranih Christmas sleazy songsima, javite se pa da se družimo uz Tomu Bebića, SOAD, i nešto kaj ne ide uz ovo.

Pusa.


Jahac – 29.11.2005. u 02:16 kaže: Slikanje za playboy u minici i štiklama??? LOL
Bolje priznaj da redovito kupuješ gloriju…
Da li se joško javio za jodlanje i opijanje???


amy damon – 29.11.2005. u 02:23 kaže: mislim da su debelu zaposlili jer je sad in zaposljavat te neke koje inace ne zaposljavaju (jer zaposljavaju lijepe i cicate :)), a onda jos kazu usput kako je lijepo malo za promjenu ne imat lijepu i cicatu, nego debelu. pa nema veze kaj je antipaticna. debela je. i vise niti jedna debela zena nece moc rec da zaposljavaju samo lijepe i cicate :))…. rekla mi je frendica da su zene koje su zaposlili u nekom ‘lidl’ centru kao blagajnice, zamolili da u vrijeme mjesecnice nose pelene za inkontinenciju, kako ne bi trebale na wc za vrijeme smjene. ili cak da nek to nose citav dan. nisam sigurna. … a druga frendica :), koja je radila u nekom tom velikom centru (slagala je neke artikle po policama nekoliko sati dnevno), veli da je taj centar platio ona neka prava da smije izvodit neke pjesme, pa s cd-a splitskog festivala ili nesto slicno, oni smiju izvodit 4 pjesme (oliver, petar grasno, magazin i valjda danijela martinovic – jesu to sve neki huljicevi, ha?) i onda te 4 pjesme pustaju citav dan. samo te 4 pjesme. citav da. da. … kao izracunali su da se ljudi u trgovni zadrze oko toliko minuta koliko je potrebno da se odvrte 4 pjesme. :)… a poklon: ja uvijek rado dobijem i kupim knjigu. i cvijet. 🙂


Hollow Life – 29.11.2005. u 03:47 kaže: hvala bogu samo sam je dva puta vidio, jednom na tv-u i jednom na jumbo plakatu u zg. na ovu listu dodajem predlažem da dodamo i KoRn iako niti SOAD nije loš, baš sam najnoviji album skinuo 🙂


Gradski Kauboj – 29.11.2005. u 05:58 kaže: e ono čudo iz reklame za ht, wtf? Ponekad mi je drago što sam vipovac


SadisticoShy – 29.11.2005. u 06:53 kaže: debeljuca je i mozda bila simpa, ono sa let 3, ali sve sto Hitler -T dotakne, u govno pretvori..i sto se tice reklame same..koju qurac je to TARIFA??? To je knjizevno? Za telku? ko je ta tarifa? zvuci ko ime neke ostarjele kurve Ciganke…ono: Tarifa, pošto cepaš?…da se gospodicne remkinje jelda..ne uvrijede…


Akrap – 29.11.2005. u 06:58 kaže: grbača, na mogu je podnijet, btw, trebali su je slikat golu, pa da vidimo kako bi to utjecalo na tiražu….


makedo – 29.11.2005. u 08:17 kaže: boze mi prosti, ali ja sam jedna od onih kojima se riga na krismas i cijeli hebeni prosinac!!!jos ove godine i radim sa samo jednim danom odmora…agrrrrrrrrrrrrr


castanea – 29.11.2005. u 09:06 kaže: ne gledam televiziju :)))


malena_1309 – 29.11.2005. u 09:13 kaže: pa sad..ne bi se složila s tobom oko martine,al to ne znači da ti ostatak posta nije zakon ko uvijek..


divljakuša – 29.11.2005. u 09:16 kaže: za pravi božićni ugođaj poslušaj Diletante i njihovu stvar Božić dolazi….. a za ćevape: OPROSTI MI PAPE, zovem te iduću put, znamo da će biti srijeda, ali još ne znamo gdje, ako imaš koju ćevabdžinicu na umu javi nam!!!!!!!!!


izgubljena – 29.11.2005. u 09:17 kaže: grozim se i debele i božića i prigodnih pjesama i gužvi oko blagajni i sporih blagajnica, i tv programa s Batman se vraća i svašta još…želimzaspati i probuditi se u prvom mjesecu


s – 29.11.2005. u 09:19 kaže: e moj riba aj neku lijepu priču o životu mladog tate jer mi polako ubijaš volju za imanjem djece.


sexyžena – 29.11.2005. u 09:20 kaže: riba kako spavaš s malim klincom koji stalno plače jesi se preselio u drugu sobu?


Bugenvilija – 29.11.2005. u 09:25 kaže: Sreća u nesreći je da ne živim tamo i ne mogu vidjeti te reklame o kojima pričaš sa toliko nježnosti, ako nešto istinski mrzim iz dna duše onda su to debilne reklame sa još debilnijim akterima. Bah!


ribafish – 29.11.2005. u 10:42 kaže: sto se tice planice, jos nas nema dost za bus, ali predbiljezujte se sto prije. ja bezeciral galeriju s bacvom!


ribafish – 29.11.2005. u 10:43 kaže: amy, a jesi citala ono da zaposlenice s menstruacijom moraju imat crvenu traku na ruci da mogu cesce na wc!!!!! 4 pjesme? ali ja idem kupit tonu stvari i ne ostajem manje od sat vremena dok ne prodjem sve redove… boliti glava…


ribafish – 29.11.2005. u 10:45 kaže: korn ne shvatih. ali kako sam ja jedini covjek koji ne slusa rolling stonese (koji dolaze u srpnju) nit voli clint eastwooda, brad pitta ni toma cruisea, to bi se dalo i ocekivat…


ribafish – 29.11.2005. u 10:48 kaže: lijepu pricu? bit ce lijepa za dvadesetak godina. do tada krv, znoj i suze… kaj si ti mislio – da se dete posalje u sjemeniste i onda odes na ibizu?


Kaco Mortale – 29.11.2005. u 10:48 kaže: Debela ima dobar glas i šugav stas. Mrle (Let3) s njom nešto raducka a zašto, to samo ta luda glava zna. T-Com sucks kao i cijeli kapitalizam i konzumerizam. Kupi-kupi-kupi!!! Oću kurac kupit. Božić je ok jer se dobro jede i još više cuga. Od pjesmuljaka dobra mi je jedino ona: “Božić dolazi a tebe nema, Božić dolazi jebem ti mater di si”. P.S. Propustio NoMeansNo? Jesi ti lud 🙂


ribafish – 29.11.2005. u 10:53 kaže: klinac je super jer je miha preuzela 90 posto brige. ja samo skuham, kupim i ocistim, a mali je stalno s njom i navuko se na dojku! dusa od djeteta. ja samo tu i tamo obavim transfer kinderbet – sisa i to je to! sve je odma lakse!!!


von smile – 29.11.2005. u 11:15 kaže: Pobogu, šta ti je debela skrivila? Što se nisi okomio na one iz trovremenskog tafta. Remiza 3 ujutro ista frizura, črnomerec sedam ujutro, u razdjeljak te ljubim,dubrava popodne ode tupe, novi zagreb navečer oćelavio….


margaux – 29.11.2005. u 11:34 kaže: me diraj mi pjesmuljke, to je razlog što volim božić, da nije komercijalne iluzije: tih pjesmica i coca cola reklama te onog filma sa ševijem šejzom (Najluđi Božić) koji gledamo svake godine od kako se počeo pojavljivati na teveu (i moj stari svaki put kaže da mu se čini poznat, blago njemu) mrzila bih taj krasni blagdan, trku, nervozu, prisilna obiteljska skupljanja, itd itd


Zeko zna – 29.11.2005. u 11:52 kaže: Svi ti iritantni s televizije, kako došli tako otišli, a tako ćei sexy debeljuca postavljena od strana sindikata. Evo ti za primjer onog Katalenića. Mi smo se jedno večer napili u njegovo ime kad smo skužili da ga nema već oko mejsec dana po televiziji.


ribafish – 29.11.2005. u 12:21 kaže: trovremenski toft je americko govno, a kaj cu srat po americkom kad mi je nase blize… ok. necu vise. do nove reklame…


ribafish – 29.11.2005. u 12:23 kaže: pjesmuljci… bljak

oj aj vont for crizms iz – muf


ribafish – 29.11.2005. u 12:23 kaže: katalenic? jebote, pa da. nestade… treba napravit top-listu luzera koji su obiljezili htv u zadnjem desetljecu1


catchaser – 29.11.2005. u 12:25 kaže: kad naleti ta reklama u panici se hvatam vjernog daljinskog i brzinom Kapetana Mikija prebacujem kanal…uh…


z.l.e.v.A.n.k.a. – 29.11.2005. u 12:40 kaže: Kaj ste ju svi napali, meni je baš simpatična. I baš dobro pjeva. Sto put je bolja od tamo neke mršave i (na novo) sisate Maje Šuput ili bolesne Grdićke.. uf.. dok se nje sjetim prođu me trnci neugode.. Za poklon nekaj kaj je tokom godine spomenula da bi voljela imati.. ak si zapamtil.. Sliku vas troje, u lijepom okviru 😉 ili njih dvoje kak bezbrižno spavaju 😉


yellena – 29.11.2005. u 12:48 kaže: jos nema sexa, a?


yellena – 29.11.2005. u 12:51 kaže: p.s.ova slika di ti je mali u marami izgleda ko fotomontaža.


ribafish – 29.11.2005. u 14:07 kaže: ko kaze da itko voli grane poput juricke, halilovicke ili one trece? trebali bi fotosopirat tijelo renate sou spek, i montirat neku simpa glavicu…


ribafish – 29.11.2005. u 14:14 kaže: ma kakav seks. zarasta polako. ali do nove godine nis… ionako sam naviko… ima neko neku pornjavu viska?


lolina – 29.11.2005. u 14:18 kaže: mali je pravi bonbončić,baš je zgodan i kuži se da je dečko…nekim bebama ne moš spol pogodit…a ti , ti sam gundraš…….jojojj


denzil – 29.11.2005. u 15:58 kaže: ovaj irski je dobar. moram priznat da nisam vidio ni reklamu, nit znam o kome pričate. al budem pogledao u playboy tu na svom kiosku, pa ak je čemu, možda ga i kupim kad dođe do onog čiče ispod želježničkog mosta kod sc-a. kaj te mući njofra, pa nema rok tak jajoliku glavu ko Elmer.


Toni – 29.11.2005. u 16:11 kaže: Ženi za Božić kupi litru Premier pive ahahahahahahahaha


denzil – 29.11.2005. u 16:26 kaže: hehe, povlačim, sad sam otvorio sliku i lići na lovca. a di ste ga to izveli, u papillon?


ribafish – 29.11.2005. u 16:37 kaže: papilon… prvo pa musko!


drznica – 29.11.2005. u 17:56 kaže: ma nismo mi iz vipa tako bogati :)))


sweety – 29.11.2005. u 19:52 kaže: mISLIM da ta cura nije tako loša inače,bar san čula od lika koji je zna da je cura luda skroz-naskroz-…možda je malo umišljena al ipak zaboravljaš da si to pročita u NOVINI…hello ,koliko je to istina i u kolkom su sprdu neke stvari rečene…nemoš znat…my opinion…see ya


liftboy – 29.11.2005. u 19:55 kaže: Gdje’s bio? Šta’s radio? Šta’s mi dono? Neoklen se mi poznajemo? Omiljena mi rečenica od Matakovića, a i dobar uvod za rodbinu koju ne vidjeh ako ne i od prošlog Božića, pa kad dolete preko bare i donesu ti superpoklon: Fa for men. Gaddem! Ja’b ti preporučio da joj kupiš šlafrok u stilu kostima superjunaka i na leđa otisneš sarmu, božićno pivo i francusku salatu, al fotošopirano tako da tvori kompaktnu cjelinu. A u mali sašiveni đepić na sisi, paklo čačkalica. A tebi za Žićbo dolazi u žutom sljedeće, reći ću samo dvije riječi: Russ Meyer! Pa ak ne znaš, guglaj.


Jahac – 29.11.2005. u 19:59 kaže: Hm, često ti tu debeljucu spominješ… Da se vi ne znate možda???


almostpoznata – 29.11.2005. u 20:03 kaže: takvih grešaka je i previše u našim medijima,pogledaj samo one BB frikove od kojih naprave voditelje,pjevače il nešto


crush_baby – 29.11.2005. u 20:09 kaže: Ej, evo mene samo usput da te pozdravim. Čitam te već dugo al evo nikad nisam pustila comment pa…Šaljem kiZzu veliku, se čitamo


Bobika – 29.11.2005. u 20:20 kaže: Kako bi se to reklo u metropoli:”Ta debela mi fakat ide na živce!”


Ivana – 29.11.2005. u 20:39 kaže: Joooooooooooj miceka nosis u marami :)) Kjut :)) Krizno prsno znas sam zavezat ili ti Miha pomaze? 😉 Nego, provjeri poslovni mejl 😉


sheet – 29.11.2005. u 21:14 kaže: kupi joj welnes(ili neki slični relaksacijsko-kozmetički) tretman koji među-ostalim kozmetičkim zajebancijama uključuje i to da ti jedan cijeli dan, dok je ona na tretmanu, čuvaš tu malu zvjer


Alkoholičarka… – 29.11.2005. u 21:20 kaže: E jebem ti..kud ja to zalutah….o bož sveti…OK?
Kaj sad?Mislim si…duuuuugi post….I micek u marami je jako sjadak…ma idem si na živce…aj zdro!


BlogistiKa – 29.11.2005. u 21:21 kaže: TUUUUUUUUUUUU SAAAAAAAAAAAAAAAM!!!(Divljakusa ti predlaze Diletante, a i ja!)


c’est mois, Nemetz – 29.11.2005. u 22:06 kaže: Nisam skuzil polozaj u kojem je u marami? Sjedi? Čuči? Mali je gubičar, nema šta.
A glede T-com/MTV pevaljke i bahatosti…ma to je picin dim prema katastrofama poput cijelih televizija i njihovih “zvijezdi”-voditelja. No i HRT-u se omakne npr. emisija Nives Ivanković, čiji samkraj (fala bogu samo to) upravo očešao s daljinskim…. Ma ne preglumljeno, izvještačeno i bezvezno…nego je Alka Vuica herself skromna prema ovoj karikaturi…. s tim da prepotencijom i bedastoćom ipak još vodi Nova TV….a in general, izravni prijenos kad moj mali kaka u pelenu bi bio BBC-ev dokumentarac prema cijelom NET-ovom ili Z1 ili OTV programu… zašto oni svi uopće još pokušavaju?


d.brent – 29.11.2005. u 22:11 kaže: citam blog vec neko vrijeme i imam par pitanja i primjedbu. prvo primjedba. jel ti to namjerno govoris hemeroid umjesto hemoroid? sto kaze cijenjena miha na fotke i intimne detalje iz privatnog zivota? izgovori za sex su bili urnebesni, ali nisam sigurna da bi se odusevila da si mi decko/muz.
zasto non-stop zoves severinu droljicom?sto je za tebe droljica? negdje si cak napisao i da joj sise vise. mislim, helouu?? zena stvarno izgleda sjajno. jos cu ispast neka brkata feministica i ljubiteljica djevojke sa sela, ali fakat pretjerujes.


ribafish – 29.11.2005. u 22:53 kaže: d. brent, jes ti gledala onaj video kao i jos šest osmina croatie? droljica je žena koja zbog droge, para i slave ide svakom u krevet i na penis, pogotovo oženjenim tipovima s jahtama čija žena doma doma čuva troje djece. ne spominjem imena. misliš da miha ne zna za blog? o bože… miha ti šalje pozdrave, kao i svima onima koji tužni i usamljeni žive užljebljeni u dosadnim normama. hemeroid je samo moj hemoroid i mogu ga zvat kako oću! srećo, ako ti se ne sviđa, široko ti polje. ne pišem ovo zbog dosadnih ljudi i ljudi kojima je dosadno.


ribafish – 29.11.2005. u 23:01 kaže: čačkalice u džepiću i maslinka za reverom!!!!!! legendo!!!! ili da dovedem nives ivanković s trubadurima da progovori proširenu rečenicu i ne spomene sebe u njoj! eto me sa čvaraka, kulena, svježe kobase i rakijice od mihaele i drage. ljudi, volim vas!!!!!!!!


