Bilo je to još u doba nevinosti.
Golobradi kretenčić je otišao u školu, naletio na prazan sat, digao ljude iz razreda, mislim da smo bili treći “e”, i umjesto u park, otiđosmo – u birtiju.
Imao sam sedamnaest, do tad sam bio probao sve vrste alkohola, ali samo po gutljaj.
Majkemi, sve je peklo i imalo grozan okus.
Čak i rum za kolače kojeg bi kusnuo tu i tamo kad bi mi zamirisao u nekom maminom biskvitu, dakle – rijetko.

Uglavnom, popilo se, dosta se popilo za prvi put, mislim pet rundi votke.
Onda sam naručio ono zeleno kaj pije striček za onim stolom, pa nas je striček čuo pa častio rundom mentola jer je bilo zgodnih curki za stolom.
I onda smo se smijali, i onda su me dečki donijeli doma.
Mama je pogledala mene satrana, lupila se po glavi i – prasnula u smijeh “Zvonko, počelo je…”
Ja sam se tupavo smijuljio i pokušavao loše promrmljat “Nijeminiš, opše nišampil…”

Sat vremena kasnije, zrigan te opran ležao sam u krevetu i htio zaspat ali nije išlo.
Stavio sam Pub, te 1987. svoju omiljenu ploču i pokušavao pratit tekst najdraže pjesme o najboljem kockaru na svijetu – Boži zvanom Pub.
Kao i većina klinaca, neke sam meni nerazumljive tekstove pjesama tumačio na svoj način, a Štulić i Azra su za nekog tko nije imao originalne ploče bili teža enigma (“Dignem glavu a tamo mala, prišt”, “Kada ode djevojka na konjuuu”, “U čemu je jaaaz…”), no i Đole je pjevao na paorsko-vojvođanskom pa je i tu bilo mimoilaženja…
Jel iko zna šta je ono jektičava-cvetičava, miljon puta sam to otpeval, zvuči mi nekak kužno-kolerasto ali i dalje ne znam definiciju…
Tako je i u stihu “Kad bi terao maler on bi rekao – stih”, meni to zvučalo da on tjera neke male, pa sam to tako i usvojio sve dok se par godina kasnije u JNA nisam upoznao sa značenjem malera…
Ali, pričat ću vam poslije o Ravelliju (Mutić, 1988.)…

Mama je ušla u sobu sa svježom gazom za čelo i kamilicom za oporavak.
Tiho je rekla, “gledaj, nisi dovoljno bogat da kupuješ jeftine stvari, niti si dovoljno glup da piješ jeftina pića. Urazumi se jer si s ovakvim bofl votkama trojkama i silovano mentolima ubijaš i jetru i mozak…”
Stara je otišla iz sobe, ja sam se ko pravi panker durio i mislio si “daj ne njajke, ono, e”, ali te su mi riječi ostale nekako urezane, baš ono kad si mlad i drčan (i u vojsci drnčan), a sve što se spomene na metar od tebe ostane zauvijek upisano u nekom bezveznom folderu.
S Tosce 21, prastarog gramofona, Đole je brzim glasom recitirao o Boži koji je bio jači i od te male, u biti malera a ja sam nekako utonuo u san.

Moja mama je sad na moru.
Čuva svoju mamu i šeće cucka.
Ima kilavu prosvjetnu penziju, divno unuče i općenito je uspjela u životu, osim što joj jedinac uopće nije poslušao savjete.
Pa mi i danas, kad god imam mamurluk, zvonko odzvanjaju njene riječi – konju, nemoj pit sranja, pij fino…

Pa sam si, kako je danas jedan poseban dan u mojoj profesionalnoj karijeri – kupio nešto jako fino.
Nešto što sam odmah prozvao malerom iako se ono “e” malo jače razvlači i farba s “o”.
Malheur Dark Brut (Noir).
Po zanimanju – Belgian strong ale…

Kraj na http://www.gajbapive.com/beerafish

Glavica

U geografskom rječniku ta se pojava naziva – tombolo.
Riječ je o otoku ili otočiću dovoljno malo udaljenom od obale kako bi marljiva raja kamen po kamen napravila siguran prijelaz, a samim time i stvorila umjetni poluotok.

Kod nas je najpoznatiji Primošten (od riječi premošten), u komšiluku Sveti za turiste zatvoreni Stefan, u svijetu onaj predivni Mont St Michelle…
Ovo je priča o jednom malom.

Uploaded with ImageShack.us

Ali mojem, gradinskom.

Uploaded with ImageShack.us

Negdje na pola puta između Vele Luke i Proizda nasro se (polu)otočić Sveti Ivan kojeg rijetko tko zove tako jer je omiljeni naziv lokalaca – Glavica.
Zato jer je brdo.

A na vrh brda, nakon pet minuta hoda – crkvica.

Uploaded with ImageShack.us

Podignut u devetom, obnovljen u petnaestom stoljeću, danas zaštićeni spomenik, kao uostalom i cijela Glavica, maleni se crkvuljak ponosno kočoperio stoljećima sakriven od pogleda gusara, ribara i općenito ikog usred najdivnije iskonske guste borove šume.
Borove šume u kojoj su od prvih zraka sunca napaljeni cvrčci ko mutavi titrali krilcima, rilima i zadcima kao da im klub minutu do kraja finala Lige prvaka vodi 5:0.

Oko crkvice je bio platoić s pogledom na Gradinu i otočić Gubešu,

stjenčuga za strah s pogledom na pučinu, zalazak, Vis i mini-Vis (iz te perspektive) Biševo.

Uploaded with ImageShack.us

I provalija, strmina, dubina, neandertalski alpinisti su se dobro znojili dok bi osvojili Glavicu dok još Jadran nije bio tako visok.
Starci su gradinarskoj djeci logično uvijek zabranjivali da se stazom obasutom kliskim iglicama spuštaju tridesetak metara dole niže u provaliju do obale.
Ali bi mi klinci to klasično ignorirali, slagali da ćemo sjedit kraj crkvice i zvonit, a onda ostavili jednog da poteže zvonce a većina se robinzonsko-spajdermenovski otišla verat po škrapavim stjenčugama i fino riskirat teže lomove.
Spuštali bi se polako i adrenalinasto prema kraju i onda ponosno skakali u strašno i duboko crno more kojem se nije vidilo dno – totalnu nevjerojatnoću spram plitke i pješčane Gradine.
O, kako smo se samo brzo vadili iz mora…

Ali nismo prolazili nekažnjeno.
Uvijek bi se neko raskrvario na granje ili stijene, a najveću je kaznu popušila Bisa koju su na stijenama vidli rođaci s Gubeše, pa nije smjela sedam dana van, što je pogodilo i mene jer je Bisa prva u škvadri dobila cice.
Glavica me osim tog škvadrovskog igranja, skrivanja i veranja fascinirala i drugom stranom – pecačkom.
Zabrijao sam tih dana da ću nać savršeno mjesto za ribičiju

koje još nitko nije otkrio i tražio dovoljno umobolne vertikale za veranje nevidljive sa staza, a ujedno i dovoljno blize za vratit se doma na babin sendvič s parizerom i senfom.
Kad imate dvanaest i razmaženi ste jedinac, na neke stvari i ne pridajete dovoljno pažnje, poput sigurnosti, naprimjer.

A kako je velemajstor nosio štap, kutiju s rezervnim priborom, mamce, tatce, samce, kantu za žive ribe (da se ne posuše i izgube na volumenu do doma) i kamen za razbijanje, uspon na jedan jugozapadni krak Glavice je skoro ima o tragičan završetak.
Polako sam se penjao strminom nagore na sve četiri, kad je bajata svijetloplavo-bijela Boroleta (one kasnije, tamne nisu bile to) rekla – sori, pucam, a obli debeloguzi klinac počeo kliziti ko Bambi guzno prema desetak metara dubokoj provaliji.

Ono malo života je prošlo pred nosom u stilu, sisa, druga sisa, mačak Feliks, Manila 1974., špica sportskog pregleda, pas Vučko, autić na pedale i opet se između mojih nogu stvorila padina dok sam sve više dobivao na brzini.
U valjda doslovno zadnjoj sekundi sam pregrizo flaks, izvukao štap i nekako vrškom dohvatio tanan ali sveudilj dovoljno tvrd i žilav bor te promijenio smjer i lagano skrenuo s iglica na stijenu.
Nisam se napeco tog dana, i ozbiljno sam razmislio da počnem vjerovat u čiču u čije su ime podigli građevinu kraj koje sam kasnije sjeo i žvakao Super s krispijem i cuclao Pingo ili klasični Fructal, frajerski probušivši tetrapak tamo di je dno a ne di treba po mamama.

