Pješke u Afriku!!! Eskl… Eksks… Kratki intervju s Borisom Veličanom

On je avanturist.
On ide sam pješke prek Afrike.
On nema para ko Šalković.
On je potpuno lud, a kako ima triput veću testisad od mene, iskreno mu se divim, skidam kapu s potkapom do poda i koristim priliku da ga ispitam otkud mu ideja!

Boris Veličan – pješak

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Dobar dančić. Dakle, prvo malo osnovno, predstavi se tko si i što te tjera na ovakve divne ludorije poput prepješačivanja Afrike? Žena, geni, ženini geni, nešto četvrto?
Ribafish, da se predstavim, ja sam tvoj poznanik i tvoj budući prijatelj. Na putovanja me tjeraju okolnosti u kojima živim. Evo na primjer, ovo ljeto ili moram provesti 3 mjeseca sa ženom i njezinima na moru (slučaj prošlog ljeta) ili pobjeći glavom bez obzira. Pismo-glava, pismo-glava … Glavom bez obzira!

Koliko će te to financijski izubijati, di ćeš opće držat lovu – pederuša, tenisica, DHL?
Kako idem pješice, putovanje će me stajati oko tri soma eura, odnosno, dva i pol ako neću istraživati gostionice putem. A novce? Novce držim u maloj pederuši iznad kite, dok u džepu imam uvijek oko 20 eura i nekakvu glupavu karticu koja glumi bankovnu. Npr., iskaznicu od videoteke ili tako nešto. Do sada, zadnjih jedanaest godina, nisam nikada popušio foru, ali me sada može zajebati netko od tvojih čitatelja…

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

O da, skupili su se čitatelji u petorke i vrebaju te iza svake dine i baobaba (kineski baobab je maobab?). Nego, pobogu, što ćeš jesti, što piti, što nosiš sa sobom, kakvi su specijaliteti po putu koje namjeravaš degustirat?
Jedem i pijem sve što se nađe na putu, a manje je od mene i ne prijeti mi. Baš sam u Njemačkoj kupio bocu za vodu od jedne litre koju obložiš neoprenom, neopranom ili tak nešt (ono kaj ronioci koriste za odijela). Kad taj materijal namočiš u vodu drži ti hladnoću tekućine. Isprobano! Od ostalih stvari nosim ruksak pun gaća i čarapa, vreću za spavanje, karimat, puder za bebe, kremu, flastere, škarice, higijenu, nož i mačetu. Mačetu nosim od Zagreba preko Gorskog Kotra i Velebita do Zadra gdje se ukrcavam na trajekt za Anconu. U Zadru mijenjam mačetu za nunčake… oduvijek sam htio naučiti mlatarati s nunčakama, pa je ovo pješačenje idealna prilika za to. Uostalom, dovoljno je glupo!

Što si najgore pojeo do sada, gdje si najdalje bio i koji ti je to penis karimat?
Najgore što sam dosad pojeo jesu prve krafne koje je napravila moja sestra Tamara. U usporedbi s tipičnim egzotičnim jelima od mrava, činčila, raznoraznih crva – te krafne su me umalo stajale glave. Najdalje sam putovao sa Zrinkom terencem iz Zagreba preko Rusije do Japana i nazad, 32 000 kilometara. Karimat dolazi od drevne hrvatske riječi „kara“ i sankskrtske riječi „mato“ što znači odmor. Radi se o podmetaču pod vreću za spavanje, najčešće od nekog nepropusnog materijala koji čuva toplinu.

Odmor kite? Kitostaja? Dobro, sad… Nego, jel te strah i čega?
Strah me samo da se nešto ne dogodi mojoj maloj Marli (4g.) i mojoj primadoni Zrinki dok ja nisam tu. Inače, Bog me na drugim poljima nije obdario strahom, pa srljam ko muha bez glave.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Kako si se pripremao, što gledao, što čitao, koristiš li kompas, GPS ili mahovinu?
Iskreno, samo sam se fizički pripremao i malo kalkulirao financije. Ništa nisam gledao, ništa čitao, nemam GPS. Mahovina je Sjever, zar ne? To je dovoljno…

Spavaš li kod kakvih poznanika, koristiš li autan, suzavac, motornu pilu da zaspiš, kako te nije strah!?
Spavat ću u šatoru uglavnom. Nedavno sam saznao da mi bratić živi već 12 godina u Rimu. Kod njega ću navratiti. Postelju nikad ne odbijam. Uvijek se netko nađe tko te voli, a da ti to nije tvoja mama. To su novi poznanici koji većinom završe na facebooku. Inače, mirnije zaspem u šumi, nego doma u krevetu (žena mi je prava lavica, ha, ha, ha).

