Čestitamo: Izabran najbolji hrvatski gin!

U sklopu Hrvatske gin konvencije, sedmeročlani žiri je nakon pomnog kušanja izabrao najbolji hrvatski craft gin za 2018. godinu!

Nedavno smo pisali o boomu hrvatskih ginova, nedugo iza toga je u zagrebačkom Craft Roomu održana prva hrvatska gin konvencija, i tako je na red došlo i prvo ocjenjivanje sjajnih domaćih pića.

Opatovina je nedavno proglašena Craft ulicom, a nedavno su uz rijeke domaćih i stranih piva potekli i potočići hrvatskih ginova, džinova, ili po naški – divova.

Na kušanju se našlo devet domaćih i jedan strani gin, ubačen čisto da bi se vidjelo kakvo je stanje u svijetu i kako bi naši uradci kotirali u svijetu. Žiri je pomno biran od članova već prokušanih showova poput Hrvatska Traži Pivo, Život Na Vlagi, Sarma, Sedma Moć i općenito, skupljena su sedmorica manje i više iskusnih ljubitelja gina i destilata, koji su se odmah bacili na posao.

Žiri je degustirao u dva kruga, u prvom su kušali same ginove, a u drugom te iste ginove u kombinaciji s tonikom i začinima. Konkurencija je bila uistinu žestoka i kvalitetna o čemu svjedoči i činjenica da su čak četiri gina osvojila zlato, a ni ostali nisu bili daleko…

Zlatnom su se medaljom s rezultatom od preko 50 bodova okitili Old Pilot’s gin zagrebačke destilerije Duh u boci, zatim Gin Karbun istarske destilerije AurA, samoborski Rhapsody Dry Gin skuhan u Butterfly effect destileriji te Flying Cat Gin destilerije Brigljević iz Velike Gorice.

Osim četiri dobitna, degustirali smo Dubrovnik republic, Croatian Dry Gin (Perković), Nostromo (Rossi), MB72 (Bošnjak) i Luftbremzer koji imaju svoju publiku i izvrsni su svaki na svoj način, ali možda trebaju doraditi neki detalj ili se ne obazirati na ocjene žirija – sve je fino u dobrom društvu!

Žiri u sastavu Ribafish (Đelo Hadžiselimović enogastronomije), Dario Grabarić (alkofil, folder sve!), Matija Mrazek (Pivovara Varionica), Hrvoje Reder (HTV, urednik Zg panorame), Miljenko Brigljević (destilerija Brigljević), Luka Rossi (tvorac vina, rakija, ginova, svega) i Hrvoje Lindić (Rhapsody Dry Gin) nakon dobre zezancije, traženja off flavoura, pet porcija krumpirića i još jednog kušanja gdje smo u gin & tonic varijanti miješali iste ginove s “MG Tonica” tonikom konačno proglasio pobjednika.

I tako, dame i gospodo, najbolji hrvatski craft gin 2018. je @Old Pilot’s Gin koji je na izboru u Craft Roomu zadovoljio u svim pogledima.

Čestitamo Hrvoju i Tomislavu, dvojcu iz destilerije Duh u boci, i na sljedećem ocjenjivanju očekujemo barem duplo prijavljenih! Ginili!

Gin rastura: Hrvati su jednostavno poludjeli za ovim craft napitkom!

Domagoj Jakopović Ribafish, Damira Kovačić
02. kolovoza 2018.

Gin je posljednjih nekoliko godina nezaobilazno piće u ponudi svakog lokala ili restorana koji imalo drži do svog imidža. Kombinacija strasti i očite potražnje rezultirala je i proizvodnjom nekoliko domaćih craft ginova.

Kako kaže stručnjak za ovo popularno piće, gospodin Dario Grabarić, gin je piće od finog alkohola aromatiziranog borovicom i drugim aromatičnim biljem ili voćem. Taj alkohol ne mora biti isključivo žitni (neki su se u zadnje vrijeme uhvatili toga kao pijan plota) ili od melase, nego i od grožđa, voća, repe ili čega god “poljoprivrednog porijekla”. Dapače, većina takve “rafinade” se radi od grožđa (uglavnom tropa), zatim otpada iz šećerana (ne nužno melase), a tek onda od žitarica.

Prvi se put pojavio još u 16. stoljeću u Nizozemskoj no masovna se proizvodnja razvila nekoliko desetljeća kasnije u Engleskoj. Tijekom povijesti uglavnom je bio podcijenjen i smatran pićem za siromašne, a popularan postaje tek u ’20-im godinama prošlog stoljeća, pomiješan s tonikom i limunom.

