Živo blato – najbolji koncert u povijesti Tvornice

Zašto pas liže svoja jaja?
Zato jer može.

Zašto alter ego Siniše Vuce može održati najbolji rock koncert u Zagrebu u zadnjih par godina iako je široj javnosti poznat isključivo kao teži narodnjak?

Pa zato jer je genije – narodnjake pjeva za lovu, rock dere iz gušta.

Image Hosted by ImageShack.us

Jes da je usporedba ko da se Rojs bavi filatelijom, ali stvarno je moguće.

Sjetim se one scene iz Life of Brian di dva zatvorska čuvara kad ih niko ne gleda pričaju o filozofiji, a čim neko prođe počnu mucat, psovat i vulgarit.

Tak dvojim dal da:

a)zamislim Vucu, suprugu mu dugu plavu i buljumentu dječurlije kako u miru doma ispijaju popodnevnu kavicu, pogledaju dnevnik i onda zajedno rade PR za sljedeći radni tjedan.

Pa će Vuco ženi: „Dušo, odglumit ćemo svađu, ti ćeš otići na policiju i prijavit da sam te mlatio, a to će uz prosječnu gledanost u udarnom terminu dovesti do povećanja prodaje nosača zvuka za 32 koma 7 posto…“

„Dobro dragi, a ti reci na koncertu za Sanadera da je govno i lopov, pa ćemo ugostiti njega i njegove drugi vikend na janjetini…“

b)vjerujem u to da je stvarno konjina koja nema stida ni srama i kaže ono što mu je na pameti i živi svoju furku triljske seljačine koja uživa u svakoj sekundi života, tu i tamo zvekne ženu jer mu kvoca što je došao pijan, ali to je ionako dio našeg folklora.

(Al ne samo našeg, nevezano – poglečte samo Rihannu… Ta je unazadila borbu za ženska prava za sto godina. Kozo, tjeraj narkomančinu divlju od sebe zauvijek, i zaslužiš da te mlati ako mu oprostiš! Zašto žene obožavaju bit s divljacima i onda se čude kad dobiju batine!? „Malo je fakin, al dovešću ja njega u red…“ Pa dovodi si ga, kozo…)

I što god da je, a ko sam ja da mu sudim, skidam mu kapu ako ikad ponovi nešto onako genijalno kao taj petak u Tvornici.

Tvornica, po HTV-u 700 ljudi, po Monitoru 2000, dakle tisuću ljudi koji su pjevali skupa s Generalom.
Jer koncert Živog Blata nije bio za šminkere koji moraju šaptajući pitat svoje glasnogovornike koja je pjesma od benda koji dolazi na Maksimir („Šapni, kaj bolan, Bladi Sandi, a?“).

Koncert Živog Blata je bio poput špek fileka – ili obožavaš ili ne konzumiraš.
A ovo je bilo savršeno.

Sjećam se koncerta Zabranjenog Pušenja nakon izdanog Sabaha u Kulušiću kad je Seji pukla žica a Nele morao pričat viceve.
I kad je Sejo stavio žicu svi počeli urlat – „Pusti ga da još priča!!!“

Tako je slično bilo i sa Živim blatom – red pjesama, red Mitu showa kad bi general srao i vrijeđao i valjao gluposti da plačeš od smijeha i u nevjerici gledaš prvog do sebe.

„Serem vam na ove sponzorske bendove, Hladno pivo, da Hladno pivo… Topla pišaka. Abortirano Zabranjeno pušenje!“

„Je*o vas Bono Vox da vas je*o, dovedite i Bon Jovija pa nek se prče na stejđu…“

„Ne mogu ja na ono, Mačak, kako se ono zove… Bis? E, da, bis, ljudi imam 115 kila, ko će se vraćat!? Odsviramo još jednu koju oćete pa idemo leć…“

Ne slušam narodnjake, Vucine mi pjesme ne leže čak ni ono jednom godišnja na nekoj svadbi, duboko osuđujem što mlati ženu i piše pjesme o tome što bi radio njenoj maloljetnoj sestri…

Ali on fakat postaje neko drugi kad kao General Vasilije Mitu sa svojim ćevapima od prstiju razvali onu sirotu gitaru i baci u trans tih tisuću ljudi koji pjevaju „Oprosti mi“ kao himnu prije neke stvarno velike tekme…

Ima taj dar da vodi masu i točka.