Sheriff – 29.11.2005. u 23:01 kaže: ovje ima pun k**** komentara al ja cu rec jedno…vidi se da je mali budući jebač


ribafish – 29.11.2005. u 23:06 kaže: russ meyer!!!!!! najveci sisoljubac univerzuma uz mene i… uz mene!!! kill, kill pussy run ili kako god vec, uze me rakija!!!!!!!


d.brent – 29.11.2005. u 23:19 kaže: volim ljude sa dvostrukim standardima. ne zelimo zivjeti tuzni i usamljeni, a kamoli užljebljeni u dosadnim normama, ali cemo bez problema, kao sevini intimusi, koji o njoj znaju sve, pa i zasto se sexa s nekim tipom (ova spika zbog para, slave i droge ti drzi vodu jebeno, jer seve je, opcepriznata i opcepoznata sirotica, c’mon!), reci za zenu da je droljica zato sto se poseksala sa ozenjenim tipom. a mili moj, stvarno bijedno. pretpostavljam, da kad bi ti (u nekom snu, naravno, jer si uzasno moralan) slucajno prevario SVOJU zenu/curu, ona bi krivila droljicu, a ne tebe. kao i svi drugi. zapamti bejbe, kriva je samo strana koja vara. moraliziranje smatram krajnjim prekenjavanjem.
pa naravno da ga mozes zvati kako hoces, svog h-a. samo zasto onda ne zoves rečenicu rečenjica? ista stvar. ne duri se ko curica za bezveze.
nisam mislila da miha ne zna za blog, ne budi smijesan, samo me malo zbunjuje (ovako skučenu kakva jesam) da joj nimalo ne smeta da svoju privatnost dijeli sa cijelom drzavom. to je ipak mrvu egzibicionisticki. i nitko nije rekao da mi se ne svida, ali ako zelis samo hvalospjeve na svaku svoju recenicu, onda mozda previsoko pucas. i ne znam zasto si stekao dojam da sam dosadna ili da mi je dosadno… zato sto citam tvoj blog? daaaj, relax…


ribafish – 29.11.2005. u 23:48 kaže: 1. para vuce paru. koju bogatu curicu znas da se spanđala sa sirotanom? daj, molim te…
2. gade mi se ljigavi tekstovi pjesama, nastup kod lokasa kad je glumila sveticu, ono na cemu je ili nije, primitivni istočnjački melos, krađa pjesama, operacija usnica… i tak.
3. ko kaze da sam moralan? ja? nikad. imam sreće što je Miha normalno i veselo biće sa smislom za humor, što je danas teško nać… ako imas komplekse, ne turaj ih drugima pod nos. mozemo i lijepo razgovarati. ako si u stanju…
4. na svom blogu mogu zvat i lignju sipom, rogač klitorisom i brahmaputru dnjeprom, a ti možeš skvičat i bacakat se da to nije po pravopisu, ali je meni to gušt i ko te šljivi.
5. ako ti je toliko stalo do mihe, javi se na mail pa cu ti poslat njen mob. inače, ne stvaraj paniku ni probleme tamo gdje im nema mjesta.
6. inteligentna kritika je uvijek dobro došla. ponavljam, inteligentna. Pogledaj Von smileta ili dina kad me zvređaju ko psa, ali s razlogom.
7. netko tko upotrebljava termine mislim, helouu, i daaaj, relax, spada u jednu sferu koju će bolje komentirati drugi članovi bloga. not deep, but blue…

gledaj dušo. ne volim kad mi nešto nameću, seru, kradu ili bombardiraju grad u kojem živim. nikog ne mrzim samo se ne slažem s nekim stvarima i o tome sasvim slobodno ovdje pišem. imaš puno blogova “danas je jutro, suncem uoblačeno, pijem kavu, dosadno mi je al vas volim…” čitaj to, masturbiraj, veseli se, plješći serverini kad se zakašlje u tramvaju, ili prdne na jaglac, ali i toleriraj ono što pišem na svom blogu. a nije ti teško napravit svoj blog. ako sam ja mogo…

jebote, što nam je šuvar napravio od školstva…


dona – 30.11.2005. u 00:14 kaže: super reklama za signal pastu za zube na onoj slici


– 30.11.2005. u 00:54 kaže: svaka cast za Tomu Bebica…. da citiran: od njegovog glasa su prstaci sami izlazili iz kamena (ili tako nesto)…..


d.brent – 30.11.2005. u 00:55 kaže: hm..
1. kad je onomad seve bila kod lokasa…oboje su bili smijesni. a kako se glumi svetica ne znam. ne znam ni bogatog deckica koji je ozenio siroticu. ali to je vec prica o tome gdje se tko krece. ako idem u jabuku, tesko da cu naci tipa u hemingwayu, ili obrnuto. osim ako se ne sudarimo autom putem. pjesme, istocnjacki melos i sl..nisu razlozi da se nekog zove droljicom.
2. “droljica je žena koja zbog droge, para i slave ide svakom u krevet i na penis, pogotovo oženjenim tipovima s jahtama čija žena doma doma čuva troje djece.” ovo je moraliziranje, jer onog bezvezista valjda smatras svecem. ne znam zasto mislis da imam komplekse, a jos manje da ti ih guram pod nos. argumentiranje bi dobro doslo. btw, lijepo razgovaram.
3. na svom blogu ti mozes zvati i barbaru cartland hegelom, sto ne znaci da ja to ne smijem komentirati…ili? ne bacakam se, ne skvicim.
4. nije mi JAKO stalo do mihe, samo sam pristojno priupitala, izazvana bezazleznom znatizeljom, je li joj bed da o njenom priv. zivotu ljudi toliko znaju. nemaju svi ljudi u gradu potpuno neanonimni blog sa fotkama svoje zene u visokoj trudnoci i preciznim opisima njihovog zivota. jebote, nitko te ne optuzuje, samo me zanima. ak ti je bed odgovoriti, nemoj. i tocka. malo si delusional sa ovom spikom da stvaram paniku i probleme.
5. obzirom da si zacijelo inteligentniji od mene,(a to dabome znam, jer si me upravo, odmjerenim patronizirajucim tonom proglasio neinteligentnom), moja kritika valjda nije dobrodosla. hvala na ovom savjetu da te ucim “kritizirati” od tvojih prijatelja.
6. heloouu, daaj i relax dokazano upotrebljavaju bezvezisti, neduhoviti i neinteligentni, te krajnje necool ljudi. sad cekam da me i drugi popljuju zbog tih neprimjerenih izraza.
7. zakljucak: tvoj je blog nedvojbeno duhovit, iskren i nepretenciozan, te nadasve hrabar u nekim svojim segmentima. s druge strane, nekolicinu stvari, koje sam smatrala bezveznim, poput npr. ideje da neku zenu koju uopce ne poznajes nije u redu zvati droljom, nisi uopce bio u stanju prihvatiti. kao ni najobicnije pitanje sto tvoji najblizi misle o pasivnom sudjelovanju u blogu. to me navodi na misao da ne znas primiti niti jednu jedinu kritiku. a od slobodoumne i zabavne osobe kakvom se predstavljas, to se u najmanju ruku i ocekuje. e, riba, riba.


miki – 30.11.2005. u 01:01 kaže: …presmijesno… sve zajedno. u paketu. inace, jel’ tebi nesto jako dosadno u zivotu ili se posao u playboy-u svodi na pohadjanje FHM launch party-a? ;))))


apstinentica – 30.11.2005. u 06:02 kaže: Mislim da bi bilo ispravnije pitati se tko ševi debeljucu nego tko joj je tata… 🙂


Trill – 30.11.2005. u 07:53 kaže: Ona debeljuca mi nije ni malo simpatična, ali zato onaj dečko je. Iako i njega ima i više nego dosta..dakle, nije stvar u debljini, nego u osobnosti.


ribafish – 30.11.2005. u 10:56 kaže: bio je samo jedan party i bio sam tamo i zapio se kao sto cu se zapit i na partiju od mens helta, kamiondzije i tom i jerry magazina jer volim ic na partije, pit i zajebavat se! a s playboy presicom te svi volu!!! trept, trept…


ribafish – 30.11.2005. u 10:58 kaže: tko sevi debeljucu? tko????


ribafish – 30.11.2005. u 11:07 kaže: dbrente – 1. krivo. 2. netocno. 3. komentiraj ali ne stvaraj krive zakljucke 4. da mi ne da, ne bi pisao ili bi pisao pod pseudonimom. shvati 5. uci 6. plavo 7. znam je i ne svidja mi se i eto. 8. mogao sam te ignororat, a evo ipak pisem. prema tome, opet si u krivu… ti radis nekaj ili samo moraliziras? casna?


d.brent – 30.11.2005. u 11:42 kaže: potpuno si u krivu. u svemu. lupetas gluposti. pita te covjek koliko je sati, a ti mu kazes da je 5 stupnjeva. ponasas se ko dijete. smijesan si, nemas argumenata. vrijedas. mozda si i disleksičan, obzirom na način na koji odgovaras na komentare. i ne obozavaju te bas svi. to se, izmedu ostalog, odnosi i na osobu kod koje je gostovala seve. ne trudi se odgovoriti. nece me zanimati.


miha – 30.11.2005. u 13:28 kaže: bolesno… zoran primjer zavisti… d.brente, čime ti se zamjerio?!


ribafish – 30.11.2005. u 13:37 kaže: osoba koja zeli da je svi obozavaju nije normalna i ima jedan termin u medicinskoj enciklopediji. opet ti kazem, ne lijeci svoje komplekse tako da ces vrijedjati druge ljude sakrivajuci se pod pseudonimom razbacujuci se stavovima nepotkrijepljenim cinjenicama. a lokasu hvala sto me primio u upitnik i isprika sto nisam bio na visini zadatka – citaj, usran ko zeko… bio na audiciji, proso, vidio, vodio, sterali me bez objasnjenja, rekao je da ce zvat, nije zvao vise nikad. a bili smo si i ok. cak me doveo u svoju ekipu na nogac ali sam odustao nakon sto mi je puknuo misic. jedino mi je krivo sto mi nikad nije objasnio zasto su izbacili anamariju, maju i mene. ako i je ljut kako si si zamislila, fakat ne znam zasto je. pa kako si ti toliko pametna i obdarena informacijama, podijeli to sa svima? ili nisi takva…


c’est mois, Nemetz – 30.11.2005. u 14:48 kaže: Moje mišljenje: Čuj, usran ili ne, sve to nije bilo tak strašno (sigurno nisi bio gori tremator od Sopekice a o artikulaciji da en pričamo)… slavni Joško (kojeg znam iz ranijih faza i kao “dobri smo si”) se u svim svojim ostalim projektima pokazao još gorim trematorom (ono, ne ide pa ne ide, that sinking feeling neopuštenosti je jednostavno gušio sve te bombastične projekte…),


denzil – 30.11.2005. u 15:05 kaže: uf, koja rasprava, koplja su visoko u zraku, argumenti frcaju sa svih strana…imam osjećaj ko da gledam parlaonicu. ja mogu reć samo jedno: iako ne volim baš barunicu castelli, ni njenu muziku, ni njeno ponašanje, ni njen marketing…u ovoj situaciji sličnoj autoru ovog bloga(apstinencijska kriza), od mene bi ga dobila sam tak u pak. sa dvije gumice izmedju nas, naravski.


milena – 30.11.2005. u 16:09 kaže: Debela mi nije uopće odvratna, ali bih voljela vidjeti idiota i čovjekomrsca koji je smislio tu groznu reklamu od koje mi se krivi faca :{ Sve što Severina kaže/uradi/zaklonibožepokušaotpjevati do te mi je mjere jeftino i lažljivo i kurvanjski da se uopće ne sjetim one njene loše pornjave 🙁 Čika Klaić (jel on još u upotrebi?) kaže da su hemero i hemoro-idi jednako pravilni :)), just for the record. Moj brat kaže da bole isto :))


miki – 30.11.2005. u 16:21 kaže: ah, kako li ste se samo svi raspishtoljili. sve vas je lepo za gledat.


c’est mois, Nemetz – 30.11.2005. u 16:23 kaže: E da, čemu bješe ona silna pompa oko masovne audicije za “Upitnik”, tjedni TV izvještaji ko u talents showu, kao “birajte i vi kandidate”, medijske spike kakvi ljudi i likovi trebate biti, ko da niste “plesali jedno ljeto” – a emisija ionak ostala ista, s banalnom formom za koju ti baš ni ne treba mješavina Dave Allena i Freda Astaire-a… di je uopće taj Joško? Nisam ga vidio na ulici ima godina dana…


Zvone – 30.11.2005. u 20:29 kaže: uzasno mi ides na zivce i totalno si mi antipatican lik, uopce ne znam kome su zanimljivi ti tvoji tekstovi i koga boli kurac za tvoje djetinjstvo???!!! ustvari, koga boli briga za sve sto ti radis u zivotu? playboy, klik, htv, goli uzas!!! daj mi odgovori na ovo, stvarno ne mogu vjerovat da si mi toliko antipatican, skoro kao maroje iz big brothera


Zvone – 30.11.2005. u 20:46 kaže: odi ti radit u getro supcino usrana


Šribar – 30.11.2005. u 21:44 kaže: Riba blog ti je jeben. A i mali lici na tebe totalno. P.S. moramo na kosarku koji put da te ponovo nabijem 😉 P.P.S. pozdravi staru


mare – 30.11.2005. u 23:41 kaže: AJME RIBA KAKO SI OSJETLJIV;)


miha – 01.12.2005. u 00:50 kaže: osjetljiv! poput zaljubljene ljubičice… sve treperim kad se uzbudim!!!


miha – 01.12.2005. u 00:53 kaže: šribar, nikad ti oprostit neću kako si me opro onaj dan na košarici… osveta je moja!!! jesi za partiju dame, pelote, lacrossea, kroketa???


miha – 01.12.2005. u 00:55 kaže: josko radi reality show dvornikove, a nisam ga vidio od zadnjih dana televizije. steta za upitnik, dok je on bio solo – bio je fenomenalan.


miha – 01.12.2005. u 00:59 kaže: zvone, dječače. jel ja dođem u tvoje dvorište, skinem se i kakam? ne. jel’da? zato, zlato moje, odi kakaj nekam drugdje, čitaj si glas komcila i ne kvari atmosferu. Kapitaliste i vlasnike marketa koji izrabljuju radnike – na galge, to sam i rekao, ali nisi shvatio, a sad moram pogledat i big brother da vidim koji je to maroje… fala za informaciju.


ribafish – 01.12.2005. u 01:29 kaže: damn, mislim da sam vidio mica-macu… isprike za zadnjih 4-5 mailova. piso ja a ne miha, al sam zaboravio promjenit ime jer je to ona danas odgovarala onoj frustri sa špice, pa eto… sorry


Bobo – 02.12.2005. u 23:45 kaže: Ribafiš, ti si legenda. i ja mrzim iz dna duše onu slonicu iz reklame. svaki put mi se povraća kad je vidim i čujem. btw, bolji mi je prijašnji dizajn… nekako ti polje pristaje iako ni ovaj nije loš. Aj, baj baj


kveldssanger (snowinthewo – 05.12.2005. u 15:55 kaže: He he he Ribetino…vidjen si taj dan u Getrou….ajme bozicne pjesme, i to neka perverzno-uzasna verzija.katasttrofa! Samo rastjeravaju ljude…


Neno – 09.12.2005. u 15:41 kaže: RibaFish legendo!


Neno – 09.12.2005. u 15:45 kaže: Frende, zanima me tvoje mišljenje o “zatvaranju” kluba Papillon tj. odluci da smije raditi samo do 23 sata! Hvala!


ribafish – 12.12.2005. u 23:14 kaže: ja bi rukama pobio te strebere koji zatvaraju birceve udaljene 200 metara od najblizih susjeda… debili…


Sjebana stvarnost – 08.01.2006. u 15:35 kaže: Svaka čast i neka ti je sve najbolje u ovoj jebenoj godini!

Dnevnik 32 – Istine i laži o bebama!