Boom craft gina u Hrvatskoj

Gin je u posljednjih nekoliko godina doživio pravi preporod, a u Zagrebu ga možete popiti u gotovo svakom baru i restoranu. Po ponudi se ističu Hugo’s Garden, Esplanade 1925 Lounge & Cocktail bar, Aperitivo bar, Mr. Fogg, i Dežman bar. Osim popularnih brendova, poput Hendrick’sa, Bombay Sapphirea i Tanquerayja, u posljednje su vrijeme u ponudi i domaći craft ginovi.

Svaka destilerija u Hrvatskoj inspiraciju vuče iz geografske lokacije ili svojih drugih proizvoda zbog čega ćete na ovom popisu zasigurno naći arome koje vam odgovaraju. Povezanost s tradicijom učinit će gustativno i vizualno iskustvo još intenzivnijim pa se nemojte ustručavati isprobati gin mladih i kreativnih proizvođača.

OLD PILOTS (destilerija Duh u boci)

Strast prema ginu dodatno je povezala je dvojicu prijatelja, vojnih pilota Hrvoja Bušića i Tomislava Anadolca. U Zagrebu su snovali su mikro destileriju Duh u boci i London Dry metodom destilacije proizvode jedinstveni Old Pilot’s gin. „U proizvodnji upotrebljavamo isključivo potpuno prirodne, sušene i rukom brane biljke. Koristimo selekciju šest hrvatskih biljaka – borovicu, list masline, cvijet lavande, kadulju, naranču i korijen anđelike“, rekli su.

Old Pilot’s Gin u Zagrebu možete isprobati na nekoliko lokacija, u Bistrou Alegrija, Belluci Wine and Coffee Baru i Cheese Baru, a vrlo skoro i na brojnim mjestima lokacijama uz obalu.

KARBUN (destilerija Aura)

Proizvodnja gina Karbuna destilerije Aura iz Buzeta predodređena je tradicijom. „Nazvali smo ga Karbun budući da prilikom destilacije prolazi proces filtracije kroz aktivni ugljen, pakiran je u bocu od terakote, a etiketa je ručno iscrtana ugljenom “, govori nam direktor „Aure“ Mišel Sirotić. Uz osnovni sastojak, bobice borovice, u ovom ćete ginu osjetiti čak osam dodatnih aroma – đumbir, korijandar, koru naranče i limuna, majčinu dušicu, anis, kim i mažuran.

Karbun se poslužuje uz grumene aktivnog ugljena, koru naranče, suhi tonik i led, a doznali smo kako ima i brojne obožavatelje; na aplikaciji Ginventory, bazi od čak pet tisuća ginova, ocijenjen je vrlo visokom ocjenom 8.5.

NOSTROMO (Rossi)

Gin su u Istru donijeli mornari, zbog čega gin vinarije i destilerije Rossi simbolično nosi ime Nostromo (tal. za vođu palube). Ovaj je gin poseban zbog toga što je baza destilat malvazije istarske, a uz borovicu, nadodani su sastojci s čak pet kontinenata – suha narančina kora, kardamom, korijandar, piment, kim i sladić.

Pijte ga polako i putujte kroz različite mirise, od borovice, korijandera i naranče, do nota suhog cvijeća sve do sladića i anisa, a svoju bocu potražite u specijaliziranim trgovinama.

Rossi

LUFTBREMZER (Luftbremzer Gin Distillery)

Na zagrebačkoj je Trešnjevci, nakon uspješno provedene crowdfunding kampanje, otvorena destilerija pamtljivog imena i vizualnog identiteta te lokalnog karaktera – Luftbremzer Gin Distillery. „Sastojke nabavljamo od malih domaćih poljoprivrednih gospodarstava i berača samoniklog bilja“, pojasnili su začetnici brenda Filip Presečki, Vedran Lulić i Krešimir Agbaba.

Ispijanjem Luftbremzera moći ćete, osim nezaobilazne borovice, osjetiti i floralne note, herbalni akcent lovora te korjenasti aftertaste. Potražite ga u zagrebačkim restoranima Ab Ovo i Dubravkin put te barovima Akun i Corto ili naručite bocu preko webshopa distributera Fine Stvari.