Kao neka podvojena ličnost – Vuco, seljačina za raju i Vasilije Mitu, roker za dušu.
Ili sam ja samo preoduševljen pa serem.
Bit će da je to…

Tri sjajne nove stvari su odsvirane, Kurva, I wanna fuck i Kasap iz Đakova, novi album istog imena se radi, stari Konac konca ne izlazi iz mog auta, a ja geniju sve opraštam, jer niti jedan genij ionako ne može biti skroz normalan.

Do novog koncerta, Ribafish, sljedbenik kulta Živog blata


Eh, sad još dočekat Beyonce i otić u prvi red čekat kaplju znoja s njenog vrelog stegna, pa onda Toy Dolls, Flogging Molly, pa jooooj, kolko togaaaa…

4. PH u curlingu, Budapest 2009. Finale

Na prvom smo prvenstvu bili drugi.
Na ostalima treći.
Htjeli smo konačno pobijedit i u dobrom raspoloženju došli u Peštu na feštu.

Image Hosted by ImageShack.us

I to je izgledalo moguće jer smo u prvom dijelu pobijedili CK Vis i u subotu konačno dobili nedodirljivi CK Zagreb.

Image Hosted by ImageShack.us

Ta-daaam!!!

Na tablici je te večeri pisalo da ako u nedjelju pobijedimo obje tekme – CK Čudnovati Čunjaš-HPB ide kao prvak Hrvatske na europsko prvenstvo u Aberdeen i ladi piše podno kilta te ostvaruje vizu za Olimpijadu kupajuć se obilato u Chivasu i haggisu…

Otkako se bavimo tim čudnovatim sportom koji je teža verzija boćanja sa šahovskom taktikom i bolnim koljenima, ovo je bio prvi put da igramo zrelo, kvalitetno i – dobro.

Tako smo se i ponašali i dok smo šetuckali predivnom Budimpeštom

Image Hosted by ImageShack.us

noć prije velikog dana, tek tu i tamo ubivši kojeg pivkana, od kojih izdvajam Staropramen tamni i Gosser Bock.

Ne, nisu mađarske.

Image Hosted by ImageShack.us

A vid divnog Trga heroja u pozadini!

Nekako, laješ o tom curlingu, taktici, zamislima, kao da o životu pričaš – priznaš da si griješio, htio bi ispraviti, biti bolji, konačno napraviti nešto veliko i bit ponosan.

Liježem, sanjam Aberdeen i naše pobjede, svira naša himna, budim se i skužim da sam od sreće zagrlio cimera Ogija iz „Iritantnog dua“ Ogi i Maja.

Trebao sam shvatit da je to bio loš znak.

Jer smo u nedjelju prvo čekali sat vremena zakašnjelog gazdu curlingane, pa izgubili gusto od Visa

Image Hosted by ImageShack.us

i nešto rjeđe al pošteno od Zagreba.

I opet smo treći jer smo dobili legende iz brodske CK Legije, kojima ćemo i dogodine doć maznit otvoreno prvenstvo!

A igrači?

Muf – nije mu se dalo, ali s njim je zabavnije
Kolar – najbolji mladi igrač prvenstva
Ogi – nervozan, nedorečen, na trenutke blistav, ali može i mora bolje
Riba –mozgom slab, tijelom retardiran, i nevjerojatno – statistički najjača karika. Ali znamo što je Mihajlovski rekao o taktici
Puf – mozak jači od rekleksa, debitirao kao skip sjajnom partijom sa Zagrebom
Sin – fantastični potezi s Visom i Legijom, ali i par udaraca koje skip ne bi smio fulat
Stokuća – genije s ponekad presitnim testisima. Najljepši potez karijere zadnjim kamenom protiv Zagrebaša. Kad prvi put zaurla na nas – bit ćemo prvaci

Image Hosted by ImageShack.us

Kod žena – mijena!

