Kako dobiti deset kila u pet dana

tekst izašo u Zdravoj Zoni, podlisku Jutarnjeg

Ovaj je tekst posvećen svima koji su se s buđenjem proljeća pogledali u ogledalo i shvatili da trebaju smršaviti. Pa su se mukotrpno kilavili dva mjeseca. A kako se svaki kilogram vrati prije ili kasnije – na godišnjem ste odlučili konačno se prepustiti totalnom hedonizmu!

Moje je ime Ribafish i ja sam ovisnik. Ovisnik sam o tome da tijekom ljeta želim izgledati primamljivo ženskom oku. I proklinjem prve zrake proljetnog sunca koje mi obasjaju pažljivo uzgajanu zimsku škembu te je time potjeraju na raznorazna gibanja, što rezultiraju znojenjem. Pozdravljam se tih dana sa svom papicom što ima oblik, okus i dušu i patim do prvog dana godišnjeg kada navlačim siledžijku (potkošulja bez rukava, karakteristična za muškarce koji misle da pokazivanjem svojih bicepsa mogu privući osobu suprotnog spola), sjedam u svoju krntiju, navijam muziku i pičim na more.

Dan prvi

Kao svaki pošteni Hrvat, spojite srijedu s ponedjeljkom i odaberete neki otočić gdje vas slabo poznaju. Antidijetu treba početi već u automobilu punomasnim čipsom, zalijevajući ga redbulladi ili sličnim čudesima s okusom arhivskog sirupa za kašalj. Poželjne su i kole i fante te slična ofarbana kemijska zla nakon kojih ćete biti duplo žedniji i nabubreniji. U piš-pauzi svratite na kilu janjetine. Pola kile vam je premalo, kila previše, ali recite teti da vam zamota što ostane pa fino ćapkate na trajektu. Uz gemištec obavezno se preporučuje puno domaćeg kruha (onog mekanog dijela iz sredine – niste doma da vam netko kvoca zašto ne jedete i koru) i hrpa luka. Luk sam po sebi nije toliko kaloričan, ali peče grkljan pa morate puno piti. Luk obavezno močiti u brdašce soli s ruba tanjura.

Na trajektu se prisjetite starog trika – pivo koje nosite u fridžu u gepeku triput je jeftinije od mini-bočice na brodu pa zalijte janka i uživajte u suncu. Bacite stvari u apartman i sebe u more dok čekate pivkana u konobi kraj plaže i odaberite neki dalmatinski light specijalitet poput šiš-ćevapa ili punjene pljeskavice. Riba? Ma dajte. Dosta vam je petkovnih kržljavih lignji u rupi ispod firme, a ionako su i ove u konobi iz Vijetnama a ne s Jadrana. Nakon večerice pogledajte more i prošećite do sela gdje ćete, kao i na svakome mjestu od Savudrije do Cavtata, moći uživati u delicijama albanske slastičarske škole, sladoledima jednog okusa u stotinu boja. Iz slatkog korneta, s preljevom i onim vaflom koji uvijek pukne.

Pelinkovac k’o rukom odnosi malu nadutost i spremni ste za izlazak u disko. Nakon sedamnaeste runde shvaćate da se ne upucavate zgodnoj Talijanki, nego ružnom Talijanu, izlazite polusvjesni u mrak i na putu do apartmana opljačkate pekaru za dva topla kruha.

Dan drugi

Budite se s opeklinama i posjekotinama u ustima od vrelog kruha, naduti kao bova i gladni kao ruski vojnik u Staljingradu. Na putu do kave kupujete burek i krafnu i, dok čekate konobara, ovlaš prstom kopate pekmez iz nutrine. Pa vam je kava gorka, pa trpate tri šećera. U ustima Sahara od mamurluka pa naručujete vodu, ali kako voda nije nikoga izliječila, posežete za kolicama, švepsekima i ajstijevima. I tako sve dok ne shvatite kako tip za stolom do vas dere mrzlog Erdingera. I kako se klin klinom izbija – popijete i vi nekoliko komada jer se treba pripremiti za roštilj na koji ste taj dan pozvani. Bit rošilja na suncu usred ljeta na otoku je jednostavna – preživjeti. Naime, lokalac će vas pošto-poto htjeti očarati svojim jezivim pokušajem vlastitog vina, a njegova vam supruga kriomice trpati rakijice kako vam ne bi pozlilo.

Naravno da ćete ignorirati fine ribice, kozice i inu morsku nejač koja ne bi najela ni dijete u vrtiću i iz gepeka dofurati vašom rukom u Zagrebu mariniran teleći vrat, janjeće brizle, mamutov but i gorilin sušeni buncek. Kad se malo ponapijete s gazdom i rođacima, vjerojatno ćete dobiti volju ići loviti divlje veprove po šumi ili barem baciti partiju balota, a tada do izražaja dolaze kvalitetne domaćice koje za to kratko vrijeme moraju složiti neki kolač i gustu juhicu za triježnjenje prije večere. Vatra se ne gasi dok gosti ne odu pa se nakon marendice ostaje i na večerici.

Konačno pristajete na ribu, ali samo zato jer je susjed zaustavio koću i doletio s deset kila sočnih srdela, što vas odmah asocira na slane inćune pa se za dragog gosta nalazi i ta kalorična bomba za predjelo. Režu se i debele šnite kruha, moče u maslinjak i bacaju na roštilj da dobiju bojicu i miris borovine. Dok gledate neku tekmu i ločete desetak butelja (odavno ste popili sav domaćinov užas), kraj terase prolaze simpatični turisti i pitaju gdje na otoku ima ražanj da ispeku kozlića kojeg su ovog trena nabavili. Zovete ih na vino, obećate ražanj, nahranite preostalom ribom i popijete im svu pivu koju imaju sa sobom.

Kraj prvog dijela…

Za vikend si odite obavezno do Slavonskog broda, Krešo organizira trku Mali Pariz – Klakar!

Uploaded with ImageShack.us

Piviliiii!