Luftbremzer Gin Distillery

RHAPSODY DRY GIN (Butterfly Effect Distillery)

Mlada samoborska destilerija proizvela je jedinstveni gin koji je u isto vrijeme začinjen i umiruje. Dvojica prijatelja, Hrvoje Lindić i Andrija Horvat, kreirala su rapsodiju od čak 16 sastojaka, a najzanimljiviji je onaj koji se osjeća na samom kraju – kamilica. “Svi koji su ga isprobali ustvrdili su da je Rhapsody Dry Gin drugačiji, a to je upravo ono što smo htjeli postići”, zadovoljno govore.

Aromama bogat London Dry gin destilerije Butterfly Effect pakiran je u upečatljivu bocu iscrtanu šumskim vilama i leptirima, a možete ga pronaći u Pivoteci, Vrutku i Mrkvici.

GIN MB72 (OPG Bošnjak Ivan)

Dry Hopped GIN MB72 proizvodi strastveni brewer Mario Bošnjak u mjestu Sičice kraj Nove Gradiške. Objedinio je dvije strasti i stvorio gin u kojem je primarni alkohol dobiven destilacijom piva.

“Posebnost našeg gina je u tome što primarni alkohol dobivamo destilacijom – piva. Za dobivanje jedne litre gina MB72 potrebno je petnaestak litara visokokvalitetnog piva – piva bogatog aromom kvalitetnih hmeljeva. Destilat dobiven destilacijom tog piva filtriramo pomoću aktivnog ugljena. Zatim dodajemo začinsko bilje – plod borovice, plod korijandera, korijen angelike, plod anisa, koru limuna, koru naranče, korijen đumbira, koje se određeno vrijeme macerira. Dobiveni macerat se destilira i dobiva se mladi gin. Mladi gin odležava, a nakon toga se filtrira i dobivamo vrhunsko piće GIN MB 72”, kaže Mario.

Možete ga isprobati i kupiti u kušaoni OPG-a Bošnjak u Sičicama pored Nove Gradiške.

DUBROVNIK REPUBLIC Dalmatian dry GIN
Marcus, znanstvenik, bivši UN-ovac i profesor marketinga i Mario, bivši proizvođač piva i drvosječa, destiliraju gin u Zadru. U njemu su kleka iz Zadra, naranča s Elafitskog otočja, motar kao glavni izvor vitamina C, smilje i voda iz izvora rijeke Une.

Gin maceriraju dvije noći i jedan dan, a za destilaciju koriste tradicionalni bakreni Kotao. Svaka destilacija traje 9 sati. Sve detalje potražite na Facebooku i njihovoj stranici!

Croatian dry gin (MDM Perković)

Croatian dry gin najnoviji je proizvod destilerije Perković, već poznatog brenda u svijetu rakija i likera. Ovaj gin je nastao u suradnji vlasnika Dražena Perkovića i Marka Marinšeka , strastvenog botaničara i destilera iz Kutine. Posebnost navedenog gina je trava Iva, autohtona biljka naših krajeva posebna po svom gorkastom okusu, koja se već odavno koristi za spravljanje dalmatinske travarice. U ovom se ginu, uz borovicu, mogu osjetiti i arome muškatnog oraščića, narančine i limunove kore te cvijeta cimeta. Nakon mnogobrojnih degustacija Croatian dry gin našao je puno svojih poklonika, a njegov osvježavajući okus idealan je za miješanje s tonicima manje slatkoće.

Umjesto čestitke za rođendan…

Rok bi danas imao 13 godina. Ono što mi je prije trinaest godina bio najsretniji trenutak u životu, danas je najtužniji. Zadnjih sedam mjeseci tako egzistiram poput neke amebe, gljivim okolo, pokušavam raditi i živjeti, ali baš mi i ne ide jer sve boli do granice razaranja. Jedan mladi život se ugasio, ali umjesto da to bude netko iz susjedstva, škole, grada, pa da na osnovu njegovog primjera solimo pamet svojoj djeci da budu oprezni i pametni da se to ne dogodi njima – to se dogodilo upravo nama.