Niotkud se pojaviše curke iz CK Silent

Image Hosted by ImageShack.us

i za dlaku, ma za obrvu dobiše stare prvakinje CK Zapruđe.

Image Hosted by ImageShack.us

Silentice su inače gluhe, što im ne smeta da budu najzgodnije, vježbaju već par godina neovisno o hrvatskom curling savezu i držite im fige jer su sad u Kanadi na svjetskom.

Crolingašice su treće,

Image Hosted by ImageShack.us

ali i one napreduju.
A i imaju najbolje dizajnirane majice!

I tako prođe i ovo, nikad masovnije prvenstvo s već sedam klubova.
Dogodine barem osam i valjda u novoj dvorani u Delnicama.
Kako bi rekli onodrinaši – daće bog!

Image Hosted by ImageShack.us

Nije oduševljenje, ali odzvanjaju riječi glasnogovornika saveza i člana Zagreba Ognjena Golubića koji nam je nakon tekme rekao – „Dečki svaka čast, ovo sada konačno ima glavu i rep.“

A to i je bit.

Rastemo, napredujemo, kužimo sve više, nekad nas čak i tijelo poprati kad imamo ideju u mozgu (dobro, ne baš uvijek, cca 60%), i mislim da Čunjaše više niko nemre dobit bez da se ozbiljno potrudi.

Pa do turnira u Pragu 15-17.5. imamo o čemu razmišljat i spremat se, a ako se nekom da zaletit, treninzi su subotom u ponoć na Velesajmu.

Mi Čunjaši!

Image Hosted by ImageShack.us

Vrijeme je za promjene

• Bartomeu Robert i Yarzábal (1899 – 1901)
• Manuel Rius i Rius (1916 – 1917)
• Antoni Martínez i Domingo (1917 – 1917)
• Lluís Duran i Ventosa (1917 – 1917)
• Juan José Rocha i García (1917 – 1918)
• Manuel Morales i Pareja (1918 – 1919)
• Antoni Martínez i Domingo (1919 – 1922)
• Ferran Fabra i Puig (1922 – 1923)
• Josep Banqué i Feliu (1923 – 1923)
• Fernando Álvarez de la Campa (1923 – 1924)
• Darius Romeu i Freixa (1924 – 1930)

Ko zna ko su ovi tipovi, dobije instant velebitsku tamnu.
Ne, nemrete bez googleta, i nisu nogometaši i nisu umrli vrlo mladi.
Oni su bili gradonačelnici Barcelone.
Grada koji je od kraja 1880-ih ukrašavao ovaj čiko

Image Hosted by ImageShack.us

Antoni Gaudi, arhitekt, samotnjak, čudak, genije…
Autor čudesa poput ovih na slici

Image Hosted by ImageShack.us

I Sagrade Familije

Image Hosted by ImageShack.us

Familija još nije sagradita, završit će je 2030., ima i Barca svoju birokraciju. Odma se sjetim kad sam došao u Sidney trajektom s druge strane i potrošio film na Operu.
Pa došli do nje, obišli, razgledali i naišli na Bosančerosa s tačkama koji kopucka po temeljima.
„Nego, oće li to skoro?“, upitah, a šljaker mi mirno odgovori „Pa gdje vam se žuri…“

Image Hosted by ImageShack.us

I tako, bio triput u Barci, ne nagledo je se, ali znam da ću svaki put kad dođem vidit nešto predivno, a dlačice mi erektirat od sreće što ću shvatit da postoje ljudi koji su mudri, inteligentni, vizionari…

Jer trebalo je imati muda od kevlara i dati bradatom čudaku milijune škuda i otvorene ruke da krajem pretprošlog stoljeća usred jednog velegrada radi čudesa.
I danas ljudi pamte i prepoznaju Barcelonu po djelima genija.