Prođe otad puno bajrama, Biserkin sin danas već fura komade po otoku, ja i dalje nisam našao savršenu poštu za pecanje, a Glavica i dalje služi za lijepe večernje šetnje.
Ali ne i za onu pjesmu cvrčaka.
Imbecili u crkvenoj vlasti su posjekli većinu borove šume kako bi se crkvica mogla vidjeti s mora.
Pedesetak stabala više nema, par ih još sablasno visi nad provalijama kao nakon komete u Sibiru i čeka nesretne naivne maloljetne osvajače kakvi smo nekad bili mi da im se strovale na glavu i ubiju ih, cvrčci su odselili na ljepša mjesta, a lokalni hadezeovci su na tom zaštićenom spomeniku prirode sagradili par vikendica na kat.

Uploaded with ImageShack.us

I obnovili fasadu na crkvici.

Nama, djeci je uvijek bilo wow zvonit.
Ali je rijetko bilo konopa za potezat.
Pa smo kombinirali s granama, štapovima, koječim…
Čak i kamenjem gađali zvono, bedaci.
Zvono je sad tu i može zvoniti ko poželi, Rokatanski se naravno odmah navukao…

Uploaded with ImageShack.us

Još malo pa će i on krenut sa škvadrom u pentranje, igrat skrivača, kauboja i indijanaca, Jovanke i Jože i vjerojatno će mu bit dosadno kad ću mu ovo pričat.

Ali sam mu pričao i pričat ću.
I naježit od gušta kad se sjetim svega, jer se imam čega sjećat.
Baš sam dida…

Uploaded with ImageShack.us

Zašto kreteni vladaju i imaju love?

U JNA sam 1989. saznao kako se odbrojavaju dani do velikih stvari.
Tamo se naime odbrojavala godina dana života, ona koju si u onom sistemu morao pokloniti otadžbini jer je valjda ona krvarila za tebe, brinula, kajgod…
Osim ako ti tata nije bio doktor ili političar ili imao para – neke stvari su jače od sistema…

I to se odbrojavalo od 365 prema nuli.
Napijalo bi se kad bi se skidala svaka okrugla brojka – sa 300 na 299, 200 na 199 i 100 na 99, ali neprestani tulum bi počinjao one ponoći kada bi pala desetka.

Na svaku molbu ili zapovijed, tada bi se vojnik na odlasku obrecnuo rečenicom – „sitno brojim, ne mogu da stojim“, i s nevinim smješkom ostao sjediti ili ležati u nekom hladu i lijeno odbrojavati dalje.

Jedan od pismenijih je likova tjedan dana prije skidanja zorom počeo iz kreveta urlati – Bond, James Bond!!!
Kad su sve svi usrali, skočili mu u pomoć i donijeli mu vode sa šećerom, samo se iskesio i rekao – 007!
Majstor.

Zadnji dan se zvao „Nula nula noć“, a sam dan izlaska „Nula nula kapija“.
Barem u mom slučaju, a to se događalo u čudnom gradiću na kraju Srbije imenom Vranje, kojeg neću pamtiti po puno toga dobrog.

Zvučat će čudno, ali zahvalan sam onoj sili, koja održava ovo malo okruglo govance da se ne razletimo po svemiru, što sam bio godinu dana u JNA.

Ne jer sam cijenio ili volio Jugoslaviju, niti nešto poštovao i slijedio njene tekovine, nego samo zato jer je uspjela ono što kao razmaženo derište nisam sam do osamnaeste godine života – odgojiti me, naučiti da treba poštivati starije i biti uredan.

I shvatio sam kako sam sretan što znam čitati, pisati, imam wc školjku, zube i krov nad glavom.
Kao i da ljudi mogu biti po defaultu pokvareni i zli.
I smršavio 20 kila, poljubio pod zagrebačkog glavnog kolodvora i zaustio – sloboda!

Sjetio sam se toga davnog trenutka iz dva razloga.
Danas sam se, naime, sjetio da mi je 007 do jednog velikog dana.

I danas sam shvatio da sam blizu jedne velike stepenice života, i da sam, kao i izmučeni klinac na kraju vojnog roka opet na početku nekog novog puta.
Jer svi imamo šansu da sami počnemo sve ispočetka, od nule.

A mali broj od nas to napravi dok mu se ne dogodi neka tragedija, prirodna, obiteljska ili psihofizička.
Pa odu u makrobiotike, reikije, astrologije, svamiđije, jehove i ine mlatimudarije…

Uglavnom tek kad nam se desi nešto loše shvatimo da smo nešto radili krivo.

Karikiram, treba ti cunami ubit brata da skužiš da se nisi dovoljno družio s njim pa počneš više cijeniti sestru, ono, kužite…

Za osam dana punim 4 banke.
I imam krizu sebe.
Krizetinu.

Spavam malo jer moram fušat.
Kad se probudim, sve krcka ko prvi čips iz vrećice, od ramena do prstića.,
A zglobovi ko kastanjete na snoozetu.

Neću dalje davit stanjem tijela jer se i nije nešto poboljšalo od posta od pred dvije godine, ali nemrem se fakat više furat da sam klinac.
Psiha je još gora jer sunce ne sija ni na jednom polju.
Oba najbolja frenda su zaljubljena i nedostupna ko Pišekica kad joj namigujem u Konzumu, ostala trojica rezervnih najdražih poudati s kuglom oko noge i rukom na mobitelu za raport.

Probudim se često sa željom da izmislim patent stoljeća, poput Samodrka, Wandersisa, Prezvuršta na bazi brokule ili robota koji će umjesto mene otić urologu ili Roku objasnit da se nemre uvijek pobijedit u mini-golfu…
Ili da pišem knjigu.
A završim na fejsu ili fušu.

Pa sam odlučio napravit nešto za rođu.
Malo zauzdat klinca u sebi.
Ono, ipak su dvije trećine sjajnog aktivnog života iza mene.
Ali ova zadnja će bit savršena.
Stej in tać!

Fish, Riba Fish, 007

Sretnem se s frendom neki dan.
Intimnim frendom.

Intimnim jer je jedan od onih s kojima mogu raspredati sve teme svijeta od hemeroida pa do zadnjeg saziva sabora.

I isto ćemo se smijat.

I kaže tako Krešo da me se sjetio jučer na zahodu.
Ja se nasmijem i kažem:

– Fino, Krešo. Nadam se, nakon što si povukao vodu?

- Ma ne stari, znaš da nas je hrpetina u firmi ali imamo samo jedan zahod po katu. E, i tako ti ja imam svoje caarstvo u koje se istovarim taman nakon prvog sastanka malo Fejsa i kavice… Brat bratu, jedanaestica je trenutak kad sam svakodnevno sperman za čistku. Uzimam novine i pičim na zahod.

- A tamo još deset prisralih?

- Ma ne, svi to obave do deset. Ali tu nastaje problem. Neki tip, koji je očito duhanski ovisnik, svako malo si dođe zapalit jednu u klonju.

- Pa šta nije zabranjeno, izljepljeno papirima s pečatom da se ne smije?

- Naravno da je, ali mi smo na osmom katu, na pol puta do terase i pol puta do dvorišta s jednim presporim liftom. Tip je navodno dvaput ugrizo nekog u liftu kad je išao čikat… Al samo neke menadžere, nije bitno, nego frajer mi se nasere u zahod i uživa… Već si je i pepeljaricu instalirao i ne miče je, čeka ga ko bega.

- Pa uživaj i ti, kaj ti fali, k’o da si na derbiju.

- Nemrem buraz, astma me stisla. Nemam više 18 let… A unutra – komora, nema prozora, ventilacija iz razdoblja Ante Markovića, stisnuto, a vruće…

- Zovi inspektore, ono, pa poginut ćeš. Ne daju ti osnovno građansko pravo na sraćku? Pa tog ni u Ruandi nema!

- Eto. Zato ti to pričam.

- Šta?

- Pa došli smo do biti. Dakle, ja nazovem inspektore, oni me legitimiraju, dođu u firmu, šćućure pred vratima i dočekaju onog Turčina. Ukebaju ga, rebnu mu soma kuna, firmi rebnu 20.000 kuna, a mene potapšaju i kažu gazdi – super vam je ovaj mladić, napravio je dobro djelo.

- A gazda ti iskopa oko, odbije od plaće i istjera ko pseto jer si mu uzeo 21.000 kuna iz džepa?