Bem ti i zimu i snijeg u Zagrebu i nove Artice od 880 kuna kad mi je trećina desnog tabana mokra nakon deset minuta hodanja. Jedva čekam proljeće kad će lepršavi komadi obući ljetne kompletiće i izazovno izložiti slatke trbuščiće suncu…
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Mihi je puno bolje s trbuhom, Rok tu i tamo zaarlauče ali se ubrzo smiri. A jede kao da se iz JNA vratio. Usporedite li ovu sliku…
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
…sa sljedećom…
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
…shvatit ćete da se junior kvalitetno deblja, kao i da su digitalne vage jedno ogromno sranje i porez na budale jer u deset sekundi pokažu 5 različitih težina jednoj te istoj osobi. Inače Rok i tata imaju zajedno čistu stotku!!!!!!!!

Malo sam rezimirao prvih 42 dana u životu majke i dvije bebe:

Top 10 istina i zabluda o bebama, trudnoći i tak…

1. Bebe podriguju iza obroka.
Netočno.
Bebe iznenada ispuhnu oblak zraka snagom nadrkanog Gargantue. Tata će, kao bivši prvak Jugoslavije u Novom Sadu 1988 zasigurno biti nadmašen! Moj sin! A tek prdež… Pastorale, jebate!

2. Bebe se smješkaju.
Netočno
Bebe rade svakakve facijalne grčeve, i to nikako zbog toga jer im tepate, beljite se ili natežete obraščiće. Hvala.

3. Bebe kao vrlo male mogu ponavljati neke pokrete za nama.
Polutočno
Ako se 338 puta izbeljiš djetetu dva pikometra od iznenađene face, logično je da će i ono pokazati jezik jer je to jedina od četiri stvari koje radi uz mrštenje, grčenje i plač. I ako djetetu govorite normalno umjesto bući bući, njinji maju buba uuuu, isto će vas razumit. Ili neće. Al vas bar ja neću htjet priklat.

4. Pampers pelene ne propuštaju ništa.
Netočno
Dođite vamo, sunce vam, da vidite kako ne propušta kad mu kakica do tjemena dođe. U lavabou ga prat moram…

5. Bebe plaču samo kad su gladne i zasrane.
Netočno
Bebe plaču samo kad su gladne, zasrane i onda kad ne kužimo kaj im je. A to je uvijek. To je nažalost i najčešći slučaj i onda ste tako tužni da molite boga da vam naleti jehovin svjedok ili inkasator da se imate na koga izderat (‘bem i tebe i stražara na kuli u šupak, bando neradnička posrana… Kramp u ruke!). Naravno, bebe to rade između 3 i 6 ujutro, pa kurac…

6. Trudnice postanu lude za seksom pred kraj trudnoće.
Netočno
NETOČNO!Što može dovesti do raznih poremećaja…
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

7. Kad rode, žene se već nakon mjesec dana vrate u formu.
Netočno
Zamolio bih ovom prilikom sve tete iz okolnih dućana da Mihaeli P. (29, zgodna, crvena, komad žene, šiške ko u Branikce… TUP… sorry dušo…) ne daju tegle nutele, eurokrema, vikija, kinderlade, nugatina, superskaramelom i sličnih govana (koje muškarcima traju i do godine i pol u špajzama, osim ako nešto ne bare pa se kilave s palačinkama), jer ću je zavezat za radijator u zahodu i bacat žlicu po žlicu u kanalizaciju, što njeno srce ne bi izdržalo.

Sva sreća da Miha ne doručkuje…
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

8. Bebe ne kuže ništa
Netočno
Jučer mu pustim Beethovenovu devetu, ono kad ono krvavo krenu violončela iz pianissima i okrenem se – kažem, «A buraz, kaj je svirka?», a ludak mi prstima pokaže L. L kao Ludvig!!! Ideš! Imao je Rodney pravo…

9. Tata s bebom u naručju je predmet obožavanja drugih slobodnih treba gdje god da dođe.
Netočno
Bježe ko od labuda koji šmrće. Osim djece i bakica, te teta na placu, a na njih režim… Sutra opet u shopping. Kak cu se nateglit, bem ti…
Image Hosted by ImageShack.us

10. Bebe su nešto najslađe, najljepše i najemotivnije što se može dogoditi u životu jednog muškarca koji još nije sazrio do kraja, ali ga jebe savjest pa ne ide ni na standardna oblokavanja, zadnje kolo bowling lige, treninge curlinga ni bazen, i jednostavno je svim srcem zakeljen za posranog krmeljavog vrištećeg Jimmyja Cendrixa.
Točno
Jebeno točno…
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Čestitke raji iz mog bowling kluba Purger koji su završili interligu u Ljubljani na šestom mjestu, kao i Kruni i Ljilji koji su se hrabro borili na Svjetskom kupu u konkurenciji 85 zemalja! A u Hrvatskoj nema niti jedne staza za Bowling!? Hoćemo bowlinganu nazad u Zagreb!!!!!!!!!!!

Ne ovakav bowling. Pravi…
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Vic dana, iako je stariji:

Pita tratinčica drugu – Oš’ se ševit?
Kaže druga – odjebi, imam fotosintezu


Leeloo – 27.11.2005. u 02:16 kaže: aaaa… gdje god se okreneš bebe. danas mi je bebo-dan, krenulo je jutros. posjete… beba od 5 mjeseci (sama sjedi… slavili smo to), par sati kasnije – beba od godinu i 2 mjeseca (povukao je prvi put sok kroz slamku – još jedna proslava). Dođem kući emocionalno iscrpljena… i otvorim blog sa zabludama o bebama… emocionalno dotučena, maternica mi je danas kao na trampolini… poskočila je 100 puta… tik-tak-tik-tak….


c’est mois, Nemetz – 27.11.2005. u 02:45 kaže: 6. = Točno 😛
“Njinji maju buba uuu” = hahaha, ko da slušam sebe


c’est mois, Nemetz – 27.11.2005. u 02:51 kaže: Disclaimer: Pod “6. = Točno” , mislim na suprotno od tvojeg osobnog iskustva zvanog “netočno” 🙂 I danas zadrhtim kad se sjetim trbušine koja mi se približava i vazda ište harač….


riba1973 – 27.11.2005. u 03:58 kaže: Broj 9. si totalno fulao,Kam gledaš čovjeće? ili percipiraj kaj ti dođe teta.Vidjeti lika sa bebom,neospisivo seksi i muževno,pogotovo ako ga nosi u naručju!


milena – 27.11.2005. u 04:16 kaže: 😀 😀 😀


mata – 27.11.2005. u 07:16 kaže: ee, a cekaj kad krenu utakmice…pa kad mali zavuce golcinu sa sesnaesterca, ti ustanes sa majicom “to je moj sin !! “…pa onda skola…roditeljski sastanci….ee, ribetino, tek je pocelo 😉


rudarka – 27.11.2005. u 08:39 kaže: ak te tješi…svi smo to prošli, s prvim djetetom…slijedeća nisu tako komplicirana…a moj Najnaj je, nakon što je hranio Nasljednika (negdje oko 3-4 u noći) čuo kako nam kradu gumu s našeg Jugača (remeber: ’92!) i jurnuo van da uhvati lopove…u gaćama, bos, usred zime….


xiola bleu – 27.11.2005. u 10:22 kaže: Oduvijek kasno palim pa valjda i za djecu. Recimo, da mos’ birat: ‘os svjeze rodjenog (ma kakvi), 5 godina (hmm, ne) ili 15 godina (e, to vec moze, skoro pa moze radit i doprinosit kucnom budzetu).


ribafish – 27.11.2005. u 10:47 kaže: kaj ce mi dete od 15 godina? taj je vec sevil i ne bu me jebal 5%…


ribafish – 27.11.2005. u 10:48 kaže: nemetz, bila je to noćna mora. trazila je KEKSA, a ne seksa…


ribafish – 27.11.2005. u 10:57 kaže: roditeljski sastanci!? srećo, bio riba profa 3 godine i nema većeg užasa od roditeljskog. ni jedne zgodne mame!!! a jedna me mama prekine da bi mi rekla: “moja kcer me pita jel moze stavit dvije rinčice i pustit kosu kao njen razrednik… Gospodine, ona ima DESET godina!”


Bugenvilija – 27.11.2005. u 11:15 kaže: Da nisu tako slatki i nježni i simpatični, bacil bi ga susjedu nakon prve neprospavane noći ;)))


Bigi – 27.11.2005. u 11:50 kaže: Sve točno i istinito osim točke 9. Naravno, ona je istinita normalnim ženama, sponzoruše ni inače ne padaju na djecu (a djeca ipak u neku ruku, koštaju…pa stoga…;)


majja – 27.11.2005. u 11:57 kaže: Broj 4 provjeren prije nekoliko tjedana…. bolno i teško iskustvo i ne znam šta mi je to trebalo, ja misla juuuuupi idemo se igrati (a i tu sam se razočarala :)) s malom bebom (my sestričina, btw) a ono….bljak…našla se na krivom mjestu u krivo vrijeme 🙂


poslovna_curica – 27.11.2005. u 12:10 kaže: znaci nema sanse da se zenke okrecu za tobom dok furas roka… c-c-c-c-c… hihi


schlatkica – 27.11.2005. u 13:05 kaže: slažem se sa svim točkama… i skoro sam umrla od smijeha na komentar s Mihom i čokoladom, jer tu smo si negdje…


ribafish – 27.11.2005. u 13:11 kaže: hvala, hvala… u pripremi je i nastavak – bebe osjećaju kad se igra 88. minuta, kako djeca dizu noge na zvuk fena i moze li prst s kojim si jeo čvarke uspavat dijete…


Black soul – 27.11.2005. u 13:27 kaže: svaka chast..predobro i preistinito napisano..:))
pozdraf tebi..i pusa Roku…:))


malena_1309 – 27.11.2005. u 15:36 kaže: prejebeno!ne bi čovjek reko da lik ko što je ribafish može ovako vjerno opisati osjećaje bez imalo šale (dobro sad:) i to još osjećaje bebice jedne..bez teksta sam..


c’est mois, Nemetz – 27.11.2005. u 16:29 kaže: Evo kratki top 3 lažno univerzalnih “savjeta” koji su mi prije poroda dali “vidjet ćeš ti…eee čekaj čekaj…” džombe-roditelji željni von oben dijeljenja istih kao općeprimjenjivih (dakle, drugima može bit drugačije, ali ja sam ove dobio ko nepobitne fakte):
1. Vaginalni porod mora bolit & dereš se ko mazga (a kao, moš frigat sve naše vojske, marševe, JNA desetarska maltretiranja i muške bolove)= netočno. Moja bolja polovica kaže da je imala jačih zubobolja (njena sestra pače dodala da je porod “ko da se po..reš” ). Ima smisla naučit disat i pročitat koju knjigu prije poroda… Mislim da je Miha s carskim dobila puno veću porciju (naknadne) boli…
2. “Heh,vidjet ćeš ti… naspavaj se dok možeš, mig mig” (kao da se može unaprijed naspavat?!) = netočno. Ja spavam nikad bolje (mali me dodatno izmori predvečer). Dadi ne traži da joj držim svijeću dok obavi noćni podoj (nakon kojeg i ona dalje krmi s bebom), a i da je suprotno, to ne traje vječno. Dojenčad spava 3/4 vremena, ljudi! 3. Dječji drek smrdi = netočno. Ne znam kak je s umjetnom hranom, ali ovo bi mi mogao netko podvalit kao indijsku kuhinju a ja nas(jest)…


Jahac – 27.11.2005. u 17:18 kaže: Jebiga, sada bi i ja hteo dete…


BlogistiKa – 27.11.2005. u 17:22 kaže: Joooj, sad si me podsjetio na moja timarenja necaka kad je bio beba i vatreno krstenje s Pampersicom “koja nikad nis ne propusta” a mali mi se zasro da je curilo sa strane!!! 😉


denzil – 27.11.2005. u 18:52 kaže: a kak si to postao državni prvak u podrigavanju u Novom sadu, guleći vojni ROK?


Fenikšica – 27.11.2005. u 21:13 kaže: LOL!!! Sjećam se kad je moj sis bila bebsi (mlađa je od mene 9 godina), to je bilo dobro… U to davno doba, dok još nisam otkrila rock, slušala sam nešto na radiju i kunem se da je tada dvomjesečna sistr zanjihala ruke u ritmu pjesme! Kunem se! Zakon… Bebe su zakon!


ribafish – 27.11.2005. u 21:14 kaže: ribafish nije lik. ribafish je djelo!!!!!


ribafish – 27.11.2005. u 21:15 kaže: nemetze, evo pisem nastavak! ti si moja inspiracija, poput pjesme ksenije erker!!!!!!


ribafish – 27.11.2005. u 21:17 kaže: pa priča o podrigivanju je poduža, pa ću je postat kad ostanem bez ideja…


dmj – 27.11.2005. u 21:45 kaže: Eno ti u novoj Areni Vanna kaže: Muškarac koji se brine o nekakvom malom biću (bebi) je puno šarmantniji nego zriktani tip koji u reklami stoji pred špiglom. Od riječi do riječi, uključujući “zriktani” s “k”.


ribafish – 27.11.2005. u 21:59 kaže: Osim što sam “seksualac” i “polupeder”, ovaj naziv mi se baš sviđa!!!! Oprostio si mi za popaja!?


jole – 28.11.2005. u 09:36 kaže: 10. istina je najbolja, sretan sam zbog tebe. Tvoji komentari su zbilja nešto najbolje što se čovjeku može dogodit u ponedjeljak ujutro kad dođe na posao.


dmj – 28.11.2005. u 09:46 kaže: Voodoo Popaja ti ne bih oprostio, ali ovog običnog bez beda.


malena_1309 – 28.11.2005. u 09:57 kaže: sorry,riba,ti DJELO od čovjeka;))


milena – 28.11.2005. u 14:46 kaže: Kad dobijem bebu, prva stvar koju cu napisati bice istine i lazi – o tatama :)) Ma mogla bih i sad, al nemam obraza. Ni odraza :))


ribafish – 28.11.2005. u 16:18 kaže: so, milena, cuvala si necakinju!? na kaj je to licilo?


jazzie – 28.11.2005. u 22:56 kaže: Umrla sam od smijeha! Stvarnno si genijalan…


erogena – 29.11.2005. u 00:19 kaže: hehe, ludnica, bitno je samo da je 10. jebeno točno, ostalo će sve doći s vremenom.. 🙂


itilas – 29.11.2005. u 01:21 kaže: ma daaaaj, pa ovo NEMA nikakove VEZE SA SEXOM!!


nensyb – 29.11.2005. u 09:56 kaže: Drži se Riba, sve prolazi vrlo brzo. Nebuš se ni okrenul a već buš ga upisival na karate.engleski, nogomet ili bilo koju drugu zanimaciju da potroši energiju i ode spavati prije svitanja. Slažem se da je sa drugim lakše jer si već pripremljen na sve nedaće mladog roditelja, naravno ako preživiš prvo. I da porod stvarno ne boli. Boli sve prije i jaaako boli ono poslije. Pogotovo ako rodiš za vrijeme smjene. Jedni odlaze drugi dolaze a ti zapneš u limbu i dok se neko sjeti zašiti ono što moraju zašiti vjeruj mi sjetiš se i davno umrlih predaka osobe koja te stavila u dotično stanje. Ja samk ih se sjetila dvaput. A drugi put kad te snađu nedaće tipa pelene ili neki drugi smrad sjeti se da si i ti bio mali(koliko je teško za povjerovati) i da je nekome smrddila i tvoja pelena.


ribafish – 29.11.2005. u 10:55 kaže: seks? kaj je to? neka igra? nema vise toga. sorkac…


ribafish – 29.11.2005. u 10:56 kaže: moje pelene ne smrdu!

Bilo je jače od mene…

DMJ reče: kako se zove tetak od Krunoslava Kiće Ječmenc… pardon Slabinca?