Image Hosted by ImageShack.us

A ne po onim čičicama s početka teksta.
Ali koji su ipak bili kuco, gledali što im bradati luđak prčka po centru i mudro šutili jer su shvaćali da je to za dobrobit njihovog grada.

Naravno, grad ne čine samo građevine, nego ljudi koji žive u njemu, koji ga vole, čuvaju i dišu s njim.
Ko ne voli svoj rodni grad, taj je retardiran, i zato ne volim kad mi iko sere po Zagrebu.
Niko vas nije tjerao, dođite, prilagodite se, donesite nešto lijepo, uživajte s nama rođenima ovdje i trudite se da ga uljepšate.

Moj rodni voljeni grad, nažalost, na čelu ima čovjeka koji nikada neće pružiti šansu nekom umjetniku da uljepša Zagreb.
Jer novac za obnovu i uljepšavanje odlazi firmama njegovih rođaka koji onda pola novca uzmu sebi i daju posao trećoj firmi.
Ceste se raspadaju, zgrade urušavaju.
Sve, naravno, od firmi njegovih rođaka, kumova…

I niko da mrdne, da se pomakne, reagira…
Policija, sudstvo, vlada…
Niko.

I zato je došlo vrijeme za promjene.
Ne znam kako, ni za koga, ali ako je bio ovako uspješan u Zagrebu, nek proba sad dizati Duvno, Karlovac, Dubrovnik.
Ne mora ni taj čovjek, koji će s ljubavlju voditi, čuvati i graditi Zagreb znat reć „kaj“, ni biti nužno rođen u njemu, ali brate, što je previše je previše.
Htio bi bit ponosan na svog gradonačelnika, a sad me jednostavno – stid.

Sori, Porta, sori ako sam ikog uvrijedio, serite slobodno…

Andora, Baklje, Barcelona, Beautiful Blowjob…

Moja se mana zove – moram obić cijeli svijet.
Oni koji prate blog, znaju da sam 5 država udaljen od osvajanja cijele Europe i Južnu Ameriku od svih kontinenata.
Sori, nema pomoći…

A sad se išlo na tekmu u Andoru.
Učlanih se prije u Uvijek Vjerne, trznuh ljude iz saveza za kartu.
I onda fruštuk i na put.

Zagreb – Koeln s German Wingsom, 50 eura, plus 12 nagradnih eura na Plesu jer sam zaboravio kliknut da imam prtljagu.
Pita me tip na aerodromu jel imam nešto tekuće i oštro, ja kažem da nemam ništa osim džepne čakije i pola litre brlje.
Nije mu se svidilo.
Inače je 5 eura kad kliknete na netu.

Prolazim carinu i smješkam jer mi ovaj put nisam morao donirat kalodont, dezić i kremu za hemeroide stričekima koji te pipaju s osmijehom.
Sendvičam, pijem zadnje hrvatsko pivce, letim, dolazim na aerodrom Koeln Bonn, gnušam se tete stjuardese koja je starija od Dunava..
Šta su ti Švabe.
Koeln Bonn.
Narod štedi pa imaju jedan aerodrom na dva grada, majstori.
Pijemo brlju od jabuke (Tomina) i pive (Destilerija Kolar) i uživamo na suncu i pogledu na skupe aute i neukusne Švabice ispred zgrade za check-in.

Koeln Bonn 1:1
Image Hosted by ImageShack.us

Ups, aj did it agen…
Image Hosted by ImageShack.us

Koeln – Barcelona 60 eura, ulazimo u oblak ispod kojeg odvratna kišurina sljedeća tri dana nemilice zalijeva do sad, uz Zagreb, Melbourne i Prag meni najljepši grad na svijetu.

Barcelona – Andora La Vella
Lunjamo po kiši, nalazimo hostel za 20 eura onkraj Ramble i odlazimo s Igorom i Anom do prvog birca i pijuckamo Von Damm za 4 eura.
Ujutro u jamajčanskom kafiću trusimo kavu, Tomo kupuje dvadesetak piva, čips i neke španjolske sjemenke s kojima smo uspješno zasrali Igorov rent-a-car pa se morao crvenit kad ga je vraćao.