- I još mi se svi smiju i nema šanse da nađem posao sljedećih pet godina – ko želi cinkaroša i curicu u firmi?

- Fina nam je ova Hrvatska, misliš da bi te neki odvjetnik uspio izvuć?

- Moš mislit… Još bi ja na sudu ispao kriv jer ne serem u slobodno nego u uredovno vrijeme.

- Gle, imam ideju. Znaš gdje sjedi taj tvoj kreten?

- Naravno, ima kancelariju do mene.

- Pa kad on ode zapalit cigaretu na zahod – ti mu se lijepo uvuci u sobu iseri na radni stol, sve fino po tastaturi, slušalici i postitima…

- Ideeeš. A hoće dobit astmu od toga?

Pozdravljamo se, a ja odlazim i razmišljam koliko malo primitivaca u ovoj patuljastoj državi, carstvu krađe, nepotizma i tajkunluka, sere po toliko puno beskičmenjaka.
I strah me za moj zahod…

Preneseno s http://www.pressthepresident-croatia.com

Treći dan

Doručkujete ostatke od jučer, odete se proprati do mora. Okrećete majicu na drugu stranu te krenete u šumu tražiti adekvatni rotacioni kolac. Zalutate kao slučajno na skrovitu nudističku plažicu i veselim golim Čehinjama ispričate dva vica, pojedete tri mesna doručka i posišete sve otopljene (mljac) paštete pozivajući ih na kozletinu kod sebe, odnosno rođaka. S kolcem u rukama i veselim Čehinjama na opće oduševljenje ulijećete na terasu i dajete ih u ruke domaćicama da im pomognu čistiti salate i krumpir za pomfrit. Ločete zadnje zalihe Cherry-Brandyja iz špajze (nitko ne zna zašto, ali svaka kuća u Dalmaciji ima bocu te energetske bombe) i molite boga da u garaži ili spremištu pronađete kralja svih kalorija – prošek. Nalazite, uzimate gajbu pive za sjest i žrtvujete se za okretanje i zalijevanje pokojnika. Naravno da tijekom rotacije ispod mesa uvijek držite komad kruha, e ne bi li se štogod izgubilo. Da ne bi! Zgodnijoj Čehinji tu i tamo ispod ruke odrežete sočniji komadić i pakleno spremate plan za noć. Nažalost, kako ste već duboko u pretiloj fazi i niste za akciju nakon obršćene lovine, vodite je u šumarak u kojem pričate o ranom Hrabalu i Hašeku mijenjajući ih za Nedveda i Poborskog. Zamolite je da kaže kako je imala savršen seks, odspavate malo i onda se nasmijani vratite na večeru. Kako ste domaćinima obrstili sve, vrijeme je da se spremite za finale.

Četvrti dan

Dan švercanja obavezno mora biti subota. Preko dana se snalazite po konobama i slažete u dućanu sendviče s mortadelom i puno majoneze, a navečer pređete na tajni plan. Iz auta vadite crne hlače i bijelu košulju i tražite neku svadbu. Ne smijete doći prerano ali ni prekasno, 23.00 je idealan tajming. Tada uletite u neku klapu koja dere svoje jer svake subote mora biti neka svadba (koja ne bi bila svadba da nema klape), i priđete s lijeve srane gdje su basovi. Basovi su po prirodi skloniji druženju i kapljici puno više od tenora (s desne strane) pa će vas prigrliti kao svoga. A kad otpjevate tri stvari, samo s njima za stol i udri po mandži! Najveća delicija vezana uz Primorje su – tripice (špek-fileki) koje služe pred zoru umjesto vinskog gulaša! Savršenstvo!!!

Peti dan

Takozvani voćni dan. Uzmite lubenicu od cca 4 kile i napunite je medicinskom špricom s pola litre votke. Dobro ohladite. Odnesite na plažu. Odmorite. Vratite se doma, pogledajte na vagu i počnite s treninzima…

tekst izašo u Zdravoj Zoni, podlisku Jutarnjeg

Ovaj je tekst posvećen svima koji su se s buđenjem proljeća pogledali u ogledalo i shvatili da trebaju smršaviti. Pa su se mukotrpno kilavili dva mjeseca. A kako se svaki kilogram vrati prije ili kasnije – na godišnjem ste odlučili konačno se prepustiti totalnom hedonizmu!

Moje je ime Ribafish i ja sam ovisnik. Ovisnik sam o tome da tijekom ljeta želim izgledati primamljivo ženskom oku. I proklinjem prve zrake proljetnog sunca koje mi obasjaju pažljivo uzgajanu zimsku škembu te je time potjeraju na raznorazna gibanja, što rezultiraju znojenjem. Pozdravljam se tih dana sa svom papicom što ima oblik, okus i dušu i patim do prvog dana godišnjeg kada navlačim siledžijku (potkošulja bez rukava, karakteristična za muškarce koji misle da pokazivanjem svojih bicepsa mogu privući osobu suprotnog spola), sjedam u svoju krntiju, navijam muziku i pičim na more.

Dan prvi

Kao svaki pošteni Hrvat, spojite srijedu s ponedjeljkom i odaberete neki otočić gdje vas slabo poznaju. Antidijetu treba početi već u automobilu punomasnim čipsom, zalijevajući ga redbulladi ili sličnim čudesima s okusom arhivskog sirupa za kašalj. Poželjne su i kole i fante te slična ofarbana kemijska zla nakon kojih ćete biti duplo žedniji i nabubreniji. U piš-pauzi svratite na kilu janjetine. Pola kile vam je premalo, kila previše, ali recite teti da vam zamota što ostane pa fino ćapkate na trajektu. Uz gemištec obavezno se preporučuje puno domaćeg kruha (onog mekanog dijela iz sredine – niste doma da vam netko kvoca zašto ne jedete i koru) i hrpa luka. Luk sam po sebi nije toliko kaloričan, ali peče grkljan pa morate puno piti. Luk obavezno močiti u brdašce soli s ruba tanjura.

Na trajektu se prisjetite starog trika – pivo koje nosite u fridžu u gepeku triput je jeftinije od mini-bočice na brodu pa zalijte janka i uživajte u suncu. Bacite stvari u apartman i sebe u more dok čekate pivkana u konobi kraj plaže i odaberite neki dalmatinski light specijalitet poput šiš-ćevapa ili punjene pljeskavice. Riba? Ma dajte. Dosta vam je petkovnih kržljavih lignji u rupi ispod firme, a ionako su i ove u konobi iz Vijetnama a ne s Jadrana. Nakon večerice pogledajte more i prošećite do sela gdje ćete, kao i na svakome mjestu od Savudrije do Cavtata, moći uživati u delicijama albanske slastičarske škole, sladoledima jednog okusa u stotinu boja. Iz slatkog korneta, s preljevom i onim vaflom koji uvijek pukne.

Pelinkovac k’o rukom odnosi malu nadutost i spremni ste za izlazak u disko. Nakon sedamnaeste runde shvaćate da se ne upucavate zgodnoj Talijanki, nego ružnom Talijanu, izlazite polusvjesni u mrak i na putu do apartmana opljačkate pekaru za dva topla kruha.

Dan drugi

Budite se s opeklinama i posjekotinama u ustima od vrelog kruha, naduti kao bova i gladni kao ruski vojnik u Staljingradu. Na putu do kave kupujete burek i krafnu i, dok čekate konobara, ovlaš prstom kopate pekmez iz nutrine. Pa vam je kava gorka, pa trpate tri šećera. U ustima Sahara od mamurluka pa naručujete vodu, ali kako voda nije nikoga izliječila, posežete za kolicama, švepsekima i ajstijevima. I tako sve dok ne shvatite kako tip za stolom do vas dere mrzlog Erdingera. I kako se klin klinom izbija – popijete i vi nekoliko komada jer se treba pripremiti za roštilj na koji ste taj dan pozvani. Bit rošilja na suncu usred ljeta na otoku je jednostavna – preživjeti. Naime, lokalac će vas pošto-poto htjeti očarati svojim jezivim pokušajem vlastitog vina, a njegova vam supruga kriomice trpati rakijice kako vam ne bi pozlilo.