Krunoslav Popaj Slabinac!!!


rudarka – 25.11.2005. u 08:49 kaže: za početak dana…dobro…


denzil – 25.11.2005. u 09:27 kaže: hehe. a majka nema nadimka, ona je samo Oliva Slabinac ili?


von smile – 25.11.2005. u 10:14 kaže: Denzil mrš u magareću klupu:Oliva nije kićina majka jerbo bi onda Popaj u tom slučaju ševio sestru,jadna li ti majka


divljakuša – 25.11.2005. u 10:44 kaže: Olivu mu njegovu…lol


Dejo – 25.11.2005. u 11:10 kaže: komentar za prošli post: odjebi tog luzera…
ako se kao ljudi ne možete rastat onda je stvarno šupak…. nek on priće što hoće… neka “sere” (oprostite zbog izraza) koliko hoće, ti znaš da si posao korektno odradio i da su ti tekstovi super… što se tiće posla znam da ćeš se ti snać.. klik ionako nije što je nekad bio… glavno da nisi napravio frku
kad ti je rekao ono što ti je rekao…
drže i pozdravi si ženu i dite…


Gradski kuboj – 25.11.2005. u 11:58 kaže: Kićo je legenda. Kad zapjeva “zbog jedne divne crne žene” a ja raširim svoje kaubojske ruke ko orao


ribafish – 25.11.2005. u 12:31 kaže: jel oliva ikad dala popaju? ko sto je kojot naguzio pticu trkacicu? i nema mi neko tijelo…


denzil – 25.11.2005. u 12:54 kaže: par puta mu je dala da je poljubi…maslinka popaju….. a ti “od osmjeha” moram priznat da te ne kužim, al ajd dobro. dok si ti dizao ruku i napinjao se da te drugarica prozove da joj referiraš sve o popaju i nadao se da ćeš jednog dana jest originalne američke hamburgere, ja sam u magarečoj klupi već čitao huga pratta. du ju nau fil laki, pank? vel, du ju?


Yo momma… – 25.11.2005. u 13:44 kaže: E, koji ste lejmeri…
Kićo je Popajev NEĆAK, jebalovasnepismenopremladozaboravno… Ko da nikad niste čitali Politikin Zabavnik… C-c-c-c-c-c-c-c…


Yo momma… – 25.11.2005. u 13:45 kaže: E, Ribo, ‘el te to ono Palijan oće mrestit? http://www.iskon.hr/webcafe/page/2005/11/24/0021006.html


Bobika – 25.11.2005. u 13:48 kaže: Jučer KIĆO,a danas SLABINAC!


von smile – 25.11.2005. u 14:07 kaže: Ma to Denzile kućo stara, Hugo Pratt veliš, ja mislim da si ti još cuclao “Slatka tajna” bombone kad sam ja pustio suzu prilikom čitanja “Balade o slanom moru”.(si snimao sad dokumentarac nedavno a, a faco) ma stari moj kao stripofilu sve ti je oprošteno, ali lagano objašnjenje-elem, Kićo je Popajev nećak, a ako bi mu Oliva bila mama to znači da bi Popaj imao erekcije na sestru…uz pomoć špinata naravno..
a što se tiče Pere ,više mi se svidio strai “prevod” gdje je žderao pljeskavice…


BlogistiKa – 25.11.2005. u 14:18 kaže: hahahahaha!


ribafish – 25.11.2005. u 14:23 kaže: ja sam htio bit ko badza…


denzil – 25.11.2005. u 15:25 kaže: okej, priznajem. konj. mamlaz. a kaj je najgore i sam imam nečakinju. ne zovu me ponekad bez razloga brzi. popaja sam gledao ko klinac, a za strip sam još bio premali (eh, zakaj nema više starih dobrih crtanih na teveu). i vodio se onom: popaj sam mornar ja, žena mi oliva , sin kićo, a auto fićo…… a vidim vi matori se svega sjećate 🙂 naravski, da mi je od mornara ipak puno draži corto.


sisa – 25.11.2005. u 15:27 kaže: ja sam htio bit ko badza…a ispao hromi daba 😀


tnt – 25.11.2005. u 20:04 kaže: e to je to


dmj – 25.11.2005. u 20:18 kaže: Riba, sunašce, ako već citiraš moje fore, barem me ispravno citiraj, a ne da sad ja ispadam neuk, kao ne znam odnose u Popajevoj familiji.


Lisa Von Sims – 25.11.2005. u 22:23 kaže: dubooooooko kolega….D


biba – 25.11.2005. u 23:55 kaže: hehe, dobar :)))


ribafish – 25.11.2005. u 23:56 kaže: evo. zapijem se ko mlado od mazge i krivo citiram covjeka. duboka isprika kralju…


majja – 26.11.2005. u 09:45 kaže: muahahahaha, ha ha, ali čekaj popaj je kićini otac, zar ne???? ne znam, prošlo je ćak 5 duuuuuugih godina da to nisam gledala…. he he 🙂


Black soul – 26.11.2005. u 13:51 kaže: lol..:))
pozdrafljam te


majja – 26.11.2005. u 16:18 kaže: ne, ne, ne – cedevita(ZAREZ)becks…. a kombinaciju nisam probala, a ti? moglo bi biti zanimljivo :/ 🙂


wu-tang_bejb – 26.11.2005. u 19:27 kaže: Issssse kako je sladak malecki!!!! Baš je ufff…medeni.
Pozdrav hmmm…(nećemo reć tebi nego) Vama poštovani Ribafishu i Amber od klinke.Ro …koji si ti car kad je čitav blog tebi u čast otvoren.Ae peace! =)


wu-tang_bejb – 26.11.2005. u 19:29 kaže: Jebemu m…r!!!!Fali mi K. Sorry RoK!!! =) Baah


ribafish – 26.11.2005. u 23:17 kaže: da ro… ko neko asirško božanstvo!


Fenikšica – 27.11.2005. u 00:05 kaže: Ja sam bila dugačaka 53 cm kad sam se rodila… 😀 To je znak da će odrasti u pametno dijete! 😀 LOL za post!


ribafish – 28.11.2005. u 17:46 kaže: sam da se ne zdigne iz pepela…

FHM party

Volim ić pit. Volim ić pit još više ak je besplatno. Nemreš se odreć sirotinjske faze u životu kad ti stara ode na operaciju, tata dobije otkaz a ti se snalaziš za knjige za faks noseći namještaj i čisteći snijeg. Zvali su me da radim u FHM-u. Taman sam bio pred potpisivanjem ugovora s Playboyem pa sam se kao i obično usro od promjene i odlučio ostati. I sad nije mi žao. Ali žao mi je što nisam pokušao i s FHM-om. Znete ono kad vas nešto rajca. Crv u guzi…

Whatever, bilo pa prošlo, ljudi su me prijateljski pozvali u Hemingway na tulum povodom otvaranja. Rekao sam im da mi je broj presiv i pretaman i da mi fali boja i života, kao i malo prisnosti u tekstovima te da im svaka čast na Severini jer ima fakat dobro dupe na slikama. Onda sam počeo pit i borit se s grižnjom savjesti da bi trebao otić doma na bebinje jer nisam ni stigao doma – izašao iz redakcije tek u pol 8. Privodio sam vino kraju jer je u 21.00 prestao zakon o točenju besplatne cuge, napričao s hrpom dragih ljudi (i zgrozio količinom ljudi onog opredjeljenja o kojem bi se dalo razgovarat) te mislio krenut doma, kad se dogodilo to. Prišao mi je bivši glavni urednik bivšeg magazina u kojem sam radio 4 godine i frajerski me poljubio u čelo. Onaj isti tip koji se nalagao i izvrijeđao me u istom magazinu kad sam odlazio zbog mizerne love i nemogućnosti stalnog radnog mjesta unatoč svih tih godina honorarčenja i dvadesetak autorskih strana tekstova po broju. Nešto je natuknuo i prošao dalje, a ja sam se ukočio. Kako, zašto? Donedavno me tapšao i plaćao pive dok sam mu pisao za male pare, a kad sam tražio sigurnost me elegantno odjebao…

Prijatelj mi je prišao i rekao – zašto nisi prljavog majmuna poslao u pizdu materinu? Ja sam i dalje bio kamenko i jedva dočekao novu rundu koju je netko donio na stol. Onda sam još malo pio i nisam čuo ništa oko sebe te se pokušao nać u svemu tome, zauzet stav i reć nešto pametno (kao Constanza onomad u Seinfeldu), a onda mi je prišao neki mladi dečko i rekao da radi u FHM-u i da mu nije jasno zašto me maloprije bivši urednik mog bivšeg magazina toliko napljuvao i izvrijeđao. U stilu da sam im bio na teret i da bi jednom godišnje dolazio s jednom idejom i da bi to morali rewritat danima. A tip je prošao pokraj mene deset minuta prije toga…

Kako neka bića smrde. Kako mogu biti šugava, gadna i pogana. Kakva trulež hoda svijetom…

Znam da će me neki napast da recikliram, ali ovo je moj prvi tekst ikad napisan za Klik. Tog dana današnji urednik Klika još nije ni došao u redakciju. Razočaran što se stvorenja jadnija od hendikepiranog trpa trpaju i uopće egzistiraju po svijetu, kao i u spomen pokojnom uredniku Vladimiru Tomiću koji je ovaj tekst pročitao po preporuci Mime i Tarabe koji su ga dobili na mail te drugom uredniku Davoru Milišiću koji ga je uredio i dotjerao, sa žaljenjem brišem svaku poveznicu s tim listom. Ako ikada i objave nešto što sam pisao, nemojte to kupiti. Hvala.

M o j a D o m o v i n a

DNEVNIK NAVIJAČA S PUTA U RIGU NA UTAKMICU LATVIJA:HRVATSKA

03.06.2001.
“Za deset minuta da si ispred Sheratona!” Dobro, stari je štos zezati žene da im treba uhuhu vremena da se spreme, ali ovo je bilo definitivno prebrzo. Lova, putovnica, dres, antialergini, fotić, gumeni bomboni, škarice za nokte, gaće, čarape, hlače, majica, da li staviti vestu, vadim škarice, dezić, četkica, kasnim. Dolazim do auta i skužim da sam zaboravio hranu, ali pogled na mečku es-nešto mi ubija pojam za bilo što, upoznajem Mirka, pozdravljam Borisa i krećemo na glavni kolodvor po Vjevu. Oko 13.30 krećemo prema Katowicama, bivšem rudarskom gradu na jugu Poljske.
Povijest bolesti je da sam upoznao Borisa (Mostar) i Vjevu (Osijek) na putu u Bruxelles gdje je bilo sjajno i tako smo se na povratku dogovorili da bi to mogli i ponoviti. I bi tako. Na brzinu, doduše, ali tulumi kojima se ne nadaš su najslađi. Sva trojica smo duboko razočarani u najšugaviju ligu na svijetu, obožavamo putovati i upoznavati nove ljude, idemo u nepoznato i razina adrenalina je kao kod časne u Alcatrazu.
Da sam se igrom slučaja rodio kao beduin u nekom zaselku u Sahari i planirao godišnji odmor na Grenlandu, opet bih se krivo obukao. Naime, na prvom pišanju u Austriji temperatura se spustila sa 25 zagrebačkih na zanimljiva 3 stupnja u svezi glede oluje, ali mi se ne damo. Mirko vozi tako mirno i sigurno, da sam ga htio pitati da i prijeđe stotku, ali sam ostao bez teksta kad sam na brzinomjeru ugledao 190. Jednog dana kad narastem… Druga pauza je na austrijsko-češkoj granici gdje nailazimo na njihovu verziju Hrelića a zaposlenici su isključivo Kinezi. Uglavnom prodaju isto smeće koje možete dobiti i kod nas, a jedina razlika su nekakvi odvratni vrtni patuljci. Jednom davno mi je jedan tip pričao da je probao halucinogenu drogu u obliku nekakvog papirića s nacrtanim nasmiješenim čovječuljkom, i da se najviše sjećao ogromnog spektra boja, 650 puta intenzivnijeg od onog koji može primijetiti normalan čovjek. Ti čudovišni keramički stvorovi su me podsjetili na tu priču. Da li je itko ikad shvatio bit vrtnih patuljaka, i da li je moguće smisliti gori kič? Ah, da, oni kameni lavovi. Kad ljudi imaju previše novca…
Kineskinja mi na sečuansko-ščećinskoj mješavini objašnjava da mi ima nešto za pokazati iza pulta, radoznalost ubija, znam, ali to je jače od mene, odlazim u mrak i vidim samo originalne nikeove trenirke. Bez veze. Razmišljamo o kupovini jednog patuljka da ga prošvercamo na tekmu pa da nas je više (trik iz filma “Bijeg u pobjedu”,gdje se pamti Stallone kao golman), ali mali je fakat gadan. Mirko tanka, časti ručkom i letimo prema četvrtoj granici. Naravno da je majstor uzeo forinte (“Dečki, u Mađi ja plaćam pivu!” “Ali ne idemo kroz Mađarsku, konju!”), koje će se pokazati kobne tek na povratku, no bitnija stvar je ulazak u 26-u državu u koju je kročio i popio pivu autor ovih redaka. Rekoše nam da moramo na dezinfekciju. Luckilly, puno je nježnija nego što zvuči, pranje ruku i đonova tenisica, s tim da i auto mora proći preko nekakvog tepiha, ali mi smo jači i od sudbine i dolazimo do Katowica. Pozdravljamo se s Mirkom i ulijećemo u vlak za poljsku metropolu. Pijemo prvu poljsku pivu (“Mocne”-8% alkohola, jako jako i loše), pričamo o prošlim utakmicama, herojima, gostovanjima, prednostima grupnog sexa i ulazimo u novi dan.

04.06.2001.