Shvaćam po putu da je tekma u 8 i pol a ne ko inače u 5, pa sam naglo pozelenio jer Igor i Ana noće u Andori, a Tomo i ja imamo avion iz Barce u 10 ujutro sljedeći dan.
Ali, sve će se sredit, mislim, otvaram Estrellu i uživam u bezveznom pejzažu.
Ljepše je po noći ić Marijan expressom po Lici.

Kućice sirote, nema krava, ovaca, sve nešto pa ništa.
I tako do granice preko koje nas samo ispratiše pogledom.
Igor si je pojeo pola testisa jer se čuvao od pive da mu ne bi slučajno srali na grani.
Kasnije je nadoknadio…
Da, unatoč pripadnosti EU (ne potpune), kad izlazite iz Andore vas gledaju na carini.
Al ne pažljivo.

Andora
Image Hosted by ImageShack.us

Krovovi od nekakvog kao ugljena, zato jer im se to trusi s brda
Image Hosted by ImageShack.us

Nova država.
Mašem repićem.
Igi i Ana se smještaju u hotel, pokušavam doći do karata trzajuć ljude iz saveza.
Ljudi iz saveza kažu da nas je došlo previše pa da nemaju karata.
Stadion zatvoren, na kiosku napisano – rasprodato.
Zovem Uvijek Vjerne, oni imaju kartu za mene, ali ne i za ostatak ekipe jer nas je došlo 1500 a stadion ima zvanično 515 mjesta, nekad i 1000 – tako nam rekoše Andorci.
Nismo shvatili..
Ne želim judirat, pa se držim svojih.
Odlazimo u kamp i pitamo nemuštog gazdu za smještaj.
Kaže čiča na španjolskom – 35 eura za auto i nas četvero.

Igi pita jel može bez auta, tip mu skoro kopa oči plačuć kako će ga ubit murija.
Tražimo alternativu, ali kako smo prvenstveno došli uživat, odlazimo na par sati razgledat državu/grad/rijeku (bez rijeke) s dvije ulice, gornjom i donjom, i divimo se raskoši djutića, uglavnom parfumerija i trgovinama opreme za motoriste.

Dakle, uglavnom besmislena država za pranje love, sva u hotelima, smještena usred planinčuga, kao da je neki nebeski drvosječa ovulvio sjekirom posred Pireneja.
Prekrasno za vidit, disat divan zrak, i zato jer je sunce sjalo cijeli dan pošto smo bili na 2000 metara.
Žene ništa epohalno.
Kaže Tomo the cimer
Image Hosted by ImageShack.us

“kad smo se vratili – bio ja pola sata u avenju molu i vidio triput više zgodnih žena nego na cijelom putu….”
Kupujemo milijardu piva kao za doma, ali ih popijemo iza ručka – našli meni za 11 eura, pa Riba krknio zeku mi omiljenog!
Oblačimo dresove sat i pol prije tekme, idemo po nove pive i frajer nas ne pusti unutra jer je pet minuta do kraja radnog vremena.
Inače, Andorani su vrlo nadrkan i iritantan narod u sektoru usluge, pa nas je spasio navijač iz Splita koji je bio na blagajni.
“Ma ja ću van uzet, samo recite šta…”
Igijeva vječna: “Konzerve. Pive. Sve.”

Dolazimo do stadiona.
Karata nema.
Pred kampom rampa i murija.
Na cestici ispred kampa (plan b) dva murijaka, “sorry, private property”.
Odlučujem odbit kartu Uvijek Vjernih i otić sa svojima na plan c – oranicu iza kampa.
Put je dug, brda su im slatka, čovjek kad se pripije je vrlo kreativan i uporav i nakon pola sata dolazimo na stajanje istok – njiva.