Naravno da ćete ignorirati fine ribice, kozice i inu morsku nejač koja ne bi najela ni dijete u vrtiću i iz gepeka dofurati vašom rukom u Zagrebu mariniran teleći vrat, janjeće brizle, mamutov but i gorilin sušeni buncek. Kad se malo ponapijete s gazdom i rođacima, vjerojatno ćete dobiti volju ići loviti divlje veprove po šumi ili barem baciti partiju balota, a tada do izražaja dolaze kvalitetne domaćice koje za to kratko vrijeme moraju složiti neki kolač i gustu juhicu za triježnjenje prije večere. Vatra se ne gasi dok gosti ne odu pa se nakon marendice ostaje i na večerici.

Konačno pristajete na ribu, ali samo zato jer je susjed zaustavio koću i doletio s deset kila sočnih srdela, što vas odmah asocira na slane inćune pa se za dragog gosta nalazi i ta kalorična bomba za predjelo. Režu se i debele šnite kruha, moče u maslinjak i bacaju na roštilj da dobiju bojicu i miris borovine. Dok gledate neku tekmu i ločete desetak butelja (odavno ste popili sav domaćinov užas), kraj terase prolaze simpatični turisti i pitaju gdje na otoku ima ražanj da ispeku kozlića kojeg su ovog trena nabavili. Zovete ih na vino, obećate ražanj, nahranite preostalom ribom i popijete im svu pivu koju imaju sa sobom.

Kraj prvog dijela…

Za vikend si odite obavezno do Slavonskog broda, Krešo organizira trku Mali Pariz – Klakar!

Uploaded with ImageShack.us

Piviliiii!

Slučajno navratih na još jedne neprobate ćevape pa upotpunjujem test zagrebačkih ćevapa u somunu.
Za one koji još nisu pročitali stara izdanja (pol ih je propalo, bokte), evo kompletni pregled.
Javljajte ak se digod otvorilo kaj dobro!

Bolje ćevap u ruci nego poso u struci,
Bolje ćevap u ruci nego janje na grani

Dat ću dolar, marku, kunu,
Za ćevape u somunu.
Zubi moji jutrom trunu,
Zbog ćevapa u somunu.
Za mlohavu ja ne brinem ćunu,
Mene tješi ćevap u somunu.
Kad ih ljubim, one mene kunu,
Više volim ćevap u somunu.
Teče i teče, teče jedan slap,
džebo slapa, dajte mi ćevap!
Zato, mala, dođi i ti čiči,
Papat će se vrući čevapčići!

1.
Ćevabdžinica: Rubelj – trešnjevački plac i svugdje
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Kocka
Ćevapi okus: Gnjecavi ali fini. Tanušna i bijedna pločica umanjuje dojam. I smrde na sodu. Poslije njih se kraljevski podriguje i prdi
Luk količina: Premalo
Luk okus: Nedovoljno brige, presvjež i neslan
Lepinja kvaliteta: Osrednja. Fali duše
Lepinja okus: Fina. Klasično.
Opći dojam: U biti je Rubelj za ćevape kao i Žuja za pivu. Može i gore ali i puno bolje. Bar rade stalno i daju ti vrećicu i čačkalice. Ono što vrijeđa je visoka i neopravdana cijena. Sramota
Ocjena: 5

2.
Ćevabdžinica: Pečenjarnica 101 – Trešnjevački plac
Cijena: 19 kunića
Ćevapi oblik: One by one
Ćevapi okus: Pretvrdi, solidni, ali nakon dobrog početnog dojma ostaju preplastični
Luk količina: Taman tol’ko kol’ko treba
Luk okus: Nije dovoljno odstajao. Pravi je tek nakon 4 sata u mlakoj vodi
Lepinja kvaliteta: Čisto ulje, falucka pravog mesnog safta
Lepinja okus: Dobra. I velika je za ne vjerovat!
Opći dojam: Profesionalno ali bez umjetničkog dojma
Ocjena: 7,5

3.
Ćevabdžinica: Big mama – Kvatrić plac
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kompletić 4×4
Ćevapi okus: Mekani, slasni, više okusa mesa istovremeno
Luk količina: Nedovoljno
Luk okus: Crven, suh, star
Lepinja kvaliteta: Dobar dojam, ali nema safta nego samo čisto ulje
Lepinja okus: Solidna, hrskava
Opći dojam: Vrhunski ćevapi, polusolidan ostatak
Ocjena: 8

4.
Ćevabdžinica: Zapruđe – plac Zapruđe
Cijena: 18 kunića
Ćevapi oblik: Pločice male i hrskave kao Kit-Kat
Ćevapi okus: Okus faširane mačke, drobe se, mrve, raspadaju i presuhi su
Luk količina: Mizerno, narezan na rezance
Luk okus: Suh, žalostan, star ko dida od poriluka
Lepinja kvaliteta: Premekana, nema korice, poput mahovine
Lepinja okus: Vlažna poput močvarnog tla na Floridi
Opći dojam: Katastrofa. Negacija biti ustanove, lika, luka, looka i djela ćevapa u somunu kao takvih.
Ocjena: 1

5.
Ćevabdžinica: Fontana – trešnjevački plac
Cijena: 19 kunića
Ćevapi oblik: Jedan po jedan
Ćevapi okus: Fali začina, suhi, neslani ali imaju okus mesa. Mali poput brabonjaka
Luk količina: Presitno narezan, ali ga je dosta
Luk okus: Fine, precizne blagoće, svjež, mrvicu neslan
Lepinja kvaliteta: Debela, friška, malo preuljena
Lepinja okus: Meka i hrustava
Opći dojam: Vrlo dobar dojam, papir s logom i adresom, kompletnost
Ocjena: 7,5

6.
Ćevabdžinica: Strossmayer – Bednjanska 14
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Pojedinačno
Ćevapi okus: Ukusni, mesnati, dovoljno veliki za dva slasna griza. Čak imaju i malo ljutine
Luk količina: Skoro pa dovoljno. Ma serem. Nedovoljno
Luk okus: Uparen, neslan
Lepinja kvaliteta: Debela, nezapečena, premekana i prevlažna
Lepinja okus: Simpa, ali nedorečena
Opći dojam: Ogroman problem je što motaju u aluminijsku foliju pa jedeš kuhane ćevape s kuhanim lukom u kuhanoj lepinji.
Ocjena: 6

7.
Ćevabdžinica: Topeto – Poljička 15
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Mini kockice
Ćevapi okus: Mekani, nisu loši, ali moraš razdvajat te šugave kockice pa gubiš volju
Luk količina: Ima posudicu, rezan na rezance
Luk okus: Vrhunski posoljen i odstajao. Premalo ga je
Lepinja kvaliteta: Odvratno. Mokro poput Ribafishevih obožavateljica kad ga upoznaju
Lepinja okus: Ta vlaga, koja je tako gadna kao da je lepinja provela noć u vrši, ubija svaki okus
Opći dojam: Vrlo loše. Ništa za primit se. Ništa opipljivo. Kao žena bez osmijeha. Bljak.
Ocjena: 4

8.
Ćevabdžinica: Viktorija – Remiza
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kocka, kocka, kocka, kockica
Ćevapi okus: Fin okus malo čudnog vonja, ali saftno, meko i zasitno.
Luk količina: Dovoljno, ali ljepše je kad ti ostane malo viška
Luk okus: Standardno dobar, od količine do slanoće i ljutine
Lepinja kvaliteta: Izvanredno. I meko a i hrskavo na rubovima. Dovoljno zapečeno
Lepinja okus: Svaka čast pekaru. Dođe mi da odem tamo i da ga zagrlim i izljubim.
Opći dojam: Iznad prosjeka. Nema detalja koji bi odbijao, a lepinja je fakat da bi je mrtva usta jela
Ocjena: 8

9.
Ćevabdžinica: Filip – bivša stanica Samoborčeka kod mrzle pive
Cijena: 22 kunića
Ćevapi oblik: Ponaosob
Ćevapi okus: Vrlo fino meso, kompaktno i ukusno s mrrrvicu premalo začina. Nažalost, unatoč naglašavanju, premalo
Luk količina: Rezan zbrda zdola
Luk okus: Vrlo pitak i ukusan
Lepinja kvaliteta: Vrlo kvalitetna iako mrvicu nedopečena i premasna
Lepinja okus: Izuzetan dojam popraćen sokom koji je pustio svaki ćevap poimence
Opći dojam: Kajmak u plastičnoj čašici ima vizual skorene tetrijebove sperme, al se brzo rastopi, tako da je dojam izvrstan
Ocjena: 8,5