Zašto bi vlak iz Katowica vozio drito u Warszawu, kad možemo presjedati. I zašto to ne bismo napravili u simpatičnom gradiću Radomu, kojeg smo krstili i kao rodman, i radomir i radovan. Baš nas se i nije dojmio, vjerojatno jer je bilo oko 4.15 ujutro, svitalo i bilo jezivo hladno. Na kolodvoru sam ubacio dvije forinte u kutiju za nezbrinute pse vodiče i začuđeno promatrao plakate protiv pušenja na kojima su prikazane slike karcinoma pluća povećane 17 puta. Skoro sam se zrigao, sva sreća da ne pušim.
Kvaliteta poljskih vlakova je slična onoj indijskih prezervativa, tako da i nije bilo spavanja do iskrcavanja na ružnom katakombastom željezničkom kolodvoru u najvećem gradu Poljske (1 700 000 stanovnika). Pokušavajući zaspati promijenio sam više poza nego što sam ih zapamtio iz figurae veneris. Doručak u parku kraj pješčanika upoznao nas je sa sjajnim okusom paštete koja je izvrsno legla na istumbani želudac. Krenuli smo u razgledavanje velegrada ispunjenog staljinističkim štihom, prevelikih ulica i aerodroma umjesto glavnog trga, te najmasivnije zgrade koja se zove Dom kulture. Kaki-smeđe boje, naravno. Treba uzeti u obzir da je ’45 tu bila ravnica, ali se fino popunilo. Par staklenih divova se nikako ne uklapa u opći dojam. Do očaja nas dovodi radno vrijeme kafića, koje je Vjevo prokomentirao: ”Sviće u 4, a rade od 10. Sjebali ih Rusi”. Relativno prljav put do centra praćen je s ponekim ležećim pijancem i smećem, čisće nego isti kvart, na primjer u Beogradu, ali definitivno prljavije nego Zagreb. Noćni život nije isproban iz jednostavnog razloga što smo lovili autobus za Rigu, ali prema Borisovim pričama, a čovjek je u Poljskoj proveo 6 godina, i nije nešto. Razočaravam se u kentuckyskim prženim pilićima, koji su veličine cca jednog uhranjenog šišmiša ili podbuhlog kolibrića, a okus se ne razlikuje od ambalaže, pa smo se posvetili izboru pive za put. Kako složna braća kuću grade, a mi smo ipak imali samo autobus, uzeli smo 5-6 vrsta (od viška glava ne boli), i sreli još dvojicu navijača, Kokija (Lomnica) i Matiju (Rijeka) i sjeli u nešto što se za vrijeme korejskog rata valjda zvalo autobus. Pa to je strašno. Kakva firma Krstić, kakvi bakrači… Groza. Vozača bi se prepao i Tarantino osobno, a o higijenskim uvjetima da i ne govorimo. Svaki polupismeni indijanac bi iz onih bijelih navlaka za sjedalo na koje se naslanja glava (ima li to ime??) uspio dešifrirati barem 27 boleština ljudskih tjemena, vratova, različitih seboreja i inih kožnih bolesti, kompletna baza podataka ruževa za usne i skorene sline te ostataka gableca, a da ne spominjemo ljepljiv pod. Stoji se u prosjeku svakih 20 minuta, uglavnom kad šofer sretne prijatelja iz školske klupe (dvaput), toplog obroka (triput), ili sajma (opet Kinezi-samo sam čekao da mi pukne pogled na neku džunku u Žutom moru, ili da projuri Jackie Chan ).
Krenuli smo u 13.00, a u 17.30 prešli i 35-i kilometar, te promijenili vozače. Struktura i ponašanje putnika izgleda ovako:
-šest Poljaka loče
-Bjelorus loče
-Latvijci, Litvanci i Estonci, naravno loču
-Ukrajinka čita novine i loče
-španjolski bračni par guguće i pijucka
-četiri Irca, dvije Irkinje i dva Škota idu u Estoniju na utakmicu i jedini ne piju ništa. Enigma. Kopinić je mrtav, ovo je neviđeno.
-pet Hrvata uživa u pašteti, krastavcima, bananama i sjajnoj EB pivi.
Sve ovo proizvodi zanimljiv miris u busu, a oko nas sama polja. Da li je Poljska po tome dobila ime? Otkad smo prošli brdoviti jug države, najveća planina je bila lubenica.
Sjetio sam se svih primjedbi na Acu Kostadinova, koje su trenutno zaboravljene, jer smo na televizoru slušali prijevod nekog američkog filma na poljskom. Michael Keaton-jedan tromi i neizainteresirani glas na poljskom. Ajde. Još tri Keatona-isti glas. No dobro. Ali i Andy McDowell i sve glumce sinhronizira jedan te isti čovjek. I to istom bojom glasa! I to bez emocija! Strava!!! Kao da opet slušam prijenos Titovog sprovoda ili utrku formule 1 iz crnogorskog studija. Autobus se trese kao da je posljednji model te klase, proizveden 1963. u Kamerunu, spavanje je iluzija, pokušavam komunicirati s vozačem na par jezika, ali dobivam samo pogled netom probuđenog goveda, te shvaćam da su i oni blago pripiti. Pokušavam govoriti sa Škotom zašto, pobogu, ide na utakmicu Irske reprezentacije, ali kako nitko nikad nije shvatio njihov naglasak, okrećem se Ircima. Došli su pred par dana u Krakow na izlet, i većina ih je ostala ispod šanka. Sudeći po kvaliteti vozača, do Tallina će stići za otvaranje Olimpijskih Igara u San Marinu.
Poljska ostaje za nama, ravna i zelena, puno čistija nego što je to obećavala rudarska prošlost i različiti udžbenici. U tu državu razvijeni zapad je uložio velike novce, vjeruju da će im se isplatiti, a prosječan Poljak je siguran da su oni u EU i prije od 2004. Osim 2-3 plava nebodera i KFC-a, i nisam stekao nekakav dojam. Priča za sebe su placevi tipa trešnjevačkog, nagykaniszkog, ili onog u Republici Srpskoj, jer monopol Kineza je kao i onaj Indijaca na štampu u Beču. Ipak, bili smo previše kratko za neki dublji dojam.
Stojimo 40-ak kilometara pred litvanskom granicom, autobus se lufta, Vjevo vrši prirodnu gnojidbu i obogaćuje miješanu vazdazeleno-bjelogoričnu šumu, a ekipa se opskrbljuje novim zalihama pive. Sjeveroistok zemlje je dosta nerazvijeniji od središnjeg i južnog, a s autocestom smo se zauvijek pozdravili s ulaskom u Poljsku. Atmosfera nepodnošljivo podsjeća na film “Ko to tamo peva”. Mješavina voća, povrća, mesnih narezaka i pašteta izaziva revoluciju u želucima, pa padaju ideje za sutrašnje naslove u litvanskoj štampi: “Otkud tajnoviti krtičnjaci?”, “Tko nas je zasrao?”, “Tko je vidio mladiće u dresovima?”.
Pijem Tyskie Gronie, 821. novu pivu u životu, i fali joj mrvica slada da bi ušla u europski top-ten. Nakon stvarno kvalitetnih Poljskih piva, da mi sad netko ponudi izbor između domaće pive i kastracije, svijet bi ostao lišen nekoliko uživalaca plemenite vještine obožavanja soka od hmelja. Boris je konačno shvatio da Škoti u stvari imaju prljavi plan da špijuniraju našu reprezentaciju. To sam i probao objasniti Škotu na tečnom engleskom, ali je konverzacija sličila na onu između frizerske pomoćnice i Sandokana. Iako je 21 sat, Sunce i dalje bliješti, i konačno dolazimo do granice s Litvom. Možete li na trenutak zamisliti romsko naselje iz filma “Snatch”? E, upravo tako. Motori se gase, carinik skuplja putovnice. Čekamo otprilike sat vremena, svi su se naglo utišali osim nas, pa smo primili par prijekornih pogleda od vozača. Slijedi opis intimnih razmišljanja. Prati nas ljubičasta boja koja je ovog proljeća u Istočnoj Europi definitivno in. Prvo bandere u Brnu, onda svaka ne-zgodna žena u Warszawi, pa zavjese u busu i konačno litvanski pečat. Podsjeća me na maturalac u Sovjetskom Savezu 1988., kad smo u svakom gradu dobili juhu različite nijanse ljubičaste boje i drugačijeg okusa. A zvala se boršč, a ja sam bio nesretno zaljubljen u Andreu. Litvanski graničari imaju ljepšu uniformu od austrijskih. Dobro, svi imaju ljepšu uniformu od Austrijanaca. Pogled na parkirani autobus Mazurkas-transa podsjeća na Štulića, a u busu i dalje tišina. Zašto nisam nikad naučio tehnicirati? Sad bi neki drugi luđaci drobili kičmu i teško stečene ili posuđene pare na putu u udaljene krajeve. Zašto sam provodio sate i sate gutajući knjige a ne trčao po zelenim livadama? Možda zato što sam skužio da imam dvije lijeve, i da jednostavno ima i puno boljih, ali definitivno i puno više upornijih od mene. i tako sad neki dečki koji baš i ne znaju što znači bifurkacija ili transgresija ali papaju loptu, imaju avionski prijevoz onom boljom klasom u kojoj možeš ispružiti noge, de luxe hotel, yacuzzi, više od jedne trenirke, mrcinu od auta, x-komada, lažnih prijatelja ko kenje, novinara, interviewa, slave, članaka, žnora, bestova, sokola, ilegalnih stvari, brdo dječice koja traže autograme i onih malo većih koji će se sutra kurčit kak im je taj i taj platio cugu… I svi bi htjeli niti na njihovom mjestu, imati tucet plavuša u blizini, pun džep keša, biti zvijezda, kralj stadiona, idol. To be a footballer. I to se guta. Ne puše valjda jedino Ameri. Oni puše baseball i onaj njihov nogomet, pa si ti misli. Stvarno, kuda vodi razmišljanje na poljsko-litvanskoj grani. A još dva dana do tekme.
Sve u svemu, jako zeleno. Jedva čekam da u slijedećim kvalifikacijama izvučemo Wales, pa da usporedim kvalitetu trave. Ona izgleda odgovara govedima, jer ih je stvarno puno. Tip na granici dezinficirao je kotače na autobusu sa onom pumpom za peronosporu. Smiješno.
Brine me da li smo otišli previše na sjever za kvalitetnu pivu. Na putokazu ima odvojak za mjesto Kalvarija, ali ipak idemo ravno. U sumrak konačno i ulazimo u Litvu, zemlju o kojoj prosječni Hrvat zna reći samo Sabonis i Žalgiris. Kućice uz cestu su vrlo male i skromne, građene isključivo od bijelo-žute cigle, niski obrađeni brežuljci, pokoje jezerce, stogovi sijena s rupom u sredini (?) i jedna krava koja se češe s lijevom stražnjom nogom iza lijevog uha. Što bi na to rekao Ratko Milić-Kokonauskas?
Scena. Približava se sjajan tulum, nemam curu, spreman sam na nešto novo, totalno sam u pripremi, peru se zubi barem 13 puta dok desni ne kažu:”Isuse, dosta više!”, brije se prepedantno do istrebljivanja površinskog sloja kože dok ne procuri krvca, pri čemu se lavabo čisti najmanje 5 puta, i nikad ne opere do kraja, traže se i stišću prištevi veličine testisa domaće buhe (boscus vulgaris), rade se sklekovi, pjevuši, fakerski smješka u špigl, troše enormne količine mirišljavih sredstava, obožava se majka kad se nakon 37 minuta panike shvati da je najdraža majica ipak ispeglana, premda na krivoj polici, i sve skupa, kad si 1230% ready za picolov, i utovar (umokac), od tuluma ispadne propast. Vraćaš se doma oko 4.40, sam kao pseto i još si uvijek smrdiš po onim inim vodicama protiv smrdi. E, takav je feeling kad se vozite po noći kroz Litvu i ne vidite skoro ništa. Sorry, ipak sam geograf. Volim gledati mjesta na kojima nisam bio, a mrak bitno umanjuje doživljaj.

04.06.2001
Usred Litve nas lovi i treći dan putovanja. Inače, karta za bus je koštala 115 poljskih Zlota, ili 75 DEM. Kalvarija je ipak uslijedila kad mi je tip na benzinskoj objasnio da mi nemre vratiti ostatak od 100 DEM ni u jednoj drugoj valuti osim latvijskoj, pa ostajem bez pive. Šta da radim s 90 maraka u nekoj valuti u kojoj mogu samo držati iznutrice od srdela. Ubrzo stižemo i do Latvije. Allah, bilo je i vrijeme. Njihovi graničari su kao klonirani i sliče na Kena (onaj frajer od Barbie), ali frapantno. By the way, što je rekao matičar kad je ženio Barbie i Kena? “Vi ste stvoreni jedno za drugo!”. Iz Litve u Latviju idemo pješice radi dezinfekcije i divimo se gomili Kenova, koji su po pe-esu. Nije valjda da se primaju po rođačkoj liniji? Ma neee, ej, pa ipak smo 1500 km udaljeni od domovine.
Ne znam da li je zanimljivije promatrati veselje šofera što smo prešli granicu, ili poigravanje cirusa i stratusa u prvom osvitu zore. I to u 1.30. ujutro. Polarna svjetlost, iliti aurora borealis, something completely different. Vozači su se toliko razgalamili kao da su prošvercali bijelog pitona, nepalsku krizantemu i barem tri dijamanta u guzi-svaki. Na prvom stajanju u 28. Državi svijeta raspravljamo o veličini baterija u policajaca na granici(ogromno), i zaključujemo da ima i riječi na latvijskom koje i ne zavrsavaju na –s. WC, na primjer. Svugdje gnjezdas rodas, brda ni za lijek, Vjevo pojeo zadnji krastavac, pašteta još uvijek kao u priči. Što od uzbuđenja, što od razdanjivanja, gledamo i slušamo ljude oko sebe, tračamo simpatičnu španjolku, muž joj je flegma i zaključujem da je vjerojatno inženjer koji vodi ženu kod punice u goste. Sjetio sam se Markove verzije Djoletove pjesme: “Ima muža inženjera pred kojim je karijera i društvo u mjestu Visokom”. Foru je shvatio samo Boris, a ja sam bio razočaran poznavanjem zemljopisa BiH u hrvatskih navijača.
Konačno, u 3.45 ujutro stižemo u Rigu okupanu suncem i prohladnu. Slikamo se sa irsko-škotskom kombinacijom, razmjenjujemo adrese, oblačimo torbe i ruksake i krećemo u potragu za hotelom i kavicom. Nakon bezuspješnih sat vremena šetanja, stavljanja sunčanih naočala (4.30!!!), i promatranja starih bakica koje imaju funkciju smetlara, konačno nalazimo kafić (na latvijskom-kafejnica, Matija se zaljubio u tu riječ), i razmatramo plan radnog naziva: “Kako pronaći hotel”. Kreten naručuje na hrvatskom jeziku jednu sa šlagom, prosim, i biva podvrgnut unakrsnom vrijeđanju i podjebavanju. Al’ kad mi dođu njihovi klinci u školu… Mozak mi je prazan poput crijeva od rode, i treba mi malo duže, Boris skuži da se hotel kaže viesnica, i nakon neuspješnog šarmiranja zgodne konobarice krećemo dalje. Cijene hotela u Rigi iznose od 9 DEM do X DEM, u onaj prvi nas nisu pustili, a u one druge nismo mogli, pa je ostala samo solucija zvana “Aurora”, koja zaslužuje podrobniji opis.
Trebao se zvati “Horora”. Dakle, ni z od zvjezdice, a kamo li od zvijezde. Alanfordovski interijer, da ga vidi Spielberg, odmah bi došao snimiti drugi dio liste. Auschwitz izgleda kao Stubičke toplice prema ovom čudu. Kad sam stisnuo kvaku, imao sam osjećaj da sam se rukovao sa vrlo prometnom vijetnamskom kurvom, ili onom u bijelim tajicama što operira po Gajevoj. Stepenice su derutnije i od onih u zagrebačkim osnovnim školama, a sobe su blago ružičaste s vjekovnim naslagama prašine. Prvih pola sata sam glumio Champoliona i odgonetavao reljefe po madracu. Uz nešto što bi trebalo glumiti recepciju, upravo su se presvlačile dvije gospodične od šezdesetak godina, dajući zanimljivu aromu hodniku u kojem smo stajali, ali kako je to ipak bio jedini hotel za 12 maraka po glavi, upadamo. Teta sobarica je bila vrlo ljuta i čak neugodna kad smo zatražili čiste plahte, što je bilo stvarno drsko od nas (pa nismo valjda u hotelu!), i tako smo krevete namještali sami. Čeznuvši za kapima vode po svome mladom ižuljanom tijelu, uputio sam se do tete na recepciji da mi kaže gdje su tuš-kabine, na što sam dobio upute za put do podruma i ključ za jednu od dvije kabine u cijelom hotelu. Ljudi dragi, preživio sam i Vranje i Uroševac, i ledenu vodu u Taizeu, ali ovo… Otkad sam ‘94-e vidio mrtvog napuhanog štakora veličine nogometne lopte u riječkoj luci, ‘96-e cipla koji jede sadržaj prezervativa u moru na splitskoj rivi (samo mu se repić živahno trzao, a ostatak tijela je bio unutra), ‘98-e mrtvu krticu staru 7 dana u Jarunu, te žohara-ubojicu koji mi je skoro počeo jesti nos u Lenjingradu 1988-e, mislio sam da mi više ništa ne može dignuti želudac. Greška. Na ulazu nasred poda pljuvačka veličine jaja na oko nekog bronhitičnog tuberana u većini boja spektra, dlaka kao u kavezu king-konga za vrijeme mitarenja (kad smo već kod njega, zašto je king-kong oteo baš plavušu? Zato jer je majmun.), umjesto tuša nekakva prozirna cijev, naravno, temperatura ispod nule, a vrhunac svega odvodni sistem-na podu je rupa promjera jednog metra, a na rupi daska koja služi za stajanje. Vjerojatno neki ljudi tamo rade još neke stvari dok se tuširaju, ali unatoč znatiželji, nisam podignuo dasku. I sad ti obriši tabane s jedinim ručnikom kojeg si ponio na put. Fuj, fuj, fuj.
Osvježen spavam poput mladog od tuljana dobrih dva sata, kad pada ideja da se prošetamo do hotela gdje su smješteni naši igrači. Njihov hotel se zove Radisson i malo je bolji od Aurore. Da malo! Prošli smo uz željeznički i autobusni kolodvor iznenađeni čistoćom i usput složili i pojeli po sendvičak i kefir(s). Kefir im je mrak, taman onako kiselkast kao nekad, a salama bez veze. Lagano mi fale i gobova i svatovska juha, a da ne pričam o onoj masnoj od kostiju na kojoj se ispečeš glodajući hrskavicu. Šmrc. Vodim put snalazeći se na karti koju sam jedva dobio u turist-birou, i prelazimo rijeku Daugavu čudeći se njezinoj tamno smeđoj boji. Uopće nije prljava, ali takav kolorit joj daju alge, ako je za vjerovati konobarici u hotelu. Uvjet za dobijanje posla u tom hotelu je izvanserijska ljepota, tako da bih povjerovao u sve što je rekla, a gdje neću takvu sitnicu. Žene su stvarno prekrasne, uredno su odbile raznovrsna upucavanja (imam kćer od 15 godina! Laže, laže sto posto, reče Boris), smješkale se i donosile nove hektolitre pive. A piva broj 1 u Latviji zove se Zelta i s njom smo se stvarno ugodno družili sve do zadnjeg dana. Vjevo je sreo svog starog znanca Juricu Vranješa, popričao s njim, upoznao nas, i kad je ovaj čuo odakle i kako smo stigli, slijedi play of the day. Naime, Jurica kaže da ručamo na njegov račun. Naravno da se onaj sendvič još nije bio slegnuo, ali poklonjenom horsu se ne gleda u zube, pa navalismo. Vjerojatno bi neupućenom promatraču bilo smiješno oblijetanje savršenog osoblja hotela Radisson oko petorice likova u dresovima i trapericama koji u vrećici na stolu drže pola kile kruha, a na isti stižu juha od šparoga i miješano meso iz Baltika, te nekoliko pivica..Raspoloženje je bilo na visini. I tako je majstor uživao u haringama, lososima, inim račićima i kavijaru veličine mašala borovnice gledajući kako se Zapadna Dvina ili Daugava lijeno ulijeva u Baltičko more. Hvala, Jurice
Matija je nakon klope upitao gospodina Srebrića da nas ubaci u bus sa mladim reprezentacijom koji je upravo kretao prema stadionu, ali smo umjesto odgovora dobili 20 Latsa za taxi i nalog da donesemo račun (“Vi kao da idete u svadbu bez para…” “E, stari moj, bolje bez para nego bez k…”). Kraljevski smo se smjestili u auto, imali laganih problema s riškom špicom, razgovor ugodni s jednim vozačem koji nam se pokušavao ubaciti u trak(Vjevo ga je verbalno uništio rječnikom masovnog ubojice iz Bronxa), i dovezli do manjeg gradskog stadiona “Daugava”, veličine groba za skakavca, ali jako urednog. Do početka utakmice mladih reprezentacija ostalo je još dobrih dva sata, pa smo ih utukli u birtiji na ulazu u hokejašku dvoranu. Po propulzivnosti ljudi koji su masovno hrlili na hokejaški trening, uskoro smo shvatili koji je latvijski sport ponos nacije, lagano smo uništavali nanose Zelte i upoznavali naše navijače koji su kombijima dokapavali iz Zagreba i Kitzbuhela.
Tajnik HNS-a nam je nabavio besplatne ulaznice za obje utakmice, neka dobroćudna gospođa je podrapala ulaznice i ušli smo na stadion zajedno s još 9 latvijskih navijača, 25 policajaca te petnaestak rođaka, majki i sitne dječice. Uz nas dvadesetak, sve skupa ni za pošten tulum, a kako su odigrali prvo poluvrijeme, dobro da nismo zaspali. Policajci su odgurivali Vjevu od ograde s obrazloženjem da je opasno, razvila se zastava, počela je pjesma i tako par minuta do naše himne. Otpjevali i zašutili da čujemo i latvijsku, kad se iz wc-a pojavio blago pripiti Koki, koji ni dan danas valjda ne vjeruje da radim u školi, dobauljao do ograde kraj koje se ne smije stajati i počeo me zvati, smijuljeći se:”Profesore, profesore…”. To je jako naljutilo domaće murjake koji su ga odveli u stanicu gdje je morao puhati u balončić koji mu je rekao 2,2. Srećom, sa čakovečkom skupinom je doputovao i pukovnik koji je pokazao svoju značku i izvukao Kokija već do poluvremena. Kad se vratio, Koki je samo slegnuo ramenima i rekao da to nije ništa, jer već u dosijeu ima i jedan napad na policijsku stanicu. Nešto prije početka sreo sam reportera HRT-a koji je u međuvremenu oženio Dominique s kojom sam sjedio u srednjoj školi. To sam smatrao za sjajan povod za zalijevanje, ali se ovaj apsolutno ledeno i profesionalno okrenuo i otišao. Što se mene tiče, sa raspadom bivše države, nestalo je i zadnjeg zanimljivog sportskog komentatora. Onda si se bar mogao ismijati. Ovi novi su ili štreberi, ili rumeno-histerični, ili bljutavi, ili fufljaju, ali svima im je zajedničko da niti jedan nama ni mrvice duha. Toliko su mrtvi i nikakvi da više nemaju ni gafova. Nema više Zule ni Nikite, tko zna gdje su Popovski i Đurković. Radije okrenem eurosport i slušam sulude izgovore naših prezimena od strane bahatih Engleza (Puk, Kavar, Džovik…), nego da gutam ove beskičmenjake koji kao da prenose rvanje mrava paraplegičara.
Srećom, birtija u hokejaškoj dvorani nam je širom otvorila vrata pa smo nastavili sa još pokojom Zeltom po cijeni od 0,50 Latsa ili 2 DEM, tako da smo zakasnili na početak drugog poluvremena. Na tribini je sjedio jedino pukovnik koji nam je prepričao što se dogodilo od 45-50-e minute. Još u hotelu je Matija žicao Mikića da mu baci dres ako da gol, što se i obistinilo u 48-oj minuti, mladić je presretan potrčao prema tribini gdje su u prvom poluvremenu stajali hrvatski navijači, i došao do apsolutne praznine, jer smo svi bili van stadiona na pivi. Zamislite si koje razočaranje, daš gol, u transu ideš prema svojima, trčiš baciti dres i onda skontaš da svi loču u birtiji. Disaster. Onda smo pred kraj primili gol tako da i nije bilo razloga za veselje. Došli smo trolejbusom do hotela, kupili narezaka, kruha i pive po istim cijenama kao i u centru Zagreba (naravno da su žvake orbit jeftinije nego kod nas-oko 3,5 kune. Zašto mi plaćamo najskuplje žvake na svijetu???), ali u malo neurednijim dućanima, krenuli na spremanje za izlazak i trošenje 50 funti koje je Asanović dao navijačima da se zapije. E, tada je moj organizam rekao povijesno ne. Strmopizdio sam se na krevet zajedno s Borisom, spavao do ponoći, i brže bolje dignuo cimera da odemo do grada, kad nas je teta na recepciji ubila podatkom da se hotel zatvara u 1. Prošetali smo, vidjeli kolodvorski bar-kupleraj, onjušili odvratnu znojno-spermljivu kombinaciju smrada, napravili kisele face i vratili se na spavanje. Po Vjevinim riječima, noćni život je sjajan, ljudi su komunikativni i nasmijani, a konobarice i dalje zgodne. Vratili smo se u sobu, bacili pogled na dvije nijanse ružičaste boje zida i uglavnom pozaspali. Pokušavao sam zaboraviti svu odvratnost postelje i zaspati sa što manje dodira kreveta i jastuka, prokušanom bušmanskom tehnikom, navinuo alarm na 6 ujutro i zaspao snom nevine djevojčice koja je netom pojela čokolino i sad grli novog plišanog medu. Vani je svitalo.