Uskoro za nama dolaze i oni mladići koji vole putovati tisuće kilometara da bi zapalili baklju i bacili je u teren, što meni i dalje nije, niti će ikada biti jasno zašto.
Ali ako državu i policiju ove moje jadne državice to nije briga, mislim da ni nas 5-6 (s damom)

Image Hosted by ImageShack.us

koji smo došli urlat i navijat nismo trebali napravit ništa drugo nego se 50 metara maknut od njih 50.

Image Hosted by ImageShack.us

I upoznat se s tipom koji se dovezo s džipom na oranicu/vinograd u kojem smo stajali.
Tip je izašao, potjerao muriju van ograde i rekao – private property, pogledao nas par, a kad smo mu dali pivkana i domaću rakiju – dobili smo frenda.
Smijanje, skakanje, pivica, rakijica, pjevanje, urlanje kamermanu da dođe na pivce jer se našima više ne da igrat, pivica, rakijica i početak drugog poluvremena.
Zadnji bus za Barcu ide za pol sata, nakon toga nema niš.
Konzultiram Tomu, dogovaramo se da ćemo ostat do kraja i nakontekme stopirat.

Nakon par odbijanaca, kucam bradatom tipu na kombi, pitam jel može do Barce, a on – lega, upadaj!
I tako kršimo rakiju do kraja s Osječanima, zahvalni do groba meljemo tri sata vožnje i ljudi nas iskrcavaju pred hostelom.

I onda…
Onakav znojan u dresu prek trenirke idem preko Ramble (Bogovićeva al dugačka, centar centra), dva je ujutro, vonjam po pivkanu, sanjam krevetac…
“Hello!”
Crnkinje.
Dvije.
18-20 godina.
Tijelo klesano, da je pogodiš lopsicom hopsicom, došla bi do troposfere.
Ja kažem isto “hello”.
A Mini Iman će onim tvrdim napućenim crnačkim ustašcima “Do you want a beautiful blowjob?”
“Aj, aj em Riba from kroejša, vot, vot du ju min, riba em aj, ju nou, ono, VOT!?”
“I want to give you a beautiful blowjob, come with me” i povuče me za ruku.
Jednu sekundu sam mišlju bio tamo gdje mi je ponudila, i mislim da kamere rijetko bilježe tako glupavu facu.

Tomo mi je rukavom obriso sline i reko, “Riba ne seri, ispred hostela smo…”
A ja htio samo pričat još minutu…
Kažemo, hvala, ali ne hvala, deset metara dalje jedna ko sestra joj ponovi isto pitanje, a Paki na porti hostela kaže – dobro da niste otišli, prvo te tri brata zatuku pa tek onda opljačkaju, klasika…
Al bjutiful blovđob…
Dugo je odzvanjalo…

Tražio sam svoju Katu, ali Kata lunja
Image Hosted by ImageShack.us

Ujutro, tri sata kasnije nas je isti Paki odgovorio od vlaka do aerodroma i reko “No, no train, bus, my friends. You need only 20 minutes to reach it…”
Nakon sat i 20 bolne gužve
Image Hosted by ImageShack.us

sjetio sam mu se majke i svih sestara i reprezentacije u hokeju na travi, al smo ipak uletili na checkin Clickaira 42 minute prije polaska.

Barcelona – Venezia

U zoru prolazimo kraj predivnog placa i žalimo što nemamo putni fridž.
Jedan je Rarog pred nama napravio samoubojstvo saltom na leđa na pločnik, ali općenito – divan prizor…

Evo mene među moje
Image Hosted by ImageShack.us
50 eura i tuga jer se iz Barce jako teško dolazi jeftinim letovima do Zagreba, pa smo morali po kišurini do Mestre i na vlak za Trst (8 eura i slikanje uz kartu Bugarske!? – Bugari junaci!)

Image Hosted by ImageShack.us

pa shopping bus (22 eura) za Zagreb.

Pet država, neispavanost, problemi s probavom nakon hostelskih doručaka i španjolskih sjemenaka, znojivost nakon neželjenja diobe tuša s 11 gruzijskih i bolivijanskih cimera…
I nova recka!
Ima neko rođaka u Velsu, Norveškoj i Malti?
Moldaviju čuvam za kraj…