Da sam pustinjski lopov, odma bi te isprep’co, ne bi mi do Kaira stigao, kako ćeš se obranit od takvih?
Ribafish, drago mi je da nisi pustinjski lopov. Da jesi, odmah bih ti dao sve što imam (osim guzice) i preklinjao te na milost. Moj život je vredniji, barem meni, od stvari i novaca koje nosim. Na kraju, možda bi to bila i dobra priča.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Svaka ti čast, ali guze ne tražim niti bih je dao… Reci koji dio smatraš opasnijim – pustinju, gradove, džunglu, planine. Čuo sam da ima jedan nadrkani gorilan kod Konga, prva desno…

O džunglama ne znam puno, to bi trebao pitati Rostuhara, ona je tamo istraživao nepoznata plemena. Mislim da je džungla na asfaltu najopasnija… Na mome putu, ne bi vjerovao, najopasniji je Velebit zbog poskoka. Serum ne mogu nositi jer mora biti na hladnome. Medvjedi uglavnom izbjegavaju ljude, osim ako ti se netko nije posrao u tvoju zdjelicu karme pa naletiš na medvjedicu s mladima.

Koja je ruta okvirna, gdje ćete se moć pratit?
Okvirna ruta je Zagreb-Zadar-Ancona-Rim-Palermo-Tunis pa u pustinju dok ne krepam. Priče će izlaziti u nedjeljnom Jutarnjem listu u vidu kolumne/bloga, a finale je knjiga, moja treća sreća.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Oćel’ bit seksa, koje su ti Afrikanke najzgodnije, Antananarivanke, Burkinofašanke, Zelenorćanke, Male?
Da mi je dick veći, bilo bi oralnog seksa, ovako samo manufaktura. Ja sam ti Odisej i Penelopa u jednom. Vjeran i bauljam. Inače, najzgodnije žene su one koje ti daju ili te bar navode na to flertom.

Dakle, i tebi ih je malo zgodno. Ali, šatorski drk – zvuči impozantno! Jesi li i ti poput eminentnih hrvatskih šatrogonzo novinara našao nokijicu srećicu ljigicu za sponzora, ili si sam svoj gazda? Svi seru po tom Šalkiju, ali mnogi bi za tjedan dana Južnoafričke i duraćelku u prknetu nosali…
Šatorski drk je kao carski rez naspram normalnog poroda. Rodi se dijete, ali takvo učestalo rađanje nije zdravo za duh i tijelo. Što se sponzora tiče, ima neka granica. Ne bih baš zasjenio svoju sliku puta zbog nekog sponzora koji bi želio biti u svakom kadru. Za ovaj put postoji šansa da me sponzorira Atlantic grupa. Koristio bih kremu melem koja mi se i prvi puta na pješačenju pokazala dobrim odabirom. Znaš ono, „melem na ranu“…. tj. na žuljeve. Što se Šalkovića tiče, puno ljudi je ljubomorno na njega jer non-stop putuje. Ja radim svojevrsne odiseje koje traju po nekoliko mjeseci te uglavnom odem cestom od doma i tom istom cestom se vratim. Drago mi je da postoji sad već brojna grupa putnika jer je to dobro za sve nas, stvara se jedan, kod nas, novi žanr.

Želim ti svu sreću svijeta, finu spizu, dobre ljude, lijepo vrijeme, zdravlja i kvalitetne tenisice. Javi se ponekad i poruči nešto fino čitateljima www.ribafish.com!
Dragi čitatelji, ukoliko me pokušate orobiti, budite nježni kad mi otimate pederušu iznad dicka. Osjećajan sam i grubost bi me više dotukla od gubitka novaca. Najbolje probajte jezikom i zubima! Pazite na znakove i čitajte između redova!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us