10.
Ćevabdžinica: City Club Grill (Trovač od milja) – Ilica 125
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kockice
Ćevapi okus: Osjeća se drveni ugljen ali isti previše sasuši ćevape koji ipak imaju pristojnu aromu i ukus
Luk količina: Miserere mei. Katastrofa. Uvreda. Gulag
Luk okus: Rezan okomito i u tragovima. Pretenak za ikakav dojam
Lepinja kvaliteta: Mrvu pregnjecava, i puno mrvi premala.
Lepinja okus: Dobar toć, ukusan i kvalitetan s mirisom pravog piromanskog dima.
Opći dojam: Jezivo male porcije koje se progutaju za najviše 5 minuta. Premalo luka, ali ipak izvrsna aroma roštilja.
Ocjena: 6,5

11.
Ćevabdžinica: Medvešćak – Branimirova tržnica
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Pravokutnici
Ćevapi okus: Meso ima štiha neke životinje, ali je premlitavo za bilo kakav bolji dojam. Vrhunska količina, ali teta se ispričala da je zaboravila posolit
Luk količina: Katastrofalno tanko i okomito. Kao da jedem ono tanko kaj pliva na površini korejske juhe.
Luk okus: Presitno za dobru ocjenu
Lepinja kvaliteta: Jestiva, malo nedopečena i neslan
Lepinja okus: Kajmak spašava stvar iako podsjeća na kajmakovog prijatelja. Nepotpuno
Opći dojam: Unatoč ovisnosti i posvećenosti Ribafisha od djetinjstva upravo toj pečenjari (jer je najbliža), nažalost ništa posebno. Za s nogu kad si na placu i to je sve
Ocjena: 6

12.
Ćevabdžinica: Marinero – Prečko
Cijena: 27 + 3 kunića za lepinju
Ćevapi oblik: Komadi, masni, debeli, mrcine
Ćevapi okus: Najbolje meso u zagrebu, saftno, s mirisom drvenog ugljena
Luk količina: Premalo i apsolutno pretanko, ali je ipak crven što se cijeni
Luk okus: Usitnjen previše. Kao da je za dinstanje a ne za trenutnu upotrebu. Zmučiš se dok ga uloviš po papiru
Lepinja kvaliteta: Zapečenost izvlači, iako je malo zakinuto na kvaliteti brašna
Lepinja okus: Veličina oduševljava, i porcija je stvarno zasitna i za većeg karonju
Opći dojam: Kad vidite tetu od 120 kila kako s guštom hiće mesinje na vatru, znate da niste pogriješili. Svejedno, bezobrazno skupo
Ocjena: 9

13.
Ćevabdžinica: Grana – Prečko
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Komadi, dugi, jako dugi, najduži
Ćevapi okus: Meso. Baš meso, a ne nadomjesci. Ipak, trunčicu presuho pa se ne može uživati do ibera. Rezan kako bog zapoveda, ali malo. Pa jel se tu treba štedit, ljudi!?
Luk količina: Neka mizerija. Dovoljno za sitog kunića ili umornog zerdava, ali za čovjeka…
Luk okus: Jako loše. Kao da su izdubili pet dana stari kruh i nije im ga se dalo duže grijat
Lepinja kvaliteta: Ogromna ali sirova.
Lepinja okus: Sirova ali ogromna
Opći dojam: Čevapi zato dižu stvar daleko iznad prosjeka. Ali svejedno… A Muf mi ih je toliko hvalio. Grana ne radi nedjeljom ni praznikom, ni prije 12, pa sam popizdio dok sam konačno dočekao i taj dan. A 500 metara dalje je ipak jači Marinero
Ocjena: 8

14.
Ćevabdžinica: Mitnica, prije okretišta na Črnomercu
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Jako dugi komadi
Ćevapi okus: Vrhunsko meso s mirisom i aromom juneće-svinjskog šarma
Luk količina: To nije rezano nego kosano. I pužu bi bilo presitno. Ne želim jest ćevape s vilicom nego prstima i čačkalicom!
Luk okus: Fino, ali presuho
Lepinja kvaliteta: Bila bi izvrsna da je netko baci na ploču ili prereže. Ali kad je dobiš bjanko!?
Lepinja okus: Mala lepinjica ima izvrstan okus, ali nakon što sam je doma stavio u toster
Opći dojam: Dakle, sramota. „Uradi sam“ ćevapi u somunu, zasebno zamotani ćevapi od lepinje i skalpelom sjeckan luk. Još da su i ćevapi loši a ne apsolutno fantastični…
Ocjena: 5,5

15.
Ćevabdžinica: Čujić, Horvaćanska / Selska
Cijena: 22+3 kunića za lepinju
Ćevapi oblik: Komadi kvalitetni
Ćevapi okus: Najbolji miris mesa. Osjeti se dim i ugljen. Šteta što su mrvicu nedovoljno sočni
Luk količina: Dovoljno, mada skroz čudan – tvrd i suh
Luk okus: Savršen oblik i izgled – jedan griz, pol čevapa, komad lepinje i baš toliko luka
Lepinja kvaliteta: Pretanka i prevlažna. Ali ne strašno
Lepinja okus: Solidno, iako bi se moglo pojesti i boljih u ovom velikom gradu
Opći dojam: Fenomenalan okus i miris samih čevapa daje visoku ocjenu, kao i čačkalica i salveta, ali ostatak…
Ocjena: 8

16.
Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Simpatetična kocka
Ćevapi okus: Zanimljivo meso s natruhama ovčetine. Zgodno i to je sve
Luk količina: Ni za pod zub. Ali nije mi jasno, kiosk im je na placu!? Ako već imaš radno mjesto na 17 metara od vreće luka, onda to i iskoristi! A ne ove rezance podmetat
Luk okus: Standard Liege
Lepinja kvaliteta: Zadovoljavajuće, iako ništa pretjerano
Lepinja okus: Osrednja veličina ali i kvalitetna vlažnost
Opći dojam: Solidan dojam. Smještena odmah preko puta Medveščaka, uspjela ga je prestić zbog suvislosti.
Ocjena: 6,5

17.
Ćevabdžinica: Šport, slastičarna i grill, tržnica Utrine
Cijena: 24 kunića
Ćevapi oblik: Komadi veći
Ćevapi okus: Vrlo sočno i jako ukusno te kvalitetno zapečeno meso
Luk količina: Puno mekog, ali dovoljno odstajalog luka da ne peče preveć
Luk okus: Mrvicu presitno narezano za priloženu čačkalicu
Lepinja kvaliteta: Sočna, saftna, skoro pa i presaftna
Lepinja okus: Neizražen okus, i malo prekratko na roštilju
Opći dojam: Čiča koji peče mi je na moje simpatične oči dao porciju preko reda. Ali dojam je i ovako sjajan.
Ocjena: 8,5

18.
Ćevabdžinica: Čingać – Vukomerec 25
Cijena: 30 kunića + 10 za kajmajkuim…
Ćevapi oblik: Deset grandioznih zasebnih primjeraka
Ćevapi okus: Izvanredan. Osim masom, dominiraju i okusom koji se bazira na pravom mesu!
Luk količina: Premalo
Luk okus: Dobar i dovoljno slan
Lepinja kvaliteta: Fina, meka
Lepinja okus: Jako dobro. Profesionalno
Opći dojam: Bolesno visoka cijena ćevapa, ali ono što vrijeđa je 10 kuna za porcijicu kajmaka koji uopće nije kajmak nego nekakav zrnasti oblik vrhnja. Jako loše. Čevapi izvrsni kao i lepinja i luk, ali smo čekali 45 minuta. Jes da je lokal velik, ali 45 minuta u subotu u podne… Dakle, bolje od svih kockica, ali 40 kuna + benzin za do Vukomerca… Preveć.
Ocjena: 8

19.
Ćevabdžinica: Pečenjara Remetinec – dijagonalno prek ceste od zatvora
Cijena: 25 kunića + 3 za lepinju + 10 za kajmajkuim…
Ćevapi oblik: Deset velikih
Ćevapi okus: Miris roštilja, okus hrenovki. Previše su samljeveni, skoro pasirani. Nekako ne daju baš po mesu za ćevape.
Luk količina: Idealna. Za konja! Taman. Najviše u gradu
Luk okus: Vrhunski. Izrezan na komade idealne veličine – jedan komad, jedan zalogaj!
Lepinja kvaliteta: Izvanredna, velika, hrskava, debela, sočna
Lepinja okus: Sjajan
Opći dojam: 45 minuta čekanja, zbunjen konobar, kajmak koji nije kajmak nego stvrdnuto vrhnje i ubitačna cijena od deset kuna po kuglici. Kao da su se urotili ti ljudi s periferije da su skuplji od centra skoro duplo. Plastičan okus ćevapa, ali luk i lepinja de luxe!
Ocjena: 7

