Gablec Beg – marendama moga grada: 2. Amfora, Dolac

Dogovorio sam se s Kancom, starim hedonistom, pivoljubom i čovjekom s toliko utakmica i restorana u nogama da jednostavno obožavam od njega učiti, i isto sam tako ponosan kad mu mogu prenijeti neko svoje otkriće. Nečim izazvan pojavio se i legendarni Dominik, kralj Opatovine poznatiji i kao Rođo i ovoj maloj ali gladnoj ekspediciji dao svoj prepolovljeni obol. Lijepo ga je vidit i inače, ali ga je još ljepše vidit sad kad je skinuo pedesetak kila!


Kako je bio praznik, tako većina ičega nije radila, osim dobre stare oaze na Dolcu, neuništive Amfore, čiji logo stoji tamo još od dana dok je Cibona igrala u Europi. Dašak boemštine, starija populacija, iskusna konobarica s Lipa Mill blokićem i pogled na predivan Zagreb – sve je to Amfora, lokal koji nudi riblje specijalitete po povoljnim cijenama. Netko bi rekao da su to Mimice s dušom, netko da mu je prilično opskurno i staromodno, a mene opere neka tako dobra vibra da ću se uvijek rado vraćati. Najbitnije kod amfore je publika, gosti koji najčešće sjednu prije, za vrijeme ili nakon placa, i uvijek se sazna nešto novo, baš kao u Splitu jutro nakon utakmice Ajduka…

Adresa: Dolac 2
Lokacija: Kad se popnete na Dolac, s lijeve strane prije ribarnice
Parking: Ni blizu
Broj mjesta: Tridesetak vani, unutra je stiskavac
Gužva: Uvijek ima nekog, malo fali prostora među stolovima
Osoblje: Gospođa u najboljim godinama, ugodna, stara škola
Nusprostorije: Metar s metar, uredno, sa zanimljivim stolićem iza wc školjke


Beštek: Korektan, umotan u tanju salvetu
Izbor gableca: Ovisi o ponudi ribarnice
Kruh: Kupovni, smeđi, začuđujuće mekan i vlažan
Grammar Nazi: Nije bilo primjedbi jer nismo ni dobili meni – sve nam je rečeno
Porcije/Cijene: Blitva velika, ostalo solidno, ali moglo bi i bolje
Gemišt: Štrigova, lagan, nježan fino kiselkast

Hrana: Kako su s nama u društvu bili još i Kasandra i pas Dživo Šugica Atuahalpa Prvi Nepokoreni, tako smo naručili sva četiri jela na meniju. Dominik je i duplao jer mu je bio cheat day, ali zato Šugica nije pokazao apsolutno nimalo ljubavi prema plodovima mora.

Lignje su bile korektne, mrvu pjeskovite i s presušenim kracima, tartar je bio mastan i nedovoljno kiselkast. Srdele su također bile mrvu suhe, ali su nestale u trenu poslužene s fenomenalnom krumpir salatom, apsolutnim hitom dana. Trlje (u mom selu ih uvijek zovu trilje, pa nikako prihvatit to) su bile malo previse porozne i jodaste za moj ukus, dok su oslići bili iznenađujuće meki, vlažni i savršeno posoljeni.

Gospođa Stojka sjajno radi svoj posao. Blitve je bilo stvarno puno, ali ne bi škodilo da je režu na manje komadiće od ovih 5-6 centimetara.

Ukupni zaključak: U Amfori nećete dobiti maslinjak i ocat na stol, meniji su iz razdoblja dok je zabijal Gucmirtl, imate vrlo skroman izbor jela, ali nitko se ovdje niti ne pravi da se događa nešto epohalno. Velju for mani, štono bi rekli Feničani, mjesto za popiti lozu ili gemišt, nasmijati se uz pokojeg boema koji ima što za reći protiv sistema, odmoriti se od fensi muljanja i pojesti fini gablec nakon kojeg možete ići dalje raditi. Ili u Craft Room na pivkana kao mi, dobar novi Pulfer, praznik, sori…

Uglavnom, hvala kraljevima na društvu, Amfori što se poput Ines ne da godinama, i slutim da uskoro nastavljamo sa sagom!

Gablec Beg – marendama moga grada: 1. Tomislav Grill, Kvatrić

Nakon što su me urednici par puta odbili s nastavkom sage o zagrebačkim zalogajnicama koju je pokrenuo Denis Kuljiš u 21. Stoljeću, i dalje me mučila ideja da prođem najboljim pajzlovima u potrazi za najfinijim bažulom, filekima, sarmama, svemu što se nudi od “gotovih jela” radnim danom oko 11-12. Razlozi odbitaka su bili: to ti nitko ne bu čital, je l’ možeš to nakon posla da redakcija nije prazna, nađi si sponzora pa može…

Kako je malo teško ići na gablec u 6, sponzori nikako nisu zainteresirani za nešto takvoga jer je račun manji od 200 kuna, a na kraju krajeva – mene stvarno veseli potraga za novim mjestima i kvalitetnom klopom, tako ću u dogledno vrijeme dok ne počnem ponovo raditi voditi dnevnik Gablec Bega, ime koje sam već jednom bio udijelio frendu koji je nakon pet postova nažalost odustao od pisanja.

