Čačinci ’09, iliti, kako je kulen sreo seku…

Pokaži miiii, gdje kulen ljubi sekuuu…

Image Hosted by ImageShack.us

——————–

Nego, jel ima neko da bi sad u petak oko 5-6 išao za Split na koncert Živog blata pa da se uvalim, pa da negdje smjestim kosti ili pičimo odma nazad?

Častim ćevapima na Bačama!

Nemrem si oprostit što ne vidjeh riječki koncerttt…

—————————–

Dakle, eto barba Ribe i na drugom kolinju u životu.

Zakasnio sam na samu egzekuciju jer sam tog jutra trebao s Udrugom Ljubitelja Tripica (živijo Jereee!) ići na prijem kod Predsjednika, al nas je predsjednik Rvacke otkanto pa sam polako po kišurini došo u Čačince u podne.

A tamo, raj, stara ekipa na licu mjesta – proširena obitelj Knežević sa komšijama, mesa ko na Galipolju, atmosfera bogom dana.

Rakijica, uštipak, gemišt i onda – kaca s mesom drito pred mene, kaže Bobika – «Ovo je tvoj prvi kulen, stavi si soli, papra i paprike kolko misliš da je najbolje.»

Lako je reć.

Sipam ja to, reko, valjda je ok, kad kaže Bobika «Ajd probaj!»

«Šta da probam?»
«Pa smjesu!»
«Pa još je živa!!!»

Upucan s desetak pogleda koji mi odlučuju o sudbini jesam li čovjek ili ne,

Image Hosted by ImageShack.us
(joj ti finoguzi Purgeri…)

te brzinom i odlučnošću kako kod prvog korištenja Factu masti, stavljam prst u netom priklano zgnječito meso i lickam drhtavi prstić.

Ko tatarski, al življe, kažem da je taman i stavljam u red za punjenje u crevca, dok mi želudac kaže «O, ne…» dok Bobika senior kuša prstom smjesu za krvavice.

Image Hosted by ImageShack.us

Gemišt, pa gemišt, pa gemišt, pa…

Fino, ukusno vino, bogato, osjetiš još puno voća, kao da grizeš bobu koja je stvarno s grozda došla, a ne iz podzemnog bazena u Singapuru.

Noja, sorta domaća čačinačka, idealna za bambus, kasnije provjereno.

I krene to tak, reko, sad ću se najest masnoće za tri tjedna, mogu pijuckat bez ručne.

Pa pakiranje MPK (moj prvi kulen)

Image Hosted by ImageShack.us
,

divljenje brašnaricama (zaboravih šta su, al ko da nisu odavde…)

Image Hosted by ImageShack.us

i vješanje kobasa, one s bijelim vezicama su moje, uskoro stiže dostava!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Slijedi ručak, tri sarme, kobasa, krmića dva i barem pet krvavica.

Sve sam ih nadždro, mislim da su još dva pajceka sredili dok sam ja jeo i jeo i jeo…

Najbolja krvavica u životu, stavljaju valjda jedno zrno ječma po kili krvi – braćo vampiri, serem vam na poso, ovo je zakon!

Lagano načeti pičimo u Slatinu na košarkašku utakmicu Mladisti iz Čačinaca i Vinkovaca.

Mladost nemre igrat u svojoj dvorani jer je školska i9 mala i stara i tricu pucaš s jedne noge, okomito na os i da se odbije od krova.

Pa sam prvi put bio u Slatini.

Desetak navijača, čačinačkih Alkosa, desetak boca noje koje se polušvercano nose u dvoranu (a još desetak ostavlja na ulazu kao maskiranje), još desetak ljudi u publici i onda dernek.

Image Hosted by ImageShack.us

Navijanje, urlanje, skakanje, galama.

Na poluvremenu svi na cugicu pred dvoranu, i trener i igrači, smijanje, podsjećanje na prošle godine, kašnjenje na nastavak i rasturačina Mladosti i sretni Alkosi.

Povratak u Čačince i lagani blackout u kojem oduševljavam Bobikinu punicu, ometamo probu najjačih čačinaških pankera Podrumove družine

Image Hosted by ImageShack.us

(dalo mi da pjevam Porno star od Đubriva, fala im!),

ločemo satima u bircu kojem zaboravih ime, upoznajem playmakera i njegove obje cure, drkuljim po džuboksu, ne plaćam rundu (plaćam dvije drugi put, stidim se), davim zgodne žene za drugim stolom, prolijevam noju po Olympus mjuiju i onda to ližem jer se hvalim da je nepoderiv, dolaze tamburaši, pjevam Tonija Kokainskog (nikad naću sprat ljagu), i urlam s Bobikom, Kecom,

Image Hosted by ImageShack.us

Lujzom, Zokijem i rajom do dugo u noć…

I vraćamo se nekako i kaže Bobika Zokiju «Oćemo mu sad pokazat?»

«Nemoj Bobika, mrak je, neće se vidit.»

Uglavnom, odveli oni mene negdje u blato, iza glavne ceste, reko, sad će i mene klat, tako mi treba kad serem za probavanje svježog kulena, kad tamo, neki hangar, ogroman, u gradnji, sve žice i cigle okolo…

«Vidi, uspjeli smo…» kaže Bobika a ja gledam u tih pedeset sa četrdeset metara sablasne mračne građevine.

«Dobili smo dvoranu. Još malo pa je gotova…»

Slijede postalkoholne sarme i kokakolica prije spavanja i svijest da je običan čovjek iz naroda zahvaljujući svojoj upornosti uspio pokrenuti gradnju sportske dvorane u svom mjestu.

Dopisi, molbe, priča, pisma i Alkosi uspjeli.

Da nisam bio pijan, rasplako bi se…

Spakiralo mi plodove tora, pozdravismo se, a ja i mamurluk preko Papuka u Krauthakera.

Moja divna vodičićica/domaćica Ana sredila degustiranje uz obilazak podruma, ali – ne ide vinčeko u ribu pa mijenjam boje.

Kaže gazda, «Jeste vi to sinoć bili malo zločesti?»

«Jesam, nanojio sam se noje…»

«Noja? Pa šta nije ona zabranjena? Mislim da se ona više ne smije proizvodit, kao ni izabela ni direktor zbog metanola?»

Pa sam shvatio zakaj sam bio kilav do četvrtka i ne uživao u Velikoj i njenim ljepotama.

I naravno da me je Ana odvela na jedinu planinu u okolici, koja je divna za čovjeka, ali visoka za mamurluk.

Image Hosted by ImageShack.us

Prekrasan taj Jankovac kojeg sam stalno zvao Jelenovac, ako vas put nanese…

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Uglavnom, vikend i pol.

———————————————————-

A sad najavica Superhiksa u srijedu u KSET-u, em što su najpopularniji makedonski ska-punk bend, em što je pjevač zgodan (reklo mi) em što se zovu po Ezekijelu Bluffu!!!
Srijeda, 21.00, vidimo se!