20.
Ćevabdžinica: Pečenjarnica B3 – Bednjanska 3, prije skretanja za Martinovku nakon podvožnjaka
Cijena: 32 kunića, total alarm!!!
Ćevapi oblik: Zen grosse
Ćevapi okus: Miris dobar, slanoća fina, ali nema dojma. dosta praznine i ne sljubljuju se najbolje s točenim Panom, iako Ribafish jako voli točeni pan.
Luk količina: Jako puno. Zakon!
Luk okus: Taman kak bog zapoveda!
Lepinja kvaliteta: Velika i dobra, ali previše namašćena i bez mirisa mesa
Lepinja okus: Jestiv, ali ništa oduševljavajuće
Opći dojam: Tete konobarica mi je popravila dan objašnjenjem da mi je jače zamastila lepinju jer je vidjela da sam mrcina, ali osim obostranih simpatija, ništa više me ne privlači zazad u B3. Sorry…
Ocjena: 6,5

21.
Ćevabdžinica: Cvjetno – Cvjetna cesta 21a (iza studoma i Vjesnika).
Cijena: 25 kunadi
Ćevapi oblik: Četiri pikulicne kockice, jebale ih kockice
Ćevapi okus: Simpatičan. Mrvu iznad prosjeka i donekle vuku na meso
Luk količina: Dovoljno
Luk okus: Preljut, neslan i suh
Lepinja kvaliteta: Suha, sirova, ali jestiva
Lepinja: Dobar. Iako nisam 15 dana jeo kruh pa nisam kompetentan…
Opći dojam: Neopravdano visoka cijena, jer su tek za debljinu lepinje i miris ćevapa bolji od Rubelja. Tužna atmosfera, bez mjuze i veselja, i ičega da bi se čovjek vratio. Osto sam gladan.
Ocjena: 5,5

22.
Ćevabdžinica: Vita Pek, Ozaljska 54, preko puta parka Stara Trešnjevka.
Cijena: 22 kunića + 5 za kajmak.
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Slabo. Boja oker cigle. Okus kosane piletine s malo papra.
Luk količina: Malo. Jako malo. Pojedeš gornju polovicu lepinje i ode…
Luk okus: Dugo bio u vodi, mekan, nježan, slan – za deset!
Lepinja kvaliteta: Premasna, nedovoljno pečena, ali i hrskava.
Lepinja: Solidno. Nije preveć bijela kao inače u prosjeku.
Opći dojam: Ili sam ja navikao da ćevapi budu sivo-crni, ili kod ovih, isprana-cigla-crvenih, nešto ne valja. Meso nije mljeveno nego sažvakano, luka ima za tri zalogaja, a stvar izvlači okus mljackavog luka i fino hrskave lepinje. Kajmak je veličine hračka od gušterice, ali daje neku kakvu-takvu aromu. Jes da mi je blizu doma, ali – ne hvala…
Ocjena: 5,5

23:
Ćevabdžinica: Beli, Rudeš, na uglu Anine i Rudeške.
Cijena: 22 kunislava
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Solidno ali mrvu presuho. Podsjećaju na one kupovne od Carnexa sredinom osamdesetih.
Luk količina: Fali za zadnja dva griza.
Luk okus: Fin. Ne preljut i dovoljno sitno nasjeckan da ga ne moram jest ko jabuku.
Lepinja kvaliteta: Prhka ali nedopečena
Lepinja: Dobar, ali nije bilo dovoljno masti.
Opći dojam: Najveća je fora da na meniju tog kioska/ćevabdžinice piše da je normativ 9 ćevapa, s čime se u karijeri još nisam susreo. I bilo ih je devet. Simpatična bakica koristi drugu polovicu roštilja da na njoj peče kestene, a kompletna ocjena je da Beli ne nudi ništa posebno, ali ni da nema prevelike zamjerke.
Ocjena: 6

24.
Ćevabdžinica: No1, Trešnjevački plac
Cijena: 19 pitomih zečeva + 3 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 malih
Ćevapi okus: Neloš okus, ali brate, manji su od činčiline piše…
Luk količina: ‘Nako. Uz štednju u početku skoro pa dosta. Presitno nasjeckano
Luk okus: Mrvu presirov i prežestok
Lepinja kvaliteta: Da je mrvu veća – eto sreće!
Lepinja: Malkice izgorila te ohrskavila i jako masna. Zakon
Opći dojam: Prva od tri ćevabdžinice u nizu. Zanimljivo za gledanje dok ih jedna nezainteresirana teta peče a druga pakira. Razmjerno jeftino i fino uz dodatak najboljeg kajmaka u Zagrebu za pišljive tri kune. Još samo da ti se i prije pečenja minimalni ćevapi na očigled ne smanjuju na onoj ploči za pečenje… I jedna teta ima flaster na prstu, što nikad nisam znao cijenit. Fuj.
Ocjena: 7

25.
Ćevabdžinica: Vrbik, ugao Vrbika I i neke ulice na Z.
Cijena: 28 valuta + 6 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 duguljastih – taman za dva griza svaki?Ćevapi okus: Fino, mesno, ali boja ubija – neka varijanta pješčano isprane narančasto-smeđe. Ko zarigani hrastov parket…
Luk količina: Izdaja. Perverzija. Laž! Stane u prstohvat
Luk okus: Solidne konfiguracije i jačine
Lepinja: Saftna, čak presaftna, sirova…
Opći dojam: Išo sam s posla nekaj pojest sa žlicom. Ali u radnu subotu ni gablec-tete ne delaju. Pa nas je nos dovukao do drvene kućice, zgodne konobarice i najsporijeg konobara u Hrvatskoj. Čekali smo dvije porcije 43 minute? Tri salvete sam pojeo čekajuć… Preskupo, kajmak fin ali i opet duplo skuplji nego na Trešnjevci, lepinja razmočena a boja mesa kao himen od hijene. A bio sam tako gladan…
Ocjena: 6 zbog sporosti, iako možda zasluže 6,5… Ma ne zasluže.

26.
Ćevabdžinica: Little Chef, ugao Palić-Pile, Kruge
Cijena: 20 ravno + 5 za kajmakčalan
Ćevapi oblik: Kockice, jebo vas redenik
Ćevapi okus: Mehki, gumeni, fina aroma iako fali čvrstoće i karaktera ukusa
Luk količina: Bijeda. Relikvio relikviorum, kako god se to pisalo…
Luk okus: Simpatično
Lepinja: Jezivo masna i premala
Opći dojam: Preporučeno od strane brata blogera Jet Mange, kojem je mali šef vjerojatno u rodu, jer se ćevapi ničim ne ističu. I dalje dobijem fraze kad vidim ćevape u kockici po četiri (ko da dobijem odvojeno sise, ono okruglo okolo koje ne služi ničemu i bradavice), a ni lepinja ni luk nisu ničim oduševili. I čekao sam u firmi sat i pol dostavu. Jedino je cijena prihvatljiva, iako bi po kvaliteti trebala bit oko cca 11,5 kuna. Mamuim… Preporuka – zaobići.
Ocjena: 5,5

27.
Ćevabdžinica: Zen, Fabijanićeva 1, Velika Gorica
Cijena: 17 kunjki
Ćevapi oblik: Pojedinci, sićušni
Ćevapi okus: Solidno prosječni, malo prekosani te gumenasti ali zadovoljavajuć after podrig
Luk količina/okus: Nedovoljno, malo presuh, neposoljen
Lepinja: rskava i dovoljno pečena ali nije pokupila vonj mesa nego samo ulje
Opći dojam: Idealan odnos cijene i usluge – za male pare čisto solidan uradak. Ipak su vizualno malo presitni i bez jače arome da bi ušli u top 5. Najveća je zamjerka – nedostatak kajmaka u ponudi (konobar me pogledo ko da sam tartufe tražio), pa zato ocjena dolje. Ali vozit EOS-a i podrigivat po ćevapima – neprocjenjivo…
Ocjena: 6,5