Pritom ću pokušati svaki post odraditi u društvu s nekom izjelicom, gladušem ili gladuškom koji stvarno vole jest i ne preseravaju se nego su stvarno odrasli na čušpajzu i faširancima, a ne na gusjoj jetri i kremi od Kruleta. Brudeta. Bruleta… Uglavnom, svaki put vodim nekog tko preporuči restač, ja plaćam, on jede, skupa donosimo zaključke i pišemo.

Ne očekujte da vam solim pamet, svi imamo svoje ukuse, nema dvije identične jedinke, namirnice nemaju više okus kao 1975. osim kod nekih baba koje skupljaju sjemenje, negdje ću fulat narudžbu, nema kuhara koji u jedno jutro može izbaciti 100 istih porcija… A možda ni meni neće biti dan, kužite… Pa krenimo…

Otišao sam u ponedjeljak kod Andreja Kljujeva na masažu. Čovjek je zgodan poput mene, jak, čita, uči, prati, gleda i stvarno je manga za ozljede ramena, vrata, kičme i svega ostalog. Odnedavno se preselio na Zavrtnicu, pa smo tražili nešto u blizini, ali zbog faktora godišnjih dođosmo sve do Kvatrića. U vječnoj dilemi kad imaš dva lokala sa sličnom ponudom, eliminirali smo Kod Šime i sjeli u Tomislav koji otprije jako cijenim zbog ćevapa (u top 5 najboljih u gradu), ali ne i hamburgera. Vani vrelo, unutra fino rashlađeno, muha nema, stolnjaci karirani, osoblje ekspresno, meniji čitki i čisti.

Adresa: Martićeva 62, Kvatrić

FB: https://www.facebook.com/Grill-Tomislav-1574299246195184/

Lokacija: Preko puta novog placa na Kvatriću, s pogledom na plac ili park, malo preveć sunca

Parking: Žuta zona, ili garaža na devastiranom iskonskom Kvatriću

Kartice: Da

Muzika: Načuo sam samo Milu Kekina, decentno, fino…

Broj mjesta: Tridesetak unutra, sedamdeset na dvije terase otkako su naslijedili Kung Food

Gužva: Ponedjeljak, 20/100 mogućih ljudi

Osoblje: Ugodno, pristojno, bez pretjeranog duha, teško za dozvati prilikom plaćanja

Nusprostorije: Održavane, malo male

Beštek: Kvalitetan, težak, metalan, umotan u papirnatu salvetu, dovoljno debelu

Izbor gableca: Četiri komada, Vinski gulaš 42 kn, salata s piletinom 45, grah kobasa 36, pileći saft s makaronima 40

Kruh: Ugodno iznenađenje, današnji, domaći, vlažan. Korica je mogla biti malo hrskavija 4/5

Grammar Nazi: Solidna trojka, samo dvije greške na tabli

Porcije/Cijene: Pristojne i ozbiljno velike. Andrej je satro do kraja, meni je ostalo pola

Gemišt: Izvanredan, najbolji dio dana uz kobasu i brdo senfa

Hrana: Andrej je naručio vinski gulaš. Porcija je obilna, komadi mesa krupni, bilo je svinjetine i junetine. Junić izvrstan, mekan, pun okusa, svinjica isto vrlo korektna. Da je u saftu samo malo više ljutine i karaktera i bio bi za čistu peticu, ovako umalo. Kobasica s grahom izvrsna, osim što je korica izgledala kao selotejp.

Senf brutalan, u rangu mog omiljenog brenda Jutro s preglasom na u. Resko, ljuto, trpko, u kombinaciji s puno mesa i malo žlundre, izvrsna stvar. Na žalost, grah je bio tek za dvojku. Iako izgledom izvrstan, gust, lijep, već na prvoj žlici ukazuje na izdaju. Pa to nije vidjelo mesa, ni špeka, samo puno zafriga i totalni nedostatak sreće koju samo bažul pruža. Prazan, brašnast, nedorečen, kobaja ga izvlači na ocjenu -3.

Ukupni zaključak:

Tomislav Grill je prvenstveno grill i uvijek ću se vraćati na zabatke i ćevape. Vinski gulaš je izvrstan, baš kao i gemišt (konobar odmah donosi i kiblu s ledom, svaka čast), ali grah baš i nije. Uglavnom, bez veće zamjerke, ali može i bolje – svaka čast na ugodno klimatiziranom prostoru dok je vani bilo +beskonačno. Sad me totalno zanima kako je bilo Kod Šime, ali eto, bit će još prilike.

Ocjena 7.5/10

Znate li za vrhunski pajzl sa sjajnom dnevnom ponudom, javite i stižem za par dana. Recenzija je valjana tek ako platim račun, tako da ne bi bilo…

Vidimo se uskoro, ljubi vas Gablec Beg!