Moje TV paranoje

Otkako sam prešao na AMIS, zaključio sam da imam cirka 109 TV programa, pa sam probao napraviti neku svoju rang listu.
Apsolutno je pristrana i zabole me ako vam se ne sviđa, ali je dokaz kako i ovaj mrmot polako ali sporo počinje odrastati…
I uvijek primam prijedloge ako ima nešto zabavno na ovim kanalima što sam možda preskočio ili ne ulovio, pa unaprijed hvala!

Ne gledam ništa Švapsko.
RTL, PRO7, SAT1 sa svim svojim rođacima u vidu ORF-ova, totalno me nerviraju agresijom, a i sam sam kriv što nisam naučio njemački kad je trebalo.
Jedna jako draga bivša mi je obećala da ćemo skupa gledati Stefan Raab Show, jer je on super, ali smo nažalost netom prije toga prekinuli…
Najviše me iritirao onaj kviz na DSF-u na tabli kojeg su ukinuli, a ona teta s groznim glasom je tak lepe cecke imala…

Manje lokalne televizije isto izbjegavam.
Na Slovenijama više nema skijanja kojeg nema na Eurosportu, od Srba imam dosadnu državnu, agrarni Pink i neku katastrofu zvanu DM na kojoj vrte samo narodnjake.
Od Bosanaca nema više najluđeg komentatora Sese na kantonskoj televiziji, a onaj Hayat nikad nisam shvatio.
Crnogorski je program tromiji od rasta hrasta, a kosovski kao crnogorski šezdesetih.
Rezervne programe RTL-a i Nove nekako ne doživljavam jer mi se čini da su namijenjeni kućanicama koje TV nikad ne gase.

Od većih lokalki, na HTV jedinici ulovim uštogljeni dnevnik i štreberski sport, Tarik je tužan i sirot baš poput svog zadnjeg jezivog kviza.
Dvojku držim zbog prijenosa i Pete brzine, a RTL, o stida, zbog večere za pet (Zašto ideš snimat show u kojem ćeš jest i onda pred kamerom govoriš da ne voliš jest!?!?!).
Nova TV me ubija voditeljima Dnevnika, kao duhovitima, a ispraznima, i volim čuti Velu kako komentira nogač.
Zadnji duhoviti komentator na Balkanu, otkako nema srpskog titla na Eurosportu za prijenos curlinga.
Kakvi ludaci…

Vijesti ne pratim ako ne moram, pa preskačem BBC, CNN, Al Jazeeru (mislio sam da na njemu puštaju jazz) i slične – preskačem. Kao i Zone Romantice, Fashion TV i Fine Living, mislim da ne moram objašnjavati…

Mjuza je bitan faktor, ali teško je naći program s malo reklama i loših serija. MTV, MTV Dance i MTV Hits su loši, CMC je narodni radio, jedino VH1 ima smisla, al samo tu i tamo… Zato ima milijun radio postaja, trenutno ih iskopavam!

Rokatanski je preuzeo daljinski u svoje ruke otkako imamo novi kabel, pa skakuće s Disney XD na Nickleodeon, a Boomerang i Jim Jam su polako otišli u zaborav.

Favoriti su mu Phineas & ferb i Spužva Bob.
Nekad okrene i na Cartoon Netvork pa pogledamo skupa Dextera ili Johnnyja Brava.
A nekad čak i smijem gledati nogomet dok je čovječuljak još budan, ali rijetko…
Blaženi Timeshift i vraćanje vremena unatrag bez reklama – ko ono Supermen kad vrne Zemlju unazad da spasi Lois Lane!
I čak sam i ja od druge skužio kak se upravlja – u četiri koraka!




I tata ima svoje crtiće, njih čak pet komada, Hustler, Private Spice i još tri slična.
Ona šifra za zabranu gledanja djece je super stvar ako zapamtite šifru…

Kad je tata Riba u mladosti htio gledati sport, onda je sporta bilo tek u tragovima.
Sad kad ga ima ko kenje, više mi opće nije napet.
Previše je tih ruskih i poljskih nogometnih liga, gotovo da i ne stajem sa šaltanjem kad vidim zeleno.
Kao ni narančasto, tenis sam prerastao.

Svejedno, Eurosport se uvijek mora pogledati, Aussie Football definitivno, iako bi ih sve tuko kad je na jedinici snooker, a na dvojci – snooker.
ESPN mi je čudan, ili retro ili motori, nekako me nije kupio, osim kad sam pogledao finale Eura iz 1974.!
Sportska TV i Sportski klubovi su jedni kraj drugih i nikad ne znam koji je koji, Motorsport ne gledam, njemačku jedinicu isto preletim, a na Extremetu pogledam samo ono kad se mlate tri minute u krugu a predsjednik organizacije je Chuck Norris!

Kavez i boksove ne volim, osim kad se kolju Sammy Schilt i Remy Bonjarski, a to samo repriziraju na Eurosportu i to s tri godine zakašnjenja, damn…

Dokumentarni kanali su priča za sebe.
Odustao sam od parenja gnuova i perverzija savane, tako da Animal Planet ni ne taknem.
Al se nadam da će mališu to kad-tad zaintrigirati.
A ne samo Wii…

History pogledam zbog vlakova, Discovery zbog Mythbustersa, Deadliest Catcha, ali i izbjegavam zbog potrage za duhovima, krimi-serijama i uvijek istih građenja velikih zgrada.
Bili su bolji prije…

National Geographic ih stiže sitnim koracima, Travel living mi je prefensi, ima neki tip koji ide sa šalom po Indiji… Arghhhh!

HBO-ove i Foxove nažalost ne stignem pogledat, kao ni TV-1000. Jednostavno, nemam dva sata slobodnog vremena za gledati film koji nije jako dobar ili seriju kojoj neću stić ulovit sljedeću epizodu. Žao mi je Cinemaxa, MGM-a i Cinestar TV-a, ali za sad još uvijek imam para za kino i dobrih ljudi za prženje.
Ali se zato lagano navlačim na 24Kitchen i gutam Bourdeina i fufljavog Olivera.

Postoje još i neki Ginx za igrice (a ne za ginekologe, mea culpa), Klasik TV na kojem već dugo čekam dobar film, Yacht & Sail, dalje, Da Vinci learning za štrebere, Rai Uno i Due, sa sve manje zgodnih voditeljica, Kapital Netvork – nemam kapitala, Z1 i Jabuka TV koje brkam, još par za djecu sitnog zuba, i općenito – treba mi deset minuta da dođem na početak…

Svega ima, fakat…

Dobro da nemam vremena za telku jer bi se još više otromboljio.

Srećom da je Rokatanski otkrio badminton…

(Autor: Promo – ali vjerujte mi na riječ da neću ne reć ako mi nešto neće valjat)