05.06.2001.
Ah, dakle tako izgleda dan kad se igra utakmica. Ne znam kojim bogovima treba zahvaliti na tako lijepom vremenu, ali sunce daje ogroman plus kad si negdje prvi put. Ljudi, ta Riga je stvarno lijep grad. Tadašnji Lenjingrad me je oduševio sa bogatstvom vode i raskoši Petrovog dvorca, New York zbog početnog šoka, Barcelona zbog onog luđaka Gaudija, Prag zbog pivnica, one crne crkve i divnih ljudi, a Riga…Na svaki blok zgrada dolazi jedna mrcina od parka, sve je čisto i uredno, avenije su široke i popraćene drvoredima, a brojne crkve su kao iz bajke. S muzejima nisam bio oduševljen, ali jesam sa nekakvim tipom od dva metra i kreker, koji je nešto pričao drugoj dvojici na jakom splitskom naglasku. Ha, di ste naši, kako, vlakom, busom, bole kosti, e, a, pošto hotel, 50 maraka, vi, 12, ahaha, luzeri, kad na tekmu, svi u hotel u 1, vidimo se, i već ima Hrvata za napunit mali bazen. Odlazim u litvanski nacionalni i muzej stranih umjetnika, obilazim stari grad i mostove, jedva nalazim razglednice, koje su malo pustile boju, od pošte ni traga ni glasa, uživam u zelenilu i fontanama, vozim se po jednoj od njih u nekakvom plovilu u obliku labuda (da li sam infantilan? Nisam. Vjevo i Matija su se i slikavali na njima), kupujem nove vrste pive, raspitujem za vlakove i autobuse i stižem u hotel. Skupljamo se svi osim Kokija koji je nestao netragom, razdužujemo sobu, ostavljamo višak prtljage u garderobi na željezničkom kolodvoru i krećemo u hotel. Dresovi su na nama, pijucka se pivica i opet dolazimo do iste konobarice na istu pivu i lagano ćaskamo o budućim naporima. Matija pita igrače i funkcionare za nekakvu financijsku potporu, lovu daju Tudor (lire), Mamić (marke), Jozić (marke), Polovanec i Deranja (kune!? Koji ću kurac s kunama u Latviji-Matija), a Herjavec je imao zanimljivo objašnjenje kako su hrvatski navijači bijedni i loši, da su Škoti i Irci pravi navijači i da smo mi tu zbog sebe i da nemamo pojma o navijanju. Simpatičan ćelavko.
Kako je stadion Skonto-Riga (kasnije se pojavio Koki, pitali ga gdje je bio, i netko provali-skonto je da mu se riga), na nekih pola sata hoda od hotela, idemo pješke i pričamo s ljudima koji su veseli, trube, mašu, a par klinaca ide sa nama i priča kako su gledali prošlo svjetsko prvenstvo. U jednom dućanu usput nalazim estonsku pivu, Jedan mali mršavi dečkić prosi usred grada (ima i tamo sirotinje, tu i tamo netko leži po zelenim površinama), i Vjevo opsuje mater i životu i svemu i odvede klinca na ručak. Čovjek guta paštete zadnja četiri dana i onda nahrani dijete. Sjajno. Gledamo stanovnike Rige i divimo se prekrasnim crtama lica Latvijki. Nose većinom sandale i suknje, sva sreća da nisu čule za one cipele na kat (takozvane “invaliduše”) koje su kod nas na žalost još uvijek u modi. Iskusno oko stručnog konzilija zaključilo je da Latvijke ipak imaju premali prsni koš. Takozvani sindrom fosne. Polarna svjetlost, ruski teror, hladnoća ili nešto stoto, nismo uspjeli saznati. Frajeri? Dalje.
Uzimamo suvenire i ulazimo u pub preko puta stadiona skupljajući simpatizere u obliku dječurlije i omladine. Odmah nam prilaze dva Engleza koji rade u Švedskoj, pa su došli na utakmicu. Nisam shvatio, ali ljudi su veseli, a atmosfera je proključala kad se pojavio jedan izbrijani tip sa hrvatskom zastavom i rekao da je Poljak iz Gdanjska i da obožava sve što je hrvatsko i da je morao doći u Rigu. Mislim, stvarno smo se oduševili i napunili još jedno suho grlo. Uz nas je na izlazu iz puba i ulazu u stadion oko pedesetak nasmijanih rižlija ili rižana, u stadion bez prepipavanja, opet pjesma do intoniranja himni, koje je zbor izveo a capella, kad odnekud izranja Koki (ovaj put poštuje lavijsku himnu) i slijedi pjesma do poluvremena. Kad je Balaban dao gol, izgledalo je kao u vulkanu. Istina, bilo nas je 26 i Poljak, ali dugo nisam vidio toliko sretnih ljudi. Marko iz Pule bi sad rekao:”U, al’ smo zagrmili!”. U poluvremenu smo se zaletili po nove zalihe pive, kad je na pomolu bio mogući incident sa latvijskim navijačima zbog preguravanja u redu na šanku, ali sam mudro zapjevao:”Zelta, Zelta, ale ale ale…..” pa smo se svi kucnuli. Splićo od 2.07m je pokušavao objasniti Rusu od 2.01m i 150 kg kako mi više nismo u Jugoslaviji, i da su Rusi u Latviji isto kao i četnici u Hrvatskoj, misleći da je dotični Latvijac, ali smo ga na vrijeme odvukli. Čovjek je još stavio i onu navijačku kapu, pa je uz onaj gips na ruci (u koji bi se mogla zavući trojica odraslih ljudi) izgledao kao svjetionik. A kasnije je dobio i nadimak “izraslina”.
Pjevalo se i navijalo do kraja utakmice, čak je i Poljak uspio naučiti prvu kiticu “Moje Domovine” (maja domovinja, ma snaga zlatnje žiti, ma oši baje mara, maja zemlja horvacija…), zapalilo se i par baklji koje nitko nije bacio u teren, čekali smo obećane dresove kojih nije bilo, na što su neki povaginili i otišli na teren, a samo je Matija uspio dobiti majicu latvijskog rezerviste koju nije skinuo do Zagreba. Boris je zamolio Šukera za dres, na što mu je ovaj rekao:”Ma nemoj, ne zaslužite vi ništa. Prvo se naučite ponašat i navijat!” Čuli smo jako ružne stvari o idolu svakog klinca na našim prostorima, ali ovo stvarno nisam očekivao. Boris, čije je grlo izgledalo kao Dresden ’45 od silnog pjevanja i bodrenja, gledao ga je s nevjericom, napravio facu kao da je u juhi našao dugačku dlaku i razočarano krenuo prema izlazu. Prijeđeš par tisuća kilometara, žvačeš toplu paštetu, spavaš u prihvatilištu i iskreno navijaš za svoju Državu, da bi te netko ovako verbalno popiškio. I to ne bilo tko. Tužno. Unfair. Sjetio sam se riječi najbolje mame na svijetu, koje bi se dale prevesti kako novac i sreća ne idu zajedno, i da ljudi koji imaju puno novca moraju kupovati i prijatelje i žene i sve oko sebe. I da tu nema kruha. I da je bolje biti pošten i imati čistu savjest, pa makar i bio gladan. Prijedloge i razmišljanja šaljite na adresu ribafish13@yahoo.com.
Na izlasku iz stadiona smo razmijenili adrese, pozdravili i dogovorili da se vidimo u Škotskoj te lagano krenuli prema prijevoznim sredstvima. Svojom aurom privlačenja ljudi koji nikom drugom nisu zanimljivi, uspio sam se upoznati sa desetak studenata koji su rekli da smo sjajni i da nas moraju doći otpratiti na stanicu, a kad sam se riješio njih sreo sam i neke ljude koji su stajali ispred ogromne pozornice na kojoj je bila proba za nekakvu rock-operu. Njih je jako zanimao moj dres (koji i nije moj nego Davorov), i otkuda sam došao, pa sam upoznao pjevačicu i plesačicu, pa smo se napričali tako fino da sam skoro zakasnio na vlak, pa sam trčao, pa sam iskrenuo zglob, pa su me skoro tukli jer sam kasnio (Boris-ovo je drama, pa gdje je taj kreten. Odnijet ću mu torbu u Zagreb pa nek’ se jebe…), pa su Latvijci htjeli moj šal koji je bio Vjevin, pa nisu htjeli izaći iz kupea, pa smo ih izbacivali iz vlaka koji je kretao,pa je jedan dečec opal, pa su ga digli, pa se Vjevo proderao.”Forza Riba, ale ale ale”, a rižani oduševljeni počeli pjevati.”Forza Riga ale ale ale…”, pa smo se vrijeđali, smijali, zaspali i probudili se u Vilniusu.

06.06.2001.