Život nam tako podijeli karte, a mi ih onda samo možemo preslagivati i čekati dok jednom konačno ne padne zavjesa. Rok je tako otišao negdje drugdje, na nebo, u svemir, u neki krug energije koji nas drži tu gdje jesmo, a to ne znamo objasniti. Nakon dvanaest i pol godina smijeha, suza, putovanja, gledanja filmova, kopanja nosa, druženja s prijateljima, njega više nema pored mene, nema uvlačenja u krevet, snenog krmeljavog zagrljaja… nemam više nikog da me zove tata. Prokleti odvratni svakodnevni pakao u kojem je sve gore i gore jer neke odgovore nikad nećemo saznati…

Roka su pronašli obješenog, nije bilo znakova borbe ni nasilja, samo prevrnuti stolac na kotačićima udaljen koji metar. Mjesec dana sam bio komad tupog vakuuma u koji su ulazile i izlazile ideje zbog čega, zašto se to dogodilo. Ulica je pričala da je bio žrtva mobinga, loše škole, neslaganja s roditeljima, depresije… Rok nije volio školu osim dvoje divnih učitelja, mobinga nije bilo, depresije nije bilo, to što smo se Mihaela i ja svađali jer smo mu htjeli dati samo najbolje, svatko na svoj način, i nije bilo vrijedno spomena.

U policiji su kasnije rekli da su današnji klinci oholi i bahati, i da je vjerojatno time išao izraziti neki svoj bunt. Tu mi je palo na pamet da je htio nešto dokazati i naljutiti nas jer je bio u kazni od ekrana, pa možda išao prenkat, pokazati nam da se s njim ne možemo zezat, i onda je to pošlo po zlu. Možda. Današnji klinci od 12 ne znaju granicu između života i smrti, jer kad netko blizak umre ti im ne kažeš da ga nema i da je zakopan u zemlji i da povratka nema, nego svi milkimo i tepamo; ma on ti je gore s anđelima, ona nas gleda odozgora, sve je u bijelom i bla bla bla. I te proklete igrice u kojima Super Mario ima 10 života, i filmovi i serije u kojima se sve uvijek spasi u zadnji tren… I tu dolazimo do najlogičnijeg mogućeg rješenja – taj mali hrabri i bistri kompjuteraš, gejmer, izviđač, on je išao raditi neki pokus. Išao je vidjeti kako to što je vidio na igrici Doki Doki izgleda u stvarnosti. Napravio omču i iz dosade ili istraživačkog duha, umjesto da radi zadaću, stao na stolac s kotačićima, poskliznuo se i… I svi me tjeraju da vjerujem u to, ali teško je vjerovati kad si ostao bez pola mozga i cijele duše…

Svaki put kad čujem neku našu pjesmu, kad netko spomene rokenrol, kad vozim pored mjesta gdje smo se kupali, putovali, istraživali i igrali se, raspara mi se utroba i želim eksplodirati jer nisam vidio ni shvatio što se događa. I stalno krivim sebe da sam mu htio previše pokazati, naučiti ga bitnim stvarima, da voli ljude, sebe, planet i veseli se malim stvarima. Umjesto da ga pustim da bulji u komp i mob i igra te proklete igrice. Nešto sam radio krivo, a ne znam što, koliko god me ljudi uvjeravali da je Rok već bio izgrađena osoba i da je to bio samo njegov izbor – mislim da više nikad neću biti onaj stari kreten Riba.

Ljutim se na njega, vičem, psujem i razbijam, bacim se na travu i plačem, skačem u more kad pada kiša jer je to najviše volio, lupam ovom glupom i praznom glavom u zidove i ne znam zbog čega se to dogodilo, zašto sad ne radimo palačinke s prijateljima i ne planiramo izlet na bazen, nove plaže, nove zemlje, izložbe, igre… Svaki put kad se poželim ubiti, a puno je takvih dana, nekako odagnam te misli i krenem čeprkati po njegovoj sobi, tražiti papirić, skrivenu poruku, neki trag ili znak da shvatim što se dogodilo, je li ga u ovoj zemlji psihopata i bolesnika netko sačekao i onako blesavog i naivnog… Ne, ne smijem o tome misliti, a stalno mislim o tome.

I tako, umjesto da danas Rok slavi kod mame, a ja čekam sljedeći vikend da još jednom proslavimo rođu, sjedim na obali mora, bacam kamenčiće, plačem i razmišljam kako nema pravde i kako je život odvratan i gadan. A opet, iako sam se raspao kad je bilo šest mjeseci otkako ga nema, i završio na hitnoj od grčeva i tuge, nekako mi se prejednostavno predati, ili otići za njim, koliko god mi falio.

Samo da mi je zagrliti ga, onako toplog i bosog u zgužvanoj pidžami, slušati kako odgađa pisanje zadaće i spremanje sobe za sljedeći dan i uz škakljanje i zezanciju otići pojesti doručak pa lagano u dan…

Fališ Rok, volim te beskrajno, zauvijek si tu. Oprosti ako sam ikad išta pogriješio. I samo da znaš, uši ću ti iščupat kad te nađem, voli te tata…