28.
Ćevabdžinica: Bravo Šola, Ozaljska 38
Cijena: 25 kunjerosa, kajmak 6
Ćevapi oblik: Pojedinci, poprilično veliki i odeblji, za nokat i pol duži od prosjeka
Ćevapi okus: Sjajan okus dima od pravog roštilja a ne onaj isprazni od ploče, mrvu su prespužvasti ali i dalje jako jako dobri, mirisni, fini, meki. Još dva ne bi bila višak, al jebat ga…
Luk količina/okus: Dovoljno, ali su pomiješane dvije vrste od kojih je crvena bila preljuta a bijela stara, uvela i sasušena. To niiiije u redu…
Luk količina: Premalo. Kodf šestog ćevapa sam išao rezat novu glavu u kuhinju… Nedopustivo!
Luk okus: Odstajao, mekan, ne preljut
Lepinja kvaliteta: Više nego solidna, debela, tusta, zadržala aromu i miris mesa, mrvu premekana
Lepinja: Slasna, slatkasta, zasitna i u dovoljnim količinama
Opći dojam: Oduševljenje mesnim okusom ćevapa i domaćom aromom lepinje pokvario je minimum luka i razvodnjeni dio donjeg dijela lepinje iz kojeg se doslovno cijedilo. Lepinja je bila ravnomjerno razrezana (smijte se vi, al mrzim kad je onako ofrlje zrežu, ko frtalj kruha čiji rez završava na sredini). Čista osmica i pol zbog fantastičnog lako mazivog i brzo topivog kajmaka za samo 6 kuna koji dolazi u čašici od decilitra (kad se sjetim one prevare u Čingaču, pozlije mi…), ipak pada na samo osmicu jer me malo klala probava prije ćorke. Rok se nije bunio… Uglavnom, jako, jako dobro. Bravo Šola! Inače, ime birca je nastalo kad su naši osvajali prvenstvo. Nije Šolin. I idealan je za gablec čuvarima djece koja trčkaraju bespućima trešnjevačkog parka izbjegavajući pseća govna.
Ocjena: 8

29.
Ćevabdžinica: Saće, Anićeva 1, Trokut
Cijena: 29 kuna, kajmak 6
Ćevapi oblik: Sitni nabijeni komadi. Fin masivan okus junetine
Luk količina/okus: Fino, elegantno, mrvicu nedostatno
Lepinja: Tanka kao hostija. Suha. Dok je topla, ukusna, ali čim se mrvu ohladi – kamenko.
Opći dojam: Dakle, riječ je o tipičnoj Sarajevskoj školi ćevapa. Naručuje se broj ćevapa (5, 10, 15, ko se nije skrio…) i količina somuna (pola, cijeli). Lepinja se ne zamašćuje i potpuno je tanka, a kuhar je pred kraj razlomi prstima. Ovim putem moram priznati da ću bit subjektivan i dati jako nisku ocjenu, ali najviše zbog činjenice da sam odgojen na zagrebačkoj školi somuna koja se bazira na saftnoj lepinji i rastresitijim ćevapima. Eto. Ali zato im je kajmak mašala!
Ocjena: 4

30.
Ćevabdžinica: Ham Ham, Branimirov plac, dostava na 4614416
Cijena: 22 ćune, kajmak 5
Ćevapi oblik: Kocke. I to neke metiljave da se ne daju odvojit… Okus nedorečen. Ko govno od političara…
Luk količina/okus: Fantastika. Puno, skoro pa cijela glavica kapitalca, ne pretanko, ne predebelo, ne preljuto. Apsolutno savršeno
Lepinja: Vodnjikavo ko ono govno od mekdonaldsa. Ko da zemlbabu jedem a ne somun…
Opći dojam: Bljedunjav. Okus mesa nije loš, ali ni dojmljiv. Sutra ujutro sam podrignuo s aromom mrtvog mornara u ustima. Kajmak je nekak skoren i neslan, lepinja proljevasta, ali mi je luka ostalo za doručak uz čvarke.
Ocjena: 5,5

31.
Ćevabdžinica: Jarun, Jarunski plac
Cijena: 20 kna – Kajmaka nema u ponudi. Ćevabdžinica bez kajmaka? Ko pivnica bez pive. Kao devdesetih u «Pivnici» Grand Slam.
«Koju pivu imate?»
«Žuju?»
«A još nešto osim Žuje?»
«Malu Žuju.»
«Pa dobro, piše da ste pivnica. Kaj nemate više niš?»
«Imamo vino za 20 kuna. Magdaaa!»
«Kaj je?»
«Imamo kaj piva osim Žuje?»
«Stelu.»
«Eto, imamo i Stelu. Oćete Stelu?»
«Ne, daj vino. I reci onima kaj tandrću da se stišaju.»
«Pa to su braća Justin.»
«Da, i?»
«Pa oni su legende!»
«Možda su bili prije korejskog rata, ali daj ih stišaj»
«Ma gonite se vi u kurac»
«Goni se ti…»
Pa smo izlazili u Mlinove Krke…
Ćevapi oblik: Kocke, kocke, kockice…
Ćevapi okus: Prije okusa – miris. Po mrtvoj ribi. Okus nije loš, ali ako jedeš s kvačicom na nosu. Dapače, onda je vrlo fin…
Luk količina: Sramota. Djeca im toliko jela dnevno…
Luk okus: Dobar, veliki komadi, odstajao, slan.
Lepinja: Meka, fina, slasna, flafi, ali nedopečena
Opći dojam: Nabijem vas na ovo malo tvrdog kvalitetnog domaćeg penisa ako niste u stanju dat puno luka kad vam se naglasi – «Puno luka». Sklop riječi «Puno luka» znači da uz deset ćevapa i pripadajući somun želim izrezano cca glavicu allium cepe u prirodnoj veličini tako da mogu uz svaki ćevap pojest i luka u obliku dva usrana rondomenta. To mi dajte, a ne prdac od lastavice!!! I smrde. I kad si ih pojeo, legnu ti kao da si pojeo ciglu s pinđurom. Dizaster. Al bolje od Rubelja…
Ocjena: 5,5

32.
Ćevabdžinica: Kod dede, Prečko, preko puta Marinera
Cijena: 33 kune, kajmak 8
Ćevapi oblik: Pojedinci, veliki za tri zagriza ali samo 8 komada, bem ti normative
Ćevapi okus: Uglancani, ali suhi i užasno papreni
Luk količina: “Molim vas, s više luka” “Aha” I dođe mi na stol šest kriškica. Katastrofa. Na luku štedit, lopovi, štedila vam žena u krevetu…
Luk okus: Mekan, slan, idealan…
Lepinja: Velika i debela, slatka i fina ali užasno suha na 90 posto teritorija
Opći dojam: Prečko je ćevapna Meka. Marinero, Grana, Stari kotač pa evo i Deda. Nažalost, i Marinero i Grana su mi pali u očima za pola boda (a Trokut narasto za puna tri) jer sam u međuvremenu počeo jesti po Bosnama i Makedonijama pa vidio da su kod susjeda ljepše jabuke. Isto je tako i s Dedom. Najzgonnija je od svega bila posudica za kajmak, kao da naručiš umak u Jajcu 1978. Zakon! Kajmak fini, čevapi mesni al suhi, lepinja nenamočena, skupo, vruće… I sve puno Kineza, ne idem više jest u kineske. Užasno puno propusta, ali uz Tomicu crnoga – skroz OK…
Ocjena: 6,5

Uploaded with ImageShack.us

Mnogo volem koncerte.
Prije bi skako i divljo, sad sam si već skuliraniji.
Šatro…

Nije ostalo puno bendova koje bi htio uživit, neki su se raspali, neki pomrli, neki me duboko razočarali.
Na vrhu popisa su System Of A Down, valjda će se pomirit, nervira me onaj kaj pišti, znate onog kaj je bolji ko bekvokal al se gura ispred Serža.

Weezer, taj štreberski divni rok, višeglasje ko i kod gorespomenutih Azera, i uvijek nešto dobro vibriraju kaj god da popevaju.

Incubus, čudna smjesa nedefiniranog nečeg, muzika za seks.

Rancid, najveseliji pankeri u povijesti.

Peti član peterca, evo mi knedle u grlu – dolazi u Opatiju sredinom osmog, točnije 18. kolovoza na ljetnu pozornicu!!!!!

NOFX,

Uploaded with ImageShack.us

luda pankerijana s povremenim natruhama skaa, autori divnih omota, veseljaci i prašioničari stižu u Rvackuuuu!

Uploaded with ImageShack.us

I to u organizaciji ljudi koji prije toga imaju još nešto za reć – Dirty Old Empire tako ponosno najavljuje 11. DOF koji će se održati od 15. do 17. srpnja u Velikoj kraj Požege.

Uploaded with ImageShack.us

Do sad sam samo jednom posjetio DOF, ono kad su bili NoMeansNo i Locos i Atheist Rap i oduševio se.

Napravio sam grešku što ne prespavah i ne probudih se u šatoru usred kampa s potočićem po sredini, ali bit će još prilike.