I tako se napunilo 3 godine od najbolje riblje večere u životu na Portugalskoj rivijeri, a dan nas je zatekao u glavnom gradu Litve, Vilniusu. Probudio sam se totalno ukomiran, što zbog Zelte, što zbog saznanja da je netko kupio nove zalihe paštete. Sišli smo iz vlaka u 6 ujutro i oprostili se sa tetom Katarinom (profil i kategorija Beppe Joseph, bez bradavice) koja je bila naša kondukterka, domaćica, kuharica čaja i zadužena za našu posteljinu, i koja nas je neopravdano optužila za krađu dvije jastučnice. Jedna frakcija (Matijas, Vjevo, Profesor) je krenula u razgledavanje grada, a druga (Boris, Koki) je totalno strgana ostala na kolodvoru na kavici. Na žalost, bilo je jako oblačno pa nismo uspjeli do kraja uživati u ljepotama. Za razliku od Latvije, ovdje smo usred grada vidjeli brdo, na kojem se nalazi i lijepa kula od crvene cigle. Inače, ostatak je tak-tak. Nedostatak vremena, razglednice, pašteta, kolodvor, slikanje i bus za Warszawu.
Veze su općenito loše, i uglavnom izgubite pola dana dok nađete ono što vam paše, a i vozni park je stariji od kolica Broja 1. Ovaj bus nije bio toliko loš, na granici nas nisu skoro ni pogledali, i uskoro smo se našli na odmorištu kod grada Bialistoka. Boris, koji se pokazao kao sjajan organizator i poznavatelj svega poljskog, časti nas sa domaćom juhom od kobasica, tvrdo kuhanih jaja i vrhnja koja je legla k’o prstom u pekmez, pa smo u ritmu prduckali do Warszawe. Do kolodvora smo išli pješke i usput s ceste vidjeli kako spasilačke ekipe vade nekakvu mrtvu, golu i jako debelu gospođu ispod vlaka. Ružna scena, koju još uvijek ne mogu izbrisati. Kičme bole, kupujemo karte, javljamo se doma s karticom koju smo kupili u prvom prolasku kroz Kopernikovu zemlju. U Hrvatskoj su svi sretni što smo živi i zdravi, a jedan tata je čak rekao:”Da, vidio sam te. Imao si dres, naočale i držao si petardu!”.
U vlaku za Budimpeštu prisjećamo se puta u Bruxelles, kad nismo mogli naći hotel i kad smo morali pitati prolaznike gdje se nalazi naš hotel koji se zvao Formula 1. Ivan iz Pule je rekao da ga pustimo da govori on, jer navodno izvrsno priča engleski. Nekog čiču nasred ulice je prepao pitanjem:”Ej, ver iz hotel formula jedan?”, i zaradio nadimak “Čerčil”. Vlak je bio koma, jer su sjedala bila kao ona u hidrogliseru gdje ne možeš zaspati ni sekunde jer su sva tvrda i plastična, a ono za nasloniti ruku se ne da spustiti. Prevrtali smo se kao trudne gliste s proljevom i bubrežnim kamencem. Ja nisam uspio nikako, ali je zato Vjevo imao show. Naime, ako niste imali tu čast da se budite kraj njega, trebate znati da su mu prve riječi kad se probudi:”Marš u pizdu materinu”, ili “Ma jebi si mater”, bio on u sobi, vlaku ili nečijem krilu, a kako se probavao raširiti po sjedalima, tako su mu virile noge kroz prolaz. A prolaz je bogami, bio frekventan kao Cicciolinin analni otvor, pa je ovaj poslao u rodno mjesto barem 200 ljudi, policajaca, carinika, djece i peradi onim sočnim slavonskim naglaskom. Koki i ja smo doslovno plakali. Slovački carinik je prepoznao Matiju i Kokija koji su se vozili istim vlakom prije pet dana. Ovi su taman uspjeli zaspati dvije minute i kondukter im je rekao nešto što je zvučalo kao “Povratym!?” i značilo kao-opet vi, a Matija se okrenuo na sjedalu i rekao.”Povratim ti na mamu, pusti me da spavam”.

07.06.2001.
Konačno smo se dokopali Budimpešte, trebalo je čekati dva sata do polaska vlaka, pa smo odmah krenuli kupovati karte, kad mi se prodavačica, inače gospođa u kasnim sedamdesetima, prezrivo nasmijala i rekla da se novčanica od 5000 Forinti, kojom sam htio kupiti kartu, prestala upotrebljavati prije tri godine. ‘Bem ti shopping u Nagykaniszi. I još se nadurila jer je mislila da je želim prevariti. Kako mi je to bila zadnja lova, a svi skupa smo imali još za pola rabljenog kinder-jajeta (odmah se sjetim koncerta Metallice u Ljubljani, kad su policajci uhapsili Denija i Adrijana, i pitali Sablju, Gagru i mene da li imamo 700 maraka za kauciju, kad smo skupili 83 tolara i još je Gagro pitao hoće li to biti dosta), otišao sam do prve mjenjačnice u kojoj mi je tip rekao da se ta novčanica može zamijeniti još samo u Mađarskoj Nacionalnoj Banci. Pitam gdje se dotična nalazi i tiho se molim, a frajer mi na planu grada pokaže neku ulicu udaljenu pola metra. Odokativnom metodom shvatim da će biti gusto ali izvedivo, ostavim torbu dečkima i krenem trčati po Budi s planom u ruci. Iako sam u startu fulao stranu svijeta i trenutno odustao od metroa (neugodno iskustvo iz New Yorka, kad sam umjesto u Central Park otišao u Bronx, i osjećao se kao prasac u Etiopiji glede crvene montice i boje kože), uspio sam dotrčati do famozne zgrade za točno polovicu vremena koje je preostalo do polaska vlaka. Službenica se zgrozila mojom znojno-zadihanom pojavom razbješnjelog neobrijanog mongolskog ratnika bezemljaša, i bez riječi zamijenila novčanicu pa sam odjurio nazad videći se kako trčim za zadnjim vagonom kao Sinatra.
Srećom, stigao sam doslovno pet minuta do 12, vlak je malo kasnio jer je skupljao svu jebenu djecu Mađarske skupa s manjinama koja su urlala u pretrpanom vagonu. Još mi je samo trebalo stajanje do, naravno, zadnje i najjužnije točke Balatona. Ma gdje bi se ta vrišteća gamad išla iskrcavati odmah, nego k’o za inat. Stajao sam dva sata izmjenjujući nogu kao čaplja, pa sam uletio u jedan kupe poučen kokijevim primjerom (kad je jedan klinac išao na zahod) tko digne guzicu, izgubi stolicu. Iz dosade sam ih išao ispitivati glavne gradove, gdje baš i nisu pokazali neko jače znanje (Novi Zeland-Washington), a da ne govorim o kvaliteti šatro-engleskog. Plus što sam saznao da je mađarski juniorski rekord na 1500 metara kraul ispod 17 minuta (i to dosta), i da je kikić koji ga pliva niži za glavu i pol i lakši 30 kila od moje lažne plivačke veličine. Bljak.
Konačno smo ostali sami u kupeu i pokušali zaspati, kad je došla i naša granica. Napričali smo se sa carinikom koji je bio vrlo pristojan vidjevši otkud dolazimo i u kakvom smo stanju, ali je u drugom kupeu zamolio nekog čiču da izbaci na peron svih 8 kila salame i špeka koje je imao sa sobom. Čiča je bio uporan (“Gladni smo, imamo samo jednu penziju, ja sam na burzi”-“Žao mi je gospodine, takav je zakon, ako me ulovi kontrola, izgubit ću posao”) i nije se dao i tako su se prepucavali 10 minuta, kad je ovaj konačno iznio to silno meso. Carinik je otišao u drugi vagon, a čiča je krišom vratio meso nazad u vlak. U drugom je vagonu neka bakica pokušala napraviti to isto, ali ju je vidio policajac, pa su policajac i graničar shvatili da na peronu uopće više nema onih vrećica sa suhomesnatim proizvodima, pa su se raspizdili i skoro izbacili i čiču kroz prozor. Ipak zadovoljili su se deranjem, a kobase, nožice i salame su ležale razbacane na betonu. Wellcome home.
Bio sam toliko umoran, zgužvan i prebijen da nisam mogao zaspati i put do Glavnog kolodvora se činio užasno dug. Pojeo sam i zadnju paštetu, ovaj put latvijsku, jer je netko kupio još pa konzervi da se nađe, popio mineralnu, razgovarao o budućim pothvatima i rezimirao proteklo razdoblje. Prijehavši u Zagreb, odmrmljali smo par kitica moje domovine, pozdravili se i otišli doma. Bio sam mrtav kao trkaći konj nakon šest dana statiranja u porniću i derbija, došao doma i u kadi prevrtio film.
Čudna je supstanca taj adrenalin. Na burzi sam dvije i pol godine, šalju me od Emila do Predraga, uglavnom mi se više i ne jave kad se vrati kolega kojeg sam zamjenjivao, i onda opet na grbu starcima. Sve što uštedim, ode trenutno kao pljuvačka u Sahari ,a opet, čim čujem za nekakvo putovanje ja sam gotov. Nešto te jednostavno tjera na klatarenje po stepama i močvarama, u kantama koje ne bi kupio ni ZET (dobro, pretjerujem, nikad se ne zna. U stvari, ipak je to ZET), sa nekakvim čudnim putnicima kojima ne bih posudio ni strip, sa kralježnicom koja je deformirana kao ona pakistanske trbušne plesačice u mirovini, higijenskim uvjetima u kojima bi govnovalj izvršio hara-kiri, hotelskim sobama koje izgledaju kao muzej u Bilbau nakon nuklearne eksplozije, sa onim bijelim jastučnicama za glavu u autobusu koje nisu bijele i na kojima ima više prhuta nego na podu neke kasarne 15.9. I to sve zbog čega? Da bih gledao nekakvih 11 likova kako natjeravaju kožni balon i imaju malo razreda škole i puno zelenih papirića. Nisam pametan. Ništa, i dalje ću biti poluaktivni navijač, daleko od onih pravih, Bayre, Franza, Jurića i ostalih, glasati za stranku nevažećih listića, tražiti posao za koji imam potvrđeni naštampani karton u tuljcu i preživljavati. Eto.
Zaključak. U šest sam dana vidio tri nove države, upoznao hrpu ljudi i običaja, probao novu klopu, poboljšao pivsku kolekciju s novih 16 etiketa, nasmijao se i uživao. Kod kuće bi se za to vrijeme vucarao od kreveta do burze pokušavajući šarmirati ženu koja mi može samo slegnuti ramenima i reći da se javim i sutra. Nešto bi drkuljio po internetu, otplivao par kilometara, išao po uglavnom istim tulumima i mrzio i sebe i druge. Većina ljudi koje poznam, a i onih koji će ovo čitati me smatra težim idiotom, osim zabrinutih roditelja i par adrenalindžija, koje je trbalo samo još malo gurnuti pa bi išli i oni (i Tonija koji je u vojsci), ali baš takvu su mi priču složile Zvijezde. Ionako smo svi mi tu u nekom davno napisanom scenariju, i bok. Đuro bi rekao zdrrrravo a Vjevo ma da, naravno, konjino retardirana. I život ide dalje. Bilo bi sjajno kad bi se kvalifikacije održavale na globalnoj razini, pa da se dogodine zaletimo do Madagaskara, ili Novog Zelanda. Da mi je probati njihovu paštetu. Tko me u slijedećih godinu dana ulovi da stavljam nešto smećkasto iz konzerve u usta ima gajbu pive. Dobro, tek se sada treba početi štedjeti za Glasgow, a to je ipak nekakav slatki cilj. Ako nađem posao, svrbi. A onda Japan. Transsibirskom do Beijinga, pa prva desno do Koreje pa….

U Zagrebu, 24.06.2001. Ribafish


Papa Legba – 23.11.2005. u 01:21 kaže: K’o jebe mater Palijanu… Zato jer je bio luzer, jest i bit ce, zato ga je Grozdana i ostavila.


vinski – 23.11.2005. u 01:32 kaže: A jes se raspiso. Ko Krleža


jazzie – 23.11.2005. u 01:33 kaže: Pročitah cijeli putopis jednim bržim tempom. Htjela sam ga samo preletiti, ali nisam mogla izdržati da ne pročitam sve. Bila sam prošlo ljeto u Rigi (15tak dana), Vilniusu, Tallinnu i Helsinkiju (bilo je šteta ne otić kad je tako blizu Tallinnu) i mislim da će Riga zauvijek ostati u mom srcu jer 15 dana je stvarno puno za grad te veličine. A i živjela sam prvu polovicu ove godine na Baltičkom moru tako da sam nekako vezana za taj dio Europe! Sve u svemu super! Posebno me oduševila viesnica! Evo sjećam se još nekih – hvala – paldies, dobar dan – labdien! 🙂


microscan – 23.11.2005. u 02:26 kaže: Jebote jesi se raspiso Riba, i još ak te nakon ovog nisu platili dobro, samo pošalji sliku onog prdeža bivšeg šefa, imam ekipu iz Osijeka koja će ga sredit za male pare. Jedan je i crni snajperist, tak da neće bit problema. Uzdravlje!


makedo – 23.11.2005. u 08:45 kaže: ribo, te su novine davno postale sranje, a ti od kad si ti otisao, postale su totalno sranje…necitljivo


tww – 23.11.2005. u 08:49 kaže: A čuj, jedna moja frendica kaže da na Zemlji živi 0,3% ljudi, ostalo su nametnici. Ja sam malo optimističniji, moja je brojka oko 2%. 🙂 Keep up the good work!


keks_i_smrad – 23.11.2005. u 09:33 kaže: iskreno hon, nakon tebe klik je za k…
:-))


mare – 23.11.2005. u 09:41 kaže: FALA RIBA:) E A KAJ SE SLIKE TIČE…IPAK TI RADIŠ ZA PLAYBOY NE JA:) E A KAJ SE KLIKA TIČE…MA NIJE NEŠ ČASOPIS,BOLJE TI JE U PLAYBOYU!ONI SU IMALI ZA VALENTINOVO CURU IZ KARLOVCA NA NASLOVNICI, KAROLINU!


0001 – 23.11.2005. u 09:56 kaže: stari.. nisam došao ni do pola posta.. sorry.. ma Krleža je k…. za tebe.. 🙂


milena – 23.11.2005. u 11:00 kaže: Zelim ti jos puno vidika, glede&unatoc vrtnih patuljaka :))…neka sugave i pogane, sta je to za tvoje sirine :))…


COSMA SHIBA – 23.11.2005. u 11:10 kaže: e ja te ne smatram težim idiotom


linus_broj_dva – 23.11.2005. u 11:48 kaže: ja sam vec x puta i kod sebe i u komentarima kod drugih j..ao sve po spisku Palijanu sto je upropastio odlican casopis. sad vidim da je Palijan smece maksimus. a ove se prve price sjecam, jaka je do bola… :-)) :-))


lolina – 23.11.2005. u 12:51 kaže: da da ti nisi nikad čuo da je nepristojno o lovi razgovarat…a tek tražiti da ti se neki rad i plati, e pa to je vrhunski bezobrazluk…pa normalno da te ogovara…možda si ti njemu dužan jer je objavljivao tvoje tekstove…a eto svaka škola se plaća…stoga nemoj pljuvat po magazinu ,ipak nije zgodno jednoga dana sramiti se gdje su ti tekstovi objavljeni..stat će on na minu i bez tebe,


ribafish – 23.11.2005. u 12:52 kaže: mlacenjem se nista ne rjesava. samo sam razocaran ko pas… a riga je zakon. kad bi bar mogao zivjet po mjesec dana u svakom glavnom gradu svijeta…


ribafish – 23.11.2005. u 12:55 kaže: ne pljujem po magazinu ni po vecini ljudi koji rade u njemu. da nije bilo klika, sad bi bio copywriter i imao cir na hemeroidu, bez cliota i u jos vecim dugovima i s puno manje poznanika i lijepih iskustava. bez daljnjeg


poslovna_curica – 23.11.2005. u 13:23 kaže: jel se sjecas Judinog poljupca?


rudarka – 23.11.2005. u 13:57 kaže: je da, uvijek stvoriš neprijatelja kad pokušaš nešto naplatiti…onda si ti pizda…znam neke koji su prošli još gore od tebe…


mario – 23.11.2005. u 14:16 kaže: evo pročita sam sve, moga bi ovo za lektiru prodavat 😉

ajd pozdrav i pusti el shefove…ko će njih skužit.


ribafish – 23.11.2005. u 14:17 kaže: judin poljubac? di je to igralo? kaj su svirali???


– 23.11.2005. u 15:10 kaže: nakon svega pročitanog, a pročitala sam, nije da nisam, nije mi jasno zašto ti je toliko teško napisati ime i prezime dotičnog. nije baš da ne znamo tko je to ali ipak nije zavrijedio da ga NE spominješ.
em šta si bio papak pa se skamenio em šta si papak pa mu nećeš spomenuti ime….
koja je onda svrha ovog zapisa pitam ja tebe?


BlogistiKa – 23.11.2005. u 15:24 kaže: Eh sad znam da bi ti srala kad bi ti rekla da si mu mogao NESTO napravit, rec…Ali isto tak mogu shvatit da si ostao skamenjen.Ali, koko moj, sutra je novi dan i ti neces biti skamenjen!!! Kuzis me?


Toni – 23.11.2005. u 15:28 kaže: Svaki neprijatelj Ribafisha je i moj neprijatelj! 🙂
Meni je bila VELIKA ČAST kada mi je Ribafish bio na izboru Miss sporta i bila mi je JOŠ VEĆA ČAST što sam ga imao prilike tako dobro upoznati. Zato, ako itko ikad napiše išta protiv Ribafisha toga smatram kretenom i debilom. E pa dragi moj riba taj tvoj bivši urednik je DEBIL i KRETEN i uopće se nemaš potrebe opterećivati njim. Kretena nažalost ima i nije potrebno uopće razmišljat o njima!
A što se tiče FHM-a mnei se ne sviđa što pokušavaju stilom imitirat tebe. Riba je ipak jedan! To je isto kao da neki sportski novinar ide pisati kao Neven Bertičević! Neki su novinari ipak previše poznati po svom stilu pisanja i svaka imitacija je samo bljeda kopija!


rock girl – 23.11.2005. u 18:08 kaže: pitanje za urednika: te ko kad šupil da ti je 5 kn ispalo iz nosa?


Dubi – 23.11.2005. u 18:38 kaže: Neće mu napisat ime jer, riba kao riba, neće moći izdržati da ne napiše Pavijan uz hrpu pogrdnih epiteta. A na njegovu razinu se neće spuštat.
I, gaddemz, kakve to veze ima što mu neće napisat ime?!
Uglavnom. Judin poljubac. Fascinantna poredba.


Hypnotized – 23.11.2005. u 19:25 kaže: evo,ja kao glas omladine.sto se tice klika,bio mi je frend dao oko 30ak brojeva,odusevila sam se.frend prestao kupovat klik.meni cudno.kad ga prolistah prije nekih mjesec dana,a ono:di je nestala duhovitost i jedinstvenost?onda skuzih:preselila se u playboy.svaka cast.ma,da vas ne davim-ukratko-riba znas da si naj a sef ti je gnjida,i ja sam bila okruzena s nekim takvim ljudima i uvijek ce bit takvih…ne obaziri se… ;-D


drznica – 23.11.2005. u 19:50 kaže: nekako se poklopilo da nisam shvatila da si otišao iz klika, ali sam shvatila da mu je kvaliteta rapidno pala. pa su mi dobri ljudi otvorili oči i rekli u čemu je stvar.
riba ja te volim! frendica s posla (sjedi tu do mene) kaže da te zna. iskoristiti ću podatak:)))


vagabundo – 23.11.2005. u 20:31 kaže: jako dugo sam svaki mjesec kupovao Playboy i Klik, prije par mjeseci sam prestao kupovati klik a da ni sam nisam znao zasto – sad znam. Muska intuicija.


Andrijana – 23.11.2005. u 21:13 kaže: Ha ha. Čitam Večernjakove stranice a kad ono…..: ” Iako smo navikli gledati ga s pivom u ruci, urednik u Playboyu Ribafish za tu se priliku pokušao zamaskirati čašom vina te je priznao da se na (FHM) konkurentskom partyju nalazi incognito. ”
Kad si gore svi te vole!… :))) Ajd ćao.


ribafish – 23.11.2005. u 23:30 kaže: jebem vam suzu svima, al ste me ganuli… ajmo svi na pivu!
ko dodje ispod zgrade, nek me trzne i pijemo. sad mogu dalje pisat! bas vam fala!!! a apropos onog, dubi je odgovorio u moje ime! hvala jos jednom, idem pisat seksualne blamaze!!!!!!!!!!!


dmj – 24.11.2005. u 00:29 kaže: Ima muža inženjera pred kojim je karijera i društvo u mjestu Visokom – te se još tu i tamo sjetim i nacerim joj se…


MonoperajAnka – 24.11.2005. u 10:41 kaže: S obzirom da si se referirao i na prošlost i spomenuo meni jednu dragu osobu, ne izdržah a da ne pitam…kako je sada moja bivša profesorica zemljopisa?
Pozdrav peraji od monoperaje


ribafish – 24.11.2005. u 10:50 kaže: drustvo u mjestu visomom, a svice dan u dva-tri ujutro u busu u kojem riga epilepticni bbb… zakon


ribafish – 24.11.2005. u 10:54 kaže: bivsa profesorica igra solitaire, zalijeva bugenvilije i opcenito odmara u kuci onkraj mora na nasem najnastanjenijem otoku uzivajuci u drustvu majke i supruga, bezbrizno troseci zasluzenu mirovinu hrvatskih prosvjetnih radnika od 1600 kuna…


sisa – 24.11.2005. u 12:22 kaže: ribaf. štujem tvoj rad više nego sebe i svoj rad. Malo je takvih duhovitih ljudi i uzor si mnogima. Ti nam donosiš radost u jesen kad laste odlete na jug, a žuto lišće poploča nam nogostupe. Ti si mahovina na hrastu kad se izgubimo u šumi, igla na kompasu kad mahovine nema. A vidim da si i ljudina. Živijo i nastavio tako.


ribafish – 24.11.2005. u 12:57 kaže: da mahovina na hrastu…
cvarak u praznom frizideru, orgazam nakon osam piva, krema za hemeroide nakon veceru u meksickom, kondom u novcaniku…


nana – 24.11.2005. u 14:07 kaže: ma ti si najjači, pusti te čovječe ribice…Inače , baš danas dok se ja vozim već 45 sat u auto školi ko zadnja plavuša, moj instruktor lista taj FHM i ne gleda ni pol posto gdje ja vozim…Dobro da mi nije bio 1. sat


riba1973 – 24.11.2005. u 16:42 kaže: kad ovo pročitaš fakat ti je javi neka navijačka euforija,idemo idemo!!!! bravo,bravo!!!
dahm.blamaže???


c’est mois, Nemetz – 24.11.2005. u 17:31 kaže: Prvo bivši šef a onda još i Šuker u baltičkim vukojebinama 🙂 … moja pokojna baka (koja nikom nije “ostala dužna”) mi je jednom rekla – “kad bi pametniji uvijek popuštali, budale bi vladale svijetom”…


ribafish – 24.11.2005. u 18:24 kaže: pa, popustili su…


jebotefucks.mojblog.hr – 24.11.2005. u 18:50 kaže: ah, ništa ljepše od piva, nogometa, paštete i istočnoeuropskih djevojaka…. 🙂


lozaaaa – 24.11.2005. u 21:59 kaže: nisam pročito, neda mi se, al evo ti 1 komentar da me i dalje cijeniš i poštuješ…


k – 24.11.2005. u 22:49 kaže: A nisi spomeno da je i Neven Cigančić bio na partyu… :)))))


Zvone – 24.11.2005. u 23:23 kaže: nemrem ti opisati koliko me zivciras


Bobika – 24.11.2005. u 23:24 kaže: Ajme kolki post.Već sam zaboravio što piše tam na početku.


ribafish – 25.11.2005. u 00:16 kaže: koliko te zivciram? daj malo mesa…


denzil – 25.11.2005. u 01:28 kaže: evo i ja ću se uključit u kolektivnu podršku.. kaj te briga, ti si od svog stila pisanja napravio brand i to ti ne može niko oduzet. e a sad da te pitam kao iskusno nepce za pivu…ovo ljeto sam radio u špediciji i jedan poljski šofer mi je ostavio pivo, mislim da se zvalo ŽUBR.. Bilo mi je fakat dobro sam ne znam jel zbog 35 stupnjeva taj dan i žeđi ili je stvarno dobro. Jesi pio?


ribafish – 25.11.2005. u 10:12 kaže: aaaaaaaaaa, poljska piva! zakon! meni su posebno draga zubr i eb. poljski ječam, švapsko-češka tehnologija i jako fini produkt. a jeftino. nikad necu prebolit kaj nisam isao u krakow prek crkve… damn…


Pero Ždero – 25.11.2005. u 17:35 kaže: ludakucavjesnik.blog.hr super ste…pozdrav svim blogerima


Pero Ždero – 25.11.2005. u 17:36 kaže: ludakucavjesnik.blog.hr nemam komentar al tvoj bi bio dobrodošao.


Rospaya – 26.11.2005. u 01:29 kaže: Jebote, nisam znao da je tak lose bilo u Kliku… Meni se Palijan cini OK, al nisam nikad mislio da je toliki gad. Lova je ipak lova.


insano – 05.01.2006. u 10:45 kaže: Sad sam konacno i skonto sto sam presto da kupujem klik mame im se najebem…. pa ukinuli mi ribafisha….

Sva sreca naleti na ovaj blog 😀 inace pisam se od smjeha na neke gromade intelektualnog podjebavanja koje izbacujes, imas onaj jebeno suhi humor na sebi koji u trenu potane fkin socan.

btw: Uzivaj, jebat im mater nedojebanu, budi sam sebi kralj 😀


ribafish – 29.01.2006. u 09:43 kaže: pa sad ti nemoj pisat…

Poludnevnik 31 – malo sam umoran…

Nisam dugo radio foto stripić, pa kako pomalo krepan dežuram uz Jimmija Cendrixa koji hropće, kašljuca, mrmolji i grgolji, nemrem zaspat pa kopam po starim forama.

Danas sam spržio i poslao novi SOAD Sonjecki, kraljici Splitske strip scene. Zadnji put smo se valjda vidli pred godinu dana na crtani romani showu di smo gledali turski film o komandantu Marku i vukovima s Tušk… ontaria. Nevjerojatno glup film, ali za odvalit se.
http://img311.imageshack.us/my.php?image=mark7po.png
Pogotovo ako vas žalosna Sova podsjeća na jednog od legendarnih bugarskih braniča.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
A gdje je Sonjecka, tu je i pivica, pa uglavnom završimo u raznim joga položajima.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Sonjecka ima mačku. A djeca jako vole mačke.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
I odrasli vole mace.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
A i mace se vole međusobno!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Čak i tata voli mace iako je ponekad nesvjesno zločest prema njima!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
A jednu mušku macu obožava!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
I bubamare…
Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I sad recite da nisam poludio!!!

Dobro. Oni su na onom domino dayu u dvorani ubili vrapca snajperom jer im je srušio pločice. I onda su neki zeleni htjeli ubit tog snajperista jer je ubio vrapca. Ali nisu. Zato i je srušen svjetski rekord u rušenju domina, a nitko nije htio nagradu od 5000 Eura da sabotira rušenje. Rušenjem. Jebate, još sam ja i dobar čega sve ima…

Rok ga prđe, nemož biti grđe.
Rumen u licu, zasro pampersicu.
Skače tata, svakog punog sata.
Spavat čezne, al ga mali zezne.
Zato babo da privoli tamu, ode s Rokom cicu tražit mamu!

Javno bi se ispričao hamdiji za onaj vic jer mi je postao idol. Onaj novi je nešto pričao da ima i purgerske i dalmoške gene pa da ga svugdje podjebavaju. A hamdo je rekao. Jebe se tebi. Gdje god da dođem ja sam cigan! To je autoironija, majstore!

Pukoh. pusa


denzil – 22.11.2005. u 01:42 kaže: da samo nogometaš, Trifon je i poslovan čovjek. Ima lanac benzinskih pumpi u Bugarskoj.


Bridge – 22.11.2005. u 02:22 kaže: moj malac vise ne kaka u pemparsicu niti caci nocu krade san.sisa ga isto ne zanima,ali caca ju ne pusta.neke se stvari nikad ne promijene…


milena – 22.11.2005. u 06:44 kaže: :)))) Odlicno ….:)))) Ah, te kreativne faze izazvane nespavanjem i jos svacim ne…


rudarka – 22.11.2005. u 07:31 kaže: baš si me nasmijao s hamdinom izjavom. na kraju on ispada najveći frajer u onoj ludoj kući!


pandalavanda – 22.11.2005. u 08:37 kaže: stihovi me se posebno dojmili.. 🙂


mare – 22.11.2005. u 10:08 kaže: RIBA KAKO TI SE SVIĐA MOJ NOVI DIZAJN BLOGA?


sisa – 22.11.2005. u 11:07 kaže: jesi uočio položaj lijeve ruke pijanca s prve slike? tip svira alkoholni preludij


ribafish – 22.11.2005. u 11:19 kaže: to je poludij! trifon ima tifon? a ja mislio djenerali…


ribafish – 22.11.2005. u 11:21 kaže: mare, dizajn super, ali slika ti je iz 1973 na maturalcu u sjevernom massachusetsu… de malo truda…


Soulman – 22.11.2005. u 11:53 kaže: Joj Riba 🙂 …kud izvadi ovog Ivanova 🙂 …pa sa njegovim slicicama smo mi plasili djecicu u kvartu…kao sto su nas majke plasile Macom Papucaricom ili vjesticom iz Ivice i Marice 😉


BlogistiKa – 22.11.2005. u 11:58 kaže: a) jadan vrapcic, b) puko si totalka, c) bit ce bolje kad se stignes naspavat, d) LOL!!!! hehehe


Bobika – 22.11.2005. u 12:01 kaže: U subotu koljem,javi se ak hočeš čvarke!


Empror Maddox – 22.11.2005. u 12:53 kaže: haha dobra pjesmica, joj komadant mark je predobar strip, iako su mi tex, zagor i alan ford bolji, inace da zalosna sova jako podsjeca na ivanova, a ze tebe pa mislim ja sam uvijek mislio da nisi bas normalan al nisam ni ja , pa to smatram pozitivnim kad neko nije normalan?!:) uzivaj


lola u žurbi – 22.11.2005. u 13:35 kaže: koji vic o hamdiji?? 😀


ribafish – 22.11.2005. u 14:13 kaže: o hamdiji skrolaj, o trifonu sve najbolje, kolji, upravo sam ti se javio!!!! cvarciiiiiiii friskiiiiiiii!!!!!!! da te cekam na rotoru? s cvijecerm? tamburasi???


Kaco Mortale – 22.11.2005. u 14:31 kaže: Oj Trifune crni sine, zbog tebe ženama cure sline. Bubamara na tribine se vine, kada volej pucaš u visine.


ribafish – 22.11.2005. u 18:09 kaže: ide neko na FHM party?


somethingelse – 22.11.2005. u 18:26 kaže: Ivanov!!!!


Bobika – 22.11.2005. u 19:05 kaže: Ja ozbiljno,a on se zajebava. Stvarno sam mislio poslat čvarke al neznam na koju da adresu šaljem.


ribafish – 22.11.2005. u 19:18 kaže: pa posalji po nekom ko ide u zagreb ili salji na adresu ribafish, playboy, koranska 2 100000 zabreg


poslovna_curica – 22.11.2005. u 19:21 kaže: hoce to u tim godinama 🙂
cuj, cugo je uvijek cigo… 🙂


denzil – 22.11.2005. u 20:11 kaže: benzinske je imao za vrijeme eura ’96, ako je za vjerovat našim sportskim komentatorima. iz tog vremena datira i legendarna izjava mog susjeda: Ste vidli onog Ivanova kak zgleda, pa njega ni pederi nebi htjeli(unaprijed isprika homoseksualnim osobama).


Soulman – 22.11.2005. u 21:28 kaže: Ccc…a ja misilo da sam najgori po pitanju Ivanova 🙂


ribafish – 22.11.2005. u 23:37 kaže: hoce kaj? napuknuce? sto jes, jes… ima li neki homoseksualni blog, i imaju li te osobe ikakvu potrebu zavirivat u moje malo alko-cerstvo?


Baron Samedi – 23.11.2005. u 22:06 kaže: RIBA, MORUZGVO INFANTILNA METILJAVA, STO JE OVO???? http://www.vecernji-list.hr/newsroom/scena/424610/showPhotoSerie.do;jsessio nid=B956100480DAFD2666F5897E23A00E8B.2?fotoIndex=1


sonjecka – 26.11.2005. u 11:44 kaže: Riba, pamtis samo sretne dane sa CRSA,a sjecas se ovog ljeta kad si po Splitu trazio di si auto parkirao…(kraj moje kuce)….dok je rodica Nina lokala na tvoj racun :)))))))))


ribafish – 26.11.2005. u 23:14 kaže: popijes casu vina s najboljom tajnicom na svijetu, i odma te cijeli svijet vidi….