Uploaded with ImageShack.us

Kako je sve nastalo, lijepo reče direktor festivala Igor Banjanin na presici uz rakijicu:

«Sredinom 90-ih, na Veličkim livadama, slavio sam rođendane uz najbliže prijatelje i par raštimanih gitara. 2000-te sam društvu koje se bezuvjetno okupljalo svake godine, odlučio priuštiti svirku bendova aktivnih pod mojom etiketom „Dirty old empire“. I tako je, zahvaljujući veselim posjetiteljima koje se nije dalo otjerat iz kampa ni dva dana nakon festivala – stvoren najveći glazbofilski kamp u zemlji. Inače, Velika se nalazi 12 km od Požege, a sam festival je na kraju mjesta, pa ako se izgubite pitajte kuda se ide za bazene. Kad prođete bazene, već ćete vidjeti i čuti “festival”.»

Uploaded with ImageShack.us

So, kaj se programa tiče: «U samom središtu Zlatne doline Parka prirode Papuk, tijekom tri festivalska dana i noći nastupit će dvadesetak glazbenih imena. Domaće snage između ostalih predvodit će Kawasaki3p,

Uploaded with ImageShack.us

Stilness, Brkovi, Pasi i Beetantone, a neki od inozemnih gostiju su Guns of Brixton i Joke iz Francuske te The Skints i Leatherface iz Velike Britanije. Iz popratnog programa izdvajamo besplatnu dj radionicu koju će svakodnevno od 16h voditi poznati osječki DJ Venom.»

A kako je DJ Venom kolega natjecatelj s Iličkog Maratona, to nemre bit loše!

Uploaded with ImageShack.us

Dakle, 11. DOF – 15.do 17. srpnja u Velikoj kraj Požege, kamperski raj, deset minuta pjehe do bazena, Papuk, priroda, šuma, Slavonija, vino, kuleni, džinovske vjeverice, seksi snaše…

Navalite, vidimo se!

Imam još 32 dana do četrdesetog rođendana.
I malo sam u penisu.

Ali o tome pročitajte na www.gajbapive.com, a sada malo o sportu.

Prelijen sam za trčanje jer me bolu zglobovi, trljaju bradavice o majicu i još štošta…

Ali, kako je ljepše gledat sise rolašicama umjesto lopoče odozdo, i kako sam obećo Posejdoncu Stefanovskom – tako sam u nedjelju i trčo.
Dugujem objašnjenje svima koji misle da sam kronični alkos koji samo prdi u sofu i podriguje u bradu dok mu ženka u šlafroku s cigaretom u ustima dodaje hladnu zidarku.
Šala – ženka nema šlafrok!

Naime, imam neki suludi tajni dogovor sam sa sobom da se plivanjem mora napraviti mjesta za novu pivu.
I puno plivam, puno više nego što pijem.
A nije da ne popijem.

Tako sam spojio neugodno s beskorisnim

i u nedjelju osim klasičnih 1500 metara plivanja jarunske lige u organizaciji PK Novi Zagreb,

otrčao i 6100 metara u organizaciji TK Zagreb.

Ali odmah.
Bez odmora.
Izgubio sam minutu u tranziciji jer mi je opal ručnik dok sam skidao kupaće i mutilo mi se pred očima jer sam noć prije sa Smiletom proslavio Ganu s tamnim Velebitom i svijetlim Unionom.

I otplivo fino, ispod 26, dobio Zlaju za deset sekundi (retki petki, inače on uvijek mene naguzi za pol minute), popeo se stepenicama do vreće s tenisicama i krenuo mazohizirat, vidjet ima li još snage u ovom poluosamdesetogodišnjem tijelu.

Grdo sam se zmučil, hodao barem jednu petinu, ali i došao do cilja.

Predpredzadnji, 1.06.40.

I pozdravio se s triatloncima kojima je ovo samo lakši trening, pokupio stvari i sjeo među svoje plivače na pivkana.
Ako na 1500 metara plivanja, što se množi puta tri kod trčanja, izgubim oko kile, smijem popit dva pivkana, dogovor, rekao sam vam.
Sjedam, naručujem, smijem se dečkima koji me vređaju da sam idiot kaj se mučim, boli me svaka kost al svi urlamo od smijeha i gledamo kako zbog debila na vlasti u Jarunu ima više lopoča nego vode.
I cuclamo si Tomicu i prepričavamo trku, dogovaramo maraton za deset dana i život nekako opet, bar malo ima smisla.

A sad u subotu u 10 Hewlett Packard Zagreb Open 2010.
5.000 metara i napad na osobni rekord od 1.27.40 kad sam stigo treći u kategoriji iza Majcena i Bučara, eheheh, to su bili dani!
Jedva čekam, navratite!

Spojite pivkana i sport, u umjerenim količinama.

Nema većeg gušta…
Vidimo se u subotu na Jarunu, tamo di idu veslači!

…………………………………………………………………………
*fotografije preuzete sa: www.pk-posejdon.hr

Osvajanje Europe by egotripični ćelavi debeli polupeder sa spojenim obrvama:

Prije Cardiffa

Poslije Cardiffa

Daklem, auto od studenta FFK iliti Cardiff.

350.000 ljudi, pretežno keltskih korijena koji više uopće ne mare za svoj jezik i znaju ga ko Anca Koač rvacki.

CAMRA je volonterska organizacija koja brine da se u Velikoj Britaniji ne zatre tradicija malih i domaćih pivovara.

Pa pazi na održavanje festivala i promociju lokalnih pubova.

A kako moj analni pitončić još nije posjetio Wales, tako je Riba skupio Tomu, uplatio Wizzair za 140 eura do Londona, plakao na 83 funte za povratnu kartu vlakom London-Cardiff, uživao u Riverside hostelu za svega 20 funata po noći i općenito – divno se proveo.

Poanta je da sam se javio organizatorici Claire, koja me upoznala s pivskim novinarom Arfurom koji je reko da smo Tomo i ja njegovi gosti i da idemo isprobavat Aleove.

Ale je, za seljake, mrvu toplije pivce bez CO2 s jačom aromom i finijim aftertejstom od klasičnih zidarskih lagera.

I tu ih je bilo 160, a mi smo imali vodiča koji nam je točio najbolje…
Život je ponekad sjajan.

Da ne serendam preveć, evo fotki i opisa uz njih.
i, vjerujte, Cardiff je stvarno predivan grad, kao da je neko neki kvart Londre prehitil na obalu Irskog mora…
Ponovit će se!

Hostel

Totem ispred Millenium stadiona za 75.000 navijača – ragbija!

Divna organizatorica i pripit gost. “You will come from Croatia? You must be mad!”

Gazda te majstor pivar najjačeg velškog Alea 2010.

Kak si otvoriš bačvu…

…tak buš si i točil – rijetka privilegija samo za sretnike koje kroz Festival vodi Arfur…

…ovaj veliki s kravatom i hozićima. pitam ga, što radi osim što je pivski novinar, a on se začudi – pa pivski sam novinar…

160 bačvi s Aleovima koje se hlade vrećama…

…i desetak tisuća pivopija na sijelu uz irsko-škocke bendove

Sretna riba…

Ova mi je totalno Vermeerovska, a!

Cardiff by night

Velški je malo zaribat, ali se danas s njime služi tek petina stanovništva, i to ‘nako…

Dvopica?

Nažalost, vraćao sam se prije srijede, aaaaargh…

Di si Tome?
A evo, seren…

Strogi centar

Strožiji centar i kuća u koju sam se vizualno zaljubio.

Poprište Festivala

Cideri u konkurenciji (detalj)

I opet taj velški…

Bole top

RibaPysgo

Alija i ja

Divan pogled na luku

Fish & lamb

Use your Brains

Sve puno zaštitnih zmajčeka

Tacsi!

Crničičičičica ko u priči, o fetiši moji mili…

Steakhouse to let. Ima neko 200000 funata za posudit?

Pileći curry s pomfritom! Izbjegavati…

Hit majica, ne bilo mi broja, jaoooo…

Piva i cice

Vitez od kisele štrudle

Na zdravlje!

Duckburger!!!!!!!!!!!!!!!

Lamb curry s rižom i džemom od manga!!!!

Staro velško selo

Kak nerasta dvaaa….

Slatka pipničarka

Teta s cicama

Kraj.
Cijeli članak i još slika u novom Playboyu.
Sad na Maltu i Moldovu kad se vrnem iz dugova, zapijo se na Lutonu, dela dućkas celu noć!!!
Aj pivili!